Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-2310/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Hodaniću, odvjetniku iz Krka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi obvezno – ništetnost, nakon glavne rasprave održane 25. ožujka 2025., 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 6. Ugovora o kreditu br. 306-136/2007 od 09.03.2007. godine sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđen kod Javnog bilježnika ŠK iz [adresa] pod poslovnim brojem OV – 6657/2007 zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i dijelu kojim korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom KS pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene kamatne stope temeljem te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao sljedniku Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb isplatiti tužitelju AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.365,40 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO- a koja teče na utuženi iznos po stopi od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uveća-njem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a nadalje po stopi u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- 40,78 EUR od 01.02.2008. godine do isplate

- 40,94 EUR od 29.02.2008. godine do isplate

- 92,70 EUR od 31.03.2008. godine do isplate

- 90,16 EUR od 30.04.2008. godine do isplate

- 89,00 EUR od 02.06.2008. godine do isplate

- 89,84 EUR od 30.06.2008. godine do isplate

- 87,96 EUR od 31.07.2008. godine do isplate

- 87,78 EUR od 01.09.2008. godine do isplate

- 88,71 EUR od 01.10.2008. godine do isplate

- 95,36 EUR od 31.10.2008. godine do isplate

- 91,45 EUR od 02.12.2008. godine do isplate

- 107,52 EUR od 02.01.2009. godine do isplate

- 107,88 EUR od 02.02.2009. godine do isplate

- 107,99 EUR od 02.03.2009. godine do isplate

- 106,23 EUR od 31.03.2009. godine do isplate

- 106,25 EUR od 30.04.2009. godine do isplate

- 103,95 EUR od 01.06.2009. godine do isplate

- 102,16 EUR od 30.06.2009. godine do isplate

- 102,18 EUR od 31.07.2009. godine do isplate

- 102,58 EUR od 31.08.2009. godine do isplate

- 102,15 EUR od 30.09.2009. godine do isplate

- 101,03 EUR od 02.11.2009. godine do isplate

- 102,07 EUR od 30.11.2009. godine do isplate

- 102,82 EUR od 31.12.2009. godine do isplate

- 104,02 EUR od 01.02.2010. godine do isplate

- 103,26 EUR od 01.03.2010. godine do isplate

- 105,01 EUR od 31.03.2010. godine do isplate

- 104,19 EUR od 30.04.2010. godine do isplate

- 104,57 EUR od 31.05.2010. godine do isplate

- 110,93 EUR od 30.06.2010. godine do isplate

- 109,09 EUR od 02.08.2010. godine do isplate

- 112,87 EUR od 31.08.2010. godine do isplate

- 110,94 EUR od 30.09.2010. godine do isplate

- 108,14 EUR od 02.11.2010. godine do isplate

- 112,57 EUR od 30.11.2010. godine do isplate

- 104,14 EUR od 31.12.2010. godine do isplate

- 99,82 EUR od 31.01.2011. godine do isplate

- 100,83 EUR od 28.02.2011. godine do isplate

- 98,66 EUR od 31.03.2011. godine do isplate

- 98,50 EUR od 30.04.2011. godine do isplate

- 105,17 EUR od 31.05.2011. godine do isplate

- 105,36 EUR od 30.06.2011. godine do isplate

- 110,74 EUR od 01.08.2011. godine do isplate

- 107,17 EUR od 31.08.2011. godine do isplate

- 103,34 EUR od 30.09.2011. godine do isplate

- 75,00 EUR od 31.10.2011. godine do isplate

- 74,40 EUR od 30.11.2011. godine do isplate

- 75,12 EUR od 31.12.2011. godine do isplate

- 75,69 EUR od 31.01.2012. godine do isplate

- 75,40 EUR od 29.02.2012. godine do isplate

- 74,30 EUR od 31.03.2012. godine do isplate

- 74,31 EUR od 30.04.2012. godine do isplate

- 74,17 EUR od 31.05.2012. godine do isplate

- 73,22 EUR od 30.06.2012. godine do isplate

- 72,91 EUR od 31.07.2012. godine do isplate

- 72,09 EUR od 31.08.2012. godine do isplate

- 70,84 EUR od 01.10.2012. godine do isplate

- 71,24 EUR od 31.10.2012. godine do isplate

- 71,20 EUR od 30.11.2012. godine do isplate

- 70,44 EUR od 31.12.2012. godine do isplate

- 68,38 EUR od 31.01.2013. godine do isplate

- 69,26 EUR od 28.02.2013. godine do isplate

- 68,91 EUR od 02.04.2013. godine do isplate

- 67,91 EUR od 30.04.2013. godine do isplate

- 65,82 EUR od 31.05.2013. godine do isplate

- 65,32 EUR od 01.07.2013. godine do isplate

- 65,23 EUR od 31.07.2013. godine do isplate

- 65,37 EUR od 31.08.2013. godine do isplate

- 65,73 EUR od 30.09.2013. godine do isplate

- 64,79 EUR od 31.10.2013. godine do isplate

- 64,60 EUR od 30.11.2013. godine do isplate

- 64,44 EUR od 31.12.2013. godine do isplate

III. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke odnosno ništetnim ugovorne odredbe Ugovora o kreditu br. 306-136/2007 od 09.03.2007. godine sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđen kod Javnog bilježnika ŠK iz [adresa] pod poslovnim brojem OV – 6657/2007 zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu CHF (švicarski franak).

IV. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao sljedniku Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb isplatiti tužitelju AK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.428,43 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a koja teče na utuženi iznos po stopi od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uveća-njem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a nadalje po stopi u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15),tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos kako slijedi:

- 1,82 EUR od 02.01.2009. godine do isplate

- 5,50 EUR od 02.02.2009. godine do isplate

- 8,09 EUR od 02.03.2009. godine do isplate

- 2,27 EUR od 31.03.2009. godine do isplate

- 3,81 EUR od 30.04.2009. godine do isplate

- 4,37 EUR od 31.12.2009. godine do isplate

- 12,72 EUR od 01.02.2010. godine do isplate

- 11,29 EUR od 01.03.2010. godine do isplate

- 22,52 EUR od 31.03.2010. godine do isplate

- 20,88 EUR od 30.04.2010. godine do isplate

- 25,30 EUR od 31.05.2010. godine do isplate

- 60,47 EUR od 30.06.2010. godine do isplate

- 53,76 EUR od 02.08.2010. godine do isplate

- 71,33 EUR od 31.08.2010. godine do isplate

- 69,00 EUR od 30.09.2010. godine do isplate

- 57,29 EUR od 02.11.2010. godine do isplate

- 83,50 EUR od 30.11.2010. godine do isplate

- 122,30 EUR od 31.12.2010. godine do isplate

- 99,35 EUR od 31.01.2011. godine do isplate

- 108,83 EUR od 28.02.2011. godine do isplate

- 98,82 EUR od 31.03.2011. godine do isplate

- 101,20 EUR od 30.04.2011. godine do isplate

- 146,07 EUR od 31.05.2011. godine do isplate

- 150,91 EUR od 30.06.2011. godine do isplate

- 188,58 EUR od 01.08.2011. godine do isplate

- 170,04 EUR od 31.08.2011. godine do isplate

- 149,65 EUR od 30.09.2011. godine do isplate

- 159,10 EUR od 31.10.2011. godine do isplate

- 157,87 EUR od 30.11.2011. godine do isplate

- 168,45 EUR od 31.12.2011. godine do isplate

- 177,73 EUR od 31.01.2012. godine do isplate

- 179,35 EUR od 29.02.2012. godine do isplate

- 173,63 EUR od 31.03.2012. godine do isplate

- 178,22 EUR od 30.04.2012. godine do isplate

- 181,51 EUR od 31.05.2012. godine do isplate

- 177,17 EUR od 30.06.2012. godine do isplate

- 178,87 EUR od 31.07.2012. godine do isplate

- 175,72 EUR od 31.08.2012. godine do isplate

- 168,50 EUR od 01.10.2012. godine do isplate

- 177,25 EUR od 31.10.2012. godine do isplate

- 181,68 EUR od 30.11.2012. godine do isplate

- 179,24 EUR od 31.12.2012. godine do isplate

- 164,05 EUR od 31.01.2013. godine do isplate

- 177,82 EUR od 28.02.2013. godine do isplate

- 179,46 EUR od 02.04.2013. godine do isplate

- 174,71 EUR od 30.04.2013. godine do isplate

- 158,93 EUR od 31.05.2013. godine do isplate

- 158,98 EUR od 01.07.2013. godine do isplate

- 158,98 EUR od 01.07.2013. godine do isplate

- 163,46 EUR od 31.07.2013. godine do isplate

- 170,35 EUR od 31.08.2013. godine do isplate

- 179,74 EUR od 30.09.2013. godine do isplate

- 175,65 EUR od 31.10.2013. godine do isplate

- 179,76 EUR od 30.11.2013. godine do isplate

- 183,60 EUR od 31.12.2013. godine do isplate

- 230,92 EUR od 31.01.2014. godine do isplate

- 235,77 EUR od 28.02.2014. godine do isplate

- 233,77 EUR od 31.03.2014. godine do isplate

- 227,75 EUR od 30.04.2014. godine do isplate

- 225,61 EUR od 31.05.2014. godine do isplate

- 226,12 EUR od 30.06.2014. godine do isplate

- 232,28 EUR od 31.07.2014. godine do isplate

- 237,41 EUR od 01.09.2014. godine do isplate

- 235,95 EUR od 30.09.2014. godine do isplate

- 240,33 EUR od 31.10.2014. godine do isplate

- 243,19 EUR od 01.12.2014. godine do isplate

- 240,98 EUR od 31.12.2014. godine do isplate

- 241,16 EUR od 31.01.2015. godine do isplate

- 240,82 EUR od 28.02.2015. godine do isplate

- 240,48 EUR od 31.03.2015. godine do isplate

- 240,13 EUR od 30.04.2015. godine do isplate

- 239,79 EUR od 01.06.2015. godine do isplate

- 239,43 EUR od 30.06.2015. godine do isplate

- 239,08 EUR od 31.07.2015. godine do isplate

- 238,72 EUR od 31.08.2015. godine do isplate

- 238,36 EUR od 30.09.2015. godine do isplate

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.604,08 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. ZOO-a koja teče na utuženi iznos po stopi od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uveća-njem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a nadalje po stopi u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a koja teče od 30.09.2015. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.128,60 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VII. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa navedenog u toč.VI. izreke presude, odnosno odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 2.450,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2019. protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl.6. Ugovora o kreditu broj 306-136/2007 od 9. ožujka 2007. sa Sporazumom o osiguraju novčane tražbine, a koji ugovor su zaključili tužitelj i pravni prednik tuženika Hypo- Alpe-Adria – Bank d.d., te je zahtijevao da mu tuženik na ime preplaćenog iznosa po osnovu promjene visine kamatne stope, a do koje je došlo nakon zaključenja navedenog ugovora o kreditu, isplati iznose koje je tužitelj, obzirom na promjenu valute od dana podnošenja tužbe i nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 17. prosinca 2024. specificirao na način kako je to navedeno u toč.II. izreke ove presude.

2. Podneskom od 16. rujna 2020. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev na način da je uz naprijed navedene tužbene zahtjeve (tužbeni zahtjev I. i II.), postavio i tužbene zahtjeve navedene u toč.III., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude, a tužbene zahtjeve iz toč. III., toč.IV. i toč.V. tužitelj je specificirao podneskom od 17. prosinca 2024.

3. Iz navoda tužitelja u tužbi i tijekom postupka proizlazi da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. 9. ožujka 2007. zaključio ugovor o kreditu broj 306-136/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, da je tužitelju kredit bio potreban radi kupnje stana, da mu je kredit odobren i isplaćen u iznosu od 106.390,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju važećem na dan korištenja kredita, da je među ugovornim stranama ugovoren povrat kredita u roku od 14 godina, odnosno u 168 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od po 838,68 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja anuiteta.

4. Iz navoda tužitelja proizlazi da je među strankama bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je početna kamatna stopa bila ugovorena na 4,20% dekurzivno godišnje, da se kamata obračunavala mjesečno od stavljanja kredita u otplatu i da je bila uključena u anuitete.

5. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da su odredbe ugovora o kreditu koje se tiču promjenjivosti kamatne stope i promjenjivosti tečaja valute CHF do kojih je došlo nakon zaključenja ugovora o kreditu i do znatnog rasta visine anuiteta u odnosu na početno utvrđene anuitete u otplatnom planu, ništetne obzirom da nisu bile jasno i nedvosmisleno obrazložene tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu, obzirom da su donesene jednostranom odlukom banke, da o istim odredbama, kao niti o naknadnim promjenama visine anuiteta kredita, tužitelj sa tuženikom nije mogao pregovarati, da iste odredbe nisu bile dovoljno određene, odnosno odredive, a kako bi ih tužitelj kao prosječni potrošač mogao dovoljno razumjeti.

6. Tužitelj je iste prigovore kao u odnosu na odredbe ugovora o kreditu iz 2007., istaknuo i na način zaključenja aneksa ugovora – konverzije iz 2016.

7. Dalje je tužitelj tvrdio da su odredbe ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007. te odredbe Aneksa ugovora od 7. veljače 2016., ništetne iz naprijed navedenih razloga, da je zbog toga tužitelj preplatio tuženiku iznose navedene u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude, te zahtjeva da mu te iznose tuženik vrati, kao i da mu plati zakonske zatezne kamate.

8. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio navodima tužbe i tužbenim zahtjevima tužitelja, istaknuo da tužitelj nema pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe jer da je zaključenjem Aneksa ugovora - konverzijom, tužitelj u cijelosti obeštećen za iznose koje potražuje tužbom, da su iznosi koji su prilikom konverzije utvrđeni kao preplata, iskorišteni za podmirenje anuiteta prema novom otplatnom planu nastalom nakon konverzije, da je postupak konverzije proveden sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, da je tužitelj od strane tuženika prilikom zaključenja ugovora o kreditu i aneksa ugovora bio adekvatno informiran o ugovornim odredbama, da su mu odredbe ugovora zbog toga bile jasne, da je svojom voljom pristao na zaključenje i ugovora o kreditu i aneksa ugovora.

9. Tuženik je dalje istaknuo prigovor zastare utuženih tražbina tužitelja.

10. Tuženik smatra kako je nakon zaključenja aneksa ugovora od 7. veljače 2016. prestao postojati osnovni ugovor o kreditu, da iz tog razloga tužitelju ne pripada pravo tražiti bilo kakova potraživanja koja su vezana za osnovni ugovor o kreditu.

11. Dalje tuženik smatra kako tužitelj nije ničim dokazao da bi sporne odredbe osnovnog ugovora o kreditu bile ništetne, da se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača, a koje je tužitelj naveo u tužbi, a obzirom da u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu nije uopće postojala mogućnosti kolektivne zaštite potrošača.

12. Tuženik tvrdi da su valjane odredbe osnovanog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju valute, da iste odredbe nisu ništetne, da je na te odredbe tužitelj pristao svojom voljom, a također je tuženik osporio i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja.

13. Iz navoda tuženika dalje proizlazi da on smatra, a obzirom da je među strankama bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da tužitelj ne može tražiti da mu tuženik isplati preplatu u kojoj bi bila obračunata početno ugovorena kamatna stopa, jer da bi to značilo da je među strankama bila ugovorena fiksna kamata, a što da nije ugovoreno.

14. Dalje tvrdi da bi prilikom utvrđivanja preplate po osnovnom ugovoru bilo eventualno moguće kao početnu kamatnu stopu primijeniti prosječnu kamatnu stopu banaka koja se obračunavala na kunske kredite s valutnom klauzulom, a sukladno javno dostupnim podacima objavljenim u biltenima Hrvatske narodne banke (dalje HNB), te na taj način utvrditi da li je tužitelj uopće išta preplatio po navedenom ugovoru.

15. Tuženik je također predložio da vještak izradi nalaz i mišljenje korištenjem kamate primjenjive na kunske kredite.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 10), Ugovor o kreditu broj:306-136/2007 zaključen između Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. i HK kao korisnika kredita i EK kao sudužnika 9. ožujka 2007. (list 12 do 19), otplatni plan (list 20 do 22), Obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25300480 (list 23 do 26),otplatni plan (list 27 do 28), obavijest o promjeni kamatne stope (list 29), otplatni plan (list 30 32), obavijest o promjeni kamatne stope (list 33), otplatni plan (list 34), popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (list 35 do 36), Izračun razlike u obračunatoj redovnoj kamati – razlika između kamata obračunatih po stopi određenoj osnovnim ugovorom i kamata po naknadnim izmjenama stope i izračun tečajnih razlika (list 39 do 40), zk. ul [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 40), podnesak tužitelja od 6. veljače 2020. (list 47 do 49), odgovor na tužbu (list 59 do 76), aneks uz Ugovor o kreditu broj 306-136/2007 od 7. siječnja 2016. (list 243 do 244), podnesak tuženika od 13. Svibnja 2020. (list 246 do 251), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (list 252), obavijest o provedenoj konverziji (list 253 do 254), obavijest o promjeni kamatne stope (list 255 do268), Tablica G1 (list 269 do 276), podnesak tužitelja od 27. kolovoza 2020. (list 277 do 287), podnesak tuženika od 4. rujna 2020. (list 363 do 371), podnesak tužitelja od 16. rujna 2020. (list 373 do 387), podnesak svjedoka (list 545 do 546), podnesak tuženika od 2. listopada 2020. (list 547 do 548), podnesak tužitelja od 7. listopada 2020. (list 549 do 552), izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku (list 571 do 573), podnesak tuženika od 14. listopada 2020. (list 635 do 641), saslušao tužitelja (list 650 do 651), podnesak tuženika od 27. listopada 2020. (list 653), otplatni plan (list 655 do 657), pregled prometa za klijenta (list 658 do 667), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 668 do 669), početni otplatni plan (list 670 do 673), otplatni plan (list 673 do 674), pregled prometa za klijenta (list 675 do 680), specifikacija uplata (list 681 do 686), podnesak tužitelja od 4. veljače 2021. (list 693), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku KK, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka KK od 25. veljače 2021. (list 698 do 710), račun vještaka broj 15-1-1 od 18. ožujka 2021. (list 711), podnesak tužitelja od 7. svibnja 2021. (list 714), podnesak tuženika od 11. lipnja 2021. (list 715 do 722), podnesak vještaka od 15. rujna 2022. (list 729 do 740), podnesak tužitelja od 17. prosinca 2024. (list 747 do 760), podnesak tuženika od 24. siječnja 2025. (list 764 do 765), podnesak tuženika od 24. ožujka 2025. (list 769 do 741), troškovnik tužitelja (list 775).

17. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Kako je već naprijed navedeno, podneskom od 16. rujna 2020. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev, odnosno isti preinačio u smislu odredbe čl.191. st.1. ZPP.

19. Tuženik se protivio preinačenju tužbe.

20. Unatoč protivljenju tuženika, sud je dopustio preinaku tužbe imajući u vidu odredbu čl.190. st.3. ZPP, jer je smatrao da je dopuštenje preinake tužbe svrsihodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

21. Naime, tužbeni zahtjevi koje je tužitelj postavio podneskom od 16. rujna 2020. proizlaze iz istog ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 9. ožujka 2007., te Aneksa ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 7. veljače 2016., a kojim ugovorom je izvršena konverzija ugovora iz 2007.

22. Tužbeni zahtjevi tužitelja odnose se na utvrđenje ništetnosti dijelova pojedinih ugovornih odredbi (čl.6. ugovora), a u slučaju da sud te odredbe utvrdi ništetnim, tužitelju pripada pravo na restituciju – isplatu iznosa koje je platio tuženiku temeljem ništetnih odredbi ugovora.

23. Tužbeni zahtjevi koje je tužitelj postavio u podnesku od 16. rujna 2020. postavljeni su blagovremeno (o tome će sud kasnije obrazložiti), a obzirom da je u ovom parničnom postupku bilo potrebno provesti financijsko – knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja osnovanosti visine zahtjeva tužitelja navedenog u toč.II. izreke ove presude, to je sud smatrao da je u skladu s načelom ekonomičnosti postupka i smanjenjem troškova postupka, bilo svrsishodno istim vještačenjem utvrditi i činjenice vezane za tužbene zahtjeve tužitelja navedene u toč. IV i toč.V. izreke ove presude.

24. Naime, tužitelj je mogao novom tužbom zatražiti utvrđenje činjenica i isplatu iznosa navedenih u toč.III., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude, te bi u tom slučaju bilo potrebno provesti novo financijsko – knjigovodstveno vještačenje, a što bi prouzročilo dodatne troškove strankama, a također i utjecalo na produljenje vremena u kojem bi stranke riješile sve svoje odnose vezano za naprijed navedene ugovore.

25. Među strankama nije sporno, a to je sud utvrdio i uvidom u taj ugovor (list 12) da su tužitelj i pravni prednik tuženika Hypo – Alpe – Adria – bank d.d. 9. ožujka 2007. zaključili ugovor o kreditu broj 306-136/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, da je namjena kredita bio stambeni kredit, da je tužitelju od strane pravnog prednika tuženika odobren kredit u iznosu od 106.390,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju pravnog prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita, da je čl.3. ugovora bila ugovorena kamatna stopa od 4,20% dekurzivno godišnje, koja kamata se obračunava mjesečno i uključena je u anuitete, da je čl.4. ugovoren rok otplate kredita na 14 godina, odnosno način otplate kredita u 168 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 838,68 CHF obračunatih po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, da su anuiteti na naplatu dospijevali zadnjeg dana u mjesecu.

26. Nije sporno, a to je sud utvrdio u uvidom u odredbu čl. 6. osnovnog ugovora o kreditu, da je među strankama dogovoreno da se visina kamatne stope te visina anuiteta mijenja sukladno odluci banke o kamatnim stopama ili drugog akta banke, a također i da je tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavio da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu sa promjenjivom kamatnom stopom.

27. Nije sporno ni da su stranke 7. veljače 2016. zaključile aneks naprijed navedenog ugovora, a kojim je izvršena konverzija ugovora, a što je sud utvrdio i uvidom u taj Aneks (list 243 do 244).

28. Iz čl.2. aneksa proizlazi da se istim, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR.

29. Iz istog članka je utvrđeno da je, sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. 33.025,45 EUR, da su stranke suglasno utvrdile da na dan 30. rujna 2015. preplata iznosi 61.961,77 HRK, da su stranke suglasno utvrdile da se iznos te preplate koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

30. Uvidom u čl. 10. Aneksa sud je utvrdio da su ugovorne strane suglasno utvrdile da sve ostale odredbe osnovnog ugovora i eventualnih aneksa uz isti , a koje nisu u suprotnosti sa odredbama ovog aneksa, ostaju nepromijenjene.

31. Među strankama je sporno da li su odredbe čl.6. ugovora od 9. ožujka 2007. navedene u toč.I. i toč.III. ugovora u dijelovima koji se odnose na promjenu prvotno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF valute, a koje su donesene jednostranim odlukama banke i dijelovima kojima tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje suglasnost i bez pogovorno prihvaćanje pismenih obavijesti banke o visini kamatne stope i visini anuiteta – promjenama istih, ništetne.

32. Sporno je da li tužitelj ima pravni interes tražiti isplatu iznosa navedenih u toč. II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude, da li su tužbeni zahtjevi tužitelja u zastari.

33. Sporna je i visina tužbenih zahtjeva tužitelja navedenih u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude.

34. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe čl. 6. ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007. u dijelovima u kojima je ugovorena kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala na osnovu jednostrane odluke banke i u dijelu kojim korisnik kredita – tužitelj svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu sa promjenom kamatne stope.

35. Naime, iako ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, samo po sebi nisu bili zakonom zabranjeni (članak 22. I čl.26 ZOO bilo je propisano sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom), sud smatra da je u ovom slučaju tuženik, odnosno njegov pravni prednik prilikom zaključenja ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007. i aneksa od 7. veljače 2016. postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, vodeći računa isključivo o svom interesu, ne uvažavajući interes potrošača, da se o odredbama ugovora među strankama nije pregovaralo, da su odredbe ugovora tužitelju nametnute, te je na taj način tužitelj stavljen u neravnopravan položaj.

36. Da je to tako, proizlazi utvrđenim i iskaza tužitelja NK, a čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru obzirom istinitost njegovog iskaza tuženik nije doveo u pitanje drugim dokazima.

37. Osim toga, istinitost iskaza tužitelja proizlazi utvrđenim i iz samog ugovora o kreditu i aneksa ugovora.

38. Tužitelj je naime iskazao da nije imao namjeru podići kredit u protuvrijednosti valute CHF, nego u EUR, da mu je na činjenicu da je ugovor u CHF povoljniji od kredita u EUR, ukazala djelatnica banke FK, da mu je ona sugerirala podizanje kredita u CHF, da je djelatnica bila ljubazna, da način na koji mu je sugerirala predmetni kredit nije kod njega mogao stvoriti sumnju da bi banka mogla postupati kao lihvar, da se na kredit u CHF odlučio na nagovor navedene djelatnice.

39. Iz iskaza tužitelja proizlazi utvrđenim da on na nikakav način nije mogao utjecati niti na promjenu visine anuiteta, niti na promjenu visine kamatne stope, da o tome sa bankom nije mogao pregovarati, da su i ugovor i aneks bili unaprijed sastavljeni od strane tuženika, da nije imao mogućnost tumačenja odredbi ugovora, nego su oba ugovora stavljena pred njega da ih potpiše.

40. Dalje navodi da je početni anuitet kredita sa cca 3.700,00 kn vremenom rastao, te da je prije zaključenja aneksa osnovnom ugovoru iznosio 5.600,00 kn do 5.700,00 kn, da mu od strane banke prilikom zaključenja osnovanog ugovora nije ukazano na eventualno postojanje rizika za uzimanje kredita u CHF valuti, da je imao povjerenje u banku, da je znao što znači promjenjiva kamatna stopa, ali da nije očekivao tako velike oscilacije, da ne razumije najbolje pojam valutne klauzule.

41. Tužitelj je iskazao kako je zbog enormnog povećanja anuiteta imao noćne more, te da je zaključenju aneksa pristupio jer je shvatio da će zaključenjem aneksa biti sigurniji jer da je država stala iza tečaja eura.

42. Također je iskazao da je i prilikom zaključenja aneksa ugovora bio stavljen "pred gotov čin", da je aneks mogao potpisati ili ne potpisati, a da prilikom zaključenja aneksa o nikakovim odredbama istog nije mogao sa bankom pregovarati.

43. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je pravni prednik tuženika tužitelju kao za njega najpovoljniji kredit ponudio upravo kredit u protuvrijednosti valute CHF, da je na zaključenje tog ugovora pristao na nagovor djelatnice banke, da od strane djelatnice banke nije bio upozoren na nikakove rizike vezane uz promjenu kamatne stope niti uz primjenu visine anuiteta, da su i ugovor o kreditu i aneks tog ugovora bili unaprijed pripremljeni, da tužitelj stoga nije mogao pregovarati niti o jednoj odredbi tih ugovora.

44. Po mišljenju ovog suda, cijeneći da je tužitelj prosječni potrošač jer drukčije ne proizlazi iz provedenih dokaza, sud utvrđuje da tuženik kao osoba koja se profesionalno bavi bankarskim poslovima i davanjem kredita, nije tužitelju na adekvatan i njemu razumljiv način dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, da se radilo o standardnom ugovoru koji sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjenjivom iznosu anuiteta, a kojim odredbama je sav rizik nastanka razlika po tim osnovama u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početno utvrđeni anuitet, prebačen na tužitelja kao korisnika kredita.

45. Naime, iz sadržaja ugovora o kreditu i aneksa, te i iz iskaza tužitelja utvrđeno je da od strane banke tužitelju nisu jasno i na način na koji bi tužitelj to razumio, navedeni kriteriji na temelju kojih može doći i dolazi do promjene početno ugovorene kamatne stope i promjene visine početno utvrđenog anuiteta.

46. Teret dokaza da se o naprijed navedenom među strankama pregovaralo je na tuženiku, a o čemu je stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 536/2024-2 od 21. svibnja 2024.

47. Tuženik je predložio da se kao svjedok u ovom postupku sasluša FK koja je bila djelatnica kod pravnog prednika tuženika.

48. Navedena svjedokinja je 20. listopada 2020. (list 652), obavijestila sud da je kod pravnog prednika tuženika prekinula odnos 2012., da je periodu od cca 2003. do 2011. radila kao financijski savjetnik ili kreditni referent, ali da po predmetu HK nije radila, da joj isti uopće nije poznat te zahtjeva da ju se izuzme od svjedočenja.

49. Stoga sud svjedoka FK nije dalje, osim na ročište 19. listopada 2020., niti pozivao, a obzirom na njene tvrdnje da o konkretnom predmetu nema saznanja.

50. Od tuženika predloženi svjedok, Javni bilježnik ŠK bio je također pozvan radi saslušanja na ročište 19. listopada 2020.

51. Svjedok je 28. rujna 2020. sudu dostavio dopis (list 545) iz kojeg proizlazi da u službenoj evidenciji nema tužitelja RK kao stranku koja je u njegovom uredu ovjeravala isprave, da su sve činjenice koje on kao javni bilježnik potvrđuje vidljive iz njegove potvrde i isprava koje sačinjava ili ovjerava, dok je druge podatke koje mu stranke povjere dužan čuvati kao profesionalnu i službenu tajnu.

52. Javni bilježnik se pozvao na pravo uskrate svjedočenja.

53. Po mišljenju ovog suda, a cijeneći sadržaj podnesaka svjedoka FK i ŠK, sud je smatrao da navedeni svjedoci nemaj u konkretnih saznanja o prijeporu, da eventualno mogu imati općenita saznanja o načinu postupanja prilikom zaključenja ugovora o kreditu, te je smatrao da predloženi svjedoci ne mogu svjedočiti o tome da li se i u ovom slučaju u kojem je korisnik kredita tužitelj, o odredbama kredita pojedinačno pregovarao, a niti da li je tužitelju od strane djelatnika banke pruženo dovoljno informacija o rizicima kredita.

54. Iz navedenih razloga sud je utvrdio da su odredbe čl.6. ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007., u dijelovima navedenim u toč.I. i toč. izreke ove presude ništetne u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), jer su protivne odredbama čl.81. st.1., st.2. i st.3., te čl.87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03; dalje ZZP/03), a koji zakon je u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bio u primjeni.

55. Odredbom čl.81. st.1. st.2. st.3. i st.4. ZZP/03 bilo je propisno da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u sporovima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenog standardnog ugovora pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

56. Odredbom čl.84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i jasno uočljive.

57. Člankom 87. st.1. ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st.2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

58. Kako je sud naprijed naveo, utvrđeno je da se o odredbama čl.6. ugovora o kreditu među stranama nije pojedinačno pregovaralo, da ugovorne odredbe nisu bile jasne, tužitelju nisu bile razumljive, da je ugovor bio unaprijed sastavljen, stavljen pred tužitelja da ga potpiše bez da mu je od strane tuženika ukazano na rizike promjene visine kamatne stope i visine anuiteta kredita.

59. Stoga su navedene odredbe čl.6. ugovora o kreditu utvrđene ništetnim, a kako je to navedeno u toč.I. i toč. III. izreke ove presude.

60. Tuženik je tijekom postupka istakao i prigovor zastare tužiteljevih potraživanja.

61. Takav prigovor tuženika, po mišljenju ovog suda nije osnovan.

62. Naime, zastara potraživanja tužitelj teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

63. U ovom slučaju, cijeneći da tužitelj potražuje iznose koje je tuženik stekao bez pravne osnove (čl.1111. ZOO), primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina a sukladno odredbi čl. 225 ZOO.

64. Tužitelj je tužbu u ovom postupku podnio 10. lipnja 2019. kada je postavio i tužbene zahtjeve navedene u toč.I. i toč.II. izreke ove presude.

65. Tužbene zahtjeve navedene u toč.III., toč.IV. i toč.V. izreke presude tužitelj postavio 16. rujna 2020.

66. Nije sporno da je tuženik banka koja je kao tuženik sudjelovala u postupcima pokrenutim po kolektivnoj tužbi radi zaštite interesa potrošača, a koji postupci su se vodili kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012, i kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017.

67. Tužba u za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bila je podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 dana 4. travnja 2012.

68. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323. st.1. ZOO kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugu način ustanovljenost ništetnost ugovora.

69. Cijeneći stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske te činjenicu da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu P-1401/2012, time je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je spor pravomoćno okončan, a to znači da je zastara u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela iznova teći 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018., ovaj sud utvrđuje da su tužba i svih tužbeni zahtjevi koje je tužitelj u ovom parničnom postupku postavio, podneseni unutar zastarnog roka od 5 godina.

70. Stoga je utvrđen neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

71. Nisu osnovani navodi tuženika o tome da se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih po tužbama za kolektivnu zaštitu interesa potrošača.

72. Naime, pravnim shvaćanjima navedenim u naprijed navedenim odlukama trovačkog suda, Visokog trgovačkog suda te i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a cijeneći da je tuženik bio stranka u postupcima – kolektivnom sporu radi zaštite potrošača, ovaj sud smatra da zbog utvrđene ništetnosti odredbi čl.6. ugovora o kreditu (tužbeni zahtjevi I. i .III), tužitelj ima pravo na obeštećenje na način da u posebnoj restitucijskoj parnici potražuje povrat više isplaćenog, odnosno povrat onoga što je tuženik primio od tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe.

73. I sukladno odredbi čl.138 ZZP/03, presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuju sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

74. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika sastoji se od preplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenu visine kamatne stope, a vezana je uz glavnicu CHF, te se sastoji i u povećanju anuiteta koje je tužitelj platio u kunama kao posljedicu povećanja i tečaja CHF.

75. Citiranom odredbom ZPP/03, te odredbom čl.502.a st.1..i čl.502.b. ZPP, propisan je izravan učinak presude donesene povodom tužbe u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.st.1. ZPP.

76. Obzirom na sadržaj naprijed navedene izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženika, po mišljenju ovog suda, sud je u ovom postupku vezan odlukom iz kolektivnog spora.

77. Međutim, i pored prednje navedenog, sud je utvrdio i već naprijed obrazložio iz kojih je još razloga utvrdio ništetnost dijelova čl.6. ugovora o kreditu (iskaz tužitelja i sadržaj ugovora o kreditu), a slijedom toga je utvrdio i da tužitelju pripada pravo na vraćanje iznosa koje je temeljem ništetnosti tih odredbi ugovora preplatio tuženiku, odnosno da mu pripada pravo da mu tuženik iste iznose plati u smislu odredbe čl.1111. ZOO.

78. Neosnovani su navodi tuženika o tome da tužitelju ne pripada pravo da, nakon zaključenja aneksa ugovora, zahtjeva bilo kakove isplate po odredbama osnovnog ugovora o kreditu, kao i navodi tuženika o nedostatku pravnog interesa tužitelja da zahtjeva isplate navedene u toč.II., toč. IV. i toč.V. izreke ove presude, a iz razloga što da je tužitelj, po navodima tuženika, prilikom konverzije u potpunosti obeštećen.

79. Sukladno odredbi čl.326 ZOO, ovaj sud smatra da u slučaju kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu, a što je u ovom predmetu slučaj, iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane.

80. Kako je sud utvrdio ništetnost dijela odredbi ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007. u smislu da je ta odredba zaključena protivno naprijed navedenim odredbama ZZP/03, to sporne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu ne mogu postati valjane niti kada naknadno nestane uzrok ništenosti.

81. Iako aneks ugovora koji je zaključen među strankama 7. veljače 2016. predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju odredbe čl.19 b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15, dalje ZID ZPK), a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi, ukoliko se u postupku utvrdi da sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem aneksa ugovora o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti ugovora o kreditu.

82. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije tužitelju postupio u skladu s odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim odredbama je propisano načelo konverzije kredita sa valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači sa položajem u kojem bi on bio da je koristio kredit u eurima.

83. Cijeneći stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., ovaj sud smatra da sama činjenica da su stranke 7.veljače 2016. sklopile aneks ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, odnosno da je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a čime su odredbe iz ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007. izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te postignut sporazum o raspolaganju preplaćenim iznosom, ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, niti da se odrekao prava potraživanja koja mu pripadaju temeljem ugovornih odredbi osnovnog ugovora koje su utvrđene ništetnim.

84. Po mišljenju ovog suda prihvatom konverzije i sklapanjem aneksa – sporazuma o konverziji, tužbeni zahtjevi tužitelja imaju pravnu osnovu u nepoštenosti ugovornih odredbi, odnosno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredbi navedenih u toč.i. i toč.III. izreke ove presude.

85. Sukladno odredbi čl.323. st.1. ZOO u svezi s čl.87 st.1. ZZP/03, pravna posljedica ništetnosti je nastanak obveze restitucije – odnosno vraćanja onog što je na temelju ništetne odredbe primljeno.

86. Obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu, odnosno ugovoru (čl.247. u svezi s čl.20 st.1. ZOO), nego u izvan ugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl.1111, čl.323 st.1. i čl.20 st.1. ZOO u svezi s čl.81. st.1. i čl.87. st.1. ZZP/03).

87. Stoga se, po mišljenju ovog suda ugovornim odredbama aneksa – Sporazuma o konverziji ne može osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, te je neosnovan navod tuženika da je tužitelj sklapanjem aneksa ugovora od 7. veljače 2016. izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno visini anuiteta.

88. U ovom parničnom postupku sud je i na okolnost da li je konverzijom tužitelj u cijelosti obeštećen, proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku KK, te je vještačenjem utvrdio da konverzijom tužitelj nije u potpunosti obeštećen.

89. Tužitelj je tužbenim zahtjevom navedenim u toč.II. izreke ove presude zatražio da mu po osnovi promjene visine kamatne stope do koje je došlo nakon zaključenja ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007., a u periodu od 1. veljače 2008. do 31. prosinca 2013. tuženik plati iznose navedene u toč.II. izreke presude.

90. Neosnovan je navod tuženika da je prilikom obračuna razlike iznosa koje je tužitelj po tom osnovu platio u navedenom razdoblju, a u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu (4,20%), sud vještaku trebao dati nalog da izradi nalaz i mišljenje koristeći promjenjive kamate na kunske kredite.

91. Naime, kako je sud već naprijed naveo i obrazložio, utvrđeno je da su ništetne odredbe čl.6. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na određivanje promjene visine kamatne stope i valute CHF, odnosno visine anuiteta kredita.

92. Slijedom toga, sud smatra da se o svim promjenama visine kamatne stope, tečaja valute i visine anuiteta nastalim nakon zaključenja osnovanog ugovora o kreditu 9. ožujka 2007. među strankama nije pregovaralo, te su odredbe utvrđene nepredvidivim, tužitelju nejasnim, do promjena je došlo na temelju jednostrane odluke banke.

93. Stoga su tužitelju jedino bili poznati visina ugovorene kamatne stope od 4,20% te tečaj valute CHF i visina anuiteta utvrđeni u ugovoru o kreditu od 9. ožujka 2007.

94. Stoga se prilikom izračuna preplate, odnosno razlike nastale između iznosa koje je tužitelj platio do vremena konverzije, imaju cijeniti ti iznosi u odnosu na početno ugovorenu visinu kamatne stope, tečaja valute i visinu anuiteta.

95. Sukladno stavu sudske prakse i mišljenju ovog suda, konverzija koja je izvršena prema odredbama ZID ZPK/2015 ne otklanja posljedice ništetnosti odredbe ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope, valutne klauzule, visine anuiteta.

96. Naime, sklapanjem aneksa ugovora od 7. veljače 2016. samo je izjednačen položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi tužitelj bio da je ugovorio kredit u valuti EUR.

97. Tužiteljeva potraživanja navedena u toč.II. i toč.IV. izreke ove presude odnose se na period do izvršene konverzije, odnosno do 30. rujna 2015. kada je na snagu stupio ZID ZPK.

98. Po mišljenju ovog suda, a cijeneći utvrđenja o ništetnosti dijelova ugovornih odredbi navedenih u toč.I. i toč.III. izreke ove presude, tužitelju pripada razlika između stvarno plaćenih iznosa i iznosa koje bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i početnom tečaju valute CHF.

99. Cijeneći postavljene tužbene zahtjeve tužitelja sud je, radi utvrđenja visine iznosa koji tužitelju pripadaju temeljem utvrđenja ništetnosti dijelova odredbi čl.6. ugovora o kreditu od 9. ožujka 2007., odnosno radi utvrđenja visine iznosa koje je tužitelj postavio u tužbenim zahtjevima navedenim u toč.II., toč.IV. i toč.V., proveo kao dokaz financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku KK iz [adresa].

100. Sukladno nalogu suda danom vještaku ovosudnim rješenjem P- 2310/2019-25 od 18. prosinca 2020. (list 687 do 688), vještak je sudu dostavila nalaz i mišljenje od 18. ožujka 2021. (list 697 do 710).

101. Vještak je u nalazu i mišljenju detaljno obrazložila na koji način je utvrdila iznose koje je sukladno nalogu suda bila dužna utvrditi.

102. Vještaku je bilo naloženo da izračuna pojedinačne razlike između stvarno naplaćenih kamata od strane tužitelja i kamata koje bi isti platio prema početnom otplatnom planu.

103. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je do tog iznosa vještak najprije morala utvrditi iznos kamate koji bi bio otplaćen da se kamatna stopa nije mijenjala u promatranom razdoblju (ugovorena kamata navedena u tablici 1. stupac 2), iznos kamate prema početnom otplatnom planu u CHF a što daje iznos kamate prema početnom otplatnom planu navedenom u stupcu 3.

104. Vještak je u stupcu 4 tablice broj 1 prikazala promjene kamatnih stopa kroz razdoblje otplate, a u stupcu 5 stvarno plaćene kamate u CHF obzirom na promjenu kamatne stope.

105. Na navedeni način vještak je utvrdila da razliku između stvarno naplaćenih kamata i kamata prema početnom otplatnom planu čini iznos od 8.857,52 CHF, a primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan dospijeća kamata (prikazano u stupcu 7), utvrdila je i u stupcu 8 prikazala dobiveni iznos preplaćene kamate izražen u kunama, odnosno obračunala da ta razlika u kunama iznosi 47.956,24 kn.

106. Iznos tečajne razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja od strane tužitelja i početnog anuiteta po istom tečaju na dan isplate kredita od 9. ožujka 2007., vještak je utvrdila na iznos od 125.170,60 kuna.

107. Nakon što je od tog iznosa odbila iznos od 47.956,24 kune (preplaćena kamata) utvrdila je da iznos od 77.214,36 kuna predstavlja preplaćeni iznos kredita u kunama nastao uslijed promjene tečaja valute CHF.

108. Vještak je dalje bila dužna utvrditi da li su sve uplate tužitelja bila uzete u obzir prilikom izračuna konverzije, te je u tablici 3 prikazala sve uplate tužitelja tijekom promatranog razdoblja u kunama i iste iznose preračunala prema srednjem tečaju tuženika za EUR važećem na dan uplate.

109. Na taj način vještak je utvrdila da je tužitelj tuženiku uplatio u eurima iznos od 69.050,83 eura, a da je tuženik prilikom izračuna konverzije utvrdio iznos od 69.073,81 euro, odnosno da je tuženik obračunao iznos konverzije koji je za 22,98 eura veći od iznosa koji je tužitelj uplatio.

110. Nadalje, vještak je utvrdila da je tuženik nakon izračuna konverzije kredita utvrdio da visina neotplaćene glavnice kredita iznosi 252.275,86 kuna, a da visina glavnice neotplaćenog kredita imajući u vidu početni otplatni plan iznosi 225.120,88 kuna.

111. Na taj način vještak je utvrdila da je tuženik prilikom izračuna konverzije kredita utvrdio neotplaćeni iznos glavnice kredita koji je veći za 27.154,98 kuna od iznosa glavnice kojeg bi tužitelj platio prema početnom otplatnom planu da nije došlo do izmjena vezanih za visinu kamatne stope, tečaja valute CHF, odnosno anuiteta.

112. U navedenom nalazu i mišljenju vještak KK je dostavila tablicu broj 3 u kojoj je prikazala naprijed navedene iznose u valuti EUR cijeneći pri tome datum uplata izvršenih od strane tužitelja, i imajući u vidu srednji tečaj tuženika za valutu EUR važeći na dan uplate.

113. Obzirom na sada važeću valutu EUR u Republici Hrvatskoj vještak je utvrdila da visina izvršenih uplata za zatvaranje kamate i glavnice iznosi 69.073,81 eura, a iznos stvarno izvršenih uplata od strane tužitelja da iznosi 69.050,83 eura, odnosno da je između tih iznosa utvrđena razlika od 22,98 eura.

114. Na nalaz vještaka KK tužitelj je podnio prigovor (list 714), na način da je iskazao da je u nalazu prikazan negativan tečaj valute, a da tužitelj tužbom nije obuhvatio period negativnog tečaja.

115. Nalazu vještaka prigovorio je i tuženik podneskom od 11. lipnja 2021. (list 715).

116. Na prigovore stranaka vještak se očitovala podneskom od 15. rujna 2022. (list 729 do 731).

117. U odnosu na prigovor tužitelja, vještak KK je izradila tablicu 3a (list 738) u kojoj je prikazala samo pozitivne razlike po osnovi stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema početnom otplatnom planu za svaki mjesec.

118. Podneskom od 15. rujna 2022. vještak je odgovorila na prigovore tuženika izjavljene na njen nalaz od 18. ožujka 2021.

119. Vještak je u tom podnesku – očitovanju, otklonila navode tuženika iz toč.5. prigovora (list 716) da bi priloženi otplatni plan bio simulirani izračun, te je navela da nalaz nije radila prema simuliranom izračunu, nego da je izračun vršila prema priloženom početnom otplatnom planu i realiziranom planu, a iz dokumentacije banke.

120. Dalje je navela da je razlika na koju se tuženik poziva nastala uslijed činjenice da je u nalazu i mišljenju izračun rađen do dana 31. prosinca 2013., a da je izračun naveden u tablicama koje je uz očitovanje dostavila (tablica 1a - list 732, 2a – list 735 i 3a – list 738), rađen do dana konverzije, odnosno do 30. rujna 2015. 121.Iznos efekta konverzije vještak je prikazala u nalazu i mišljenju u tablici 3.

122. Također, vještak KK je prikazala i izračun tzv. negativnih razlika (tablica 1a), te ispravila primijenjeni tečaj (srednji tečaj na dan plaćanja kojeg je bila u nalazu prikazala u koloni 8 tabele).

123. Navela je da je na taj način izračunala razliku po osnovi kamate u iznosu od 42.631,93 kune.

124. Vještak KK je, po mišljenju ovog suda postupila u skladu sa nalozima koje joj je sud dao.

125. Stoga vještak nije bila dužna, a kako to tuženik navodi u toč.10. i toč.18. prigovora na njen nalaz primijeniti kamatu koje je vrijedila za ugovore u kunskim kreditima primjenom iste na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

126. Naime, sud je već naprijed obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio prijedlog tuženika da se iznos razlike kamate utvrdi sukladno njegovim navodima iz toč.10. i toč.18.

127. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je sa sigurnošću utvrdio, a što tvrdi i vještak da je nalaz i mišljenje vještak dala u skladu sa spisu priležećom materijalnom dokumentacijom (toč.14. prigovora tuženika).

128. Osim toga, tuženik niti ne navodi na koju materijalnu dokumentaciju misli kada navodi da je vještak nalaz i mišljenje sastavila suprotno materijalnoj dokumentaciji.

129. Vještak je u nalazu i mišljenju od 18. ožujka 2021. jasno (list 699) navela na temelju koje dokumentacije je izradila svoj nalaz i mišljenje, jasno je obrazložila (list 698 do 700) na koji način je došla do utvrđenih iznosa.

130. Obzirom da nalaz i mišljenje vještaka, odnosno utvrđenja vještaka iz nalaza od 18. ožujka 2021. i 15. rujna 2022. nisu dovedeni u pitanje drugim dokazima, sud je u cijelosti prihvatio istinitim i stručnim nalaz i mišljenje vještaka KK te isti usvojio kao dokaz u ovom postupku.

131. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka, konačno specificirao tužbene zahtjeve podneskom zaprimljenim 17. prosinca 2024. na način kako je to navedeno u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude.

132. Sud je utvrdio osnovanim tužbene zahtjeve tužitelja navedene u toč.II. toč.IV. i toč.V. izreke ove presude

133. Naime, cijeneći nalaz i mišljenje te dopunsko očitovanje vještaka KK, utvrđeno je da je tužitelj s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu preplatio iznos od 6.365,40 eura, da je po osnovu promjene tečaja valute preplatio iznos od 10.428,43 eura, a po osnovu razlike nastale radi efekta konverzije da je preplatio iznos od 3.604,08 eura.

134. U tužbenim zahtjevima tužitelj je, kako i sam navodi, a i kako je sud utvrdio iskazao samo pozitivne razlike.

135. Kako u odnosu na tzv. negativne razlike tuženik nije postavio određeni zahtjev, a niti određeni prigovor prijeboja, to sud negativne razlike nije niti utvrđivao, odnosno sud je utvrdio da na strani tužitelja ne postoji stjecanje bez osnove, niti je sud tražbine tuženika mogao staviti u prijeboj s potraživanjima tužitelja.

136. Sud nije vještaku dao nalog da utvrdi da li je tužitelju od strane tuženika vraćen dio preplaćenih iznosa s osnova promjene visine kamatne stope, tečaja valute i visine anuiteta iz razloga što stranke takav prijedlog sudu nisu stavile, odnosno tuženik nije predložio da se vještačenjem utvrdi iznos preplate iz konverzije koji je eventualno bio iskorišten u otplati budućih mjesečnih anuiteta, a sud iz spisu priležeće dokumentacije sam to nije mogao niti utvrditi.

137. Naime, sud nije dužan u ovom slučaju sam predlagati i provoditi dokaze koje stranke nisu predložile da se provedu.

138. Obzirom da tuženik nije istaknuo određeni prigovor radi prijeboja, da samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, sud nije bio niti ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s osnova negativnih tečajnih razlika nastalih u razdoblju u kojem je tečaj valute CHF bio niži od tečaja važećeg na nad isplate kredita.

139. Sud je utvrdio osnovanim i tužbene zahtjeve tužitelja koji se odnose na zatraženu isplatu zakonske zatezne kamate na iznose navedene u toč.II., toč.IV. i toč.V. izreke ove presude, kako u pogledu visine te kamate, tako u pogledu tijeka kamata.

140. Naime, na preplaćene iznose po osnovi kamate, valute odnosno anuiteta kredita tužitelj je zatražio da mu tuženik plati zatezne kamate koje teku od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta do isplate.

141. Pravo tužitelja da zahtjeva zakonsku zateznu kamatu proizlazi iz odredbe čl.29., te čl.1115. ZOO.

142. Po mišljenju ovog suda, a kako je sud utvrdio da je tuženik postupao nepošteno prilikom povećanja visine kamatne stope, tečaja valute, odnosno anuiteta, to je sukladno odredbi čl.1115. ZOO dužan platiti tužitelju što je stekao bez osnove, te platiti zatezne kamate koje teku od dana stjecanja.

143. Kao dan stjecanja sud je utvrdio dane kada je tužitelj platio anuitete kredita, odnosno kada je platio navedeno u njegovim tužbenim zahtjevima iz toč.II., toč.IV. i toč.V. izrekle ove presude.

144. Da je tuženik postupao nesavjesno i nepošteno utvrđeno je i pravomoćnim presudama donesenim po kolektivnoj tužbi za zaštitu interesa potrošača.

145. Osnovan je i zahtjev tužitelja vezan za visinu kamatne stope. 146. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zakonske zatezne kamate propisna je čl.29. st.2. ZOO te se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

147. Od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određivala se po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a nadalje po stopi u visini određenoj čl. 29. st.2. ZOO.

148. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevima u ovom postupku, to mu sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP pripada pravo da mu tuženik plati troškove ovog parničnog postupka.

149. O visini troškova postupka sud je odlučio u skladu s utvrđenom vrijednosti predmeta spora (6.017,56 eura, a od 16. rujna 2020.- sukladno odredbi čl.37. st.1 ZPP 20.235,75 eura), troškovniku tužitelja, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, nastalim troškovima financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

150. Pri obračunu troškova sud je primijenio i odredbu čl.155. st.1. ZPP, odnosno dosudio tužitelju samo troškove koje su bili potrebni za vođenje postupka, te odredbu čl.151.st.3. ZPP (zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka).

151. Sud je tužitelju utvrdio osnovanim i nužnim za provođenje ovog postupka trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7.1 Tarife), trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2020. u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 16. rujna 2020. i 17. prosinca 2024. u iznosu od po 500,00 eura (tbr.8.1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 7. veljače 2021. i 10. svibnja 2021. u iznosima od po 125,00 eura (tbr.8.4. Tarife), trošak zastupanja tužitelja na ročištima 19. listopada 2020. i 25. ožujka 2025. u iznosima od po 500,00 eura (tbr.9.1 Tarife), trošak financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,44 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 106,58 eura.

152. Slijedom navedenog, tuženik je obvezan da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.128,60 eura.

153. Sud nije tužitelju dosudio zatraženi trošak sastava podneska od 6. veljače 2020. (očito omaškom napisano 6.2.2019.) jer je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti u tužbi.

154. Nužnim za vođenje ovog postupka sud nije utvrdio ni trošak sastava podneska tužitelja od 7. listopada 2020. u zatraženom iznosu od 500,00 eura obzirom da je navode iz tog podneska tužitelj mogao istaknuti u ranije dostavljenim podnescima.

155. Sud nije tužitelju priznao troškove sastava podnesaka od 7. veljače 2021. i 10. svibnja 2021. u zatraženim iznosima od po 500,00 eura iz razloga što se ne radi o obrazloženim podnescima, nego o podnescima sastavljenim u smislu tbr.8.4. Tarife, te je tužitelju za sastav tih podnesaka dosuđen trošak od po 125,00 eura.

156. Sud nije dosudio tužitelju trošak zastupanja na ročištu 17. veljače 2020. jer se radi o ročištu koje je odgođeno i to krivnjom tužitelja.

157. Naime, navedeno ročište odgođeno je iz razloga što je tužitelj samo dan prije tog ročišta 16. rujna 2020. u spis dostavio podnesak na koji se tuženik do ročišta 17. rujna 2020. nije imao dovoljno vremena očitovati, pa je stoga ročište od 17. rujna 2020. odgođeno.

158. Sud nije dosudio tužitelju niti trošak zastupanja na ročištu 27. siječnja 2025. (omaškom navedeno 27. siječnja 2024.), iz razloga što to ročište nije niti održano.

159. Kako je tužitelj zatražio da mu tuženik naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 5.578,60 eura, a sud mu je dosudio trošak postupka u iznosu od 3.128,60 eura, to ga je zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 2.450,00 eura sud odbio kao neosnovanim.

160. Sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP, te čl.29. st.2. ZOO tužitelju na dosuđeni trošak od 3.128,60 eura, pripadaju zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja ove sudske odluke.

Mali Lošinj, 16. svibanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Franjo Hodanić, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Zlatno Knezović, odvjetnik