REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3544/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ĐH, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ĐH podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 6. ožujka 2025., broj: Pp-12108/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ĐH i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ĐH obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 20,00 (dvadeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. ĐH je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna od 132,72 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana računajući od dana primitka pravomoćne presude, a okrivljenik je dužan naknaditi i trošak prvostupanjskog prekršajnog postupka od 50,00 eura.
2. Protiv te presude okr. ĐH je pravodobno osobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu i osloboditi ga optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. ĐH u žalbi navodi da se ne osjeća krivim jer je samo branio svoju imovinu kao što je branio svoju domovinu u Domovinskom ratu, da je hrvatski ratni vojni invalid i da nije mogao tolerirati huliganstvo, divljaštvo jednog drogeraša koji je uništavao tuđu imovinu kojem niti policija ne može stati na kraj.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prije svega na temelju obrane okrivljenika u kojoj je djelomično priznao prekršaj navodeći da je „ispleskao“ TH jer ga je iznervirao udaranjem po vozilu kojim je upravljao, a koje je u vlasništvu njegovog zeta te da ga je napao i LH, kao i na temelju uvida u video snimku događaja iz kojeg je sud utvrdio da je okrivljenik udarao TH koji mu je uzvraćao te ih je razdvojila ženska osoba, imao dovoljno osnova da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Iz provedenih dokaza i po ocjeni ovog suda proizlazi da je okrivljenik pristao obračunati se sa TH, odnosno, odlučio istoga osim verbalno, i fizički napasti jer mu je po njegovoj izjavi oštetio vozilo mehaničarskim ključem za skidanje guma. Iako se u toj situaciji može prihvatiti ogorčenost i ljutnja okrivljenika zbog oštećenja vozila, istoga ne može opravdati fizičko brutalno napadanje TH Radice udaranjem šakama po cijelom tijelu jer je time izabrao prijeći granicu pristojnog ponašanja na način da se odlučio na izrazito drsko ponašanje na javnom mjestu, ostvarivši time zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.2. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, već općim pravilima ljudske logike i razmišljanja te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
5.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, neovisno o navodi žalbe da je okrivljenik „platio iznose po presudi“. Stoga, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana i to u bliže srednjem iznosu novčane kazne propisane za ovaj prekršaj, za koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bila propisana novčana kazna od 50 DEM do 350 DEM (u odgovarajućem iznosu domaće valute).
6.1. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku koji za predmetni prekršaj iz čl. 6. propisuje blažu najnižu (i najvišu) novčanu kaznu (20 do 170 eura) dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu novčanu kaznu (50 do 350 DEM). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
6.2. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je novčana kazna od 132,72 eura, unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a isto tako ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Stoga po ocjeni ovog suda, iznos od 20,00 eura koji predstavlja gotovo najniži iznos troška prekršajnog postupka, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
