REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-7442/2022
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7442/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VŽ i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. DŽ Opue podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj: 85. Pp-2301/2021-16 od 16. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. DŽ te ukida prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. VŽ, okr. HŽ, okr. CŽ i okr. KŽ proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 903,14 kuna (protuvrijednost od 240,00 DEM, odnosno 120 EUR), dok su okr. LŽ i okr. OŽ proglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 301,05 kuna (protuvrijednost od 60,00 DEM, odnosno 40,00 EUR), te je svim okrivljenicima ukazano na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude, a svi okrivljenici su oslobođeni obveze plaćanja troška prekršajnog postupka.
1.1. Istom presudom je okr. PŽ na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude je okr. HŽ osobno pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, dok sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da ga se oslobodi optužbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno te nepotpuno utvrđeno, a na što opravdano ukazuje žalitelj.
5. Okr. HŽ u žalbi ponavlja svoju obranu, navodeći da nije kriv za prekršaj za koji ga se tereti jer je u lokalu sjedio s društvom kada ga je iz čista mira napao okr. VŽ te se on samo branio od njegovog napada, a kako se inače bavi profesionalno borilačkim vještinama, da se htio tući, taj sukob bi drugačije završio pa moli da ga se oslobodi optužbe.
5.1. Naime, iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. HŽ poriče da bi fizički napao okr. VŽ na način da bi ga zatvorenim šakama udarao po glavi i vratu, a po izlasku iz ugostiteljskog objekta da ga je srušio na pod i ugrizao za rame, ističući da je VŽ njega bezrazložno prvi napao pa se on morao braniti. Tijekom provedenog suočenja između okr. DŽ i okr. VŽ, oba ispitanika su ostala kod svojih obrana poričući prekršaje te je i sam prvostupanjski sud zaključio da se niti tijekom suočenja nisu mogle otkloniti kontradiktornosti u iskazima jer isti krivnju prebacuju jedan na drugoga (a poriču svoj dio inkriminacije). Ispitani svjedoci ČŽ, MŽ i GŽ su iskazali da su vidjeli okr. JŽ i okr. VŽ da se naguravaju (u i izvan ugostiteljskog objekta) te da su ih drugi razdvajali. Ovakve iskaze je prvostupanjski sud prihvatio istinitim te uz ocjenu da su iskazi okrivljenih kontradiktorni, a što se nije moglo otkloniti niti njihovim suočenjem, zaključuje da je nesporno da je i žalitelj počinio prekršaj naročito drskog i nepristojnog ponašanja na javnom mjestu.
5.1.1. Međutim, ako se cijeni i analizira verzija događaja ispitanih svjedoka koji su vidjeli samo naguravanje između okr. DŽ i okr. VŽ te se dovede u vezu s obranom žalitelja da se branio od napada VŽ, bilo je s obzirom na sve okolnosti prekršaja (udaranje šakama, bacanje na pod i ugriz koji se okr. BŽ stavljaju na teret te međusobno naguravanje s okr. VŽ prema iskazima svjedoka), nužno utvrditi je li se okr. HŽ eventualno branio od napada okr. VŽ (kojem se također stavlja na teret fizički napad na okr. JŽ) odnosno je li kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani, u kojem slučaju njegovo postupanje ne bi bio prekršaj.
5.2. S obzirom da je očigledno da prvostupanjski sud, provedenim dokaznim postupkom, relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću, a niti je uspio otkloniti proturječnosti među obranama navedenih okrivljenika, a ispitani svjedoci iskazuje samo o „naguravanju“ oba okrivljenika, bez detalja oko toga tko je koga prvi napao pa da bi se moglo ocjenjivati je li se netko od njih branio od protupravnog napada, to se ne može prihvatiti zaključak da je izvan svake razumne sumnje dokazano da bi žalitelj počinio prekršaj za koji se tereti, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranih prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
5.3. Stoga se po stavu ovog suda ne može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da je okr. HŽ počinio prekršaj za koji se tereti, te je u pravu žalitelj kada ističe da je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno.
6. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu u odnosu na okr. JŽ ukinuti i predmet dostaviti u tom dijelu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 3 otpravka: za spis, žalitelja i tužitelja.
