REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7529/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SF, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 14. svibnja 2024., broj: Pp-910/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. SF i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. SF se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 60,00 (šezdeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom presudom okr. SF proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljenici, na temelju istog propisa uz pdrimjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna od 600,00 eura u koju kaznu se uračunava vrijeme za koje je okrivljenica bila lišena slobode tako da joj je ostalo za platiti 560,18 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine te kazne u roku od 60 dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, a dužna je u istom roku naknaditi i trošak prekršajnog postupka od 50,00 eura.

2. Protiv te presude okr. SF je pravodobno putem branitelja Nikole Žganjeca, odvjetnika u Čakovcu, podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenicu optužbe, a podredno ukinuti presudu te vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani već predstavljaju parafraziranje dijela zakonskog teksta iz navedenog članka te nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati pa ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica u bitnome navodi da je prvostupanjski sud, prihvaćajući istinitim iskaz svjedoka DF, okrivljeničinog supruga zanemario da je isti iskazao i da je okrivljeničina majka KF prva počela provocirati i fizički napadati okrivljenicu, vičući na nju tako da se okrivljenica branila te je riječ „kurva“ koju svjedok navodi da je rekla, bio njen odgovor na napad majke te je zapravo ona bila žrtva nasilja, a ne njena majka. Ističe da je pravilno sud ispustio neutvrđeni dio tjelesnog napada, kojeg nije bilo i po iskazivanju svjedoka DF. Navodi i da je oštećenica značajno mijenjala iskaz tijekom postupka tako da je najprije govorila da ju je okrivljenica i tukla, a na kraju je rekla da je ona sama pala na pod pa je njen iskaz nevjerodostojan i na njemu se ne može temeljiti osuđujuća odluka, s tim da je cilj prekršaje prijave bio taj da se okrivljenica kao suvlasnica nekretnine, iseli iz iste jer je u lošim odnosima s majkom.

6.1. Prije svega, ovakvim žalbenim navodima okrivljenica iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, ističući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio da je okr. SF vikala na majku KF (rođ. 1930.) da je „kurva“, što bi ju uznemirilo i povrijedilo dostojanstvo, a koju ocjenu ovaj sud drži pravilnom. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.1.1. Naime, opravdano je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedokinje KF, okrivljeničine majke koja je jasno iskazala da je okr. SF, vikala na nju nazivajući ju „kurvom“, od čega je bila „u šoku“, a koji iskaz je potvrdio i svjedok RF, okrivljeničin suprug, koje iskaze je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojne i neposredno uvjerljive i na temelju kojih je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U odnosu na navod žalbe da se okrivljenica branila od verbalnog napada majke koja je prva započela, potrebno je ukazati da se ovdje ne može raditi o postupanju u nužnoj obrani jer se protupravni napad koji bi prethodio takvoj obrani, u pravnoj teoriji tumači isključivo kao napad na tjelesni integritet osobe, a ne psihički (što bi bilo verbalno vrijeđanje). Stoga, u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koje bi opravdale postupanje okrivljenice odnosno zbog kojih ponašanje okrivljenice ne bi bilo djelo kako se to sugerira u žalbi.

6.2. Kao što i sama okrivljenica u žalbi navodi, pravilno je prvostupanjski sud ispustio iz činjeničnog opisa izreke tjelesni napad okrivljenice na majku, s obzirom da nije mogao sa sigurnošću utvrditi i taj dio inkriminacije koji se okrivljenici stavlja na teret, zbog čega ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pravilno cijenio i iskaz svjedoka DF koji je naveo da je majka okrivljenice sama pala, što je iskazala i okrivljenica, a u konačnici potvrdila i oštećenica, dakle, da je sud jednakovrijedno cijenio one činjenice koje okrivljenici idu na štetu, kao i one koje joj idu u korist, a suprotno navodima žalbe. Okolnost što je sama žrtva KF promijenila prvotni iskaz u kojem je navela da ju je kći i tjelesno napala, a kasnije izjavila da je sama pala, po ocjeni ovog suda ne čini taj iskaz nevjerodostojnim pa da se na njemu ne bi mogla temeljiti osuđujuća presuda (koja se temelji i na iskazu svjedoka DF) budući da je i po ocjeni ovog suda, promatrajući dinamiku cijelog događaja, i taj dio njenog iskaza životan i nije isključeno da se na taj način događaj zbio.

6.3. Stoga, navodi žalbe kojima okrivljenica bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka i umanjiti svoje postupanje, ističući da su motivi prijave nasilja osobne i obiteljske prirode jer ju majka želi iseliti iz stana zbog međusobno poremećenih odnosa, po ocjeni ovog suda ne utječu na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenice za psihičko nasilje prema majci jer su u pravilu uzrok nasilničkog ponašanja u obitelji nesuglasice među članovima obitelji. Isto međutim ne može biti opravdanje za nasilje pa ovi navodi ni na koji način ne mogu osloboditi okrivljenicu od prekršajne odgovornosti.

6.4. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

6.5. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenica ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, zbog čega niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenica počinila nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji (iako uvodno naznačujući taj žalbeni osnov), no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Stoga, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljenici je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisana kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, a potom i ublažena novčana kazna ispod posebno propisanog minimuma (najmanji iznos za taj prekršaj je 1.590,00 eura), iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud i više nego dovoljno uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenice (neosuđivanost i imovno stanje okrivljenice koja je umirovljenica). Stoga je izrečena novčana kazna i više nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu okrivljenici uračunao vrijeme lišenje slobode te joj ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa preostale novčane kazne u roku 60 dana od primitka ove presude.

8. Iako je okrivljenica uvodno u žalbi navela da se žali na prvostupanjsku presudu i zbog izrečenog troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije konkretizirala niti obrazložila, odnosno, navela zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troškova postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13,27 eura do 663,61 euro, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 60,00 eura, predstavlja iznos troška postupka u iznosu bližem donjoj granici iznosa troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenice.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja