Broj: Ppž-9909/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9909/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽA, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ŽA podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, od 22. listopada 2022., broj: 15. Pp-1191/2021-4, u sjednici Vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ŽA i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ŽA se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 50,00 (pedeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ŽA je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna 675,46 kuna (180 DEM, odnosno 92 eura) uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. ŽA je pravodobno putem braniteljice Suzane Alač, odvjetnice u Makarskoj podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi optužbe okrivljenika, odnosno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz navoda žalbe okr. ŽA zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, proizlazi da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama s obzirom da prvostupanjski sud nije jasno naveo i obrazložio razloge prihvaćanja iskaza svjedokinje TA i ne prihvaćanja iskaza HA. Međutim, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, što je sve vidljivo iz t. 9. do t. 13. obrazloženja pobijane presude.
5.1. Stoga su neosnovani navodi okrivljenika da je počinjena navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. ŽA u bitnome ističe da osim svjedokinje TA, nitko ne tereti okrivljenika da bi vikao na nju, dok je iskaz svjedoka HA podudaran obrani okrivljenika, slijedom čega sud nije mogao s potpunom uvjerenošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti, osobito ne na temelju suočenja, a bez valjane analize. U žalbi ističe i okolnosti kojima se ukazuje na osobnost okrivljenika koji se u brakorazvodnoj parnici svog sina SA i njegove supruge koja je prijateljica sa svjedokinjom TA, ponaša vrlo pomirljivo i tolerantno te ima vrlo bliske obiteljske odnose i s HA koji je sin njegove bivše nevjeste iako biološki nisu povezani, ali se osjećaju i odnose kao prava obitelj i koji je išao dočekati svoju mlt. sestru po majci ČA kada ju je došla predati TA upozorivši ju da ju je trebala dovesti njena majka, a ne ona i to je sve što se događalo toga dana. Navodi da budući da nema suglasnih izjava barem dvojice sudionika niti drugih materijalnih dokaza koji bi potvrdili iskaz TA da je okrivljenik vikao na nju, sud je trebao, u dvojbi, odlučiti u korist okrivljenika i istoga osloboditi optužbe.
6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud prije svega na temelju iskaza svjedokinje TA, koja je jasno, uvjerljivo i bez nelogičnosti teretila okrivljenika da je vikao na nju prilikom predaje njegove unuke, koji je opravdano prihvatio kao neposredno vjerodostojan, nakon provedenog suočenja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenica ispunila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.2. Neosnovano okrivljenik ističe da iskazivanjem svjedokinje TA koja jedina tereti okrivljenika da je vikao, ne može biti nedvojbeno utvrđena krivnja okrivljenika. Naime, činjenica da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz te svjedokinje, a ne iskaz svjedoka HA koji je suglasan obrani okrivljenika, ne dovodi do nezakonitosti presude budući da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ili pukom zbrajanju svjedoka koji iskazuju u korist i onih koji iskazuju na štetu okrivljenika, ne postoji već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza u smislu čl. 88. st. 2. PZ-a, dakle i psihološkim pristupom primjeni zakona ljudske logike. Stoga, imajući u vidu nedvojbenu činjenicu da okrivljenik (kao i svjedok HA) nije odobravao da mu predaju unuke vrši druga osoba, i to prijateljica bivše supruge njegovog sina, dolazak TA pred kuću je i po ocjeni ovog suda istome zasmetao u tolikoj mjeri da je vikao na istu. Navod obrane i žalbe da nije okrivljenik taj koji je izašao pred kuću (i vikao) već AA koji je s njom obavio pristojan razgovor, a što je sam taj svjedok iskazao, niti ovaj sud ne prihvaća životno uvjerljivim, već naprotiv iskaz svjedokinje TA, koja ga dobro poznaje i koja ga je bez dvojbe vidjela i čula kako viče na nju.
6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, okrivljenik bezuspješno u žalbi pokušava obezvrijediti iskaz svjedokinje TA, dovođenjem u sumnju istinitosti njenog iskaza. Provođenjem suočenja između okrivljenika i svjedokinje, obrana okrivljenika je po ocjeni prvostupanjskog suda ozbiljno dovedena u pitanje, a radi se o pomoćnom sredstvu za utvrđivanje činjenica koje su važne za donošenje ocjene vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba, a prvostupanjski se sud uvjerio u istinitost iskaza TA i temeljem suočenja. Po ocjeni ovog suda, okrivljenik u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilnom. Iz navedenog razloga je ovaj sud žalbene navode ocijenio paušalnim i ničim potkrijepljenim, a time i neosnovanim te niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
6.4. Stoga, navodi žalbe da je prvostupanjski sud trebao u dvojbi odlučiti u korist okrivljenika, nije osnovan jer prvostupanjski sud prema rezultatima dokaznog postupka, nije niti došao u poziciju da bi bio u dvojbi pa da bi trebao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Ostali navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Iako okrivljenik u žalbi niti jednim navodom ne pobija presudu zbog izrečene novčane kazne, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dakle, izrečenoj novčanoj kazni. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna unutar okvira novčane kazne propisane za ovaj prekršaj za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 200 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute), a za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski pravilno uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika (ranija neosuđivanost).
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 50,00 eura (u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije) koji predstavlja gotovo najniži iznos troška prekršajnog postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
