REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-869/2024-13

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja 1. ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Nora Erceg, odvjetnica u Rijeci, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju, Senj, Frankopanski trg 5, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Oglašava se ništavim rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02-20-24- 31 od 10. svibnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.100,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Senju KLASA: UP/I-362-02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02-20-24-31 od 10. svibnja 2024. u točci 1. utvrđeno je da je rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-362-02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02-20-22-1 od 12. siječnja 2022. kojim je investitorima AI, ŠI i DI, ovdje tužiteljima, te CI, naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja usklade građenje kamenog potpornog zida maksimalne visine do 2,00 m1, ukupne dužine cca 106,00 m1 te manjeg kamenog potpornog zida cca 1,20 m1 prema šljunčanoj plaži između kojih je nasip od šljunka (tzv. sunčalište), izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dvoje betonskih stepenica – jedne tlocrtnih dimenzija 2,50 m1/1,70 m1, druge tlocrtnih dimenzija 4,60 m1/0,80 m1, izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u naselju Sibinj Krmpotski na posebno zaštićenom području pomorskog dobra, a uklanjanjem kojih bi nastala opasnost za sigurnost i život ljudi koji koriste plažu ispod zidova te bi se eventualno uništila i sama prirodna plaža, kao i opasnost za sigurnost ljudi i stabilnost tla iznad zidova koji se koristi za smještaj pokretne opreme kampa (kamp kućice, šatori i sl.) u skladu s odredbom članka 106. stavka 1. vezano uz odredbu članka 109. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji), postalo izvršno 14. travnja 2021. Točkom 3. je utvrđeno da tužitelji DI i ŠI, kao i ostali investitori AI i ZI, nisu postupili po navedenom rješenju, odnosno da nisu uskladili predmetne građevine s propisima kojima se uređuje gradnja. Točkom 4. izreke tužitelji DI i ŠI te ostali investitori AI i ZI prisiljavaju na uklanjanje opisane građevine izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 3.318,07 eur, uz daljnja upozorenja pod točkama 5., 6. i 7. izreke rješenja.

2. ŠI i DI pravodobno su ovome Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe kojima osporavaju zakonitost navedenog tuženikovog rješenja a koje tužbe je Sud spojio u jedan predmet. U tužbama u bitnom navode da je nejasno što investitori moraju poduzeti u cilju izvršenja tog rješenja, odnosno koje to radnje ili radove investitori moraju poduzeti u postupku izvršenja s ciljem usklađivanja predmetnih opasnih građevina s odredbama članka 106. stavka 1. i članka 109. Zakona o gradnji, te ističu da je isto pravno shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, koji je presudom poslovni broj Usž-207/23 od 2. lipnja 2023. oglasio ništavim tuženikovo rješenje, kojim se u predmetu ovoga spora investitori prisiljavaju na izvršenjem izricanjem prve novčane kazne. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u spis predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (fotografije i dr.), pa da po provedenom postupku oglasi ništavim ili poništi tuženikovo rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Sud je održao ročište za raspravu 9. svibnja 2025., na koje je pristupio tužitelj ŠI osobno i opunomoćenica tužitelja, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

4.1. Tužitelji su na ročištu u bitnom izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknuli su da je rješenje o prvoj novčanoj kazni oglašeno ništavim od strane Visokog upravnog suda, a koji razlozi oglašavanja ništavim su i dalje opstali u osporenom rješenju predmeta ovog spora, s time da je osporenim rješenjem izrečena druga novčana kazna koja osim toga nije mogla biti izrečena budući da je prva novčana kazna oglašena ništavom. U spis je predala rješenje Općinskog suda u Rijeci od 28. ožujka 2025. kojem je tužitelju ŠI produžena mjera opreza zabrane posjećivanja mjesta na koje se odnosi predmetno izvršenje i približavanje osobama navedenim u osporenom rješenju.

5. Među strankama je u ovome sporu sporno je li pravilno određeno predmetno izvršenje radi usklađenja s propisima o gradnji.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Usž-207/23 od 2. lipnja 2023. oglasio ništavim tuženikovo rješenje KLASA: UP/I-362-02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02-20-22-4 od 23. svibnja 2022., kojim se u predmetu ovoga spora tužitelji i ostali investitori prisiljavaju na izvršenje predmetnog rješenja KLASA: UP/I-362- 02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02-20-22-1 od 12. siječnja 2022., izricanjem prve novčane kazne. Razloge oglašavanje ništavim rješenja o izvršenju Visoki upravni sud Republike Hrvatske obrazlaže navodeći da rješenjem KLASA: UP/I-362-02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02-20-22-1 od 12. siječnja 2022., koje ujedno predstavlja i izvršni naslov po kojem su investitori u izvršenju dužni postupiti pod prijetnjom izricanja novčanih kazni, nije jasno ni konkretno određeno koje to radnje, odnosno radove treba provesti u postupku izvršenja u cilju usklađivanja označenih opasnih građevina s propisima odnosno odredbama članka 106. stavka 1. i članka 109. Zakona o gradnji, na koje se građevinski inspektor pozvao u izreci rješenja. Nastavno Visoki upravni sud Republike Hrvatske obrazlaže da navedeno ima za posljedicu da je takva izreka nejasna i neodređena, što da je protivno odredbi članka 98. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku), prema kojoj izreka rješenja sadržava odluku o upravnoj stvari te mora biti kratka i određena, s tim da kad odluka sadržava, pored ostalog, rok, uvjet ili namet, to treba biti sadržano u izreci. Ističe da javnopravna tijela ne mogu strankama rješenjem nalagati obveze na način da izvršenje tog rješenja zavisi od nastupanja naknadnih neizvjesnih i neodređenih okolnosti, jer da u takvom slučaju doneseno rješenje ne bi bilo uopće moguće izvršiti, te da stoga u izreci rješenja nije dostatno pozvati se odnosno prepisati odredbu zakona koja se ima primijeniti, već da se, u okviru propisanog tom normom, mora na jasan i određen način navesti na koji način i koje radove ili radnje je stranka, kao obveznik izvršenja, dužna poduzeti u cilju izvršenja naređene mjere, što da je u konkretnom slučaju izostalo. Visoki upravni sud Republike Hrvatske zaključuje da slijedom izloženog, a s obzirom da u konkretnom slučaju predmet izvršenja u izvršnom rješenju nije jasno određen, jer nije točno definirano u čemu se sastoje radovi (radnje) na naloženom usklađivanju građenja, izvršenje tog rješenja nije stvarno moguće provesti, a što, sukladno članku 128. stavku 1. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku, osporeno rješenje čini ništavim.

9. Izneseno obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, a osim toga je, prema shvaćanju ovoga Suda, tuženik u smislu odredbi članka 119. stavka 4. i članka 151. Zakona o upravnim sporovima dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda uvijek kada u konkretnom predmetu ponovno odlučuje, a ne samo kada mu je predmet vraćen na ponovni postupak.

10. Prema odredbi članka 128. stavka 1. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku rješenje će se oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti i osporeno rješenje oglasiti ništavim.

12. Pritom se tuženiku ukazuje da bi u ovakvoj pravnoj situaciju u prvom redu trebao otkloniti nedostatke koji rješenje KLASA: UP/I-362-02/21-16/19, URBROJ: 443-02-02- 20-22-1 od 12. siječnja 2022. čine neizvršivim.

13. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku za sastav dvije tužbe po 1.000,00 eura, za sastav podneska od 18. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 eura i za zastupanje na ročištu u iznosu od 1.100,00 eura, što sveukupno iznosi 4.100,00 eura.

13.1. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

13.2. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

13.3. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja za sastav dvije tužbe, za svaku po 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 27. Odvjetničke tarife, te trošak zastupanja na ročištu iznosu 1.000,00 eura sukladno Tbr. 27. Odvjetničke tarife, uvećano za 10 % zbog zastupanja dvije osobe na temelju Tbr. 40. Odvjetničke tarife, što sveukupno iznosi 3.100,00 eura. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2025., jer su sve navode koje iznijeli u tom podnesku mogli iznijeti u tužbi ili na ročištu.

13.4. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.100,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

14. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 16. svibnja 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Nori Erceg, odvjetnici u Rijeci, Zagrebačka 5/I

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područni ured Rijeka, Ispostava u Senju, Senj,

Frankopanski trg 5