REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-10484/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Zrinjki Matijević, uz sudjelovanje Ivane Pavić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Lemia d.o.o. i II.okr. VFI, zastupani po branitelju Dori Cvijanović iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri, zbog prekršaja iz čl.149.st.1.toč.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 i 59/23), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Daruvaru, klasa: UP/I-336-02/24-01/44, urbroj: 443-02-05-15-24-10 od 12. kolovoza 2024. godine, nakon provedene glavne rasprave održane dana 13. svibnja 2025. godine, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona, dana 16. svibnja 2025. godine, javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I.

I.okr. pravna osoba: Lemia d.o.o., OIB 19783069838, sa sjedištem u [adresa],

II.okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi I.okr., VFI, OIB [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa],

k r i v i s u

što su I.okr. u svojstvu trgovca i II.okr. kao odgovorna osoba kod I.okr., dana 22. kolovoza 2023. godine u 18:15 sati na računu br. 4100/PJ 13/1 izdanom potrošaču VF u prostoru za prijem i izdavanje robe u Zagrebu, Radnička cesta 49, koji posluje u sastavu trgovačkog društva LEMIA d.o.o. naveli obavijest "Reklamacije se razmatraju u roku od 24 sata od dana preuzimanja robe uz predočenje računa", a koji sadržaj obavijesti je rezultirao time da je trgovac na reklamaciju potrošača VF, zaprimljenu dana 29.kolovoza 2023. godine u 7:33 sati na email: isti dan 29.08.2023. godine istim putem odgovorio da na "reklamaciju zaprimaju samo one artikle za koje se predoči račun unutar 24 sata od preuzimanja artikla iz poslovnice " iako u čl.10. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 i 59/23) nema ograničenja roka, već je u čl.10.st.1. ZZP-a propisana obveza trgovca da omogući potrošačima podnošenje pisanog prigovora u poslovnim prostorijama, putem pošte ili elektroničke pošte, zbog čega navedene informacije na računu predstavljaju nepoštenu poslovnu praksu, opisanu kao zavaravajuća radnja, jer sadrže netočne informacije, zbog čega je takva poslovna praksa neistinita u odnosu na ograničenja prava potrošača u sustavu rješavanja pritužbi nakon isteka roka od 24 sata od preuzimanja robe,

čime su okr. počinili prekršaji iz čl.35.st.1.i i 2. toč.2. Zakona o zaštiti potrošača, kažnjivo po čl.149.st.1.toč.49 i st.2. citiranog Zakona.

pa se na temelju cit. zakonskih odredbi, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona

I. okrivljenoj pravnoj osobi izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.200,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto eura),

II. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi se izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 120,00 EUR (slovima: stodvadeseteura).

Temeljem čl.33.st.11. Prekršajnog zakona, I. okrivljenik i II. okrivljenik su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženim predlošcima uplatnica u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko I. i II. okrivljenici u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II. Temeljem čl.139.st.3. u vezi s čl.138.st.2.toč.3. Prekršajnog zakona, I. i II. okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30 eura (trideseteura) SVAKI, u korist Državnog proračuna, na račun naveden u priloženim predlošcima uplatnica u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Daruvaru, podnio je optužni prijedlog, klasa: UP/I-336-02/24-01/44, urbroj: 443-02-05-15-24-10 dana 12. kolovoza 2024. godine i nadopunu optužnog prijedloga dana 30. rujna .2024.protiv okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. I. i II.okr. su u pisanoj obrani osporavali prekršaj koji im se stavlja na teret, navodeći da se ne smatraju krivima. Naglasili su kako je netočno utvrđenje iz optužnog prijedloga da rok od 24 sata od preuzimanja predmeta predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Upravo suprotno, takav rok je određen u korist potrošača jer im omogućava pregled robe i prijavu nedostataka ne samo odmah po preuzimanju robe već i u cijelom razdoblju od 24 sata koje tome slijedi. Naime, Zakonom o zaštiti potrošača propisano je u čl.47.st.2. da se u slučaju materijalnog nedostatka na robi, na odnose potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojim se uređuju obveznopravni odnosi o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. Budući da se I.okr. bavi, između ostalog, pružanjem usluga kemijske čistionice, odnos između I. okr. i potrošača predstavlja ugovor o usluzi na koji se primjenjuju odredbe o ugovoru o djelu iz Zakona o obveznim odnosima. Odredbe o ugovoru o djelu propisuju u čl.604. Zakona o obveznim odnosima da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača te da nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. Iz citiranih odredaba proizlazi kako je naručitelj, u ovom slučaju potrošač, dužan odmah pregledati primljenu robu i bez odgađanja obavijestiti izvođača, ovdje I.okr., o nedostacima. Nadalje, I.okr. niti ne odgovara za nedostatke koji mu nisu na taj način prijavljeni. Iako iz zakonskih odredbi proizlazi da je potrošač dužan odmah prijaviti nedostatke jer u protivnom prestaje odgovornost izvođača, I.okr. je u svojim Općim uvjetima predvidio, u korist potrošača, duži rok i time omogućio da ako potrošač ne pregleda robu bez odgađanja, ne ostaje bez svog prava već ima 24 sata za podnošenje žalbe. Nadalje, određivanje takvog roka odnosi se samo na odgovornost I.okr. i ne onemogućava potrošača da i nakon tog roka podnese prigovor. Osim toga, svaki je potrošač prilikom ostavljanja robe na kemijskom čišćenju upozoren, od strane zaposlenika I.okr., na Opće uvjete poslovanja kao i na rizike za robu ostavljenu na kemijskom čišćenju. Također, sve informacije o pružanju usluga i Općim uvjetima poslovanja dostupne su i na mrežnim stranicama I.okr. U odnosu na navode kako reklamacija na robu u roku od 24 sata predstavlja netočne i neistinite informacije u pogledu potrošača, okrivljenici ističu i kako zaposlenici I.okr. potrošače upozoravaju na činjenicu da su robu dužni pregledati prije preuzimanja, na potencijalne rizike na robi te na suglasnost i rizike koje preuzimaju potpisivanjem suglasnosti. Iz svega proizlazi kako su Opći uvjeti poslovanja u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača i Zakonom o obveznim odnosima te su potrošačima dana još veća prava nego što je to zakonom propisano. Iz svega gore navedenog, očito je da okr. nisu postupili protivno čl.35. Zakona o zaštiti potrošača slijedom čega okrivljenici predlažu da naslovni sud uvaži navode okrivljenika te da u odnosu na prekršaje koji su okrivljenicima stavljeni na teret donese presudu kojom se optužba odbija. Podredno, a ukoliko naslovni sud nađe da odgovornost ipak postoji, neka primijeni odredbe Prekršajnog zakona o beznačajnom prekršaju, oslobođenju ili o ublažavanju kazne.

3. U postupku je sudac pročitao podnesak o kontroli izvršenja rješenja od 19.04.2024., u obavijest po čl.109.a PZ-a, u žalbu okrivljenika na rješenje Državnog inspektorata od 29.03.2024., u rješenje Državnog inspektorata od 29.03.2024., u očitovanje okr., u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 19.02.2023.g., u potvrdu o prijemu robe od 14.08.2023. g., u obrazac pristanka stranke VF, u opće uvjete poslovanja I.okr. na str.25. i 26. spisa, u potvrdu o izdavanju robe od 22.08.2023. g., u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12.02.2024., u zahtjev za povrat novčanih iznosa od 15.09.2023., u izlist prijemne knjige na str. 37. spisa, u e-mail korespondenciju od 05.09.2023., 29.08.2023. i od 13.09.2023., u račun o čišćenju haljine, saslušana je inspektorica MF te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za I. i II.okr.

4. Svjedok MF – inspektorica je nakon propisnog upozorenja iskazala da je predmetne zgode obavljala inspekcijski nadzor povodom predstavke potrošača VF, a na okolnost da joj je uskraćeno pravo na prigovor. Naime, iz računa okr. utvrdila je da je na istom navedeno da potrošač može u roku od 24 sata od preuzimanja robe podnijeti reklamaciju. Zbog toga je potrošač angažirao odvjetnicu putem koje je okrivljeniku upućen zahtjev za odgovor na prigovor na koji je trgovac dostavio odgovor sukladno zakonu. S obzriom da je trgovac dužan omogućiti potrošaču podnošenje prigovora bilo putem e-maila, sjedištu trgovačkog društva ili u poslovnici gdje se pruža usluga u roku 15 dana odgovoriti na isti da li je prigovor osnovan ili ne. U konkretnom slučaju potrošaču nije omogućeno da podnese prigovor i na taj način isti nije mogao ostvariti svoja prava putem pritužbe, a takvo p0ostupanje predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Na upit suda, inspektorica je naglasila da ne postoji razlika između prigovora i reklamacije, da se radi o istoznačnici te sukladno nacionalnom zakonu kao i zakonima preuzetima iz EU, ne postoji rok u kojem bi potrošač mogao podnijeti prigovor. Dakle, prigovor može podnijeti potrošač bez ograničenja vremena u kojem ga može izjaviti, dok je trgovac dužan odgovoriti na primljeni prigovor u roku 15 dana u kojem procjenjuje je li isti osnovan ili nije. Braniteljica je slušala iskaz inspektorice, te je ukazala kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima jer okrivljenici pružaju usluge, pa kako se radi o ugovoru o djelu, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, okr. su omogućili potrošaču da u roku 24 sata od preuzimanja predmeta ulože reklamaciju. Naglasila je da je u konkretnom slučaju potrošač dobio odgovor od okrivljenih i osobno i putem branitelja u kojem je naznačeno da se reklamacija ne može uvažiti. Svjedokinja je u svezi navoda braniteljice, pojasnila da je Zakonom o zaštiti potrošača regulirano pravo svim potrošačima da ulože prigovor na sve djelatnosti neovisno radi li se o kupovini ili primanju usluga. Ukazala je na odgovor okrivljene koji je poslan potrošaču VF, dana 29.08.2023. a nalazi se na str. 42 i 43 spisa, a iz kojeg proizlazi da se prigovor potrošača ne može prihvatiti jer je protekao rok od 24 sata od preuzimanja artikla. Dakle, prilikom inspekcije nije ulazila u razmatranje osnovanosti prigovora ali obrazloženje koje je primio potrošač od okr. predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu. Pridodala je da je na kraju okr. odgovorila braniteljici naknadno, te da je takav odgovor sukladan zakonu, a radi se o odgovoru na str. 31 spisa s datumom 15.09.2023. godine. Inspektorica je iskazala da je tijekom inspekcijskog nadzora utvrdila da je u preostalom dijelu I.okr. pravna osoba postupala sukladno zakonu u svezi vođenja evidencije o predstavkama, a sukladno čl.10.st.6. Zakona o zaštiti potrošača. Braniteljica je ukazivala kako se u konkretnom slučaju, s obzirom se radi o materijalnim nedostacima, primjenjuje Zakon o obveznim odnosima u kojem je određeno da je primatelj usluge dužan odmah pregledati primljenu robu i o nedostacima obavijestiti pružatelja usluge. U konkretnom slučaju, okrivljena pravna osoba je produljila rok na 24 sata od preuzimanja robe i na taj način postupila u korist potrošača. Inspektorica je navela kako materijalni nedostaci na uslugama nisu u nadležnosti Državnog inspektorata, već su oni nadležni za utvrđivanje materijalnih nedostataka na proizvodima. Inspektorica je pojasnila kako trgovac ne može prejudicirati sadržaj prigovora potrošača, te unaprijed kao što je to u konkretnom slučaju reći da potrošač ima pravo podnijeti reklamaciju u roku 24 sata od preuzimanja robe. Naime, reklamacija potrošača može se ticati cijene, vremena izvršenja usluge, načina preuzimanja usluge itd., tako da u konkretnom slučaju je trgovac trebao omogućiti potrošaču da uloži prigovor, a nakon toga ocijeniti njegovu osnovanost. Braniteljica je prigovorila navodu inspektorice da su prigovor i reklamacija istoznačnice te je pojasnila da se reklamacija odnosi na materijalne nedostatke. Nadalje, ukazala je na reklamaciju koju je uputio nezadovoljan potrošač dana 29.08.2023. godine a iz koje proizlazi da se radi o utvrđivanju materijalnih nedostataka jer je haljina uništena. Inspektorica se osvrnula na uloženi prigovor od 29.08.2023. i na odgovor okr. pravne osobe te je navela da je potrošač trebao dobiti odgovor od trgovca tim više što treba cijeniti činjenicu da potrošač nema posebna znanja o svojim pravima pa je stoga potrebno istome dati odgovor na njegov prigovor. Braniteljica je iskazala kako su okr. odgovorili sukladno zakonu jer pravo prigovora na materijalne nedostatke potrošač treba iskoristiti u roku od 24 sata od preuzimanja robe, te protekom tog roka, trgovac više nema obveze razmatrati materijalne nedostatke jer je to Zakon o obveznim odnosima tako i propisao.

5. Iz podneska Državnog inspektorata od 19.04.2024. godine, proizlazi da je obavljena kontrola izvršenja rješenja, te je utvrđeno da je I.okr. pravna osoba Lemia d.o.o. postupila sukladno izreci rješenja, te da u Općim uvjetima poslovanja na svojoj internetskoj stranici . kao i na računima koje izdaje potrošačima za izvršenu uslugu više nije naveden tekst: "rok za predavanje reklamacije je 24 h od preuzimanja spornog predmeta" i "reklamacije se razmatraju u roku od 24 sata od dana preuzimanja robe uz predočenje računa".

6. Iz rješenja Državnog inspektorata od 29.03.2024. godine trgovačkom je društvu Lemia d.o.o. zabranjeno obavljanje nepoštene poslovne prakse koju koristi u odnosu na potrošače prije, u vrijeme i nakon sklapanja pravnog posla, budući da je u svojim Općim uvjetima poslovanja objavljenim na internetskoj stranici propisalo da je rok za predavanje reklamacije na preuzeti predmet 24 h od preuzimanja predmeta, dok je u toč.II. cit. rješenja utvrdilo kako žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

7. Iz žalbe okr. koja je upućena Sektoru za drugostupanjski postupak a izjavljena je na rješenje Državnog inspektorata RH od 29.03.2024. godine proizlazi da je I.okr. produljio rok za reklamaciju preuzetog predmeta od 24 sata od preuzimanja predmeta na rok od 8 dana od preuzimanja predmeta, a radi izbjegavanja izricanja novčane kazne, jer žalba protiv pobijanog rješenja ne odgađa izvršenje, te su navedeni argumenti zbog kojeg smatraju da nisu postupili suprotno zakonu.

8. Na računu br. 4100/PJ13/1 od 22.08.2023. proizlazi da je izdana roba (haljina), za kupca VF te da isti sadrži napomenu "reklamacije se razmatraju u roku od 24 sata od dana preuzimanja robe uz predočenje računa".

9. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12.02.2024. godine proizlazi da je predmet nadzora: kontrola odredbi u pogledu nepoštene poslovne prakse, a koji je izvršen pregledom poslovnih prostorija kada je utvrđeno da u objavljenim Općim uvjetima poslovanja na stranici u općim uvjetima poslovanja u toč.8., 9. i 9.1. proizlazi "toč.8. nakon što korisnik pregleda i preuzme predmet nad kojim je usluga izvršena društvo više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom" Toč.9. U slučaju da korisnik nije zadovoljan izvršenom uslugom, odnosno smatra da postoje nedostaci koje je uzrokovalo Društvo istom je dužan bez odgađanja obavijestiti djelatnika društva. Utvrđeno je da trgovac ističe rok za predavanje reklamacije od 24 sata od dana preuzimanja predmeta, koji rok ističe i u elektroničkom dopisivanju i u Općim uvjetima poslovanja.

10. Podneskom od 15.09.2023. godine, punomoćnik I.okr. osporava osnovanost zahtjeva za povrat ukupnog iznosa od 172,00 EUR što čini iznos plaćene haljine od 155.00 EUR + 17,00 EUR troška usluge čišćenja, navodeći kako je odnos između I.okr. kao pružatelja usluga i potrošača – kao korisnika usluge reguliran Općim uvjetima poslovanja koji su dostupni kako u svakoj poslovnici tako i na web stranicama društva. Nadalje, navodi da je potrošač u trenutku ostavljanja predmeta preuzeo primku i time prihvatio Opće uvjete poslovanja. Nadalje, iz istog proizlazi da je I.okr. obavijestila potrošača da je prigovor podnesen izvan roka, a podredno, čak i ako je potrošač podnio prigovor u roku, isti ne smatraju osnovanim. Nadalje, obrazlažu da je prije preuzimanja haljine na čišćenje, potrošač bio upozoren na moguće rizike, odnosno da će se, ukoliko potrošač odluči ostaviti predmet na čišćenju, uslugu čišćenja vršiti na rizik potrošača. Nadalje, naznačeno je kako je potrošač uredno obaviješten o nedostacima materijala a koja je predmetom čišćenja, da je potrošač preuzeo rizik čišćenja na sebe te je potpisao Obrazac za pristanak. Nadalje, usluga čišćenja odjevnog predmeta izvršena je profesionalno sukladno pravilima struke na način kako je navedeno na deklaraciji proizvoda i onom što je navedeno pod napomenom na obrascu pristanka, te je okr. spremna izvršiti povrat iznosa od 17.00 eura budući da potrošač nije zadovoljan izvršenom uslugom, dok u preostalom dijelu reklamaciju i zahtjev smatraju neosnovanim.

11. Iz e-mail prepiske proizlazi da je dana 05.09.2023. godine potrošač prijavio I.okr. pravnu osobu Državnom inspektoratu jer zbog navodno prekoračenja reklamacijskog roka od 24 sata nisu uvažili reklamacije usluge.

Dana 29.08.2023. godine I.okr. pravna osoba je odgovorila potrošaču na način da je račun izdan dana 22.08.2023. a reklamacijski zapisnik je ispunjen dana 29.08.2023. godine, čime je prekoračen reklamacijski rok zbog čega pritužba potrošača nije uzeta u razmatranje.

12. U završnoj je riječi branitelj okr. ostao u cijelosti kod iznesene obrane navodeći da u postupku nije utvrđeno da bi I. i II.okr. počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, zbog čega su predložili da ih se oslobodi od optužbe.

13. Iz prekršajne evidencije proizlazi da I. i II.okr. nisu prekršajno kažnjavani.

14. Na temelju tako provedenog postupka, analizirajući obranu okr., iskaz svjedoka te sve materijalne dokaze, ovaj sudac smatra činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Sud nije prihvatio obranu I. i II. okr., u kojoj navode da je postupanje okr. zakonito i da se treba razmatrati u kontekstu Zakona o obveznim odnosima jer se konkretno radi o uslužnoj djelatnosti, dakle, kao ugovor o djelu i na isti primijeniti Zakon o obveznim odnosima, kojim se regulira postupanje potrošača (naručitelja) u slučaju materijalnih nedostataka, kada je potrošač dužan primljenu robu pregledati i bez odgađanja izvijestiti potrošača o utvrđenom. Takvim tumačenjem u konkretnom slučaju, izravno bi se išlo na štetu potrošača, tim više što obrana paušalno tumači zakon a da pri tome prešućuje objektivne rokove za postupanje. Stoga je očito da je obrana I. i II. okrivljenika usmjerena isključivo izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

Nadalje, valja naglasiti kako je namjera zakonodavca da Zakonom o zaštiti potrošača zaštiti osnovna prava potrošača pri kupnji proizvoda ili usluge kao i drugim oblicima stjecanja proizvoda na tržištu. Prilikom zaštite potrošača, zakonodavac posebno brine o položaju potrošača tj. da se radi o slabijoj strani u potrošačkom odnosu. Stoga se među osnovnim pravima potrošača – nalazi pravo na prigovor. Istim je omogućeno potrošaču da iznese svoje nezadovoljstvo u odnosu na kupljenu robu, pruženu uslugu ii poslovanje trgovca s potrošačem, a koji potrošač upućuje trgovcu….. Važnost ovog prava na prigovor očita je i činjenicom da podnošenje istog nije limitirano rokom za njegovo izjavljivanje, dakle vremenom kada ga potrošač može koristiti. Dakle, u takvom kontekstu, isticanje obavijesti I.okr. kako je "rok za predavanje reklamacije 24 sata od preuzimanja spornog predmeta", te da se "reklamacije razmatraju u roku od 24 sata od dana preuzimanja robe uz predočenje računa" očiti je način ograničenja zakonskog prava potrošača. Nadalje, određivanjem izuzetno kratkog roka za pritužbu, trgovac utječe na prosječnog potrošača, koji nema dovoljno stručnog znanja niti nužno poznaje odredbe ZZP-a, da na temelju navedenih obavijesti trgovca o jedinoj mogućnosti reklamacije u roku 24 sata od dana preuzimanja predmeta, ne dovede u pitanje taj rok te nakon proteka tog roka niti ne uloži reklamaciju, odnosno ne podnese pisani prigovor, tim više što ga je tako obavijestio upravo trgovac. Dakle, na opisani način I.okr. je dao informaciju potrošaču da je jedino vrijeme u kojem može reklamirati uslugu, odnosno poslati prigovor je 24 sata od preuzimanja spornog predmeta odnosno da će se razmatrati samo reklamacije koje su iznesene u roku od 24 sata od preuzimanja robe uz predočenje računa. Prema tome, budući da je I.okr. kao jedinu informaciju o reklamaciji odnosno podnošenju pisanog prigovora dao netočnu odnosno neistinitu informaciju u vidu obavijesti u kojima ograničava, odnosno onemogućuje ostvarivanje potrošačkih prava na reklamaciju ili prigovor protekom roka od 24 sata od preuzimanja predmeta, I.okr. se koristio zavaravajućom poslovnom praksom, koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. Zakona o zaštiti potrošača. Zbog svega navedenog, kako se u postupanju I.okr. ispunilo obilježje prekršaja iz čl.35. Zakona o zaštiti potrošača, I. i II.okr. su počinili prekršaj iz čl.149.st.1.toč.49. i st.2. citiranog Zakona, zbog čega ih je trebalo proglasiti krivima.

15. Za prekršaj iz čl.149.st.1. Zakona o zaštiti potrošača propisana je novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kn, dok je za odgovornu osobu prema čl.149.st.2. u svezi st.1. citiranog Zakona propisana kazna u rasponu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna. Kako je u međuvremenu uveden euro kao službena valuta u Republici Hrvatskoj, novčanu kaznu trebalo je izraziti u eurima.

16. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sudac je na I. i II.okr. primijenio institut ublažavanja kazne, cijeneći pritom kao olakotne okolnosti dosadašnju nekažnjavanost I. i II.okr., a kako to proizlazi iz prekršajne evidencije, pa je sudac uvjerenja da će se i ublaženom novčanom kaznom postići svrha specijalne tako i generalne prevencije, u pravcu da više neće činiti ovakva niti slična djela prekršaja a postići će se društvena disciplina i pravičnost kažnjavanja počinitelja.

17. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura.

Zagreb, 16. svibnja 2025. godine

Zapisničar

Sudac

Ivana Pavić

Zrinjka Matijević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. I-okr.: Lemia d.o.o., Zagreb, Puškarićeva 104 c,

2. II-okr. VFI, [adresa],

3.

branitelj I. i II.okr. iz odvjetničkog društva Buterin & parnteri, Zagreb, Masarykova ulica 3,

4. tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Daruvaru,

5. spis