REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-1568/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika IO, kojeg brani OO, odvjetnica u [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine‟ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb broj 211-07/24-5/9886, nakon provedene glavne rasprave 16. svibnja 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik: IO, sin I i OO, rođen **.**.1973. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], VSS, kriminalist i manager komunikacija, nezaposlen, ostvaruje mjesečnu naknadu sa Zavoda za zapošljavanje od 350,00 eura, sa prebivalištem u [adresa], oženjen, otac četvero djece od kojih je jedno malodobno, prekršajno i kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v  j e

što je 10. veljače 2024. u 20.40 sati u teretani na adresi [adresa], narušavao javni red i mir na način da je trenirajući u nazočnosti ostalih korisnika, fizički napao IOĐ, tako da je IOĐ uhvatio desnom rukom oko vrata i odgurnuo na pod,

dakle, na javnom mjestu remetio javni red i mir,

čime je počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se na temelju citiranog propisa, izriče

novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura.

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona. Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, VI. policijska postaja Zagreb pod brojem 211- 07/24-5/9886 podnijela je 10. svibnja 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je sudu, putem braniteljice dostavio i pisanu obranu, koju je sudac pročitao na raspravi, a u kojoj u bitnom poriče počinjenje djela prekršaja koje mu se stavlja na teret, jer smatra da optužnim prijedlogom nije navedeno niti mjesto niti vrijeme prekršaja, već se kao mjesto prekršaja samo navodi teretana, bez njezinog naziva, a isto tako navodi da nije remetio javni red i mir na način da bi vikao na javnom mjestu na IOĐ niti ga fizički napao, već upravo suprotno OOĐ se neprimjereno ponašao prema okrivljeniku, te je nejasno kako je tužitelj povjerovao svjedoku IOĐ da je okrivljenik na njega vikao kada snimka nadzornih kamera nije tonska. Naime, upravo je OOĐ napao verbalno i fizički okrivljenika smatrajući da ima pravom koristiti svaku spravu kada i kako hoće, te je okrivljenika napao podcjenjivačkim i višim tonom nazivajući ga u pogrdnom smislu starim, te mu je ušao u osobni prostor i uzeo dio opreme s kojim je vitlao i nakon opetovanih upozorenja i molbi okrivljenika da prestane i da nema potrebe za navedenim. Okrivljenik je zaključio iz držanja IOĐ da će dio opreme kojim vitla i provocira ga, baciti na njega ili da će biti bačen na nekog od članova teretane koji su bili u blizini i u namjeri da otkloni napad primijenio je najmanje "teški" zahvat kada je sa IOĐ došao u fizički kontakt. Kako je OOĐ verbalno napao okrivljenika, želio izazvati svađu sa okrivljenikom, vitlao dijelom opreme na opasan način i time ugrožavao sigurnost ostalih polaznika teretane i samog okrivljenika, a na strani okrivljenika nije postojala niti namjera niti nehaj, isti ne može biti kriv za navedeni prekršaj, a bez krivnje nema niti temelja za izricanje novčane kazne okrivljeniku niti druge sankcije, posebice ne predložene kazne, s obzirom da počinitelj odgovara u granicama svoje namjere ili nehaja tj. krivnje. Okrivljenik nije vikao ili na drugi način počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, niti je njegovim ponašanjem nastala bilo kakva šteta te bi kažnjavanje okrivljenika bilo samo po sebi svrha. Osim toga okrivljenik do sada nije bio prekršajno osuđivan niti je dolazio u sukob sa zakonom, te predlaže da se oslobodi od optužbe.

2.1. Okrivljenik je u nazočnosti braniteljice, dopunio pisanu obranu, navodeći da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, jer nije ni u kojem trenutku napao IOĐ verbalno, odnosno vikao na njega, budući istog ne poznaje, već je taj mladić njemu prišao i unosio mu se u lice dok je vježbao na spravi tražeći da se makne sa te sprave te je bio vrlo bezobrazan govoreći mu: "Kaj je stari, nemaš kulture", a nakon što ga je pitao da li se njemu obraća rekao mu je: "Ne seri stari, dobro znaš da se tebi obraćam", no kako nije htio ulaziti ni u kakav sukob molio ga je da ga pusti da odradi vježbu do kraja na što mu je on rekao da mu on zabranjuje da tu vježba. Kada je odradio vježbu do kraja, OOĐ je prišao jednom dijelu sprave na kojem se nalazi karika koja se drži tijekom vježbe, te je skinuo kariku i nije ju htio vratiti na mjesto već je njome mahao prema njemu po zraku, te nakon što ga je ponovno molio da vrati tu kariku rekao mu je da ju može dobiti samo u glavu. Dodaje da je ta karika načinjena čelika ili željeza kako bi mogla izdržati sile koje se javljaju prilikom izvođenja vježbi, ali je dio koji se drži u ruci plastificiran, tako da mu nije bilo svejedno nakon što mu je on izgovorio tu prijetnju, tim više što je tom karikom mahao prema njemu, te je doista izgledalo kao da će ga udariti njome, te kako bi od sebe obranio eventualni napad, primijenio je prema njemu neutralizaciju, na način da ga je uhvatio za prsa i djelomično za vrat i spustio ga na pod te mu uzeo tu kariku i nakon toga ju vratio na spravu i nastavio sa vježbom, ali mu je mladić ponovno prišao i ponovno mu se počeo obraćati riječima koje ne može ponoviti. Kako je u blizini bio jedan njegov poznanik, on je tog mladića odmakao od njega i nakon toga je taj mladić otišao iz prostora teretane dok je on nastavio sa vježbanjem i ostao u teretani još po prilici 45 minuta, time da se ispričao mladićima koji su u blizini vježbali ukoliko ih je taj incident uznemirio, na što su oni odgovorili da taj mladić uznemiruje ostale korisnike teretane, a također mu je jedan od korisnika teretane kojeg samo poznaje po imenu O kasnije u svlačionici rekao da taj mladić od kada je teretana otvorena glumi "šerifa" i maltretira druge korisnike.

3. U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka IOĐ koji je iskazao da se sjećao događaja od 10. veljače 2024., jer je u večernjim satima iza 20.00 sati bio u teretani koja se nalazi u [adresa]. Tamo je dolazio otprilike dva tjedna prije ovog događaja na vježbanje, a prilikom ovog događaja došlo je do remećenja javnog reda i mira, budući su osim njega i okrivljenika u teretani bili i drugi korisnici na način da mu je okrivljenik prišao za vrijeme dok je vježbao na jednoj od sprava, pored koje je imao utege te mu se obratio riječima: "Pomakni se", na što mu je on rekao: "I onda se kaže da mladi ljudi nemaju kulture", jer da mu se obratio drugačije i pitao da li i on može zajedno sa njim koristiti tu spravu on bi mu je ustupio. Međutim, on mu se tada obratio riječima govoreći mu: "Kako se ti to meni obraćaš, balavac jedan" te da mu mora govoriti Vi. Naime, pojašnjava da je vježbao na spravi koja se može koristiti na način da se vježbaju samo ruke ili se mogu koristiti oba nastavka kako bi se radila vježba za prsa, te je on njemu rekao da će on vježbati na jednom dijelu te sprave, a on može na drugom, no on je na to rekao da on želi vježbati na oba djela sprave, zbog čega je on skinuo jedan od nastavaka sa te sprave i stavio svoj nastavak, nakon čega mu se okrivljenik unio u lice te ga fizički napao na način da ga je uhvatio desnom rukom oko vrata te ga srušio na pod, što su vidjeli i ostali korisnici teretane. Nakon što ga je srušio na pod tijelom se naslonio na njega odnosno legao na njega te mu je tom prilikom rekao: "Hoćeš da te udavim" na što mu je on rekao da samo izvoli, a tada su i drugi korisnici počeli govoriti njemu da mora obavijestiti policiju. Okrivljenik onda digao i rekao da je on policajac nakon čega je prestao sa narušavanjem javnog reda i mira. Budući da je trebalo dosta dugo vremena da djelatnici policije dođu na intervenciju, on je u međuvremenu otišao kući, a naknadno je kontaktirao sa policijom te im je dao svoju izjavu kada su došli ispred njegove kuće. Može reći da je posljedica ovog događaja činjenica da su mu zabranili dolazak u tu teretanu na rok od dva tjedna, dok su okrivljeniku zabranili dolazak na dulje vrijeme, ali nakon ovog incidenta više nije išao u tu teretanu.

3.1. Nakon što je okrivljeniku i braniteljici predočen iskaz svjedoka IOĐ isti navode da i svjedok OOĐ u iskazu ne govori da je bilo u tom trenutku vike i galame, već se radilo o razgovoru između njega i okrivljenika koji je iniciran od strane svjedoka, te prigovaraju dijelu iskaza u kojem svjedok navodi da se okrivljenik unio svjedoku u lice, što nije točno budući se svjedok unio okrivljeniku u lice te mu verbalno prijetio, a reakcija okrivljenika u smislu neutralizacije svjedoka je bila posljedica obrane okrivljenika budući je svjedok prema njemu mahao karikom koju je skinuo sa sprave te se okrivljenik opravdano uplašio da bi ga mogao njome udariti, a i na snimci nadzorne kamere se vidi da svjedok drži tu kariku iza leđa i odbija ju dati okrivljeniku kako je on to opisao u svojoj obrani.

3.2. U dokaznom postupku sudac je razgledao snimke nadzorne kamere izuzete iz teretane na adresi u [adresa], te se na prvoj snimci vidi da se okrivljenik svjedok OOĐ nalaze u verbalnom sukobu, da jedan prema drugome gestikuliraju rukama, dok svjedok OOĐ u ruci drži kariku sprave za vježbanje koju u jednom trenutku stavlja iza svojih leđa, a okrivljenik hoda po prostoru teretane približavajući se svjedoku i pokušavajući od njega uzeti predmetnu kariku sprave za vježbanje koju svjedok drži u lijevoj ruci, te ga svojom desnom rukom hvata za njegovu desnu ruku koju gura prema podu, nastavlja se kretati iza svjedoka, te se dinamika događaja nastavlja na slijedećoj snimci nadzorne kamere na kojoj je vidljivo da okrivljenik prilazi svjedoku sprijeda, hvata ga desnom rukom za njegovu desnu ruku, svjedok se okreće bočno od okrivljenika, dok okrivljenik lijevu ruku stavlja na leđa svjedoka, desnu ruku stavlja na prsa i vrat svjedoka, istovremeno svoju desnu nogu podmeće ispod desne noge svjedoka, sa obje ruke ga hvata za gornji dio tijela i ruši na pod teretane, a što su mogli vidjeli drugi korisnici teretane koji su bili prisutni cijelom događaju.

3.3. Nakon što su okrivljeniku i braniteljici predočene snimke nadzornih kamera, navode da se radi o snimci samo jedne od kamera koje postoje u prostoru teretane, te ne prikazuju događaj u cijelosti, zbog čega predlažu da sud službenim putem zatraži i snimke preostalih nadzornih kamera koje se nalaze u prostoru teretane, kao i podatke o svjedocima odnosno osobama koje su se tada nalazili u prostoru teretane, budući je to teretana koja nema zaposleno osoblje na ulazu u prostor, već korisnici u prostor ulaze putem kartica koje skeniraju na čitaču i otiska prsta, tako da samo vlasnici kartice mogu ući u prostor, te nije sporno da su upravo te osobe čije osobe su očitane na čitaču u tom trenutku bile u prostoru teretane. Također smatraju da su djelatnici policije kao službene osobe trebali pribaviti podatke svjedoka odnosno osoba koje su bile prisutne u teretani te dostaviti snimke ostalih nadzornih kamera, a ne samo jedne na kojoj se vidi dio događaja. U dokaznom postupku sud je zatražio dostavu snimke i preostalih nadzornih kamera, ali iste nisu bile dostavljene jer se snimke brišu nakon nekog vremena. Nakon što su okrivljeniku i braniteljici predočene snimke nadzornih kamera koje su izuzeli djelatnici policije, okrivljenik navodi da se na toj snimci ne vidi cijela dinamika događaja odnosno nedostaje dio otprilike 15 ili 20 sekundi snimke na kojoj bi se vidjelo na koji način je oštećeni njemu prišao te uzeo dio sprave koji je kasnije držao u ruci, a na kojoj spravi je on u tom trenutku vježbao, a što smatra ključnim budući se upravo na tom dijelu snimke vidi na koji način ovdje navodno oštećeni njega provocira i pokušava izazvati njegovu reakciju, te predlaže da sud izravno od teretane zatraži snimke nadzorne kamere kako bi se vidjela cijela dinamika događaja. Osim toga, predlaže da službenim putem sud pribavi podatke svjedoka koji se vidi na snimci, a kojeg poznaje po imenu O s kojim je u tom trenutku razgovarao, odnosno zamolio ga za pomoć u cijeloj situaciji, budući se u teretanu može ući jedino uz pomoć kartice i otiska kažiprsta tako da se točno može znati tko je u tom trenutku bio u teretani, odnosno po imenu se može doći i do podataka o tom svjedoku. U slučaju da teretana ne dostavi cijelu snimku događaja braniteljica okrivljenika je predložila da sud odbije optužbu budući ovlašteni tužitelj nije dostavio snimku nadzorne kamere već se na snimci koja je dostavljena vidi da je sniman ekran na kojem se reproducira snimka, te da je s dostavljenom snimkom manipulirano jer nije dostavljena snimka cijelog događaja. Osim toga tužitelj tijekom postupka se nije potrudio niti ispitati svjedoke koji su bili prisutni događaju već je ispitan samo navodno oštećeni, a snimka je izuzeta na način da bi se njom moglo potkrijepiti iskaz ovdje navodno oštećenika.

3.4. U dokaznom postupku sudac je zatražio i podatke o osobama koje su se nalazile u teretani, no kako ti podaci nisu dostavljeni od strane vlasnika teretane, niti su djelatnici policije utvrđivali identitet osoba u teretani, sud dokaz ispitivanjem predloženih osoba u svojstvu svjedoka nije mogao provesti.

3.5. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona, zapisnik o ispitivanju svjedoka IOĐ, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta-snimke nadzorne kamere broj 01467275 i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenika iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine.

4. U završnoj riječi braniteljica okrivljenika smatra da je u ovom postupku okrivljenom onemogućeno iznošenje obrane prije svega po ovlaštenom tužitelju obzirom da je nadležna policijska postaja manipulirala snimkom koja je dokaz u ovom postupku i u spis nije dostavljena originalna snimka već je u cilju održanja optužnog prijedloga manipulirano snimkom na način da je ovlašteni tužitelj "presnimavao" originalnu snimku video nadzora mobilnim uređajem, time je onemogućio okrivljenom da izvede dokaz uvidom u cijelu snimku predmetnog događaja te isto tako smatra da je predmetna teretana kao voditelj obrade podataka onemogućila dokazivanje i obranu o ovom postupku s obzirom se protivno GDPR pozvala na svoju obvezu zaštite osobnih podataka iako je Sud sukladno članku 6. iste uredbe imao valjano pravnu osnovu i to u Zakonu kao ovlašteno tijelo da zatraži podatak svjedoka kako bi isti mogao biti ispitan u ovom postupku. Obzirom na navedeno poziva Sud da optužbu odbije odnosno da okrivljenog oslobodi od optužbe primjenom načela in dubio pro reo.

5. Sudac nije prihvatio obranu okrivljenika, koji je poricao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret, jer navedene zgode nije remetio javni red i mir u teretani, a prema svjedoku OOĐ je primijenio zahvat neutralizacije u cilju da od sebe odbije potencijalni napad, jer je isti prema njemu mahao sa karikom koju je skinuo sa sprave za vježbanje koja je načinjena od plastificiranog metala i pogodna je za nanošenje ozljeda, a čemu je prethodilo verbalni napad svjedoka na njega i bezobrazan i agresivan stav svjedoka prema njemu budući mu se svjedok unosio u lice i obraćao neprimjerenim riječima, ocijenivši ju nelogičnom i neuvjerljivom, se suprotnu navodima optužnog prijedloga i provedenom dokaznom postupku, prvenstveno snimkama nadzornih kamera, te iskazu svjedoka IOĐ. Naime, na snimkama nadzornih kamera se jasno vidi dinamika događaja, jer se okrivljenik i svjedok obraćaju jedan drugome, gestikuliraju rukama, svjedok u lijevoj ruci drži dio sprave za vježbanje koju u jednom trenutku stavlja iza svojih leđa, ali sa tom karikom ne maše niti prijeti okrivljeniku, a okrivljenik hoda po prostoru teretane približavajući se svjedoku, pokušavajući od njega uzeti kariku sprave za vježbanje koju svjedok drži u lijevoj ruci, te ga svojom desnom rukom hvata za njegovu desnu ruku koju gura prema podu, nastavlja se kretati iza svjedoka, te se dinamika događaja nastavlja na slijedećoj snimci nadzorne kamere na kojoj je vidljivo da okrivljenik prilazi svjedoku sprijeda, hvata ga desnom rukom za njegovu desnu ruku, svjedok se okreće bočno od okrivljenika, dok okrivljenik lijevu ruku stavlja na leđa svjedoka, desnu ruku stavlja na prsa i vrat svjedoka, istovremeno svoju desnu nogu podmeće ispod desne noge svjedoka, sa obje ruke ga hvata za gornji dio tijela i ruši na pod teretane, a što su mogli vidjeli drugi korisnici teretane koji su bili prisutni cijelom događaju. Neosnovan je navod obrane da se snimke ne mogu smatrati vjerodostojnima, jer ne prikazuju cijeli događaj, nego samo njegov dio, te da su djelatnici policije mobitelom snimali snimke i takve ih dostavili u spis, te su na taj način sa njima manipulirali. Takvu dinamiku događaja detaljno je u svom iskazu opisao i svjedok OOĐ, te sud smatra da je svjedočio vjerno, životno i uvjerljivo, zbog čega je sudac njegov iskaz smatrao vjerodostojnim. Također je neosnovan navod obrane okrivljenika da se fizički kontakt sa svjedokom IOĐ dogodio bez namjere činjenja prekršaja, kako bi spriječio da ga isti napadne karikom koju je držao u ruci i mahao prema njemu, jer takva dinamika događaja nije utvrđena tijekom dokaznog postupka, jer sud smatra da verbalni napad svjedoka na okrivljenika, kako okrivljenik to ističe u svojoj obrani, ne može biti opravdanje za njegov fizički napad na svjedoka, te da se nije radilo o protupravnom istodobnom napadu odnosno nužnoj obrani okrivljenika. Kako je dinamika događaja vidljiva na snimkama nadzornih kamera, sud smatra da u postupku nije bilo potrebno ispitati osobe koje su se nalazile u teretani, od kojih je ispitivanje svjedoka po imenu J predlagala obrana, no identitet osoba sudu nije bio poznat, niti su imena svjedoka na traženje suda bila dostavljena u spis.

6. Sudac je suzio činjenični opis djela prekršaja na način da je ispustio dio optuženja da bi okrivljenik narušavao javni red i mir na način da je vikao na IOĐ riječima: "Pomakni utege, ja tu vježbam, kako se ti to meni obraćaš balavac jedan, ti se meni moraš sa Vi obraćat", jer iz dokaznog postupka ne proizlazi da je okrivljenik vikom narušavao javni red i mir, smatrajući da su se i u preostalom dijelu optuženja ispunila bitna obilježja djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji propisuje da će se tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kazniti novčanom kaznom u u iznosu u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. Također je sukladno provedenom dokaznom postupku precizirao vrijeme počinjenja prekršaja u 20.40 sati, jer je to vrijeme navedeno na snimkama nadzorne kamere.

7. Cijeneći da se predmetni događaj dogodio u teretani na adresi u [adresa], u vrijeme kada su se u njoj nalazili i drugi korisnici ista predstavlja fiktivno javno mjesto koja se pod određenim okolnostima smatra javnim mjestom, budući je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik boravio u teretani u nazočnosti većeg broja ostalih korisnika, u radno vrijeme teretane, sud smatra da je u konkretnom slučaju ispunjeno obilježje javnosti u mjestu počinjenja prekršaja, gdje je okrivljenik remetio javni red i mir na način da je fizički napao IOĐ tako što ga je uhvatio desnom rukom oko vrata i odgurnuo na pod, a koje ponašanje okrivljenika je uznemirilo prisutne korisnike teretane, sudac smatra da takvo ponašanje okrivljenika ispunjava zakonsko obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući je nesporno utvrđeno da je okrivljenik na takvom fiktivnom javnom mjestu remetio javni red i mir. Naime, sudac smatra da opisano ponašanje okrivljenika znatno odstupa od uobičajenih normi pristojnog ponašanja, te ga je stoga proglasio krivim za navedeni prekršaj i izrekao mu novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, okolnostima počinjenja prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku sudac je olakotnom okolnošću smatrao dosadašnju prekršajnu neosuđivanost okrivljenika, dok otegotnih okolnosti nije našao pa je okrivljeniku izrekao novčanu u minimalnom zakonom propisanom iznosu, smatrajući da će se izricanjem novčane kazne u navedenom iznosu postići svrha kažnjavanja i okrivljenika u buduće odvratiti od vršenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da mu je omogućio da plaćanjem dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

9. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim obavezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine‟ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn, a određena visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti, trajanju postupka i imovnim prilikama okrivljenika, te je u presudi izražena u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub, v.r.

Kornelija Adamec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od osam dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Turinina 3, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku IO, [adresa],

2. Braniteljici OO, [adresa],

3. Tužitelju VI. policijska postaja Zagreb,

4. Pismohrana.