Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: P-1337/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnika obrta [obrt]", zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetniku u Vinkovcima, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 1. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja SL osobno sa punomoćnikom Draženom Štivićem, odvjetnikom u Županji, te tuženika TL osobno sa punomoćnikom Hanom Lukić Hob, odvjetnikom u Vinkovcima, a koja presuda je donesena i objavljena 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1179/17-3 od 27. veljače 2017. proglašava se nedopuštenom:

- radi naplate duga glavnice preko iznosa od 8.904,90 eura/67.094,00 kn,

- radi naplate zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 14.807,75 eura/111.569,00 kn, počevši od 6. srpnja 2009. do isplate,

- parničnog troška od 1.595,99 eura/12.025,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 28. lipnja 2010. do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine

- radi naplate troška ovršnog postupka preko iznosa od 377,20 eura/2.842,00 kuna.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1179/17-3 od 27. veljače 2017. proglasi nedopuštenom radi naplate:

- glavnice duga do iznosa od 8.904,90 eura/67.094,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 6. srpnja 2009. do isplate,

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, te

- troška ovršnog postupka preko iznosa od 296,37/2.233,00 kuna.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-887/19-36 od 4. listopada 2019. upućen ovršenik (ovdje tužitelj) SL vlasnik obrta " [obrt]", [adresa], da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovoga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, pa tužitelj pravodobno i u otvorenom roku podnosi ovu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno gore navedenom rješenju.

2. Vezano za gore navedeno, ističe da se vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj P-1010/2017, a u kojem je donesena prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja SL, vlasnika [obrt]" protiv tuženika TL. Budući da je tuženik TL uložio žalbu, spis se nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu poslovni broj Gž-6440/2018.

3. Nadalje, tužitelj ističe da istovremeno postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku temeljem drugog pravnog posla za naručenu, isporučenu, a neplaćenu robu koje je ovrhovoditelj preuzeo i to: 20. studenog 2014. za preuzetu robu u iznosu od 2.500,00 kn, 24. ožujka 2014. za preuzetu robu u iznosu od 2.500,00 kn, 17. prosinca 2013. za preuzetu u iznosu od 5.625,00 kn, 2. srpnja 2013. za preuzetu robu u iznosu od 9.900,00 kn, 23. travnja 2013. za preuzetu robu u iznosu od 5.000,00 kn, 27. veljače 2015. za preuzetu robu u iznosu od 3.950,00 kn i 1. travnja 2015. a preuzetu robu u iznosu od 15.000,00 kn, odnosno da tužitelj ima ukupno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 44.475,00 kn.

4. Nadalje, tužitelj ističe prigovor izuzeća od ovrhe u odnosu na nekretninu k.č br. 256. u smislu članka 91. Ovršnog zakona, zato što se radi o nekretnini koja mu je potrebna za obavljanje djelatnosti (obrta), kao i pokretnina koje su mu potrebne za obavljanje obrta u smislu članka 91. i 135. Ovršnog zakona, sve u vezi s člankom 2. i 3. Zakona o obrtu.

5. Vezano za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] tužitelj ističe prigovor nedostatka pokrića u smislu članka 94. Ovršnog zakona, obzirom da je na tim nekretninama upisana hipoteka u korist Kreditne unije Jamstvo u visini od 43.200,00 kn, pa stoga kako vrijednost ovih nekretnina ne doseže visinu tražbine, sasvim izvjesno je da se prodajom ovih nekretnina ovrhovoditelj ne može namiriti, niti djelomično.

6. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je dokazao osnovanost svih tužbenih razloga, te predlaže da sud donese presudu kojom će u cijelosti proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017-3 od 27. veljače 2017 (sada spis poslovni broj Ovr-1003/2021)., te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka.

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u tužbi navodi kako je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, da se tuženik u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da tuženik navode iz tužbe smatra neutemeljenim. Da je odredba čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona propisano: „Ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.“ Da predmetna tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne sadrži razloge iz upute suda tj. čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, te stoga predlaže da sud tužbu odbaci. Da tužba ne sadrži dokaze i činjenice iz kojih proizlazi da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala. Da tužiteljevo pozivanje na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1010/2017, nije i ne može biti dokaz da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala. Nadalje, da tužitelj u tužbi ističe prigovor izuzeća od ovrhe na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u ul. Matije Gupca, da predmetna nekretnina uopće ne služi za obavljanje djelatnosti obrta, registrirano sjedište obrta i obavljanje djelatnosti obrta, zajedno sa radnim strojevima nalazi se u sasvim drugom dijelu mjesta [adresa], u [adresa]. Da je ove činjenice potvrdio i tužitelj prilikom saslušanja u svojstvu ovršenika na ročištu 20. listopada 2017. u predmetu poslovni broj Ovr-1179/2017 u Stalnoj službi u Županji. Da je za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] tužitelj istakao prigovor nedostatnosti pokrića, jer je na istima upisana hipoteka. Da je u predmetnom ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1179/2017 tuženik, u svojstvu ovrhovoditelja, priložio zemljišno knjižne izvatke i dao iscrpna očitovanja da je na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] tužitelj (tada u svojstvu ovršenika), naknadno, nakon primitka konačne, drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, kojom je riješeno o njegovom dugovanju, za navodno podignuti nenamjenski kredit kod Kreditne unije Jamstvo 18. listopada 2016., dozvolio upis hipoteke u visini od 43.200,00 kn. A tuženik smatra da ovo također nisu činjenice i dokazi na temelju kojih bi tražbina ovrhovoditelja prestala. Da je tužitelj istakao i prigovor prijeboja, jer da je isporučio tuženiku određenu robu u ukupnoj vrijednosti od 44.475.00 kn, da je na ovršnom ročištu 5. rujna 2017. konstatirano da je isporukom ove robe ovršenik podmirio manji dio od svoje ukupne obveze prema ovrhovoditelju i da je to učinjeno u skladu sa ugovorom o cesiji i ustupu koji je supotpisao i ovršenik. Tuženik naglašava da zakonske pretpostavke za prijeboj predviđaju da potraživanja moraju pravno postojati tj. da tražbine moraju faktično postojati i da moraju biti dospjele. Dakle, tuženik smatra da je prijeboj već obavljen prije nekoliko godina i tužitelj je i na taj način faktički priznao tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tuženika. Da navodi i prigovori tužitelja ne predstavljaju dokaze i činjenice da bi tražbina prestala, pa stoga predmetna tužba ne sadrži razloge iz članka 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Stoga tuženik smatra da tužba nije podobna za raspravljanje i predlaže da istu sud odbaci. Nadalje, navodi da u svojoj tužbi tužitelj zapravo izravno priznaje svoje dugovanje prema tuženiku, jer ne bi isticao prijeboj da ne postoji tražbina koju priznaje i koja je dospjela. Radi svega naprijed navedenog, predlaže da sud po provedenom postupku, ukoliko ne odbaci tužbu, odbije tužitelja u cijelosti, uz dosudu parničnog troška tuženicima.

8. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1010/2017-23 od 4. rujna 2018. s lista 5 do 7 spisa, otpremnice s lista 8 do 14, rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-887/2019-36 od 4. listopada 2019. s lista 15 i 16, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr- 1179/2017-3 od 27. veljače 2017. s lista 17, u Zapisnik Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017-14 od 20. listopada 2017. s lista 32 do 34 i s lista 46 do 48, zapisnik Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017-11 od 5. rujna 2017. s lista 35 i 36 i s lista 44 i 45, Ugovor o ustupu potraživanja sastavljen između KIM Commerce d.o.o. i ŠL od 13. lipnja 2012. s lista 43, presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6440/2018-3 od 25. studeni 2020. s lista 50 do 53, Ugovor o posredničkoj prodaji s lista 57, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovi broj Revd- 1869/2021-2 od 12. svibnja 2021. s lista 58 i 59, u zk. izvadak s lista 64, u tužbu koja prileži na listovima iza zk. izvatka, zk izvatke s lista 83 do 89, presliku spisa Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-1003/2021, uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-272/2019, spis Općinskog suda u Županji poslovni broj P-376/2021, spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1010/2017, spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-68/2010, te spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-324/2012, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka i svjedoka OL (na raspravnom ročištu od 1. travnja 2025.), a sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta na nekretninama radi utvrđenja da se radi o nekretnini u kojoj ovršenik obavlja djelatnost, procjenu vrijednosti k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u pogledu utvrđenja osnovanosti prigovora nedostatka pokrića, a kako je to predložio tužitelj, dok drugih dokaza nije bilo.

9. Cijeneći navode i iskaze parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen, sve na način kako je to pobliže navedeno u točki I. i II. izreke ove presude.

10. Među strankama je nesporno:

- da je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017-3 od 27. veljače 2017. određena ovrha na nekretninama ovršenika SL vl.Stolarskog obrta " [obrt] upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kao i na pokretninama ovršenika, a na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-68/2010 od 28. lipnja 2010. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2022/2016 od 7. lipnja 2016., kojom je naloženo SL, vl. stolarskog obrta [obrt] da KiM Commerce d.o.o. namiri dugovani iznosa od 111.569,00 kn, što sada čini protuvrijednost od 14.807,75 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2009. do isplate, te parnični trošak od 12.025,00 kn, što sada čini protuvrijednost od 1.595,99 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 28. lipnja 2010. do isplate, te kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju namiri trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.075,00 kn, što preračunato u eure iznosi 673,57 eura, koje potraživanje je na temelju Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog 13. lipnja 2012. od KiM Commerce d.o.o. Osijek ustupio ŠL i koje potraživanje je on prezeo,

- da Ugovorom o ustupu potraživanje od 13. lipnja 2012. KIM Commerce d.o.o. Osijek, kao ustupitelj ustupa (prenosi) UL iz [adresa], kao primatelju svoja potraživanja koja ustupitelj ima prema dužniku SL, vlasniku obrta [obrt], i to glavnicu u iznosu od 115.569,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, a koje je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-

68/2010-9 od 28. lipnja 2010.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-887/19-36 od 4. listopada 2019. upućen ovršenik (ovdje tužitelj) SL vlasnik obrta " [obrt]", [adresa], da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovoga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene na temelju rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017-3 od 27. veljače 2017., temeljem čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, (iz razloga što tvrdi da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem), kao i da je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-1003/2021-56 od 11. listopada 2024. ovršenik SL upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja TL radi proglašenja ovrhe određene na temelju rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017-3 od 27. veljače 2017., nedopuštenom, temeljem iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (iz razloga što je tvrdio da je Ugovor o ustupu potraživanja - cesiji sklopljen 13. lipnja 2012., a ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-6577/2012 od 18. lipnja 2012., između KIM Commerce d.o.o. Osijek kao ustupitelja i tuženika TL kao primatelja) ništetan pravni posao,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1010/2017-23 od 4. rujna 2018. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja SL, vlasnika Stolarske radnje " SLI" protiv tuženika TL, kojim se zahtjeva utvrđenje ništetnim Ugovora o cesiji sklopljenog 13. lipnja 2012., a ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-6577/2012 od 18. lipnja 2012., između KIM Commerce d.o.o. Osijek kao ustupitelja i tuženika TL kao primatelja, te da je navedena presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6440/2018-3 od 25. studenog 2020. na način da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim toga Ugovora o cesiji,

- da u spisu Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1179/2017 (i to na listovima 38 do 44 spisa) prileže otpremnice za naručenu i isporučenu, a neplaćenu robu, za koju tužitelj tvrdi da ju je tuženik preuzeo od tužitelja i to: otpremnica br. 12/2014 od 20. studenog 2014. u vrijednosti od 2.500,00 kn, otpremnica br. 9/2014 od 24. ožujka 2014. u vrijednosti od 2.500,00 kn, otpremnica br. 39/2013 od 17. prosinca 2013. u vrijednosti od 5.625,00 kn, otpremnica br. 16/2013 od 2. srpnja 2013. u vrijednosti od 9.900,00 kn, otpremnica br. 13/2013 od 23. travnja 2013. u vrijednosti od 5.000,00 kn, otpremnica br. 11/2015 od 27. veljače 2015. u vrijednosti od 3.950,00 kn i otpremnica br. 14/2015 od 1. travnja 2015. u vrijednosti od 15.000,00 kn, odnosno da sve ove otpremnice glase na ukupni iznos od 44.475,00 kn što čini protuvrijednost od 5.902,85 eura.

11. Među strankama je sporno da li je Ugovor o ustupu potraživanja od 13. lipnja 2012. ništetan pravni posao, zbog čega bi ovrha bila nedopuštena; da li je osnovan prigovor prijeboja koji je istakao tuženik i u kojoj visini je eventualno isti osnovan, zbog čega bi ovrha bila nedopuštena; da li tužitelj može dopušteno i osnovano u ovom parničnom postupku isticati prigovor izuzeća od ovrhe u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] u smislu čl. 91. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; u daljnjem tekstu: Ovršnog zakona); da li tužitelj može dopušteno i osnovano u ovom parničnom postupku isticati prigovor nedostatka pokrića u smislu čl. 94. Ovršnog zakona (s obzirom da je na nekretninama tužitelja na kojima je određena ovrha upisana hipoteka u korist Kreditne unije Jamstvo u visini od 43.000,00 kn, pa tužitelj smatra kako vrijednost ovih nekretnina ne doseže visinu tražbine, te da je izvjesno da se prodajom ovih nekretnina ovrhovoditelj ne može namiriti, niti djelomično), a također je sporno da li tužbeni zahtjev treba odbaciti ili odbiti.

12. Sporno je da li je Ugovor o ustupu potraživanja od 13. lipnja 2012. ništetan pravni posao, te da li je zbog toga ovrha nedopuštena. Kako je nesporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1010/2017-23 od 4. rujna 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SL, vlasnika Stolarske radnje " SLI" protiv tuženika TL, kojim se zahtjeva utvrđenje ništetnim Ugovora o cesiji sklopljenog 13. lipnja 2012., a ovjerenog kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka pod poslovnim brojem OV-6577/2012 od 18. lipnja 2012., između KIM Commerce d.o.o. Osijek kao ustupitelja i tuženika TL kao primatelja (prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen ovaj tužbeni zahtjev preinačena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6440/2018-3 od 25. studenog 2020. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim Ugovora o cesiji sklopljenog 13. lipnja 2012.), pa je o ovom tužbenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno, te je utvrđeno da je isti Ugovor o ustupu potraživanja - cesiji valjan, stoga je o ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja nedopušteno ponovo raspravljati. Budući da je pravomoćno utvrđeno da je navedeni ugovor o ustupu, kao dodatna isprava na temelju koje je preneseno potraživanje sa Kim Commerce d.o.o. na ŠL i u formalnom i u materijalno-pravnom smislu pravno valjan posao, stoga iz tih razloga sud nije mogao proglasiti ovrhu nedopuštenom.

13. Člankom 52. st. 3. Ovršnog zakona propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen (u konkretnom slučaju temeljem žalbe iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona) ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koji je upućen u parnicu.

14. Kako je ovršenik, ovdje tužitelj, na parnicu upućen samo radi utvrđivanja da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (temeljem čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona - radi utvrđenja ništetnim Ugovora o cesiji) i naknadno radi utvrđenja da je tražbina prestala (prijebojem) na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja, potvrđivanja, ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (temeljem čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakon - radi nastupanja prijeboja), tužitelj ne može ovu parnicu temeljiti na drugim razlozima zbog kojih nije upućen u parnicu, pa se tako u okviru ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne mogu ispitivati, odnosno nije dopušteno ispitivati da li je osnovan istaknuti prigovor nedostatka pokrića, te da li je osnovan prigovor izuzeća od ovrhe.

15. Ovdje je potrebno dodati, a vezano za prigovor izuzeća od ovrhe u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] u smislu čl. 91. Ovršnog zakona, da je u rješenju Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-382/2022-2 od 2. srpnja 2024. (list 181 do 185 ovršnog spisa) utvrđeno da iz nalaza i mišljenja vještak građevinske struke FL u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-1179/2017 (sada Ovr- 1003/2021) proizlazi da ovršenik navedenu česticu ne koristi za potrebe obavljanja djelatnosti svoga obrta, pa imajući u vidu navedeno, te da ovo nije razlog zbog kojeg je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo ovaj prigovor odbaciti kao nedopušten, a pogotovo imajući u vidu da je Županijski sud u Osijeku u cijelosti odlučio da ne postoje razlozi za izuzimanje iz ovrhe k. č. br. [katastarska čestica], te da je taj prigovor ovršenika, sada tužitelja, neosnovan.

16. Vezano za istaknuti prigovor nedostatka pokrića u smislu čl. 94. Ovršnog zakona (s obzirom da je na tim nekretninama upisana hipoteka u korist Kreditne unije Jamstvo u visini od 43.000,00 kn, pa stoga tužitelj smatra kako vrijednost ovih nekretnina ne doseže visinu tražbine, te je izvjesno da se prodajom ovih nekretnina ovrhovoditelj ne može namiriti, niti djelomično), dakle potrebno je napomenuti da u smislu čl. 94. st. 1. Ovršnog zakona ovaj svoj prigovor ovršenik, ovdje tužitelj, temelji na činjenici da je na navedenim nekretninama upisano založno pravo u korist Kreditne unije Jamstvo Županja.

17. Prema odredbi čl. 94. st. 1. Ovršnog zakona svaka osoba koja se ima pravo namiriti iz prodajne cijene nekretnine, a koja po redu prvenstva dolazi ispred ovrhovoditelja, može predložiti da se ovrha obustavi, ako utvrđena vrijednost nekretnine ne pokriva, ni djelomice iznos tražbine ovrhovoditelja. O ovom prigovoru je odlučio i Županijski sud u Osijeku u svom rješenju poslovni broj Gž-382/2022-2 od 2. srpnja 2024., navodeći da iz zakonske odredbe čl. 94.s t. 1. Ovršnog zakona jasno proizlazi da prigovor nedostatka pokrića ne predstavlja, niti jedan od žalbenih razloga koje je ovršenik ovlašten podnijeti protiv rješenja o ovrsi donesenog temeljem ovršne isprave, već se radi o prigovoru kojeg može podnijeti osoba koja ima pravo namirenja iz prodajne cijene, a ovršenik nije osoba koja bi se namirivala iz prodajne cijene. Osim navedeno, valja napomenuti i da prigovor nedostatka pokrića ne predstavlja, niti jedan od razloga propisanih čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona zbog kojega se ovršenik upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, stoga o ovom prigovoru također nije dopušteno raspravljati u ovom parničnom postupku. Ovdje je također potrebno napomenuti da u ovršnom spisu prileži rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Županji, Zemljišnoknjižnog dodjela poslovni broj Z- 15930/2017-3 od 19. prosinca 2017., kojim je u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dopušten upis brisanja uknjižbe založenog prava u korist Kreditne unije Jamstvo Županja, na nekretninama - k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], za iznos od 43.200,00 kn, dopušteno je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela tog suda poslovni broj Z-84042/2016 od 18. listopada 2016.

18. Člankom 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) propisano je da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari, istog roda i iste kakvoće, i ako su dospjele.

19. Člankom 196. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, dok je st. 2. citirane zakonske odredbe propisano da se nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se ispunile pretpostavke za to.

20. Nesporno je da je u žalbi protiv rješenja o ovrsi u ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-1179/2017 ovršenik, ovdje tužitelj dao izjavu o prijeboju svoga potraživanja prema ovrhovoditelju, ovdje tuženiku temeljem gore navedenih otpremnica u ukupnom iznosu od 44.475,00 kn, te da je tražbina iz tih otpremnica dospjela.

21. Iz otpremnice br. 12/2014 od 20. studenog 2014. proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 2.500,00 kn; iz otpremnice br. 9/2014 od 24. ožujka 2014. proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 2.500,00 kn, iz otpremnice br. 39/2013 od 17. prosinca 2013. proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 5.625,00 kn; iz otpremnice br. 16/2013 od 2. srpnja 2013. proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 9.900,00 kn; iz otpremnice br. 13/2013 od 23. travnja 2013. proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 5.000,00 kn; iz otpremnice br. 11/2015 od 27. veljače 2015. u proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 3.950,00 kn; iz otpremnice br. 14/2015 od 1. travnja 2015. proizlazi da je tuženik temeljem iste preuzeo robu navedenu u istoj otpremnici u vrijednosti od 15.000,00 kn, odnosno iz navedenih otpremnica proizlazi da iste glase na ukupni iznos od 44.475,00 kn.

22. Nesporno je da tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika, temeljem presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-68/2010 od 28. lipnja 2010. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2022/2016 od 7. lipnja 2016., glasi na novac, te da tražbina ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem gore navedenih otpremnica, također glasi na novac, a također je nesporno da su obje ove obveze dospjele, što je vidljivo iz presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-68/2010 od 28. lipnja 2010. i otpremnica sa listova 38 do 44 ovršnog spisa.

23. Vezano za navedene otpremnice saslušane su obje parnične stranke, te svjedok OL, raniji vlasnik obrta [obrt].

24. Iz iskaza tužitelja i svjedoka OL utvrđeno je da su oni sa tvrtkom KIM Commerce d.o.o. dogovorili da za rođaka tuženika nabave dasku I i II klase, da je potom tuženik došavši u stolarsku radnju zajedno sa rođakom iz Hercegovine tražio furnir, te im je rečeno da im stolarska radnja tuženika ne može nabaviti furnir, da je stolarskoj radnji za nabavu daske unaprijed isplaćen iznos od 111.569,00 kn. Da nakon što su tuženik i svjedok OL rekli da ne mogu izvršiti povrat novca koji su preuzeli na ime nabave daske, tuženik je rekao da mu stolarska radnja tužitelja na ime dugovanja za neisporučeno drvo, od drveta izradi određene proizvode koje je stolarska radnja tužitelja inače izrađivala, te da su potom izrađeni određeni proizvodi čiji primitak je tuženik potpisao temeljem otpremnica s listova 38 do 44 ovršnog spisa, kao dokaz da je robu iz otpremnica primio.

25. Tuženik je u svom iskazu naveo da je točno da se tvrtka KIM Commerce d.o.o. koja je bila u vlasništvu njegove supruge, nakon što joj nije isporučeno drvo tražene kvalitete, unatoč tome što se već vodila parnica između KIM Commerce d.o.o. Osijek i Stolarske radnje "Jakob Ivić-Baja" pristao da se na bilo koji način zatvori odnosno riješi dugovanje za neisporučenu mu dasku, te da je njemu tužitelj isporučio određenu izrađenu drvenu robu, dok je osporio da bi mu tuženik isporučio svu robu po navedenim otpremnicama, te je naveo još dodatno, da sumnja da je na otpremnici sa lista 44 njegov potpis. Učinio je nespornim da mu je neka roba isporučena, a neka ne, a također je naveo da je cijenu isporučene robe formirao tužitelj, te da formiranoj cijeni proizvoda koja je stajala na otpremnicama i isporuci nije prigovarao. Dakle, i tužitelj i svjedok OL su tvrdili da je robu iz otpremnica tuženik preuzeo, dok je samo tuženik tvrdio da istu nije preuzeo u cijelosti, no naveo je da nije siguran što mu je točno isporučeno, a jedino bio siguran da su mu isporučena dvoja vrata, kuhinjski stol, 9 ili 11 stolica, te jedan mali stolić.

26. Iskaz tuženika nesiguran po pitanju vrste i broja preuzete robe iz otpremnica, pa mu stoga sud nije mogao pokloniti vjeru, dakle sud mu nije mogao povjerovati da svu robu po navedenim dostavnicama nije primio, dok je nasuprot tome imajući u vidu da je iskaz tužitelja i svjedoka OL suglasan i u cijelosti potvrđen materijalnim dokazom - otpremnicama, sud je istima poklonio vjeru u cijelosti.

27. Osim toga ovdje je potrebno napomenuti da tuženik na okolnost preuzimanja robe iz otpremnica nije predložio izvođenje bilo kakvog dokaza, niti materijalnog, a niti eventualno personalnog, pa stoga sud nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan dio njegovog iskaza u kojem navodi da robu nije primio.

28. Imajući u vidu datume na koje glase otpremnice, odnosno da dvije otpremnice glase na 2014. godinu, tri otpremnice glase na 2013. godinu, a dvije otpremnice glase na 2015. godinu, očito je da su ove otpremnice nastale, te je roba preuzeta nakon donošenja presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 68/2010-9 od 28. lipnja 2010., dakle sve otpremnice vremenski su datirane nakon donošenja te presude i stoga sud zaključuje da je tužitelj tuženiku nakon što mu nije osigurao dasku tražene kvalitete, a za što je preuzeo iznos od 111.569,00 kn, koji nije vratio tuženiku, izradom i predajom robe iz navedenih otpremnica samo umanjivao svoje dugovanje prema tuženiku, pa je isporukom ove robe ovršenik podmirio dio svoje obveze prema ovrhovoditelju.

29. Nesporno je da je tužitelj prigodom zahtjeva tuženika za ispunjenje njegove tražbine u ovršnom postupku stavio u prijeboj svoju protutražbinu koju ima prema tuženiku temeljem navedenih otpremnica.

30. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, budući da obje tražbine, kako tužitelja, tako i tuženika, glase na novac, da su obje tražbine dospjele, te da je tužitelj kao ovršenik stavio prigovor na ispunjenje i izjavio prijeboj, čime je stavio u prijeboj svoju protutražbinu sa tražbinom tuženika, a sud je utvrdio da je prigovor na ispunjenje tražbine osnovan, valjalo je isti prihvatiti u cijelosti, te utvrditi da je za međusobne tražbina parničnih stranaka nastupio djelomični prijeboj.

31. Člankom 172. Zakona o obveznim odnosima propisano je da, ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. U smislu citirane zakonske odredbe, ako je dužnik platio glavnicu, vjerovnik se ima pravo koristiti pravom uračunavanja i primljenom svotom naplatiti kamate, ali je o tome obvezan izvijestiti dužnika, u suprotnom valja smatrati da se suglasio s dužnikovom ponudom da ponajprije otplaćuje glavnicu.

32. Nakon otplate troškova i dospjelih kamata namirenje svih glavnih obveza obavlja se prema pravilima određenim člankom 171. Zakona o obveznim odnosima, a st. 2. članka 171. citiranog zakona propisano je da kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

33. Uvidom u Ugovor o ustupu potraživanje od 13. lipnja 2012. Utvrđeno je da KIM Commerce d.o.o. Osijek, kao ustupitelj ustupa (prenosi) UL iz [adresa], kao primatelju svoja potraživanja koja ustupitelj ima prema dužniku SL, vlasniku obrta [obrt], i to samo glavnicu u iznosu od 115.569,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, ali ne i parnični trošak koji je, pored glavnice i kamate na glavnicu utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 68/2010-9 od 28. lipnja 2010.

34. Rješenjem o ovrsi (koja se proglašava nedopuštenom) naloženo je tužitelju kao ovršeniku da tuženiku kao ovrhovoditelju naknadi i parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. lipnja 2010. do isplate, a koji je utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 68/2010-9 od 28. lipnja 2010. u iznosu od 12.500,00 kn/1595,99 eura, no ovaj dio tražbine nije prenesen na tuženika Ugovorom o ustupu potraživanje od 13. lipnja 2012., niti nekim drugim aktom, pa je imajući u vidu navedeno, valjalo ovrhu proglasiti nedopuštenom za navedeni iznos parničnog troška, te odlučiti kao pod toč.I. ali.2. izreke ove preude.

35. Nije sporno da tuženiku tužitelj duguje pored glavnice i kamate, a da je sud utvrdio da temeljem navedenih otpremnica tuženik tužitelju duguje iznose po navedenim otpremnicama, te da tuženik nije zahtijevao uračunavanje, odnosno on se kao vjerovnik nije koristio pravom uračunavanja i primljenom svotom naplatio kamate, pa stoga valja smatrati da se suglasio s dužnikovom ponudom da se ponajprije otplaćuje glavnica.

37. Imajući u vidu navedeno, te da se tuženik kao vjerovnik nije koristio svojim pravom uračunavanja, odnosno primljenom svotom nije zahtijevao naplatu kamata, stoga se smatra da se on suglasio sa dužnikovom ponudom da ponajprije otplaćuje glavnicu. Upravo zbog navedenog, sud je izvršio prijeboj glavne tražbine tužitelja prema tuženiku sa glavnom tražbinom tuženika prema tužitelju, a imajući u vidu da glavna tražbina tužitelja prema tuženiku iznosi 44.475,00 kn što čini protuvrijednost od 5.902,85 eura, te da glavna tražbina tuženika prema tužitelju iznosi 111.569,00 kn što čini protuvrijednost od 14.807,75 eura (14.807,75 eura - 5.902,85 eura = 8.904,90 eura), pa je odlučeno kao u točki I. al. 1. izreke ove presude.

38. Kako je sud utvrdio da je nastupio samo djelomičan prijeboj i to samo za dio glavnog duga, te da je nakon izvršenog prijeboja tužitelju preostalo dugovanje prema tuženiku u iznosu od 8.904,90 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. lipnja 2010. do isplate, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko toga iznosa.

39. Imajući u vidu da je tužitelj kao stranka uspio u postupku sa 56% računajući kako uspjeh, tako i osnovu (ovrhom je potraživana glavnicu u iznosu od 111.569,00 kn, sa z.z. kamatom, dok je presudom utvrđeno da je ovrha proglašena nedopuštenom za glavnicu preko iznosa od 8.904,90 kn,sa z.z. kamatom), te da je trošak ovrhe određen u ukupnom iznosu od 5.075,00 kn/673,57 eura, da je uspjeh tužitelja u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 56%, a tuženika 44%, shodno tome valjalo je i ovrhu proglasiti nedopuštenom i za iznos troškova ovršnog postupka od 377,20 eura/2.842,00 kn (što čini 56% od 5.075,00 kn/ 673,57 eura), te je odlučeno kao pod.toč.I. al.2. izreke ove presude, dok je ovrha dopuštena za namirenje iznosa troškova ovršnog postupka od 296,37 eura / 2.233.00 kn (koji iznos čini 44% troškova ovršnog postupka), te je odlučeno kao pod toč.II. al 2. izreke ove presude.

40. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

41. Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta na nekretninama radi utvrđenja da se radi o nekretnini u kojoj ovršenik obavlja djelatnost, te procjenu vrijednosti k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u pogledu utvrđenja osnovanosti prigovora nedostatka pokrića, a kako je to predložio tužitelj, ovo stoga što o tim zahtjevima, niti nije smio odlučivati u ovom parničnom postupku, pa su se ti dokazi ukazali kao nepotrebni.

42. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. u vezi sa čl. 155 st. 1. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka, te da je tužitelj djelomično uspio sa proglašenjem ovrhe nedopuštenom za dio glavnice u iznosu od 5.902,85 eura, a da je za ostatak glavnice od 8.904,90 eura ovrha proglašena neopuštenom, omjer uspjeha cijenjen je vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, te je utvrđeno da je uspjeh tužitelja i tuženika kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine podjednak, pa je odlučno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Županji 16. svibnja 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji,

2. Tuženik po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetniku u Vinkovcima.