REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.broj: P-5952/2024-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, Gjure Deželića 70/II, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21 OIB:36514183925, zastupanog po punomoćnicima AK, ĐK, Tomislavu Bulić i Nataši Pletikosa, odvjetnicima iz Zagreba, D.T. Gavrana 13., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, odvjetnika Vedrana Miličevića i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. II. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 00457 od 7. 5. 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "kunska protuvrijednost iznosa od 18.663,62 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja."
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. III. KAMATNA STOPA/VISINA I
BROJ MJESEČNIH OBROKA KREDITA/TRAJANJE UGOVORA/TROŠKOVI Ugovora o kreditu broj 00457 od 7. 5. 2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "Iznos mjesečnog obroka kredita 271,19 CHF", kao i "Ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita 22.779,96 CHF".
III. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. da isplati tužitelju VK iznos od 3.130,14 Eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:
1,76 EUR od 22.09.2007.
0,21 EUR od 27.10.2007.
1,15 EUR od 28.12.2008.
3,49 EUR od 21.02.2008.
2,04 EUR od 27.03.2008.
7,48 EUR od 25.04.2008.
3,51 EUR od 29.05.2008.
1,34 EUR od 25.07.2008.
2,05 EUR od 25.07.2008.
2,28 EUR od 24.09.2008.
8,15 EUR od 24.10.2008.
10,92 EUR od 27.11.2008.
4,55 EUR od 24.12.2008.
20,50 EUR od 29.01.2009.
21,74 EUR od 28.02.2009.
15,01 EUR od 30.03.2009.
16,94 EUR od 28.04.2009.
17,56 EUR od 29.05.2009.
14,51 EUR od 26.06.2009.
15,28 EUR od 30.07.2009.
13,96 EUR od 31.08.2009.
13,97 EUR od 29.09.2009.
12,37 EUR od 20.10.2009.
15,59 EUR od 18.11.2009.
14,70 EUR od 21.12.2009.
18,30 EUR od 30.01.2010.
19,61 EUR od 18.02.2010.
20,65 EUR od 18.03.2010.
22,71 EUR od 20.04.2010.
26,52 EUR od 18.05.2010.
29,12 EUR od 21.06.2010.
33,20 EUR od 20.07.2010.
35,53 EUR od 19.08.2010.
38,75 EUR od 01.10.2010.
37,56 EUR od 02.11.2010.
39,33 EUR od 02.12.2010.
48,00 EUR od 31.12.2010.
47,62 EUR od 01.02.2011.
47,14 EUR od 01.03.2011.
51,47 EUR od 21.03.2011.
46,17 EUR od 02.05.2011.
51,27 EUR od 31.05.2011.
59,69 EUR od 30.06.2011.
72,03 EUR od 01.08.2011.
80,31 EUR od 25.08.2011.
64,92 EUR od 30.09.2011.
59,37 EUR od 02.11.2011.
59,43 EUR od 30.11.2011.
63,57 EUR od 30.12.2011.
67,31 EUR od 31.01.2012.
68,07 EUR od 29.02.2012.
66,44 EUR od 02.04.2012.
65,82 EUR od 02.05.2012.
67,95 EUR od 31.05.2012.
68,11 EUR od 02.07.2012.
66,48 EUR od 30.07.2012.
65,29 EUR od 31.08.2012.
60,90 EUR od 01.10.2012.
66,34 EUR od 31.10.2012.
67,02 EUR od 03.12.2012.
66,42 EUR od 31.12.2012.
59,99 EUR od 29.01.2013.
62,96 EUR od 28.02.2013.
63,53 EUR od 02.04.2013.
66,92 EUR od 02.05.2013.
59,60 EUR od 31.05.2013.
60,11 EUR od 28.06.2013.
61,12 EUR od 31.07.2013.
60,62 EUR od 02.09.2013.
62,55 EUR od 30.09.2013.
64,27 EUR od 04.11.2013.
64,37 EUR od 02.12.2013.
66,47 EUR od 31.12.2013.
64,37 EUR od 03.02.2014.
67,25 EUR od 26.02.2014.
68,98 EUR od 31.03.2014.
67,55 EUR od 30.04.2014. pa sve do isplate
s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) a od 1.1.2008. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.776,80 Eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 16. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke 7. 5. 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 00457 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju vozila ŠKODA OCTAVIA, u iznosu od 18.663,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja. Predmetni kredit otplaćivan je u mjesečnim ratama, a rok otplate je bio 84 mjeseca.
Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica -švicarski franak, te smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Tijekom postupka (ročište 10.4.2025. - list 166) tužitelj ističe da odlučne činjenice na kojima on temelji svoj zahtjev jesu da tužitelj nije bio upozoren o rizicima vezanim uz sklapanje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, kao i da je Ugovor bio unaprijed pripremljen od strane tuženika i da se radilo o potrošačkom ugovoru, odnosno na svemu što je tijekom postupka izneseno. Tužitelj pojašnjava da se on u konkretnom slučaju pozvao na tzv. kolektivni spor samo kao primjer iz sudske prakse te se i u ovom konkretnom slučaju radi o činjenično i pravno istoj situaciji kao i u odnosu na 8 tuženih banaka u kolektivnom sporu pa su razlozi ništetnosti isti kao u tom kolektivnom sporu, a jedina razlika u tome što i nije sporno tijekom cijelog postupka da tuženik nije banka niti je sudjelovao u postupku kolektivne zaštite. Tužitelj ističe da je morao plaćati povećane rate i to znatno povećane tako da je iz tog razloga došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
Ističe da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ono što vrijedi za ništetnost cijelog ugovora vrijedi naravno i za ništetnost pojedinih odredbi ugovora. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži (podnesak 21.2.2023. - list 101-105 spisa) prihvaćanje zahtjeva sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik (list 37) ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja, te da se na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove.
Ističe kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još u travnju 2014.g., a tužba je podnesena u prosincu 2021.g., te u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže tužiteljev zahtjev odbiti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 7.5.2007., ovjeru javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca, Ispravak Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 1.10.2007., Ugovor o kreditu broj 00457, plan otplate uz navedeni ugovor, podatke o promjenama kamatne stope, novinske članke u svezi CHF, Ugovor o kreditu broj 00702 - anonimiziran, sudska odluka kao primjer iz sudske prakse Gž-565/21 Županijskog suda u Velikoj Gorici, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak financijske struke Darko Prpić, dipl. oec. iz Darfin d.o.o., izvršen je dokaz saslušanjem svjedoka RK i tužitelja VK, a stranke (list 167 – ročište 10.4.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
5. Dakle, predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno dijela odredbi prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak, te posljedično zahtjev za isplatu, kao povrat stečenog bez osnove.
Nedvojbeno je da je tužitelj sa tuženikom 7. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 00457 (list 14). Sporna je djelomična ništetnost Ugovora o kreditu te posljedično pravo na isplatu, kao pravo na povrat stečenog bez osnove, dakle sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Ujedno je istaknut prigovor zastare. Neosnovan je prigovor zastare s obzirom da je predmetna tužba podnesena 23.12. 2021. jer se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti pa zastara nije niti počela teći jer se računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pa tako i pojedinih odredbi ugovora). Dakle, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ono što vrijedi za ništetnost cijelog ugovora vrijedi i za ništetnost pojedinih odredbi ugovora.
6. Nedvojbeno je da tuženik nije banka niti je sudjelovao u postupcima kolektivne zaštite.
Tužitelj je u ovom postupku postavio zahtjev za utvrđenjem djelomične ništetnosti predmetnog ugovora.
7. Svjedok RK (list 108 - ročište 16.3.2023.) u svom iskazu navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 2007. godine bio zaposlen u Porsche leasing d.o.o., a bio je zaposlen i u Porsche mobiliti d.o.o. na nekoliko sati i njegov posao sastojao se u obilasku trgovaca i edukaciji prodavača vozila. Educirali su ih o njihovim proizvodima, dokumentaciji potrebnoj za financiranje i uvjetima financiranja. Ističe da je danas zaposlenik samo Porsche leasing d.o.o., a radi se o istom vlasniku kao i 2007. godine. Nije provodio nikakve edukacije u Auto kući ETT. Ništa mu nije poznato za konkretni ugovor o kreditu kojeg je sklopio tužitelj VK sa Porsche Mobiliti d.o.o. Godine 2007. je radio u vanjskoj službi i isključivi zadatak mu je bio obilazak trgovaca i edukacija prodavača. Tuženik je u ponudi imao leasing i kredit za financiranje osobnih vozila i financiranje je bilo u EUR i CHF. Osobno je komunicirao sa strankama kada bi ga stranke same kontaktirale tj. obratile mu se telefonski ili putem maila. Prodavače su educirali o uvjetima financiranja, a ti uvjeti su ovisili o zaposlenju stranke, tako da ako je stranka bila zaposlena u d.o.o. trebala je dostaviti zadnje tri platne liste i potvrdu poslodavca o zaposlenju, a ako je bila umirovljenik, onda zadnji tzv. odrezak mirovine. Kamatna stopa je u tom trenutku bila promjenjiva, tj. u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 2007. godine i ovisila je o fiksnoj marži i promjeni tromjesečnog libora, a stranci bi kod prvog plaćanja rekli da sve ovisi o prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. U toj kamati bio je i PDV na kamatu. Nije mu poznat pojam valute utočišta. Nije imao informaciju da HNB ne bi štitio tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na Eur. Nije nikada dao ili dobio uputu da prodavači nude kredit u CHF. Tuženik se za kredite u Eur, zaduživao u Eur, a za kredite u CHF se zaduživao u CHF u njihovoj matičnoj banci tj. Porsche banka u Austriji.
PDV na kamatu je utjecao odnosno utjecao je na kamatnu stopu, jer je PDV u početku bio 23%, a kasnije 25%. Koliko zna fiksna marža uvijek je bila ista, nije se mijenjala odlukom tuženika. Prodavači su strankama davali broj telefona ili maila ili bi dogovorili sastanak sa njim ili nekom drugom osobom koja je obavljala isti posao kakav je i on obavljao.
Što se tiče zahtjeva stranaka za mijenjanjem ili ukidanjem pojedine ugovorne odredbe prije sklapanja ugovora ističe da je to bilo moguće i ukoliko bi ih stranke kontaktirale sa takvim upitom, oni bi kontaktirali pravnu službu i ako je to bilo moguće prihvatili bi zahtjev stranke.
Poslovna politika tuženika je uvijek bila u cijeloj RH identično postupanje i isti uvjeti kreditiranja.
Njihovo cjelokupno poslovanje bilo je bazirano na Eur-u kao primarnoj valuti, a CHF su uveli jer je tržište to zahtijevalo i drugi su radili posao tako da su zaključivali ugovore u kreditu u CHF pa da nisu to uveli oni ostali bi bez posla.
Prodavače u auto kućama su educirali da prezentiraju obračune rata i u jednoj i u drugoj valuti odnosno i u Eur i u CHF.
8. Tužitelj VK (list 110 - ročište 16.3.2023.) u svom iskazu navodi da vezano za predmetni ugovor o kreditu nije bilo nikakvog pregovaranja između njega i tuženika, već se radilo o tipskom ugovoru tj. ugovoru kakvog je tuženik imao u "špranci". Došao je u Auto salon E.T.T. u Karlovcu sa oko 70.000,00 kuna i ostatak novca je trebao podići putem ugovora o kreditu za kupnju vozila. Inače je bio stranka Zagrebačke banke d.d., no u Auto salonu E.T.T. su mu ponudili da uzme kredit putem tuženika Porsche mobiliti d.o.o. i usporedio je kamatu tuženika i kamatu koju je nudila Zagrebačka banka d.d. Kod tuženika mu nisu nudili dvije mogućnosti tj. nisu mu nudili sklapanje ugovora u Eur, već isključivo u CHF. Djelatnica tuženika isključivo mu je ponudila ugovor o kreditu u CHF u kunskoj protuvrijednosti kako bi se nadomjestio taj ostatak novca koji mu je nedostajao za kupnju željenog vozila i nije mu bila ponuđena mogućnost uzimanja kredita u Eur premda su moguće oni imali i kredite u Eur, ali njemu ta mogućnost nije ponuđena. Ponudili su mu taj ugovor da ga uzme ili ostavi, a on nije sumnjao u nikakve prijevare ili u nekakvu nepoštenu praksu. Nitko ga iz Porsche Mobiliti d.o.o. nije obavijestio odnosno informirao o nekakvom riziku kod uzimanja kredita u ovoj CHF valuti. Ističe da je vozilo koristio isključivo za osobne potrebe, a to je i bila svrha kredita. Osobno vozilo koristio je isključivo za osobne potrebe, jer je njime putovao na posao, a s obzirom da je stanovao 7km od Krašića i tamo postoje poteškoće sa javnim prijevozom. Isto tako niti javni bilježnik nije ga upozoravao na nikakve rizike.
Misli da je rata rasla gotovo dvostruko i pod kraj otplate kredita je bila najveća oko i više od 2.000,00kn moguće. Ne sjeća se baš točno koliko su iznosile i rasle rate, ali zna da je u jednom trenutku bila rata dvostruko veća od one prve rate. Kredit je otplaćivao 8 godina i otplatio ga je, a kredit je otplaćivao osobno i nitko osim njega nije plaćao rate kredita te je sve plaćeno njegovim novcem. Pročitao je ugovor o kreditu prije sklapanja, odnosno potpisivanja ugovora o kreditu i nije bilo nikakvih nejasnoća zbog kojih bi tražio pojašnjenja. Mislio je da ukoliko će rate rasti da to neće biti u toliko velikom iznosu. Rečeno mu je da je tečaj CHF siguran i da mu ga preporučuju. Poznato mu je da se tečajevi stranih valuta mogu mijenjati. Ističe da mu je predmetni ugovor o kreditu ponuđen kao jedina opcija tj. po sistemu "uzmi ili ostavi". Gospođa koja je vršila prodaju u Auto salonu rekla mu je da je tečaj CHF siguran.
9. Sud je prihvatio one tvrdnje svjedoka koje nisu u protivnosti sa iskazom tužitelja te ostalim provedenim dokazima, a s obzirom da je tužitelj iskazivao odlučno, logički povezano i stoga uvjerljivo pa sud iskaz tužitelja prihvaća u cijelosti. Svjedok RK o konkretnom ugovoru stranaka kako i sam priznaje nema saznanja.
10. Tuženik je povrijedio prava tužitelja, kao potrošača - korisnika kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u mjesečnim obrocima iskazanim u valuti, a plativim u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, koji je vrijedio na dan plaćanja, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj kao prosječan potrošač upozoren na moguće rizike istog pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Naime, valutna klauzula je bitan element ugovora o kreditu pa je stoga za isto potrebna suglasnost volja obiju ugovornih strana. Iz navedenoga jasno proizlazi da je tuženik jednostranim određivanjem ovakvih odredbi ugovora o potrošačkom kreditiranju postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužitelja, kao potrošača.
Naime, u smislu Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07. i 79/09., dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, tuženik suprotno nije dokazao, a vezano za konkretni slučaj te posljedično primjenom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), proizlazila bi osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti dijela sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i kao posljedica iste ništetnosti osnovanost zahtjeva za isplatu s osnove ''preplaćenih'' iznosa.
Tuženik tvrdi da se tužitelj neosnovano poziva na navedene odluke i pravna shvaćanja viših sudova povodom kolektivne tužbe, jer se iste odnose na utužene banke, dok tuženik nije banka. Međutim, tužitelj – ročište 10.4.2025. pojašnjava da se on u konkretnom slučaju pozvao na tzv. kolektivni spor samo kao primjer iz sudske prakse te se i u ovom konkretnom slučaju radi o činjenično i pravno istoj situaciji kao i u odnosu na 8 tuženih banaka u kolektivnom sporu pa su razlozi ništetnosti isti kao u tom kolektivnom sporu, a jedina razlika u tome što i nije sporno tijekom cijelog postupka je da tuženik nije banka niti je sudjelovao u postupku kolektivne zaštite. Tužitelj ističe da je morao plaćati povećane rate i to znatno povećane tako da je iz tog razloga došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.
Bitno je da se ovdje radi o potrošačkom kreditiranju (dakle za fizičke osobe). Naime, presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača same po sebi na pojedinačne ugovore o kreditima kao što je to Ugovor u konkretnom slučaju u kojem vjerovnik nije bio i stranka spora za zaštitu kolektivnih prava i interesa, ne proizvode one pravne učinke u smislu prestanka važenja tih ugovora između stranaka, već je za navedeni pravni učinak potrebno pokretanje pojedinačnih parničnih postupaka u kojem će sud prema općim pravilima ZOO utvrđivati i ocjenjivati da li su takav ugovor ili pojedine njegove odredbe ništetne ako su protivne Ustavu, prisilnim propisima ili moralu.
11. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća i na njega nema primjedbi.
Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev u potpunosti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka kako u ukupnom tako i u pojedinačno navedenim iznosima (notorno 1 EUR=7,53450 KN).
Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 23.584,10 kn, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos odnosno eurska protuvrijednost prema fiksnom tečaju ( 1 EUR=7,53450 kn) iznosi 3.130,14 EUR.
12. Slijedom svega navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao izreci.
Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svojem nalazu, a kao što je to navedeno u izreci presude (tč. III) i sve sukladno čl. 1115 Zakon o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22,) s obzirom na ništetnost odredbi pa je tuženik nepošten i nesavjestan stjecatelj.
Tuženik nije dokazao da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo i informiralo tužitelja o rizicima promjene tečaja valute CHF / HRK. Tužitelj nije dokazao ništetnost odredbe "odlomka II" predmetnog Ugovora o kreditu, a osobito jer je navedenom ugovornom odredbom definirana visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF koji je tuženik isplatio tužitelju. Ista ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da definira obvezu tuženika, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu, to bez naznačene visine kredita taj pravni posao ne može postojati (ne regulira se otplata kredita, nego odobrava i stavlja na raspolaganje kredit).
Čl.1115 ZOO-a uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik sam propustio tužitelja upoznati sa parametrima koje je primjenjivao, njegovo postupanje je ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.
13. Sud je prigovor zastare tuženika odbio polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Građanskog odjela poslovni broj SuIV-47/2020- 2 koji glasi: Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. Tek u ovom postupku se traži utvrđenje ništetnosti i zastara nije počela niti teći. Naime vezano za Ugovore o kreditu koji su sklopljeni s pravnim osobama koje nisu bile stranke kolektivnog spora, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu svake pojedinačne tužbe. Tužitelj ne tvrdi da bi tuženik bio stranka kolektivne tužbe te da bi se ista primjenjivala direktno na tuženika, nego tužitelj samo smatra da su predmetne odredbe ništetne iz istih razloga kako je utvrđeno u kolektivnom postupku za banke. Tužitelj je fizička osoba kojoj je predmetnim ugovorom o kreditu financiran trošak nabave vozila, koje vozilo je tužitelj koristio za osobne potrebe.
14. U smislu Zakona o zaštiti potrošača, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Tužitelj je priloženim ispravama te uvjerljivim iskazom dokazao svojstvo potrošača. Tuženik nije dokazao suprotno. Tužitelj je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu kao korisnik kredita (čak i da je neka treća osoba podmirila dug tužitelja kao korisnika kredita, to se ne tiče tuženika, već je stvar eventualnog regresa između tužitelja i te treće osobe). Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tuženik nije potrošač pa za eventualne negativne razlike u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF-a ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome, tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj, a osim toga sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja. Slijedom svega navedenog svi prigovori tuženika su neosnovani te je sud odlučio kao u izreci.
15. Kamatna stopa dosuđena je u skladu sa čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl.30 Ovršnog zakona.
16. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st.3 ZPP jer je tužitelj uspio gotovo100% glede osnove i 100 % glede visine svojeg potraživanja pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.
Tužitelju je priznat trošak ( vps u tužbi radi utvrđenja i isplate 3.122,32 eur)
- sastava tužbe od 23.12.2021. po Tbr.7/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 3.3.2022 po Tbr. 8/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 6.12.2022. po Tbr. 9/1 - 100 bodova
- sastava podneska od 21.2.2023. po Tbr. 8/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 16.3.2023. po Tbr. 9/1 - 100 bodova
- zastupanja na ročištu 10.4.2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova
- trošak PDV 25% - 300,00 Eur / 1.875,00 Kn[1]
- trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 Eur / 1.500,00 Kn
- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,84 Eur po Tbr 1.t.1.TSP
- trošak sudske pristojbe na presudu po Tbr. 2 t.1 TSP i čl. 7 tč.3 ZSP - tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e-komunikacije u plaćenom iznosu od 38,88, eur-list134 spisa ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.776,80 Eur.
17. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA: pun. stranaka
