REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-3175/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja ĆURAK d.o.o., Slavonski Brod, Gaj 36, OIB: 91773542580, kojeg zastupa punomoćnik Damir Đapić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić u Splitu, Kopilica 47B, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, koje zastupa punomoćnica Sandra Pleša, odvjetnica iz OD Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, 3. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Mira Marinovića i punomoćnice tuženika, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.585,11 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. lipnja 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.937,95 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. svibnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 191,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. lipnja 2017. do isplate, u dijelu u kojem isplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 4.937,95 eur, počevši od 16. svibnja 2025. do isplate, potražuje po stopi koja prelazi stopu navedenu pod točkom I/ izreke, te u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 10. srpnja 2019. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da je s tuženikom zaključio ugovor o kasko osiguranju za priključno vozilo (poluprikolicu) registarske oznake [registarska oznaka]. Predmetno vozilo da je oštećeno u nezgodi koja se dogodila 20. lipnja 2017., na način da se za vrijeme trajanja višesatne vožnje, nakon što se vozilo kratko zaustavilo na naplatnoj postaji radi ulaska na autocestu, priključno vozilo odvojilo od vučnog vozila (kamiona) i palo na asfaltiranu cestu te je na njemu, uslijed struganja podvozja po kolniku, nastala šteta. Odštetnim zahtjevom tužitelj se 20. lipnja 2017. obratio tuženiku, kod kojeg je potom učinjen i izvid štete, no tuženik je odštetni zahtjev odbio pozivajući se na isključenje obveze osiguratelja jer da je šteta nastala zbog tehničke neispravnosti vozila. Tužitelj smatra da je neosnovan otklon osigurateljne obveze jer da šteta nije nastala uslijed tehničke neispravnosti vozila, a i da jest da se radilo o tehničkoj neispravnosti koja je nastala iznenada tijekom vožnje, a koja okolnost, sukladno ugovornim uvjetima osiguranja, nije razlog za isključenje obveze osiguratelja. Ističe da je tehnička ispravnost vozila ispitana i utvrđena 6. srpnja 2016., na redovnom tehničkom pregledu, kao i da je vizualnim pregledom vozač utvrdio da je vozilo ispravno prilikom konkretne vožnje. Da je vozilo bilo tehnički ispravno smatra da proizlazi i iz činjenice da je, nakon što je iskliznulo i odvojilo se od vučnog vozila, u prisutnosti djelatnika policije dizalicom ponovno podignuto na vučno vozilo te je nastavilo vožnju. Od tuženika potražuje isplatu iznosa od 70.000,00 kn po osnovi štete nastale na osiguranom vozilu te iznosa od 37.128,00 kn, po osnovi troškova plaćenih radi podizanja vozila na vučno autodizalicom, a s obzirom da su, sukladno uvjetima osiguranja, predmetnim osiguranjem pokrivene i štete spašavanja i vuče, dakle ukupno 107.128,00 kn, s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim počevši od 21. lipnja 2017. do isplate.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je u konkretnom slučaju šteta nastala zbog tehničke neispravnosti vozila, jer je, a kako proizlazi iz potvrde policije i prekršajne kazne naplaćene na mjestu počinjenja prekršaja, uslijed neispravnih uređaja i opreme za spajanje vučnog i priključnog vozila došlo do odvajanja poluprikolice od teretnog vozila. Stoga da je, sukladno uvjetima osiguranja, isključena obveze isplate osigurnine. Tvrdi da predmetnim ugovorom nisu pokrivene i štete nastale uslijed podizanja vozila, kao i da zatraženi iznos osigurnine ne odgovara stvarnoj šteti nastaloj na osiguranom vozilu.

3./ Presudom ovog suda poslovni broj P-1404/2019 od 15. srpnja 2022. tužiteljev tužbeni zahtjev djelomično je prihvaćen (za iznos od 88.731,42 kn), a djelomično odbijen (za iznos od 18.396,58 kn). Djelomično je prihvaćen i tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova (za iznos od 12.246,59 kn). Povodom žalbi stranaka, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4262/2022-2 od 27. rujna 2023. prethodno navedena presuda ovog suda ukinuta je u dijelu u kojem je tužiteljev tužbeni zahtjev usvojen (točka I/ izreke) te u dijelu odluke o troškovima postupka, uz vraćanje predmeta na ponovno suđenje. S obzirom na shvaćanje izraženo u odluci višeg suda, o postupku ponovnog suđenja, ocjenjujući da se nedostaci vezani uz progovore tuženika potpunosti zaključaka prometnog vještaka Marinka Jakovljevića vezani uz uzrok i dinamiku nastanka predmetne nezgode nisu mogli otkloniti ponovnim saslušanjem ovog vještaka, provedeno je novo prometno vještačenje. Naime, vještak Marinko Jakovljević u bitnome je, u svom je nalazu i mišljenju te prilikom usmenog saslušanja, naveo da ne može zaključiti niti da bi osigurano vozilo bilo tehnički ispravno, niti da bi bilo tehnički neispravno. Pri tome, unatoč prijedlozima tuženika, vještak nije tražio pribavljanje novih dokaza radi davanja nalaza i mišljenja, u vidu fotografija s policijskog očevida ili tuženikovog izvida štete. Za dodati je da pribavu policijskih fotografija s očevida kao dokaza nisu predložile niti stranke, a tuženik, iako je učinio izvid štete, fotografije s izvida štete nije predložio niti priložio kao dokaze.

4./ Dakle, u postupku ponovnog suđenja raspravlja se u tužiteljevom zahtjevu radi isplate osigurnine u iznosu od 88.731,42 kn (11.585,11 eur), i to po osnovi štete na osiguranom vozilu u iznosu od 51.603,42 kn (6.848,95 eur), a po osnovi troškova u vezi s podizanjem osiguranog vozila u iznosu od 37.128,00 kn (4.927,73 eur).

5./ Podneskom od 15. ožujka 2025. tužitelj je izjavio da, s obzirom na utvrđenja vještaka vezana uz visinu štete nastale na osiguranom vozilu, djelomično povlači tužbu (za iznos od 191,00 eur te dijelom po osnovi zatražene stope zateznih kamata), no, s obzirom da se tuženik pravovremeno povlačenju usprotivio, to ovo povlačenje nije dopušteno (razlog iz odredbe 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: polica osiguranja (list 8 spisa), uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 9-17 spisa), potvrda policije o nezgodi od 22. lipnja 2017. (list 18-19 spisa), prijava štete od 20. lipnja 2017. (list 20-21 spisa), izvid štete od 21. lipnja 2017. (list 22 spisa), dopis tuženika od 3. srpnja 2017. (list 23 spisa), prometna dozvola (list 24-25 spisa), nalog za prijevoz (list 26 spisa), račun za autodizalicu (list 27-28 spisa), fotografije (list 29-37 spisa), zapisnik od 20. lipnja 2017. (list 40 spisa), podaci o prometnoj nezgodi (list 47 spisa), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja (list 48 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci BF, CF i ČF (list 56-59 spisa) te je provedeno novo (obnovljeno) prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu iz Ereš vještačenja d.o.o., koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 169-173 spisa) te se usmeno očitovao povodom prigovora tuženika na ročištu (list 188-189 spisa). Razlozi obnove vještačenja po novom vještaku u postupku ponovnog suđenja, u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a, prethodno su izloženi.

7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu.

8./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom osigurnine temeljem sklopljenog ugovora o automobilskom kasko osiguranju s tuženikom.

9./ Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija na način da su 5. srpnja 2016. sklopile Ugovor o osiguranju automobilskog kaska za tužiteljevo priključno vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje, nije sporno da se na predmetni ugovor o osiguranju primjenjuju tuženikovi Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila od 7. prosinca 2015. (dalje Uvjeti osiguranja), kao niti sadržaj spisu priloženih uvjeta osiguranja.

10./ Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva jer tuženik tvrdi da je njegova obveza isplate osigurnine u konkretnom slučaju isključena stoga što da je šteta nastala ostvarenjem neosiguranog rizika, sukladno Uvjetima osiguranja, odnosno zbog tehničke neispravnosti vozila. Nadalje, sporna je visina štete, kao i osnovanost i visina zahtjeva za naknadu troškova podizanja osiguranog vozila, jer tuženik prigovara da naknada ovih troškova osiguranjem nije obuhvaćena. Dakle, odlučna je činjenica, radi utvrđenja radi li se u konkretnom slučaju o neosiguranom riziku, da li je šteta naknadu koje tužitelj potražuje nastala zbog tehničke neispravnosti vozila, a ako jest, da li se radilo o tehničkoj neispravnosti koja je nastala iznenada tijekom vožnje. Ova je odlučna činjenica među strankama sporna i u ponovnom suđenju.

11./ Naime, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. toč. 9. Uvjeta osiguranja, osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu i troškove prouzročene ostvarenjem neosiguranih rizika, odnosno ako je šteta nastala zbog tehničke neispravnosti vozila, osim kada je tehnička neispravnost nastala iznenada tijekom vožnje i prouzročila ostvarenje osiguranog rizika potpunog kasko osiguranja, opterećenja preko dopuštene nosivosti, istrošenosti guma preko propisane granice istrošenosti, kao i u drugim slučajevima kada je šteta nastala kao isključiva posljedica nepridržavanja ili povrede odredaba o zaštitnim mjerama.

12./ Iz potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja od 20. lipnja 2017. i podataka policije o prometnoj nezgodi razvidno je da se 20. lipnja 2017., oko 02,00 sata, na autocesti A3, neposredno nakon naplatne postaje Lipovac, dogodila nezgoda na način da je uslijed neispravnih uređaja i opreme za spajanje vučnog i priključnog vozila došlo do odvajanja poluprikolice od teretnog vozila, pada poluprikolice na kolnik i njezinog oštećivanja uslijed struganja po kolniku. Na mjestu počinjenja prekršaja vozaču BF naplaćena je novčana kazna zbog počinjenja prekršaja iz odredbe čl. 236. st. 1. u vezi s st. 7. mjerodavnog Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., dalje ZSPC). Sukladno odredbi čl. 236. st. 1. ZSPC, radi povrede koje je utvrđeno počinjenje prekršaja, vozila u prometu na cesti moraju udovoljavati propisanim uvjetima glede dimenzija, najveće dopuštene mase, osovinskog opterećenja i zaštite okoliša te imati ispravne propisane uređaje i opremu. Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač koji u prometu na cesti upravlja vozilom koje ne ispunjava propisane uvjete glede dimenzija, ukupne mase ili osovinskog opterećenja, ili nema ispravne propisane uređaje za upravljanje, uređaje za zaustavljanje, uređaje za spajanje vučnog i priključnog vozila, tahografa ili nadzornog uređaja i gume (st. 7.).

13./ Na temelju prijave štete utvrđeno je da je 20. lipnja 2017. tužitelj tuženiku prijavio nastanak osiguranog slučaja. U prijavi, koju je podnio BF, vozač koji je vozilom prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja i upravljao, isti je naveo, opisujući nastanak nezgode, da je išao s naplatnih kućica 20 m te da se prikolica odvojila i pala na asfalt. Povodom prijave osiguranog slučaja kod tuženika je neposredno nakon, 21. lipnja 2017. vozilo pregledano i učinjen je izvid štete u kojem su popisana oštećenja, dijelovi za zamjenu i popravak osiguranog vozila. Izvidom štete nisu međutim utvrđena bilo kakva oštećenja uređaja za spajanje priključnog vozila. Tuženik je tužiteljev odštetni zahtjev potom odbio, navodeći da je na temelju, prije svega, policijske dokumentacije utvrđeno da se radi o neosiguranom riziku tehničke neispravnosti vozila.

14./ Na temelju prometne dozvole, koja je za predmetno vozilo vrijedila do 6. srpnja 2017., utvrđeno je da je ovo vozilo u vrijeme predmetnog štetnog događaja bilo u jednogodišnjem roku važenja tehničkog pregleda obavljenog prilikom posljednjeg produljenja prometne dozvole (6. srpnja 2016.), jer se sukladno Pravilniku o tehničkim pregledima vozila ("Narodne novine" br. 148/08., 36/10., 52/13., 111/14., 122/14.) redovni tehnički pregledi obavljaju jednom godišnje.

15./ Na temelju iskaza saslušanih svjedoka BF vozača, njegovog poslodavca CF te ČF djelatnika vučne službe koji je, kao djelatnik vučne službe, dizalicom podigao predmetno vozilo radi ponovnog spajanja, koje je iskaze sud u cijelosti prihvatio kao istinite, ocjenjujući da su logični i životno uvjerljivi, međusobno suglasni, no i suglasni s ispravama priloženima u spisu, utvrđeno da je da je BF **.**.2017., kada je, kao vozač teretnog vozila na koje je bila priključena predmetna poluprikolica, krenuo na put, izvršio pregled svih dijelova ovog skupa vozila (guma, cerade, žmigavaca i priključka prikolice). Nakon otprilike 160 km, odnosno dva i pol sata vožnje, da se zaustavio u Jagodinu, kada je bio sam na parkiralištu te je prije ponovnog početka vožnje izvršio pregled, kao i uobičajeno, svih dijelova vozila, pa tako i spoja poluprikolice. Nakon dva i pol sata vožnje da se zaustavio na graničnom prijelazu Bajakovo, prije kretanja ponovno je izvršio pregled vozila i ušao na terminal radi predaje papira za prelazak granice. Isti je, tijekom postupka iskazao da se, kada je ponovno nastavio vožnju, nakon otprilike 1 km, kamion propeo i u retrovizoru je vidio da je poluprikolica iskliznula. U ovom dijelu njegov se iskaz razlikuje od opisa nezgode koji je naveo prilikom podnošenja odštetnog zahtjeva, neposredno nakon nezgode. U ovom je zahtjevu, kako je prethodno izloženo, naveo da je išao s naplatnih kućica 20 m te da se prikolica odvojila i pala na asfalt. Imajući u vidu da je uobičajeno osoba detalja najbolje sjeća neposredno nakon događaja, kao i da način na koji je ovaj svjedok nastanak nezgode opisao u odštetnom zahtjevu, dakle neposredno nakon predmetnog štetnog događaja, odgovara opisu utvrđenom u policijskoj potvrdi, da se neposredno nakon naplatne postaje Lipovac dogodila predmetna prometna nezgoda, ocjena je ovog suda da je vjerodostojan upravo opis nezgode koji je ovaj svjedok naveo u odštetnom zahtjevu, i koji je sadržan u policijskoj potvrdi, dakle da se nezgoda odvajanjem i iskliznućem poluprikolice dogodila neposredno nakon naplatne postaje, na udaljenosti od 20m, a ne, kako je ovaj svjedok iskazao, nakon otprilike 1 km po nastavku vožnje. Odstupanje je očito posljedica gubitka sjećanja u odnosu na detalje zbog proteka vremena, imajući u vidu da se nezgoda dogodila 20. lipnja 2017., a svjedok je iskazivao 26. kolovoza 2020. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka BF utvrđeno je da je, dok je čekao da dođe CF, njegov poslodavac, a i nakon što je on došao, gledao mjesto spoja poluprikolice s kamionom, no da nije primijetio ništa neobično i da ne zna koji je razlog odvajanja poluprikolice. Nakon što su na mjestu nezgode, u prisutnosti djelatnika policije i uz pomoć dizalice, poluprikolicu ponovno spojili na teretno vozilo, da su više puta isprobali radi li spoj ispravno. S obzirom da su utvrdili da je spoj poluprikolice i kamiona ispravan, da je BF nastavio vožnju do Slavonskog Broda, otprilike još 40 min te da u nastavku vožnje, kao niti prije, no niti nakon ovog događaja sličnih problema s predmetnim vozilo nije imao. CF iskazao je i da je već sljedećeg dana, radi vlastite sigurnosti, predmetno vozilo pregledano kod auto mehaničara i u stanici za tehnički pregled, gdje da mu je rečeno da je vozilo ispravno. Iskazao je i da su kao prijevoznici često izloženi problemima s migrantima pa da je moguće da je i neka osoba manipulirala sa spojem poluprikolice. Ovo stoga što da ih ove osobe traže da ih prevoze, a kada prijevoznici to odbiju da im se osvećuju. ČF iskazao je da ne zna koji je uzrok iskliznuća poluprikolice, no da su nakon podizanja, poluprikolicu više puta pokušali spojiti na teretno vozilo te da se činilo da je uređaj za spajanje ispravan.

16./ Imajući u vidu prigovor tuženika da je šteta posljedica tehničke neispravnosti vozila, a što da je utvrđeno policijskom potvrdom u kojoj je navedeno da je do odvajanja poluprikolice došlo uslijed neispravnih uređaja i opreme za spajanje vučnog i priključenog vozila, odnosno potvrdom policije o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja, jer vozilo nije imalo ispravne propisane uređaje, za ukazati je da ove isprave, u skladu s odredbom čl. čl. 230. ZPP-a, imaju dokaznu snagu javnih isprava, no dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene. Nadalje, imajući u vidu među strankama spornu činjenicu tehničke (ne)ispravnosti uređaja za spajanje, također valja uzeti u obzir i sadržaj mjerodavne odredbe Uvjeta osiguranja o isključenju obveze osiguratelja (neosiguranom riziku) iz čl. 21. st. 1. toč. 9. Nije stoga, u konkretnom slučaju, odlučna isključivo činjenica da li je predmetno vozilo (njegov uređaj za spajanje) bilo tehnički neispravno, već i radi li se o tehničkoj neispravnosti koja je nastala iznenada tijekom vožnje. Ovo stoga što, ako se radi o tehničkoj neispravnosti koja je nastala iznenada tijekom vožnje i prouzročila nastanak oštećenja osiguranog vozila, obveza osiguratelja nije isključena. Imajući u vidu cjelokupni, prethodno citirani, sadržaj mjerodavne ugovorne odredbe razvidno je da su stranke isključenje obveze osiguratelja ugovorile za slučajeve nepridržavanja ili povrede propisa o zaštitnim mjerama, s tim u vezi i tehničke neispravnosti vozila, no ne i za svaki slučaj tehničke neispravnosti vozila ("osim kada je tehnička neispravnosti nastala iznenada tijekom vožnje i prouzročila ostvarenje osiguranog rizika").

17./ S obzirom da je predmetno vozilo u vrijeme nezgode imalo važeći redovni tehnički pregled, da je vozač izvršio vizualni pregled između ostalih i spoja poluprikolice (dnevni preventivni tehnički pregled u smislu odredbe čl. 24. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila), kao i da je policija nakon nezgode dopustila da vozilo nastavi prometovati, dakle nije sumnjala u bitnu tehničku neispravnost vozila (u smislu odredbe čl. 31. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila), očito je da nastanak štetnog događaja nije posljedica tužiteljevog nepridržavanja obveze provjere i utvrđenja tehničke ispravnosti vozila.

18./ Radi utvrđenja odlučnih činjenica vezanih uz uzrok nastanka predmetne nezgode na način da se poluprikolica odvojila tijekom vožnje od kamiona provedeno je prometno vještačenje, obnovljeno po vještaku Nevenu Erešu.

19./ Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da je dan na objektivan i stručan način, logičan i potkrijepljen zaključcima koji se temelje na činjenicama utvrđenima tijekom postupka, kao i da pravilnost zaključaka ovog vještaka tuženik nije svojim prigovorima doveo u sumnju, utvrđeno je da okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da su, u trenutku štetnog događaja, uređaji za spajanje na oba vozila (vučnom i priključnom) najvjerojatnije bili u tehnički ispravnom stanju. Ovaj zaključak vještak je, po ocjeni ovog suda, logično i uvjerljivo obrazložio, navodeći da izvidom štete kod tuženika nisu utvrđena bilo kakva oštećenja uređaja za spajanje, koji u naravi predstavlja svornjak sedla priključnog vozila koji se spaja sa sedlom vučnog vozila. Okolnost da se u policijskom opisu navodi da je do štetnog događaja došlo uslijed neispravnih uređaja i opreme za spajanje vučnog i priključnog vozila, ali imajući u vidu da ne proizlazi da bi policija predmetna vozila isključila iz prometa privremenim oduzimanjem registarskih oznaka do obavljanja izvanrednog tehničkog pregleda, što da predstavlja uobičajeno policijsko postupanje kada postoje elementi ili čak sumnja na tehničku neispravnost pojedinih dijelova vozila, da je najvjerojatnije posljedica zaključka djelatnika policije da uređaji i oprema za spajanje vučnog i priključnog vozila u trenutku štetnog događaja nisu bili u tehnički pravilnom zatvorenom položaju, koji omogućuje tehnički sigurnu vožnju ovih dvaju vozila. S tim u vezi vještak je pojasnio način funkcioniranja predmetnog uređaja za spajanje, koji da može biti u tehnički pravilnom i zatvorenom položaju za vožnju, a podizanjem ručke ovog uređaja, prema van ili ulijevo, da dolazi do otvaranja mehanizma koji onda da posljedično oslobađa priključno vozilo pa kretanjem vučnog vozila prema naprijed dolazi do odvajanja ova dva vozila, a što da se upravo i dogodilo u predmetnom štetnom događaju. Po mišljenju vještaka, način rada uređaja za spajanje, uz činjenicu da je do odvajanja došlo neposredno nakon naplatne postaje (a kako proizlazi iz policijske potvrde i fotografija s mjesta nezgode), upućuje u konkretnom slučaju na zaključak da je u trenutku kretanja predmetnih vozila s naplatne postaje uređaj za spajanje na vučnom vozilu bio o otvorenom položaju koji nije predviđen za vožnju, nego za spajanje ili odvajanje priključnog vozila, pa je stoga započinjanje radnje kretanja vučnog vozila prema naprijed, u tehnički nepravilnom i otvorenom položaju uređaja za spajanje priključnog vozila, bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Konačno, vještak je naveo da tehničkim putem, na temelju stanja spisa, nije u mogućnosti zaključiti tko bi i na koji način neposredno prije štetnog događaja povukao ručku zapornog mehanizma i time doveo uređaj za spajanje u otvoreni položaj.

20./ Očitujući se na prigovore tuženika, koji je nalazu i mišljenju prigovorio ukazujući da vještak Marinko Jakovljević nije mogao utvrditi tehničku (ne)ispravnost vozila, a da su oba vještaka na raspolaganju imala istu dokumentaciju te da vještak Ereš nije obrazložio kako je utvrdio da je ručka povučena i kada, vještak je pojasnio da, iako ne može s apsolutnom sigurnošću zaključivati u kakvom se stanju nalazio uređaj za spajanje neposredno prije ili u trenutku štetnog događaja, okolnosti koje je na temelju spisa u konkretnom slučaju utvrdio, upravo upućuju na zaključak da su uređaji za spajanje nevjerojatnije bili u tehnički ispravnom stanju, a uzrok nastanka nezgode da je posljedica činjenice da je uređaj za spajanje bio u tehnički nepravilnom i otvorenom položaju. Dodatno je obrazložio svoj zaključak navodeći da, u okolnostima konkretnog slučaja, ne može postojati trenutačna tehnička neispravnost, koja bi potom, nakon štetnog događaja nestala ili je ne bi bilo. Imajući u vidu da je poluprikolica ponovno spojena i da je vozilo s njom nastavilo kretanje, bez da ga je policija isključila iz prometa (skidanjem registarskih oznaka i upućivanjem na izvanredni tehnički pregled osobito imajući u vidu da se radi o kolniku autoceste), a što proizlazi iz dokumentacije u spisu, upravo upućuje na zaključak da je uređaj za spajanje bio tehnički ispravan. Nadalje, kako se radi o mehaničkom uređaju za spajanje, tehnička neispravnost da bi se očitovala u puknuću ili fizičkom oštećenju nekog dijela uređaja, s što da ne proizlazi niti je takve oštećenja tuženik utvrdio prilikom izvida štete.

21./ Konačno, očitujući se na pitanje tuženika, a vezano uz sadržaj iskaza vozača BF, vještak je naveo da tehnički nije prihvatljivo da bi, u slučaju tehnički nepravilnog otvorenog položaja vozilo do iskliznuća prikolice nakon zaustavljanja prešlo put od oko 1 km, jer da bi se moralo raditi o kratkom putu, manjem od 100 m. No, sve i kada bi se jedino na temelju ovog iskaza svjedoka, iako, kako je prethodno izloženo, iz ostale dokumentacije proizlazi manja prijeđena udaljenost do odvajanja (opis nezgode u prijavi štete, podaci policije u kojima se navodi neposredno nakon naplatne postaje i fotografije s mjesta nezgode), zaključilo o tehničkoj neispravnosti, tada da bi se, imajući u vidu podatke o kretanju vozila prije štetnog događaja (prethodni put), radilo o tehničkoj neispravnosti koja je nastala iznenada tijekom vožnje.

22./ Po ocjeni ovog suda, uvjerljivost i pravilnost zaključaka vještaka u obnovljenom vještačenju tuženik nije svojim prigovorima doveo u sumnju. Okolnost da je vještak Ereš dao drugačiji zaključak od vještaka Jakovljevića ne upućuje na nepravilnost danih zaključaka. U bitnome, oba vještaka navode da sa sigurnošću ne mogu utvrditi stanje uređaja za spajanje, dakle da li je bio ili nije tehnički ispravan. Međutim, vještačenje je obnovljeno upravo kako bi se utvrđenje ove odlučne činjenice upotpunilo, a vještak Ereš je dao logične i uvjerljive razloge kojima je potkrijepio svoj zaključak da se u konkretnom slučaju, s visokom razinom uvjerenosti, može zaključiti da uređaj za spajanje nije bio tehnički neispravan, već da je bio u tehničkim nepravilnom otvorenom položaju, a što da je za posljedicu imalo nastanak nezgode odvajanjem poluprikolice. Tuženik naime, osim što upire na činjenicu da vještak s apsolutnom sigurnošću ovu činjenicu nije bio u mogućnosti utvrditi, ne daje druge razloge kojima bi u sumnju doveo pravilnost zaključaka vještaka kojima je vještak potkrijepio razloge za dani nalaz i mišljenje vezano uz tehničku (ne)ispravnost uređaja za spajanje i uzrok nezgode.

23./ Nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari tko bi, kada i kako povukao ručku uređaja za spajanje, jer, imajući u vidu sadržaj mjerodavnih ugovornih odredaba, o ovoj okolnosti ne ovisi tuženikova obveza. Nedvojbeno je naime, da navedeno nije učinio vozač osiguranog vozila.

24./ Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, tužitelj je dokazao činjenicu na kojoj osnova svoj zahtjev, da šteta nije nastala kao posljedica tehničke neispravnosti vozila (uređaja za spajanje), a tuženik nije dokazao tvrdnju kojom osnovanost zahtjeva osporava, da si se u konkretnom slučaju radilo o tehničkoj neispravnosti vozila kao neosiguranom riziku (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Konačno, sve i kada uzrok nastanka štete ne bi bilo tehnički nepravilan i otvoren položaj uređaja za spajanje, dakle sve i kada bi se radilo o tehničkoj neispravnosti kao uzroku štete, niti tada se ne bi radilo o neosiguranom riziku, jer bi se radilo o tehničkoj neispravnosti koja je nastala iznenada, tijekom vožnje, a kako je prethodno izloženo.

25./ Visinu štete nastalu na osiguranom vozilu sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, ocjenjujući da je i u ovom dijelu nalaz pravilan i da tuženik svojim prigovorima pravilnost nalaza nije doveo u sumnju.

26./ Visina štete jednaka je vrijednosti poluprikolice umanjene za vrijednost ostatka vozila i iznosi 6.657,38 eur. Pri tome, vještak je tržnu vrijednost u iznosu od 8.321,72 eur procijenio uzimajući u obzir da se radi o vozilu starom oko 6 godina i 1 mjesec, amortiziranom oko 62% vrijednosti novog vozila (s obzirom na njegovu starost i stanje te potražnju na tržištu rabljenih vozila), dok je vrijednost ostataka (1.664,38 eur) procijenio uzimajući u obzir da se vozilo više ne proizvodi, u omjeru od 20% tržne vrijednosti.

27./ Osnovano ističe tužitelj da je tuženik u obvezi naknaditi i troškove u vezi podizanja odvojene prikolice na teretno vozilo, jer se nedvojbeno radi o trošku koji, u smislu odredbe čl. 25. Uvjeta osiguranja, predstavlja trošak vuče ili prijevoza oštećenog vozila do najbliže radionice radi popravka. Tuženikovo tumačenje, da trošak podizanja poluprikolice autodizalicom radi priključivanja na vučno vozilo nije obuhvaćen suprotno je sadržaju i smislu odredbe čl. 25. Uvjeta osiguranja kojom je ugovoreno koje je troškove nastale u vezi s osiguranim slučajem tuženik u obvezi naknaditi.

28./ Visinu ovog troška sud je utvrdio na temelju računa ispostavljenog tužitelju za izvršenu uslugu podizanja poluprikolice, u iznosu od 4.927,73 eur (37.128,00 kn), imajući u vidu da tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost njegovog prigovora kojim osporava visinu ovog troška (čl. 219. st. 1. ZPP- a) pa je ovaj prigovor tuženika sud ocijenio paušalnim i odbio kao neosnovan.

29./ Slijedom navedenog, osnovano tužitelj od tuženika potražuje isplatu osigurnine u iznosu od 11.585,11 eur (jer je 4.927,73 eur + 6.657,38 eur = 11.585,11 eur), dok je tužiteljev zahtjev u preostalom dijelu, za iznos od 191,00 eur neosnovan.

30./ S obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu isplate osigurnine, zatezne kamate duguje tužitelju od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju (čl. 943. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), odnosno od 21. lipnja 2017., sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 2. st. 2. ZPP-a). Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za odnose iz trgovačkih ugovora.

31./ Odluka o pravu stranaka na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, s obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelja u omjeru od 92,90%, a tuženika u omjeru od 7,1%, slijedom čega tužitelju pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 85,80% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tuženika u parnici oduzme postotak uspjeha tužitelja u parnici). Naime, pri utvrđivanju omjera uspjeha, sud je vodio računa o uspjehu dokazivanja kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine. U odnos na osnovu zahtjeva naknade štete na poluprikolici tužitelj je, imajući u vidu u tužbi postavljen tužbeni zahtjev od 9.290,60 eur, uspio za iznos od 6.657,38 eur, dakle s osnovom je u ovom dijelu uspio 100%, a s visinom 71,6% pa je njegov uspjeh 85,80% (jer je 171,60% / 2 = 85,80%). U odnosu na osnovu zahtjeva naknade štete za troškove podizanja vozila, tužitelj je uspio u omjeru od 100%, kako glede osnove tako i glede visine ovog dijela zahtjeva. Stoga je, prema navedene dvije osnove, ukupan uspjeh tužitelja 92,90% (jer je 185,80% / 2 = 92,90%).

32./ S obzirom na vrijednost predmeta spora prema vremenu poduzimanja radnji, imajući u vidu da se radi o ponovnom suđenju, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) i ispostavljeni troškovnik, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe (T.br. 7/1 Tarife) 500,00 eur,

- obrazloženih podnesaka (T.br. 8/1 Tarife) od 21. siječnja 2020. i 6. studenog 2020., 21. travnja 2022., u iznosu od 500,00 eur, a od 15. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur,

- zastupanja na ročištima (T.br. 9/1 Tarife) 26. kolovoza 2020., 27. lipnja 2022. u iznosu od 500,00 eur, a na ročištu 7. svibnja 2024. i 3. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur,

- zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (T.br. 9/2 Tarife) 18. veljače 2020. i 3. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 eur,

- sastav žalbe od 27. srpnja 2022. (T.br. 10/4 Tarife) u zatraženom iznosu od 49,77 eur.

Ovako priznate troškove po osnovi odvjetničkog zastupanja (u ukupnom iznosu od 4.149,77 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (temeljem T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 5.187,21 eur.

33./ Trošak za sastav podnesaka od 30. kolovoza 2021. kojim tužitelj požuruje postupanje nije priznat jer nije bio potreban za svrhovito vođenje postupka, kao niti podnesak od 6. svibnja 2024. koji nije pravovremeno dostavljen s obzirom na ročište održano 7. svibnja 2024.

34./ Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21. te 37/23.), priznat i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu, u iznosu od 94,30, pristojbe za presudu u iznosu od 188,60 eur i za žalbu u iznosu od 53,08 eur te trošak vještačenja u iznosu od 232,00 eur.

35./ S obzirom na ostvareni uspjeh u parnici, tužitelju je dosuđena naknada priznatih troškova (5.755,19 eur) u omjeru od 85,80%, dakle u ukupnom iznosu od 4.937,95 eur.

36./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose, jer se u ovom dijelu ne radi o tražbini iz trgovačkog ugovora.

37./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.