REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-9742/2024
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9742/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ČD, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-514/2023-4 od 13. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II. policijske postaje Rijeka, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. ČD, na temelju odredbe čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava primorsko-goranska, II. policijska postaja Rijeka je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu te predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, što pravilno ističe i tužitelj u žalbi.
5. Naime, prvostupanjski je sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, donio presudu kojom se okr. ČD oslobađa optužbe jer djelo kako je opisano u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, nije prekršaj. Postupanje koje se okrivljeniku činjeničnim opisom optužnog prijedloga stavlja na teret sastoji se u tome da se nasilnički ponašao prema supruzi CD na način da je njezine osobne stvari (odjeću i obuću) spremio i iznesao u hodnik zgrade ispred stana i tamo ostavio, nakon čega joj je rekao da napusti stan, a što je ista učinila. Prvostupanjski je sud zaključio da iz ovakvog činjeničnog opisa ne proizlazi da bi okrivljenik takvim svojim ponašanjem počinio ekonomsko nasilje u obitelji, odnosno zabranio ili onemogućio supruzi korištenje svoje imovine niti da bi joj onemogućio i zabranio da se vrati u stan, već joj je rekao da ga napusti te je ona na to pristala, pa nema djela.
6. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti ovakav zaključak prvostupanjskog suda budući da iz činjeničnog opisa optužbe proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je jasno opisana radnja okrivljenika koja se može podvesti pod ekonomsko nasilje opisano u čl. 10. t. 5. istog Zakona koji propisuje taj pojavni oblik nasilja u obitelji, a koji definira nasilje u obitelji :
„(5) ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci“
Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da nasilje u obitelji čini između ostaloga i onaj tko onemogući članu obitelji korištenje zajedničke ili osobne imovine. Iznošenjem osobnih stvari supruge ispred stana i traženjem od nje da napusti stan, nakon čega to ona i čini, okrivljenik je spriječio suprugu u korištenju stana u kojem žive, čime se ispunjavaju sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to ekonomskog nasilja. Stoga je po ocjeni ovog suda, iz činjeničnog opisa vidljivo da se okrivljeniku stavlja na teret da je, protivno volji supruge, iznoseći njene stvari izvan stana u kojem živi te joj rekavši da ga napusti, na što ona pristaje, tim činom onemogućio istoj korištenje stana (u kojem je do tada živjela odnosno kojeg je koristila između ostalog i držeći svoje stvari u njemu) pa činjenični opis sadrži sva bitna obilježja predmetnog prekršaja.
7. Iz tog razloga je u pravu tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak da se u činjeničnom opisu optužbe ne radi o protupravnom ponašanju okrivljenika, ukazujući da takvo ponašanje proizlazi i iz dokaza u spisu (Zapisnik o ispitivanju svjedoka, Izvješće o dojavi prema kojem je supruga zvala policiju).
8. Slijedom navedenog je trebalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će provesti sve potrebne dokaze, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pri tome će prvostupanjski sud, u slučaju donošenja osuđujuće presude, paziti na pravilnu pravnu oznaku prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, odnosno pojmovnog oblika nasilja (ekonomsko nasilje u obitelji je opisano u čl. 10. t. 5. Zakona zaštiti od nasilja u obitelji koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret).
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
