REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8384/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AG, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21. ), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Grubišno polje, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 3. rujna 2024., broj: Pp-1754/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Grubišno polje, ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. AG je na temelju odredbe čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena je optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu te ukinuti presudu i donijeti osuđujuću presudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, što pravilno ističe tužitelj u žalbi.
5. Tužitelj u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da okr. AG nije počinila nasilje u obitelji prema svojoj snahi OG, budući da je i sama okrivljenica djelomično priznala prekršaj, a oštećenica ju dosljedno tereti u iskazu pred sudom i pred policijom pa ponašanje okrivljenice predstavlja neželjeni fizički kontakt kojeg se oštećenica pokušavala osloboditi. Smatra neprihvatljivim zaključak suda da je snaha krivo protumačila svekrvino hvatanje za ruku jer je prema pogrešnoj ocjeni suda bila u post porođajnom poremećaju, koju može utvrditi jedino sudski vještak, s time da ne proizlazi niti da bi dijete u kolicima bilo ugroženo kada je snaha htjela napustiti terasu pa da bi postupanje okrivljenice bilo eventualno opravdano. U žalbi navode da je prvostupanjski sud trebao okrivljeničino ponašanje podvesti pod zakonski opis prekršaja tjelesnog nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta, a koje je i uznemirilo oštećenicu.
6. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da prvostupanjski sud nije utvrdio da bi okr. AG počinila prekršaj za koji se tereti, odnosno da bi u nazočnosti djeteta uhvatila snahu OG rukama za njezine ruke, stisnula ju i gurnula na zid što bi ju uznemirilo pa je počela plakati i otišla u prostoriju spavaće sobe, zbog čega je okrivljenicu u nedostatku dokaza oslobodio optužbe. Razlog ovakve odluke je taj što je sud povjerovao obrani okrivljenice da se uplašila za bebu kada je snaha krenula kolicima prema stepenicama pa je, da se ne bi ozlijedila beba, uhvatila jednom rukom za kolica, a drugom snahu za ruku, poričući da bi ju gurnula i stisnula na zid, dok nije prihvatio vjerodostojnim iskaz snahe OG jer je ocijenio da je patila od post porođajnih poremećaja raspoloženja („baby blues“) što je, u korelaciji s organiziranim slavljem povodom rođenja djeteta i fizičke opterećenosti, dovelo do pogrešnog tumačenja ponašanja okrivljenice.
6.1. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti razloge nedostatka dokaza za odluku o krivnji okrivljenice, odnosno ocjenu prvostupanjskog suda da iskaz snahe OG nije objektivan jer je zbog post porođajnih poremećaja pogrešno protumačila brigu okr. AG za dijete koje se nalazilo u kolicima, a koja je snahu samo uhvatila za ruku kada je htjela s kolicima s bebom otići s terase niz stepenice. Prije svega, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud olako utvrdio da je snaha OG kritične zgode prilikom slavlja organiziranog povodom rođenja djeteta, imala poremećaje koji su uzrokovani nedavnim porodom djeteta (prije 5 dana), a da tu činjenicu koju je očito smatrao bitnom za ocjenu pouzdanosti i vjerodostojnosti iskaza svjedokinje, nije nesporno utvrdio uz pomoć sudskog vještaka odgovarajuće medicinske struke. Za napomenuti je da je sud taj zaključak donio na temelju izjave okr. AG da njena snaha ima post porođajni poremećaj, dok je sama OG na tu okolnost izjavila da se tada nije osjećala dobro jer je „imala problema s dojenjem, a svekrva ju je dodatno opterećivala s pitanjima oko spremanja mesa“. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije mogao bezrezervno prihvatiti ovaj dio obrane okr. AG o psihološkom stanju svoje snahe, koji je proizvoljan i ničim potkrepljen, dok je pritom bezrazložno zanemario izjavu svjedokinje da se radilo o fizičkoj i/ili emocionalnoj iscrpljenosti i opterećenosti slavljem.
6.1.1. Nadalje, u pravu je tužitelj i kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza svjedokinje OG, nije uzeo u obzir da je ista vrlo dosljedno iskazivala pred policijom (Zapisnik o ispitivanju svjedokinje, koji je zakonit dokaz, str. 5 spisa) i pred sudom, detaljno opisujući početak i razvoj događaja, jasno navodeći kako ju je svekrva, a kada je ona s kolicima i djetetom krenula s terase u kuću, uhvatila za ruke i gurnula na zid te ju držala tako da se jedva oslobodila, ustrajući kod svog iskaza i tijekom odgovaranja na pitanja obrane (Zapisnik o glavnoj raspravi, str. 34 spisa). Za razliku od njenog iskaza, okrivljenica je u svom iskazu pred policijom (Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zakonit dokaz, str. 14 spisa) poricala prekršaj u cijelosti, dok je pred sudom djelomično promijenila obranu na način da je iskazala da je jednom rukom primila za kolica, a drugom primila snahu za ruku (i nudila joj da popije vodu), što ukazuje na nekonzistentnost, a time i upitnost u istinitost iskazivanja. U takvoj situaciji je prvostupanjski sud trebao savjesnije i brižnije ocijeniti iskaz svjedokinje OG jer po mišljenju ovog suda, ukazuje na odvijanje događaja onako kako ga ona opisuje, odnosno, visoki stupanj vjerojatnosti grubog, drugačijeg tjelesnog pristupa (nasrtaja) okrivljenice prema snahi (neovisno je li pritom nastupila posljedica u vidu uznemirenosti žrtve jer isto nije zakonsko obilježje prekršaja primjene fizičke sile). Zato je prvostupanjski sud trebao na valjani način otkloniti ove kontradiktornosti koje proizlaze iz iskaza okrivljenice i svjedokinje, a radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, umjesto površnog odbacivanja uvjerljivim iskaza snahe OG.
6.1.2. Osim toga, prvostupanjski je sud trebao opreznije cijeniti iskaz okrivljenice, uzimajući u obzir i različitu procesnu ulogu okrivljenice, koja se može braniti kako god želi (dakle, i neistinom) i svjedokinje koja je, između ostalog, dužna govoriti istinu te upozorena na kaznenu odgovornost davanja lažnog iskaza. Iz tog razloga, u situaciji kada nema drugih dokaza, izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke, jer je prvenstvena zadaća prvostupanjskog suda analitički i jednakovrijedno cijeniti svaki provedeni dokaz, kako one dokaze koji idu u korist okrivljeniku, tako i one na njegovu štetu.
7. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenicu, svjedokinju BG, otkloniti možebitne proturječnosti među iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. PZ-a, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 6 primjeraka: za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenicu, punomoćnicu i tužitelja.
