Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-2600/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Vedriću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed i isplate, izvanraspravno dana 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku predati u posjed tužiteljici nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zgrada, površine 99 m2, u naravi kat stambene zgrade, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici novčani iznos od 400,00 eura mjesečno, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. studenog 2024. godine pa do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. ZOO-a, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 714,59 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Zgrada, površine 99 m2, kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisana u zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi da se radi o stambenoj zgradi koja se sastoji od prizemlja i kata. U prizemlju da se nalazi poslovni prostor – caffe bar (koji tužiteljica već godinama daje u zakup), dok se na katu nalazi stambena jedinica. Tuženik da je djever tužitelje, odnosno brat njenog pokojnog supruga, koji je naravno upoznat s naprijed navedenim činjenicama, no nakon smrti svojeg brata isti je bez ikakve pravne osnove stupio u posjed kata predmetne zgrade. Tužiteljica da je više puta tražila tuženika da joj mirnim putem preda njezinu nekretninu natrag u posjed, no on to ne želi učiniti, slijedom čega tužiteljica, pozivom na odredbu članka 161. st. 1. i 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; nadalje ZVDSP), zahtijeva predaju posjeda svoje stvari. Tako, ističe da je odredbom članka 161. stavka 1. ZVDSP propisano kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom članka 162. stavka 1. ZVDSP propisano kako da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Iz gore navedenog da je nesporno kako je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, a da se ista nalazi u posjedu tuženika. Nadalje, iz gornjih činjenica jasno slijedi da tuženik koristeći stvar tužiteljice bez pravne osnove ostvaruje korist uporabom tuđe stvari, koja korist se sastoji od neplaćanja najamnine koju bi inače mjesečno trebao plaćati za korištenje stana. Tako, ističe da je odredbom članka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; nadalje ZOO), propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a odredbom članka 1120. ZOO-a da kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, onaj koji je stekao bez osnove obvezan je vratiti što je stekao na taj način, a tuženik se u ovom slučaju neosnovano obogatio za novčani iznos koji bi inače trebao plaćati za mjesečnu najamninu predmetne nekretnine, a koju ne plaća (štoviše tužiteljica mora za njega plaćati i režijske troškove obzirom svi računi glase na njezino ime), te upravo to predstavlja korist koju je dužan nadoknaditi tužiteljici. Kako je tuženik nepošten stjecatelj, to da je dužan platiti i zatezne kamate koje teku na svaki mjesečni iznos najamnine od dospijeća do isplate, budući je odredbom članka 1115. ZOO-a propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U odnosu na iznos visine mjesečne najamnine tužiteljica procjenjuje, uzimajući u obzir da se radi o trosobnom stanu u centru [adresa], na najatraktivnijoj lokaciji, kako ista iznosi barem 400,00 EUR.
2. Temeljem odredbe čl. 284. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) Sud je dostavio primjerak tužbe od 26. studenog 2024., podnesen u ovom predmetu, tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Tuženik je uredno zaprimio poziv za podnošenje odgovora na tužbu, ali u ostavljenom mu roku od 30 dana, od dana primitka, nije dostavio svoj odgovor na istu.
3. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela te činjenicama koje su opće poznate, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da bi tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 331. b. ZPP, valjalo je donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), slijedom čega je odlučeno kao u izreci.
5. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužiteljici, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe – 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, te plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 89,59 EUR, ukupno iznosi 714,59 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove Presude.
Zadar, 16. svibnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.,
2. Tuženiku osobno.
