REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
Povrv- 2567/2018-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, na temelju prijedloga sudske savjetnice Valentine Čubrilo Šišić, u pravnoj stvari tužitelja: CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Andrea Tvrdić, odvjetnica iz Splita, Dubrovačka 65, protiv tuženika: KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu i tuženika osobno, 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, pod poslovnim brojem: Ovrv-30/2018. od 26. rujna 2018. koji glasi:
"Nalaže tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju novčani iznos od 11.626,52 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 1.589,44 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Za više traženo na ime naknade troškova postupka u iznosu od 950,00 eura, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Kod javnog bilježnika, Sandre Jelavić iz Splita, zaprimljen je 26. rujna 2018., prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem se navodi kako tužitelj ima prema tuženiku dospjelo novčano potraživanje u iznosu od 87.600,00 kuna uvećano za pripadajuće zatezne kamate, a na temelju računa (R-2) br. 6/1/1 od 1. listopada 2013. Tuženik po dospijeću nije podmirio predmetno potraživanje. Slijedom navedenog predloženo je da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim će obvezati tuženika na isplatu utuženog dugovanja.
2. Rješenjem javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita, pod poslovnim brojem: Ovrv-30/2018. od 26. rujna 2018,. određena je predložena ovrha, a protiv koje je u zakonskom roku tuženik izjavio prigovor 16. listopada 2018., pobijajući isto. U svom prigovoru tuženik navodi kako ne postoji tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku temeljem vjerodostojne isprave, računa br. 6/1/1 od 1. listopada 2013., radi zastupanja ovršenika od strane ovrhovoditelja kao odvjetnika na iznos od 87.600,00 kuna. Tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare te potraživanja proizašlog iz navedenog računa. Nadalje, navodi kako ovrhovoditelj nije dostavio dokaz da je navedeni račun ikada uručen ovršeniku, isti da nije specificiran, pa se stoga osporava iznos od 87.600,00 kn na ime zastupanja u parničnom postupku Općinskog suda u Starom Gradu posl. br. IIP-442/2006. Navedeno je i kako predmetni postupak nije pravomoćno okončan pa ovršenik nastavno na to ni ne zna konačni ishod te treba li i koliko platiti ovrhovoditelju kao svom ranijem punomoćniku na ime troškova postupka. Nadalje, ističe kako su stranke imale sklopljen usmeni ugovor o zastupanju izražen u postotku i obistinjenom parničnom trošku, te je ovrhovoditelj nakon dugogodišnjeg zastupanja otkazao punomoć za zastupanje. Sukladno tome ovršenik kako ne duguje ovrhovoditelju ništa, s obzirom da se radilo o usmenom ugovoru kojim su stranke jedna drugoj obećale činidbu, ovrhovoditelj besplatno zastupanje, ovršenik postotak od dobivenog pa je u situaciji kada punomoćnik otkaže punomoć za zastupanje u predmetu u kojem je zastupao po "dobivenom postotku", ovršenik kao stranka nije dužan naknaditi troškove postupka suprotno situaciji kada bi stranka otkazala punomoć za zastupanje punomoćniku koji ga je zastupao temeljem ugovora o zastupanju. Također navedeno je i da se radi o presuđenoj stvari s obzirom da se ovrhovoditelj već pokušao naplatiti u postupku kod Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Povrv-742/2014.
2.1. Tužitelj se u svom podnesku od 22. studenog 2019. očituje u odnosu na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi te u istom, navodi kako je prigovor zastare neosnovan s obzirom da je sporni račun izdan 1. listopada 2013. uručen tuženiku preporučenim pismom 10. listopada 2013. S obzirom da je u tom računu došlo do omaške tužitelj je taj račun ispravio, smanjio, i uputio ga tuženiku u prilogu pisma kojeg je tuženik primio 13. studenoga 2013. Rok dospijeća plaćanja u predmetnom računu je 25. listopada 2013. a kako zastara tražbine odvjetnik spram klijenta s naslova odvjetničke nagrade dospijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, kako je prijedlog za ovrhu u ovoj stvari predan 26. rujna 2018., tako zastarni rok za predmetnu tražbinu nije istekao. Navedena pisma da su dokaz da je sporni račun sa specifikacijom obračuna odvjetničkih usluga dostavljen tuženiku pa da je stoga i prigovor specifikacije usluga također neosnovan. Tužitelj navodi kako za ovu pravnu stvar nije odlučno okončanje postupka s obzirom da je tuženikova obveza nastala otkazom punomoći. Osporava tuženikove navode o postojanju usmenog dogovora. Tužitelj ističe kako je među strankama već vođen spor pred ovim sudom pod posl.br. Povrv-742/14 ali je taj postupka okončan donošenjem rješenja o povlačenju tužbe stoga nema govora o presuđenoj stvari.
2.2. Tužitelj u spis dostavlja dopis od 7. listopada 2013. kojim tuženika obavještava o tome da mu je prisiljen otkazati punomoć za zastupanje u parničnom postupku koji se pred Općinskim sudom u Starom gradu vodi protiv ŠA, a sve radi činjenice da postoji spor između tužitelja i punomoćnika u svezi troškova legalizacije unutar zajedničke zgrade, odnosno isplate naknade suvlasničkog dijela za podrumski prostor. U privitku navedenog dopisa sukladno odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu, odvjetnički ured CA dostavlja tuženiku račun za izvršene usluge sa specifikacijom obavljenih radnji. Dostavlja se ovom sudu na uvid i dopis od 11. studenog 2013. kojim se tuženiku dostavlja ispravljeni račun s obzirom na vrijednost predmeta spora.
2.3. U dostavljenoj specifikaciji obračuna odvjetničkih usluga i izdataka ( list 36 spisa) tužitelj popisuje trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br.142/2012. – u nastavku tarifa) te vrijednosti predmeta spora od 583.886,00 kuna odnosno 77.641,32 eura i to u visini od 584 bodova s vrijednošću boda od 10 kuna.
Tužitelj popisuje trošak stavki :
- za sastav tužbe od 10. srpnja 2006. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 7. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 24. ožujka 2009. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 8. lipnja 2009. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 24. ožujka 2010. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
-za sastav obrazloženog podneska od 6. travnja 2010. u visini od 584 boda sukladno
Tbr. 8. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 8. srpnja 2010. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 22. studenog 2010. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
- za sastav obrazloženog podneska od 25. studenog 2010. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 8. t. 1. tarife
- za sastav obrazloženog podneska od 29. kolovoza 2011. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 8. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 10. listopada 2011. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
- za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 10. srpnja 2012. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 9. t. 1. tarife
- za sastav obrazloženog podneska od 10. kolovoza 2012. u visini od 584 boda sukladno Tbr. 8. t. 1. tarife
Sukladno popisanom trošku i navedenoj specifikaciji tužitelj od tuženika potražuje nagradu za zastupanje u visini od 7.008 bodova odnosno 70.080,00 kuna te 17.520,00 kuna PDV-a u visini od 25 %, odnosno sveukupno 87.600,00 kuna/11.626,52 eura.
3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-2567/2018. od 23. listopada 2018. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-30/2018. od 26. rujna 2018. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: spisa Ovrv-30/2018 (listovi 1-10 spisa), prigovora tuženika od 16. listopada 2018. (listovi od 11-12 spisa), dopis odvjetničkog ureda CA, odvjetnika u [adresa] od 5. prosinca 2008. (list 13 spisa), specifikacija obračuna odvjetničkih usluga i izdataka odvjetničkog ureda CA, odvjetnika u [adresa] (listovi 14 -15 spisa), dopis odvjetničkog ureda CA, odvjetnika u [adresa] od 7. listopada 2013. s primitkom i povratnicom Hrvatske pošte ( listovi od 33-34 spisa), dopis odvjetničkog ureda CA, odvjetnika u [adresa] od 11. studenog 2013. s specifikacijom obračuna odvjetničkih usluga i izdataka i s primitkom i povratnicom Hrvatske pošte (listovi od 35-37 spisa). U postupku su pregledani spisi Općinskog suda u Splitu posl. br. : Povrv-742/2014 i spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu posl. br.: P-669/2020 (ranije P-3699/15 i II P-442/2006). Saslušani su tužitelj (listovi 54-57 spisa) i tuženik (listovi od 83-84 spisa) u svojstvu parničnih stranaka
5. Tužitelj je popisao parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje iznos od 11.626,52 eura s osnove obavljenih odvjetničkih usluga za zastupanje tuženika u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom gradu, poslovni broj: II P- 442/2006 (kasniji broj: P-669/2020)
8. U ovom postupku je valjalo utvrditi je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos s obzirom na navode iz prigovora. Među strankama ovog postupka nije sporno da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika, nije sporno da je tuženik ranije uredno za zastupanje plaćao naknadu, niti da je došlo do otkaza punomoći za zastupanje. Sporno je da li je tuženik u obvezi platiti navedene troškove s obzirom na tvrdnje tuženika da je postojao usmeni dogovor o plaćanju prema uspjehu u sporu.
9. Tužitelj saslušan u svojstvu parnične stranke 19. travnja 2021. pred ovim sudom u bitnom je iskazao kako je po zanimanju odvjetnik te je tuženik bio njegov prvi susjed u Splitu na adresi [adresa] u [adresa], te njegova dugogodišnja stranka. Predmeti u kojima je zastupao tuženika bili su od reda sporovi iz novčanih pozajmica koje je tuženik tijekom i koncem 90-tih davao raznim osobama. O tuženiku navodi da živi sam, neoženjen, bez djece, a veliki dio svog radnog vijeka da je proveo kao građevinski inženjer u Libiji i negdje na Bliskom istoku te je zbog velikog priljeva novca bio sklon davati pozajmice lokalnim poduzetnicima. Spor koji je predmet ovog postupka, odnosno troška postupka bio je po njegovom sjećanju četvrti u nizu takav spor od čega su prethodna tri koja je vodio završena uspješno po tuženika. Predmetni spor pokrenuo je kao punomoćnik tuženika negdje 2006., a radilo se o novčanim pozajmicama koje je tuženik dao svom prijatelju splitskom ugostitelju RA, te taj dug datira iz konca 1989. O predmetnom sporu s RA navodi kako je tuženik odlagao pokretanje postupka radi pokušaja sklapanja sporazuma te je u ulozi punomoćnika prije pokretanja postupka pripremio i Sporazum o osiguranju novčane tražbine, ali do dogovora nije došlo. Zbog svega navedenog kako je 2006. pokrenut parnični postupak pred Općinskim sudom u Starom gradu. U svom iskazu tužitelj nadalje detaljno opisuje predmet postupka protiv ŠA, kao i načine isplata te priljeva novca u istome, međusobne odnose stranaka te svoju ulogu u postupku navodeći kako se radilo o vrlo kompliciranom i zahtjevnom predmetu. Zbog navedenog navodi da je angažirao i svoju poznanicu – direktoricu kreditiranja u tadašnjoj splitskog banci da bi imao pregled propisanih kamatnih stopa. Navodi kako je proveo sate i dane računajući dospjele zatezne kamate na predmetnom dugu, a sve kako bi mogao u konačnici postaviti tužbeni zahtjev. Navodi kako je u ime tuženika podnio kaznenu prijavu protiv njegovog dužnika radi krivotvorenja isprava koja prijava je rezultirala osuđujućom presudom protiv tog tuženika, zbog čega je u parnici ovdje tuženik znatno poboljšao svoju procesnu poziciju dokazavši krivotvorenje isprava na temelju kojih su se u parničnom postupku dokazivale određene tvrdnje.
Tužitelj navodi kako je 2013. došao u sukob s tuženikom, vezano za postupak ozakonjenja zgrade u kojoj su tada obojica živjeli iz razloga što su obojica vršili preinake u zgradi nastavno na što je bilo potrebno ishoditi rješenje o izvedenom stanju, pokrenuti postupak ozakonjenja, angažirati arhitekta, geodeta i statičara, a što je tužitelj napravio u ime obojice. Poseban problem predstavljalo je ishođenje potvrde o mehaničkoj odgovornosti i stabilnosti zgrade s obzirom da je došlo do probijanja temelja zgrade zbog postupanja tuženika. Navodi kako ga je tuženik optužio da su mu troškovi previsoko naplaćeni, da na njemu zarađuju zbog čega je odlučio prekinuti kontakt te zbog sukoba interesa bio prisiljen i otkazati punomoć. Nakon otkaza punomoći navodi kako je tuženiku dostavio račun za zastupanje zajedno sa specifikacijom koju je tuženik odbio platiti. Navodi kako postoji još primjera pravomoćnih presuda protiv tuženika za navedene troškove koji također nisu nikada plaćeni. Navodi kako zbog činjenice kako predmetni postupak bio u samom početku nije inzistirao na akontaciji, a da je u vrijeme trajanja ranijih postupaka uvijek ranije slao specifikacije. Navodi kako se ne može izjasniti zašto je u specifikaciji obračuna iz 2008. potraživao drukčije iznose s obzirom da je kasnije sporni račun precizno izračunao prema vrijednosti predmeta spora. Ističe da nije postojao usmeni dogovor suprotno navodima tuženika o naplati u postotku, a nakon dobivenog spora.
10. Tuženik saslušan u svojstvu parnične stranke pred ovim sudom 6. travnja 2023. u bitnom je iskazao kako ga je tužitelj, njegov tadašnji susjed zastupao u više predmeta, misli da se radilo o tri ili četiri predmeta, pa tako i u predmetu protiv ŠA. Navodi kako se s tužiteljem dogovorio platiti materijalne troškove koji budu nastali odmah dok su se za nagradu za njegov intelektualni rad, dakle za sastavljanje podnesaka i za zastupanje dogovorili platiti po završetku pojedinog postupka. O postojanju takvog dogovora da svjedoči dopis od 5. siječnja 2008. u kojem se navodi da će se nagrada platiti po dovršetku postupka. Navodi kako mu je tužitelj poslao račun, koji je kasnije ispravio te smatra da treba sačekati dovršetak navedenog postupka, te navodi da ukoliko izgubi spor ne bježi od činjenice da je potrebno odvjetniku platiti troškove. Navodi kako je do kraja suradnje s tužiteljem došlo zbog inzistiranja tužitelja na zajedničko zastupanje u postupku legalizacije a da je tužitelj na svom stanu koji graniči s njegovom nekretninom izvodio ilegalne radove odnosno radove bez građevinske dozvole. Navodi kako mu je u to vrijeme tužitelj rekao da ima određene veze i poznanstva u općini te da se neće morati ništa platiti, ali mu je nakon određenog vremena dostavio troškovnik na iznos od 1.300,00 eura. S obzirom na činjenicu da je građevinski inženjer zatražio je ponude od kojih su dvije bile jeftinije, te je nakon toga platio geometra, elaborat te službenu ponudu i to sve na račun tužitelja. Prema njegovo mišljenju tužitelj je samo tražio razlog da raskine suradnju. Navodi kako je punomoć otkazana 4. svibnja 2013. kada mu je tužitelj dostavio troškove ozakonjenja nekretnine te izjavljuje i potvrđuje primitak dopisa tužitelja od 7. i 11. listopada 2013. Vezano za specifikaciju odvjetničkih usluga navodi kako od istih ne bježi te će ih platiti kada dobije presudu u predmetu ŠA.
11. Pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno je:
- da je tužitelj bio punomoćnik tuženika u većem broju parničnih postupaka te su surađivali dugi niz godina
- da je do je prekida suradnje i otkaza punomoći došlo zbog nesuglasica u vezi ozakonjenja i legalizacije dijelova zgrade u [adresa] u [adresa], odnosno podmirenja troškova
- da je parnični postupak, Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom gradu u predmetu P-669/2020, a čiji troškovi zastupanja su predmet ovog postupka, okončan presudom od 30. listopada 2020., kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja - ovdje tuženika protiv RA i NA, a koja je presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-169/2021 od 20. travnja 2023.
- uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom gradu, poslovni broj P-669/2020 utvrđeno je da su izvršene sve navedene radnje popisane u specifikaciji obračuna odvjetničkih usluga i izdataka tužitelja (list 36 spisa)
- da je tužitelj dostavio tuženiku dopis obavijest o otkazu punomoći zajedno sa specifikacijom provedenih radnji
12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
13. Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:
35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njeno ispunjenje. Prema odredbi članka 183. stavak 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO je propisano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.
13.1. Prema odredbi čl. 763. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Stavkom 2. istog članka propisuje da nalogoprimac ima pravo na nagradu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Odredbom članka 776. stavka 1. ZOO-a je propisano, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.
13.2. Prema članka 775. ZOO-a, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u običajnoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.
13.3. Člankom 776. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.
13.4. Prema članku 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Stavkom 2. istog članka propisano je da za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.
13.5. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određen je način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu. Troškovi zastupanja su odvjetničke usluge uvećane za porez na dodatnu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla, a dužan ih je platiti naručitelj usluge (stranka).
13.6. Prema članku 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 09/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009. i 18/2011.) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u vezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa.
Prema stavku 3. istog članka odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći, odvjetnik je dužan izdati račun u roku 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.
13.7. Prema Tbr. 44. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014. i 118/2014.) odvjetniku pripada naknada troškova za stvarne izdatke koji su bili potrebni za obavljanje povjerenih mu poslova, a u troškove koji su imaju naknaditi spadaju i izdaci za poštanske, telefonske i bankarske usluge te ostali troškovi.
13.8. Prema Tbr. 48. važeće OT, odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi naplate odvjetničke nagrade, a vrijednost boda obračunava se prema vrijednosti boda u trenutku naplate odvjetničke nagrade.
13.9. Prema Tbr. 43. važeće OT odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršnim radom. Na zahtjev stranke odvjetnik je dužan sastaviti pismeni obračun naknade za izvršni rad i gotovih izdataka, uz predočenje tarife.
14. Iz navedenog proizlazi da potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u nekom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad, slijedom čega odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari (pri čemu se smatra da je nalog izvršen pravomoćnom i ovršnom odlukom u određenoj pravnoj stvari), odnosno eventualno i prije kada otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku.
15. Nastavno na prigovor presuđene stvari tuženika, isti se smatra neosnovan. Sukladno članku 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022, 114/2022., 155/2023. u nastavku ZPP), tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Također, tužba se može povući i kasnije, uz pristanak tuženika, sve do zaključenja glavne rasprave. Ako je tužba povučena, smatra se da nije ni bila podnesena, što znači da se može ponovno podnijeti.
U predmetu Povrv-742/2014. sud je donio odluku o presumiranom povlačenju tužbe, a koje rješenje je postalo pravomoćno 14. svibnja 2019. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se o presuđenoj stvari.
16. U konkretnom slučaju radi se o obveznopravnom odnosu na temelju izdane punomoći za zastupanje. U navedenom obveznopravnom odnosu je tužitelj kao nalogoprimac poduzeo u parničnom postupku pod poslovnim brojevima IIP- 44272006. sve radnje na koje je ovlašten na temelju članka 95. ZPP-a. U okviru međusobnih prava i obveza koje sljeduju stranke nakon potpisivanja punomoći i izvršenog posla, jest i naplata naknade za izvršene usluge, sve do otkaza punomoći. Ishod parničnog postupka ne utječe na obvezu tuženika. Nakon što je tužitelj otkazao punomoć, tužitelj izdaje račun broj 6/1/1 od 25. listopada 2013. za pružene odvjetničke usluge u iznosu od 87.600,00 kuna uz opis usluga zastupanja.
17. Tuženik tvrdi da je s tužiteljem imao sklopljen usmeni ugovor o zastupanju izražen u postotku i obistinjenom parničnom trošku. Tužitelj je opovrgao navedeno. Dopis na koji se poziva tuženik nije dokaz u navedenom pravcu. Iz navedenog dopisa proizlazi samo to da postoji dugovanje tuženika prema tužitelju na ime naknade za rad u predmetima C, K i NA, a za rad u zadnjih 7 godina. Tuženik se dopisom poziva da plati barem polovinu iznosa koji duguje, a ujedno se izlazi u susret tuženiku u predmetu NA tako da ga se može pričekati za taj trošak dok postupak ne krene. Uz dopis je priložena i specifikacija troškova u kojem je popisan i trošak sastava tužbe i požurnica u predmetu NA. Da su se stranke dogovorile da će tuženik nagradu tužitelju za njegov rad platiti po dovršetku postupka, tužitelj zasigurno ne bi već 2008. napravio specifikaciju troškova za postupak koji je u tom trenutku bio u fazi ispitivanja tužbe. Isto tako tuženik je potvrdio da je zaprimio dopise tužitelja od 7. listopada 2013. i 11. listopada 2013., a uz koje je tuženiku dostavljena specifikacija obračuna odvjetničkih usluga u predmetu NA na iznos od 87.6000,00 kuna uz poziv da tuženik navedeni trošak podmiri u roku od 15 dana. Nije niti životno, niti logično da tuženik ne bi bilo dopisom, bilo usmeno ili na bilo koji drugi način reagirao prema tužitelju nakon zaprimanja tužiteljevog dopisa da plati utuženi iznos. Tuženik u prigovoru protiv platnog naloga tvrdi da ne zna odakle tužitelju utuženi iznos, a u iskazu potvrđuje da je zaprimio i dopis i specifikaciju troškova još 2013., što ukazuje na nevjerodostojnost u ponašanju tuženika u ovom parničnom postupku.
Dakle, sud zaključuje da nije postojao nikakav usmeni dogovor između stranaka, nego je tuženik ispustio tužitelju punomoć za zastupanje, a tužitelj je po prestanku suradnje obračunao troškove i ispostavio račun nakon izvršene usluge kako to i propisuje Zakon o odvjetništvu. Osim što nije dokazano da su stranke išta ugovorile, sve da i jesu, a nisu, nesporno ništa nisu pisano ugovorile, a jedino bi pisani ugovor obvezivao stranke u smislu naprijed citiranih odredbi zakona odvjetništvu i Tarife.
18. Prigovor zastare nije osnovan.
U konkretnom slučaju primjenjuje je opći zastrani rok, propisan člankom 225. ZOO-a. Kao rok dospijeća predmetnog računa naznačen je 25. listopada 2013., a prijedlog za ovrhu je podnesen 26. rujna 2018 što znači da zastara nije nastupila.
19. Slijedom naprijed navedenog, a s obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 11.626,52 eura sa pripadajućim kamatama, a sve na temelje članka 451. stavak 3. ZPP-a.
20. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
21. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i u skladu Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 138/2023 – u nastavku Tarifa) .
Tužitelju je priznato za sastav prijedloga za ovrhu 203,40 eura, za sastav prijedloga za ovrhu 136,04 eura, za sastav podneska od 22. studenog 2019. 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 7. siječnja 2020., 19. travnja 2021., 6. travnja 2023. i 2. travnja 2025. po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 3. veljače 2021. 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 17. veljače 202., 13. rujna 2023. i 15. travnja 2024. po 25 bodova, dakle ukupno 625 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.250,00 eura. Dakle, ukupan trošak tužitelja iznosi 1.589,44 eura.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 950,00 eura zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
22. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.: dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).
23. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 16. svibnja 2025.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženik
- u spis