Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-122/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.o.o. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 75346450537, koji je zastupan po punomoćniku Davoru Eteroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 15772/2021-38 od 18. prosinca 2024., u sjednici održanoj 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15772/2021-38 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu od 1. srpnja 2021. nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, i da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad radi obavljanja poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu, na radno mjesto Glavni repossession manager, Poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima, kao i da se tuženiku naloži da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je nadalje tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici (poslovni uvjetovani otkaz) od 1. srpnja 2021., sa zahtjevom da se tužiteljica vrati na rad.

7. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica na temelju ugovora o radu koji je sklopljen između stranaka 1. travnja 2020., na neodređeno vrijeme, obavljala poslove Glavnog repossession managera, poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima,

- da je tuženik odlukom o otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 1. srpnja 2021., otkazao ugovor o radu tužiteljici zaposlenoj na gore navedenim poslovima, zbog poslovno uvjetovanih razloga, s tim da tužiteljici radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od dva mjeseca i dva tjedna, računajući od dana dostave otkaza; da tužiteljica ima pravo na otpremninu koja dospijeva danom prestanka radnog odnosa, kao i da će tužiteljica prestati raditi prije isteka otkaznog roka za koje vrijeme joj pripada naknada plaće i ostala prava kao da je radila,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljica na temelju ugovora o radu obavljala poslove radnog mjesta Glavnog repossesion managera, Poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplata, Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima, međutim, da je kod tuženika prethodno radila i na drugim poslovima od 1. prosinca 2004.; nadalje da je tuženik proveo analizu organizacijske strukture i poslovnih procesa s naglaskom na otklanjanje prepreka u radu, a sve radi optimatizacije, racionalizacije, odnosno postizanja ušteda i unaprjeđenja poslovanja, pa da je analizom utvrđeno da postoji potreba za izmjenama u organizaciji Poslovanja s restrukturiranim klijentima i naplatom, zbog čega da je provedena reorganizacija poslovanja; taj poslovni proces da je promijenjen na način da se pristupilo izmjeni ugovornih odnosa sa svim bitnim vanjskim pružateljima usluga u procesu preuzimanja imovine na lager čime da su se definirali svi bitni uvjeti, te značajno smanjio potreban broj utrošenih sati na tom procesu, pa upravo zbog toga da se smanjio broj radnih sati koji je potreban za provedbu procesa koji je pripadao radnom mjestu Glavni repossession manager, čime je u odnosu na ukupnost poslova, gotovo u potpunosti smanjen obim poslova na tom radnom mjestu; potom da je s obzirom na te preostale poslove moguće rasporediti na radno mjesto Asset Managera, jer ti poslovi predstavljaju neznatni dodatni posao, odnosno manje od 10% ukupnog obima poslova radnog mjesta Asset Managera; iz tih razloga i promjena u poslovnom procesu, provedenih unaprjeđenja poslovnog procesa, odnosno zbog organizacijskih razloga u sklopu reorganizacije da je ukinuto radno mjesto Glavni repossession manager i zbog toga tužiteljici da više nije bilo moguće osigurati rad na radnom mjestu u kojem je do sada radila, pa da joj je na temelju odredbe članka 115. stavka 1. podstavak 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR), otkazan ugovor o radu, pri čemu da je tužiteljica jedina na tom radnom mjestu pa da nije bilo potrebe za odlučivanju o socijalnim kriterijima radi usporedbe s drugim radnicima,

- da je pregledom Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 1. travnja 2020., utvrđeno da je u direkciji tuženika Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima postojalo radno mjesto Glavnog repossession managera koji poslovi su se odnosili na poslovanje s restrukturiranim klijentima i naplatom, a Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta s datumom primjene 1. srpnja 2021. u direkciji tuženika Upravljanje kreditnim rizicima i problematičnim plasmanima to radno mjesto više ne postoji,

- da prema opisu zadataka i odgovornosti za Glavnog repossession managera koje radno mjesto je postojalo prema sistematizaciji od 1. travnja 2020. i Glavnog Asset managera koje radno mjesto postoji od 1. srpnja 2021., da se ne radi o istim poslovima jer se poslovi Glavnog Asset managera prema shemi tuženika odnose na upravljanje kreditnim rizicima,

- da iz iskaza svjedoka HV, koji je kod tuženika radio na poslovima Glavnog Asset managera od 13. srpnja 2021. do 30. travnja 2022., proizlazi da je radno mjesto Glavnog repossession managera obuhvaćalo poslove prodaje imovine koja je bila oduzeta strankama ili koje su naslijedili nakon isteka leasinga; ti poslovi da su bili povezani s njegovim poslovima jer da je i on kao Glavni Asset manager radio prodaju oduzete ili naslijeđene imovine, na načina da je imovinu prosljeđivao sudskom vještaku na procjenu, formirao cijenu i stavljao imovinu na prodaju; te poslove da je zajedno s njim obavljala LV; također da je Asset manager davao odobrenje kolegama u Odjelu koji se bave rizikom, kontrolirao i odobravao financiranje, radio na projektu ESG, kao i druge tekuće poslove, primjerice brzu procjenu vozila prilikom čega bi koristio softverski alat Eurotax,

- da je svjedokinja LV, koja je od 12. srpnja 2021. do 19. kolovoza 2022. obavljala poslove Asset managera, navela da su GV i ona bili tim, te da su zajedno radili na poslovima odobrenja financiranja za kreditne linije, određivanje padova vrijednosti svih asseta uključujući nekretnine, definiranje ostataka vrijednosti u operativnom leasingu, usklađivanje direktive s Bečom, poslove oko povrata vozila, definiranje prodajnih cijena i ostalo, dok da su u odnosu na poslove Glavnog repossession managera obavljali uglavnom sve osim koordiniranja, praćenja i kontroliranja provođenja workout strategije za klijente u nadležnosti (RET i NRT), ukoliko se radilo o strategiji prisilnog raskida i oduzimanja objekata leasinga; ti poslovi u pogledu povrata vozila, odnosno imovine da su činili oko 20% u odnosu na sve druge poslove koje su obavljali GV i ona,

- da je zakonski zastupnik tuženika KV naveo da je u odnosu na poslove koje je obavljala tužiteljica došlo do toga da je dio poslova smanjen, nestao je, a dio poslova vezano za izvještavanje da je automatiziran, dio poslova remarketinga što se odnosi na post prodaju oduzete imovine da je prebačen unutar Odjela prodaje, a dio posla zbog efikasnosti, kada se oduzeta imovina vraća da je manji dio posla i da ga obavljaju Asset manageri,

- da kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije postojalo radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu jer je definirao novi proces koji je zahtijevao nove organizacijske promjene čiji bi konačni rezultat trebao biti ubrzanje procesa i rast poslovanja poduzeća. Stoga je taj sud smatrao da kod činjenice da je autonomno pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, da je tuženik imao pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice, pa tuženik kao poslodavac zbog gospodarskih, organizacijskih ili tehnoloških razloga ima pravo i ukinuti postojeća radna mjesta te odrediti da se dio poslova koji su preostali u smanjenom obliku rasporede na druga radna mjesta i u druge odjele, kako je to u konkretnom slučaju učinio tuženik sukladno odredbi članka 115. stavka 1. ZR-a.

8.1. Nadalje je taj sud smatrao da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 115. stavka 2. ZR-a jer je u konkretnom slučaju tuženik u cijelosti ukinuo radno mjesto Glavni repossession manager na kojem je tužiteljica bila jedini izvršitelj na tim poslovima.

8.2. Isto tako je taj sud smatrao da tuženik nije imao obvezu postupiti po odredbi članka 127. stavka 1. ZR-a jer u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije bilo oformljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik ili predstavnik.

8.3. Također je prvostupanjski sud smatrao da je tužiteljica postupila sukladno odredbi članka 133. stavka 2. ZR-a jer je zahtjev za zaštitu prava podnijela preporučeno poštom 7. srpnja 2021., dok je odluka o otkazu donesena 1. srpnja 2021., a tužbu je podnijela sudu 23. srpnja 2021.

8.4. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu, a kod takve odluke suda nije bilo uvjeta ni za vraćanje tužiteljice na radno mjesto Glavnog repossession managera, sukladno članku 124. stavku 1. ZR-a.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud jer nisu ni žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

10. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužiteljici osnovano dan redovni otkaz ugovor o radu zbog organizacijskih razloga.

11. Prema članku 115. stavku 1. točki 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U ovom slučaju riječ je o nastupu organizacijskih razloga.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio prestanak potrebe za tužiteljičinim radom, odnosno za radom na radnom mjestu Glavni repossession manager jer je kod tuženika izvršena reorganizacija procesa rada na način da je ukinuto radno mjesto tužiteljice zbog ubrzanja procesa i rasta poslovanja tuženika.

Dakle, radi se o organizacijskim razlozima.

12.1. S tim u vezi, a s obzirom na žalbene navode tužiteljice kojima ona ukazuje da nije prestala potreba za njenim radnim mjestom, treba navesti da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca jer uslijed promjene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tome, prvostupanjski je sud pravilno smatrao da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost smanjenja broja izvršitelja na određenim poslovima, odnosno ukidanje određenih radnih mjesta, kao u konkretnom slučaju. Naime, podaci iz spisa ukazuju da je u reorganizaciji tuženika smanjen broj za 26 radnika, sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta od 1. srpnja 2021., pa je u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovog suda, tuženik proveo reorganizaciju poslovanja, dakle, zasigurno nije riječ o paušalnim promjenama, kako to pogrešno smatra tužiteljica.

12.1. U tim okolnostima kada je tuženik reorganizacijom poslovanja rasporedio poslove radnog mjesta tužiteljice na druge poslove jer je opseg tih poslova koje je obavljala tužiteljica smanjen, tada je riječ o restrukturiranju poslovanja, a što i proizlazi iz iskaza svjedoka KV. Stoga, kod činjenice da je tužiteljica bila jedina zaposlena na poziciji Glavni repossession manager, nisu od značaja žalbeni navodi tužiteljice da nije prestala potreba za obavljanjem tih poslova.

12.2. Naime, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda da je za radom tužiteljice prestala potreba jer su poslovi njenog radnog mjesta sada raspoređeni na duge poslove, neosnovano tužiteljica tvrdi da su te iste poslove nastavili obavljati drugi radnici. Suprotno tim navodima, iz iskaza svjedoka HV i LV proizlazi da su oni zajedno radili na poslovima svog radnog mjesta te na poslovima Glavnog repossession managera i to da ti poslovi činili oko 20% u odnosu na sve druge poslove koje su obavljali. Dakle, GV i LV obavljali su dio poslova koje je obavljala ranije tužiteljica u okviru svoga radnog mjesta Asset managera.

12.3. Stoga je nesporno da poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje postoje i da se obavljaju u okviru različitih sektora i u okviru različitih radnih mjesta pa su raspoređeni na više različitih radnika, što predstavlja autonomno pravo poslodavca i ne čini odluku o otkazu nezakonitom. Stoga je za ponoviti da je tuženikovo pravo reorganiziranje poslovanja u cilju unapređenja poslovanja, a što podrazumijeva i ukidanje nekih radnih mjesta i preraspodjelu dijela poslova na druge radnike. Opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac, radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda, izvrši reorganizaciju rada tako da poslove određenog radnog mjesta rasporedi na druge radnike, a sve iz razloga što je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada i organizaciju poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta kod poslodavca i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna mjesta, odnosno druge radnike, a u konkretnom slučaju dio poslova tog radnog mjesta je i automatiziran, a što sve dovodi do toga da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla uvjetovan je i organizacijskim i tehnološkim razlozima vođenim isključivo odlukom poslodavca. Također, u ovom slučaju se ne radi o situaciji gdje je broj izvršitelja pojedinog radnog mjesta veći od potrebnog radnog broja izvršitelja, već se radi o ukidanju radnog mjesta koje poslodavac smatra suvišnim, pa kriterij odabira usporednih radnika nije primjenjiv iz razloga što je ukidanje tog radnog mjesta kao jedinog radnog mjesta.

13. Stoga, a kako je to navedeno u odluci o otkazu, tužiteljičino radno mjesto ukinuto je zbog organizacijskih razloga što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 115. stavka 1. točka 1. ZR-a, pa u situaciji kada je tuženik dokazao, kako je to i propisano člankom 135. stavkom 3. ZR-a, da je zbog organizacijskih razloga smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, odnosno kako je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici dopušten i zakonit, što tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osporila.

14. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da nisu postojali razlozi za prestankom potrebe za tim radnim mjestom u situaciji kada je tuženik zaposlio treće osobe na njenim poslovima jer prema utvrđenjima prvostupanjskog suda na tom radnom mjesto nije zapošljavao nove radnike. Upravo je zbog organizacijskih razloga smanjen broj izvršitelja pa kako je tužiteljica jedina obavljala poslove tog radnog mjesta to je poslove tog radnog mjesta poslodavac reorganizirao novim metodama što je autonomno pravo poslodavca da organizira svoje poslovanje, u što sud ne može ulaziti.

14.1. Dakle, kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije svog poslovanja ocijenio da je zbog organizacijskih i tehnoloških razloga prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice, jer se poslovi koje je ona obavljala i za kojima i dalje postoji potreba mogu rasporediti tako da se obavljaju zajedno s poslovima drugih radnih mjesta odnosno jer je promijenio proces poslovanja, onda je za ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici.

15. Isto tako, neosnovano tužiteljica u svojoj žalbi ističe da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem. Naime, u pravu je tužiteljica kada ističe da je ZR- om propisan postupak savjetovanja s radničkim vijećem ili sindikalnim predstavlja bitnu obvezu u ostvarenju stvarne i primarne svrhe postojanja radničkog vijeća i sindikata, demokratske organizacije radnika - u koju se radnici dobrovoljno udružuju kako bi zajednički zastupali, unapređivali i štitili svoja radna i druga prava i interese.

15.1. Međutim, svrha odredaba ZR-a koje uređuju to savjetovanje iscrpljuje se u ostvarenju mogućnosti zaštite radnika u uvjetima kada je i poslodavac znao za svoju obvezu savjetovanja i mogućnost da je ostvari, a ne i u uvjetima kada, kao ovdje, kod tuženik nije niti iskorištena navedena dobrovoljnost udruženja: jer kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa tuženik nije niti mogao provesti postupak savjetovanja s ovima o namjeri otkazivanja ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom.

15.2. Stoga je za zaključiti da savjetovanje o otkazu tužiteljici nije bilo niti moglo biti provedeno zbog propusta radnika tuženika da osnuju sindikat odnosno pokrenu postupka za osnivanje radničkog vijeća kojim bi štitili svoja prava, a ne poslodavca, pa to nesavjetovanje ne može imati za posljedicu nedopuštenost prijepornog otkaza ugovora o radu, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

16. Za navesti je i to, a imajući na umu utvrđenu činjenica da je kod tuženika tužiteljica bila jedina izvršiteljica na tom radnom mjestu, koje radno mjesto je ukinuto, da tuženik nije bio dužan ponuditi tužiteljici drugo slobodno radno mjesto jer to nije obveza poslodavca u situaciji reorganizacije rada.

17. Ostali žalbeni navodi tužiteljice su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, dok žalbeni navodi o prestanku rada drugih zaposlenika nisu relevantni za presuđenje u ovom konkretnom slučaju.

18. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.).

19. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 16. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević