REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-8061/2023
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Jž-1582/17
Zagreb
U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SRS, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021.,114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2023., broj: 111. Pp - 1961/2023., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. SRS kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. SRS je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2023., broj: 111. Pp - 1961/2023, proglašena je krivom okr. SRS da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je, uz primjenu odredbe o ublažavanju, izrečena novčana kazna 360,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 16. ožujka 2023. do 17. ožujka 2023., temeljem Izvješća o uhićenju Policijske postaje Zadar od 16. ožujka 2023. kao 79,64 eura, u novčanu kaznu pa je okrivljenici preostalo za platiti novčanu kaznu 280,36 eura, koju je dužna platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka ista obvezana na naknadu istih u iznosu od 14,00 eura.
2. Protiv te presude, okr. SRS osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svod se na tvrdnju okrivljenice da kritične zgode nije bila pod utjecajem alkohola, da suprugu nije psovala S niti psovala sina, koji je i njezin sin, da se nije zaključala u kuću ne želeći pustiti supruga unutra, da nije na supruga bacala stolice, vaze, tanjure, šalice i nekoliko lonaca, da je jedino istina da je supruga pogodila samo onom šalicom koju je on bacio na nju, a budući da je u zadnjih godinu dana postao agresivan (jer pije tablete protiv tlaka, a i dalje jede preslanu hranu – a što je i razlog njihovih svađa jer ona želi da zdravo jede, a suprug se ne pridržava zdrave prehrane) i na nju često bacao razne stvari, da se ona naučila odmaknuti dok u njihovih 54 godina braka ona na njega nije ništa bacala pa se on nije naučio odmaknuti. Okrivljenica u žalbi opisuje njihove obiteljske odnose te ističe da je i ona bila najveća žrtva obiteljskog nasilja, ali kao i mnoge druge žene da to nije prijavila da ne sramoti obitelj.
5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi, u odlomcima 9. i 9.1. obrazloženja, iznio valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedoka žrtve HRS, obzirom da je isti u svom iskazu, a i u provedenoj dokaznoj radnji suočenja teretio okrivljenicu dosljedno iskazujući o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi prekršajna odgovornost okrivljenice za protupravno ponašanje koje joj se stavlja na teret. Vjerodostojnost iskaza svjedoka žrtve HRS potvrđena je i materijalnim dokazom u spisu – Izvješćem o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji iz kojeg proizlazi da je na mjestu događaja neposrednim opažanjem od strane službenih osoba uočeno da su terasa i dvorište obiteljske kuće razbacani, da su razbijene vaze, tanjuri, šalice te je uočeno nekoliko lonaca na podu pokraj kojih je bilo krvi kao i da je na žrtvi SR uočena krvava glava, krvava odjeća te da je bio vidno uznemiren i preplašen. Stoga, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 5. i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao što mu se optužbom i stavlja na teret. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.
5.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa paušalna i neargumentirana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Iz sadržaja žalbe okrivljenice proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna od 360,00 eura, i više je nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao blaža vrsta kazne, s obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.590,00 eura, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 45 dana, a koja novčana kazna je i više nego primjerena težini počinjenog prekršaja i količini protupravnog postupanja okrivljenice.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.
