REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-3454/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mati Kukavici u pravnoj stvari tužitelja ŽF OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku iz Imotskog, protiv I-tuženika MF OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika AF OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Andrei Alemani, odvjetnici iz Makarske, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 01.04.2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika Krešimira Biočića, odvjetnika, 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽF koji glasi:
„I. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju u posjed nekretninu ident. d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 252 KO [katastarska općina] – Baška Voda površine 42 m2, na kojem dijelu je izgrađen građevinski objekt u visini suterena, sve prikazano na nacrtu stvarnog stanja geodeta FF " [adresa], rujan 2013. god" između točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, te osloboditi parcelu i zgradu od svih osoba i stvari koje su tu donijeli, te im se zabranjuje bilo kakvo daljnje uznemiravanje tužitelja u posjedovanju ove nekretnine.
II. Dužni su tuženici solidarno i u roku od 15 dana i platiti tužitelju troškove ovog spora prema određenju suda.“
II/ Nalaže se tužitelju ŽF naknaditi I-tuženiku MF i II- tuženiku AF trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 eura u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva I-tuženika MF i II-tuženika AF za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 55,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se tuženici bez valjane pravne osnove nalaze u posjedu nekretnine opisane u citiranom tužbenom zahtjevu u izreci ove presude, a da ista u naravi predstavlja konobu u suterenu. Ukazuje da je vlasništvo iste stekao temeljem kupoprodaje od OF, koji je istu stekao darovanjem od vlasnika, sada pokojnog, GF
1.1. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži se naloži tuženicima da mu predaju u posjed predmetnu nekretninu slobodnu od svih osoba i stvari, a uz to, zahtijeva i naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navode da tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine od prodavatelja OF jer isti nije mogao prodati tu nekretninu budući da nije bila njegova. Naime, ukazuju da predmetni ugovor o darovanju između njega i GF kao darovatelja nije nikada izvršen jer OF nije predana nekretnina u posjed. Osim toga, ističu da je **.**.2014. HF raskinuo predmetni ugovor o darovanju svojom izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika, a koju izjavu je dostavio i u podnesku predanom u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1876/16,a u kojem postupku je OF podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, a HF se s tim podneskom javio kao umješač. Pored navedenog, ističu i da je I-tuženik KF vlasnik predmetne nekretnine jer je tu nekretninu (pored ostalih) stekao ugovorom o doživotnim uzdržavanjem kojeg je sklopio kao davatelj uzdržavanja s GF kao primateljem uzdržavanja. Tuženici priznaju činjenicu da se I- tuženik KF nalazi u posjedu predmetne nekretnine, ali osporavaju da se u posjedu nalazi i II-tuženik AF.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio u presliku ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. rujna 2016., presliku ugovora o darovanju od 05. rujna 2013., presliku nacrta stvarnog stanja nekretnine s nacrtom površina, presliku raskida ugovora o darovanju od 17. srpnja 2014. presliku ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. studenog 2015., presliku javnobilježničke javne oporuke pod poslovnim brojem Ou- 2/16, presliku podataka o zemljišnoknjižnom predmetu, neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, presliku rješenja o izvedenom stanju, a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RF, Ž, OF, PF, te dokaz saslušanjem stranaka, te je izvršen uvid u priklopljene spise ovog suda pod poslovni brojem Pu p-1723/2019 (ranije P-2499/16), te u spis P-1876/16.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Između stranaka je nesporno da je OF **.**.2013. sklopio ugovor o darovanju sa stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine GF kao darovateljem, da je tužitelj nakon toga i to 23. rujna 2016. sklopio kupoprodajni ugovor s OF kao prodavateljem, da je HF **.**.2014. dao izjavu o raskidu ugovora o darovanju, da je I-tuženik KF **.**.2015. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa GF kao primateljem uzdržavanja, a nesporno je i da se I-tuženik KF nalazi u posjedu predmetne nekretnine za koju nije sporno da u naravi predstavlja suterenski objekt-konobu.
6. Između stranaka je sporno je li tužitelj mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine kupnjom od prodavatelja OF jer je sporno je li taj prodavatelj prethodno stekao pravo vlasništva predmetnim darovanjem budući da je sporno je li darovanje izvršeno u smislu predaje u posjed predmetne nekretnine, ali i iz razloga jer je sporno je li darovatelj HF raskinuo predmetni ugovor o darovanju svojom izjavom o raskidu koju je dao 17. srpnja 2014., te od kakvog je utjecaja na sve navedeno činjenica da je HF kao primatelj uzdržavanja sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa I-tuženikom MF, odnosno je li tim ugovorom I-tuženik stekao pravo vlasništva iste nekretnine. Pored navedenog, između stranaka je sporno je li se II-tuženik AF nalazi u posjedu predmetne konobe.
7. Iz iskaza svjedoka RF, ZF, PF, I-tuženika MF i II-tuženika AF, utvrđeno je da je u posjedu predmetne konobe prvotno bio HF, a onda I-tuženik KF koji je istu i dobio u posjed od GF koji mu je predao ključeve. S tim u vezi, i iz iskaza svjedoka OF utvrđeno je da ga HF nakon darovanja nije uveo u posjed predmetne konobe jer mu nije dao ključeve, a da je tome tako proizlazi i iz iskaza tužitelja ŽF budući da je iz njegovog iskaza utvrđeno da nikada nije dobio od prodavatelja OF ključeve predmetne konobe niti je ikada ušao u istu nakon kupnje.
7.1. Sud iskaze navedenih svjedoka i stranaka u opisanim dijelovima prihvaća kao vjerodostojne budući da su međusobno suglasni oko sporne činjenice predaje u posjed predmetne nekretnine obdareniku OF, a što je prema mišljenju ovog odlučna činjenica za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
8. Naime, odredbom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima je propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Kako u konkretnom slučaju darovatelj HF nije predao u posjed predmetnu konobu obdareniku OF jer mu nikada nije niti dao ključeve (neovisno o tome je li mu isti eventualno nudio ključeve ili ne), jasno je da je predmetni ugovor trebao biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ali i da isti nije izvršen u tom smislu.
9. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju upravo nije došlo do prave predaje nekretnine, pa kako ugovor nije sklopljen u zahtijevanoj formi javnobilježničkog akta isti niti ne može proizvoditi pravne učinke, pri čemu nije odlučno što je u ugovoru uglavljeno da se predaje u posjed predmet darovanja, s obzirom da je utvrđeno da do stvarne i prave predaje u posjed nikada i nije došlo.
10. Kako je tome tako, OF nije bio vlasnik predmetne nekretnine jer osnova stjecanja (pravni posao darovanja) nije valjana, pa posljedično tome i ovdje tužitelj kupio predmetnu nekretninu od nevlasnika, ali pri tome nije bio u dobroj vjeri.
10.1. Naime, sukladno odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) proizlazi načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što raspolaže, pa stoga tužitelj nije mogao kupnjom od OF steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini.
10.2. Navedeno tim više jer je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 42-44 spisa) utvrđeno da je još od 08. lipnja 2016. upisana zabilježba spora koji se vodi pod poslovnim brojem P-2499/16 (što je utvrđeno i uvidom u taj spis) u kojem je upravo HF podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva, između ostalog, i na toj nekretnini, pri čemu se napominje da je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor s prodavateljem OF **.**.2016. (list 3-5 spisa), dakle, više od tri mjeseca nakon upisane zabilježbe spora.
10.2.1. Upravo zbog toga, tužitelj kao stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri jer je mogao i morao uvidom u zemljišne knjige ustanoviti postojanje zabilježbe spora (neovisno o nesređenom stanju glede uknjiženih vlasnika), te se nije mogao pouzdati samo u činjenicu postojanja ugovora o darovanju, tim više što mu nikada kasnije, a niti pri samoj kupnji nije predmetna nekretnina predana u posjed.
11. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da tužitelj nije vlasnik, a što je u smislu odredbe čl. 162. ZV-a bitan uvjet da bi tužitelj mogao uspjeti u ovom sporu, pa je i neovisno o svim ostalim navodima stranaka, odlučio da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.
11.1. U kontekstu naprijed navedenih utvrđenih činjenica valja ukazati i da je uvidom u priklopljeni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-1876/16 u kojem je upravo OF podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini donijeto rješenje o presumiranom povlačenju tužbe 17. studenog 2016. što je posljedica neaktivnosti njega kao tužitelja u tom postupku, time da se nitko niti nije žalio na predmetno rješenje, što dodatno ukazuje na stav te osobe glede predmetne nekretnine.
12. Pored svega navedenog, tužitelj u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi sa spomenutom odredbom čl. 162. ZV-a, nije dokazao da se II-tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine, već štoviše, iz iskaza svjedoka te tuženika, ali i samog tužitelja, proizlazi da je I-tuženik u posjednu predmetne nekretnine, ali ne i II-tuženik, pa je i neovisno o naprijed navedenom tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na II-tuženika.
13. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I, a sud nije posebno razmatrao preostale navode stranaka (pitanje stjecanja vlasništva od strane I-tuženika, učinak izjave o raskidu ugovora) jer je zaključio da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine pa je već samo to dovoljno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
14. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo mu je da tuženicima naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženicima dosuđeno po 50,00 eura za sastav odgovora na tužbu te za zastupanje na ročištima od 15.10.2024., 21.11.2024., 14.03.2025. i 01.04.2025. što uz uvećanje za 10% sukladno tbr. 40. Tarife iznosi 275,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
15. Sud tuženicima nije dosudio trošak za sastav podnesaka od 12.03.2025. jer taj podnesak nije u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 16. svibnja 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. I i II-tuženice
3. pun. III-tuženice
