Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pn-15/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja VU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika JU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kokić odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 16. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 21. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 3.052,62 eura sa zateznim kamatama od 24. veljače 2022. pa do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 49,78 eura na ime tuđe njege i pomoći zajedno sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 774,79 eura s osnova neimovinske štete sa zateznim kamatama od 24. veljače 2022. pa do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos 49,78 eura od 24. veljače 2022. do 15. svibnja 2025.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.565,90 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. rujna 2013. oko 15,30 sati, u Maloj Buni, Malobunska bb, na farmi tovnih pilića obrta „ [obrt]“ vlasništvo tuženika za vrijeme dok je kao viši državni veterinarski inspektor Ministarstva poljoprivrede, Uprave veterinarstva, Sektora veterinarske inspekcije, Veterinarskog ureda Zagreb, Ispostave Velika Gorica, obavljao veterinarski nadzor i kojom prilikom je ukazao na manje neusklađenosti koje je zapazio prilikom nadzora farme te kada je krenuo izvršiti nadzor hrane kojom se hrane tovni pilići, tuženik je u nakani da ga u tome onemogući, s obje ruke uhvatio ga za vrat i počeo gušiti te ga srušio na tlo i nastavio gušiti stiskajući ga rukama oko vrata govoreći mu „Nećeš ti mene više kontrolirati“, a nakon što je isti počeo gubiti dah, pustio ga, a kada se tužitelj podigao s tla i krenuo prema izlazu s farme udario ga nogom u stražnjicu, govoreći mu da izađe van s farme, kojom prilikom je tužitelj zadobio tjelesne povrede. Tuženik je proglašen krivim za predmetni štetni događaj presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K- 20/2020, koja je postala pravomoćna 8. lipnja 2021. i to zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi – iz članka 314. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, te je istom presudom temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 tužitelj s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.1.Tužitelj je, uslijed fizičkog napada tuženika, pored tjelesnih povreda, pretrpio i teški stres s elementima PTSP, a zbog čega je u dva navrata i hospitaliziran u dnevnoj bolnici. Iz istog razloga tužitelj kontinuirano trpi i duševne boli, ima simptome neurovegetativne pobuđenosti, somatizacije, nemir i prisjećanja na poniženje i povredu ugleda njega kao osobe i dužnosti koju je obavljao. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je tužitelju, zbog radnji tuženika, nastala povreda prava osobnosti, pa tužitelj potražuje isplatu pravične novčane naknade i to za fizičke bolove iznos od 56.000,00 kuna, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 7.500,00 kuna te za pretrpljeni strah iznos od 26.500,00 kuna, odnosno u sveukupnom iznosu od 90.000,00 kuna na ime povrede prava osobnosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze između radnje tuženika i ozljede tužitelja, ističe prigovor doprinosa oštećenika (tužitelja), te prigovor zastare. Naime, tuženik ne spori da je 9. rujna 2013. primio tužitelja za rame uslijed čega se isti poskliznuo i pao na tlo (tog dana je padala kiša i bilo je sklisko), i to nakon što je navodni „nadzor“ bio gotov i nakon što je tužitelj tuženiku, citira se, izgovorio slijedeće riječi: „da mu može zatvoriti farmu ako to on poželi i da će mu djecu ostaviti gladnu“ (!!!). Tužitelj je na posjed tuženika došao izvan radnog vremena, dok je uobičajeno da se nadzori takve vrste obavljaju ujutro. Tužitelj prilikom provođenja „nadzora“ nesporno nije imao zaštitnu odjeću i obuću, što je izričito propisano godišnjom Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju ("Narodne novine" broj 3/15) kao i što istu nije niti zatražio od tuženika. Navodi da je tužitelj nakon incidenta ostao još sat vremena razgovarati sa tuženikom te na laptopu pisati zapisnik o nadzoru, a koji zapisnik nikada nije dostavljen tuženiku kao stranci u postupku navodnog inspekcijskog nadzora, a također inspekcijski nadzor uopće nije bio najavljen, što je uobičajeno kako bi stranka čiji se objekt pregledava mogla pripremiti svu potrebnu dokumentaciju i biti na licu mjesta kada se nadzor provodi. Što sve upućuje na zaključak kako je tužitelj došao na posjed tuženika isključivo sa namjerom da istog provocira i maltretira.

2.1. Tuženik nadalje spori da bi tužitelju nastala šteta u vidu psihijatrijskih smetnji, te da se radi o neznatnim ozljedama koje je tužitelj zadobio. Postoji nesporni tužiteljev doprinos nastanku štete, ničim izazvanim prijetnjama tuženiku da će "mu zatvoriti farmu i ostaviti djecu gladnima" tuženik smatra kako okolnosti ovoga slučaja ne opravdavaju dosudu naknade štete (a kamoli u utuženom iznosu).

2.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tuženik navodi da je tužitelj u okviru kaznenog postupka (11. rujna 2017.) postavio imovinsko pravni zahtjev s osnova naknade neimovinske štete i to u iznosu od 25.000,00 kuna (dok ovdje tužbom potražuje iznos od 90.000,00 kuna). Presudom od 9. listopada 2020. poslovni broj K- 20/2020 tužitelj je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen isti ostvariti u građanskopravnoj parnici, a koja presuda je postala pravomoćna 8. lipnja 2021., slijedom čega je tužitelj bio dužan podnijeti tužbu u prekluzivnom roku od tri mjeseca od dana njezine pravomoćnosti odnosno najkasnije do 8. rujna 2021., a isti ju je podnio 24. veljače 2022., iz čega je razvidno da je za cjelokupno potraživanje tužitelja nastupila zastara.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid i čitanje medicinske dokumentacije (list 3-10 i list 33-46 spisa), u spis poslovni broj K-20/20, karton pacijenta (list 73-107 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Mladena Frketića i dr. Slavka Trontl (list 124-125 spisa), očitovanje vještaka (list 134 spisa), iskaz stranaka (list 108-109 i 101-111 spisa).

3.1. Na ročištu 24. listopada 2023. stranke su se suglasile da se pročitaju iskazi svjedoka (predloženi u ovom postupku) iz kaznenog spisa poslovni broj K-20/2020.

4. Podneskom od 21. siječnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 3.877,19 eura na ime naknade štete sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate.

4.1. U činjeničnim navodima podneska od 21. siječnja 2025. (nakon izvedenog vještačenja) tužitelj je naveo da potražuje pored neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti i tuđu pomoć i njegu koja je oštećenom bila potrebna. Međutim, kako je tužitelj tek podneskom od 21. siječnja 2025. zatražio i taj vid štete (imovinsku nenovčanu štetu), valjalo je istu preinaku dopustiti sukladno odredbi članka 190. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) prema kojoj odredbi se smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. Kako se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a da se nije protivio preinaci, temeljem odredbe članka 190. stavak 4. ZPP je odlučeno kao u izreci rješenja.

4.2. Tuženik se nije protivio niti djelomičnom povlačenju tužbe (učinjenim podneskom od 21. siječnja 2025.), ali je zahtijevao naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe temeljem odredbe članka 158. stavak 1. ZPP. Raspravnim rješenjem od 28. siječnja 2025. sud je utvrdio da je tužba djelomično povučena.

5. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iz odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) i naknade imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO uzrokovane štetnim događajem od 9. rujna 2013.

7. Između stranaka nije sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, kao i da je 9. listopada 2020. Općinski sud u Velikoj Gorici donio presudu poslovni broj K-20/2020 kojom je tuženika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda- prisilom prema službenoj osobi – članak 314. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona.

7.1. Među parničnim strankama sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužitelja, doprinos tužitelja vlastitoj šteti, kao i je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.

8. Sud je izvršio uvid u ovosudni spis poslovni broj K-20/2020 te u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-20/2020-7 od 9. listopada 2020. iz koje proizlazi da je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda-prisilom prema službenoj osobi, i to na način da je 9. rujna 2013. oko 15,30 sati, u Maloj Buni, Malobunska bb, na farmi tovnih pilića obrta " [obrt]" njegovo vlasništvo, za vrijeme dok je viši državni veterinarski inspektor Ministarstva poljoprivrede, Uprave veterinarstva, Sektora veterinarske inspekcije, Veterinarskog ureda Zagreb, Ispostave Velika Gorica, VU obavljao inspekcijski nadzor i kojom prilikom je ukazao na manje nesukladnosti koje je zapazio prilikom nadzora farme te kada je krenuo izvršiti nadzor hrane kojom se hrane tovni pilići, u nakani da ga u tome onemogući s obje ruke uhvatio za vrat i počeo gušiti te ga srušio na tlo i nastavio gušiti stiskajući ga rukama oko vrata, govoreći mu "Nećeš ti mene više kontrolirati", držeći ga na tlu, a nakon što je isti počeo gubiti dah, pustio ga, a kada se VU podigao s tla i krenuo prema izlazu s farme udario ga nogom u stražnjicu, govoreći mu da izađe van s farme te da ga više neće kontrolirati, kojom prilikom je VU zadobio tjelesne povrede u vidu iščašenja i nategnuća cervikalne kralježnice, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njegove ovlasti, a službenoj osobi je nanesena tjelesna ozljeda, pa je time počinio kazneno djelo opisano u članku 314. stavak 1. u svezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, koji se u bitnome svodi na pitanje tijeka zastarnog roka kod naknade štete prouzročene kaznenim djelom te utjecaj podnošenja imovinskopravnog zahtjeva na primjenu pravila iz članka 231. stavak 1. ZOO, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-2271/2016-3 od 8. svibnja 2024., a imajući u vidu i praksu Europskog suda za ljudska prava u odluci u predmetu Bogdanović i dr. protiv Hrvatske, br. 72254/11 od 18. ožujka 2014., kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3679/2016 od 19. lipnja 2018., izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"Prilikom primjene zastarnog roka iz članka 231. stavak 1. ZOO (ranije 377. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom je okrivljenik proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenog djela, neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućen na pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu".

9.1. Kako je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-20/2020 kojom je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi – iz članka 314. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, koja je pravomoćna 8. lipnja 2021., a tužitelj je podnio predmetnu tužbu radi naknade štete 24. veljače 2022., dakle prije proteka trogodišnjeg zastarnog roka (članak 230. ZOO), to u odnosu na njegov zahtjev nije nastupila zastara, pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

10. Odredbom članka 12. stavak 3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

10.1. Stoga, navedenom kaznenom presudom sud je u ovom postupku vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti tuženika s obzirom da je isti oglašen krivim, čime je utvrđena odgovornost tuženika i za sam nastanak štetnog događaja.

11. Imajući u vidu da je građanskopravna odgovornost po svom opsegu šira od kaznene odgovornosti valjalo je raspraviti istaknuti prigovor tuženika o doprinosu tužitelja vlastitoj šteti. Na okolnost doprinosa tužitelja vlastitoj šteti sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka.

12. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome iskazao da dok je obavljao inspekcijski nadzor na farmi tuženika, da ga je tijekom tog nadzora tuženik fizički napao, na način da ga je srušio na pod, držao na podu i gušio ga. Također u trenutku kada je izlazio van s farme ga je udario nogom u stražnjicu nakon čega je izašao van kruga farme, te pozvao policiju i prijavio napad na službenu osobu. Nakon čega je došla policija koja je privela tuženika, a on je otišao potražiti medicinsku pomoć. Iskazao je i da je predmetni događaj na njega ostavio negativne posljedice na način da i dan danas kad obavlja svoj posao i dođe u bilo kakvi verbalni konflikt da je u strahu radi ovog događaja i pita se hoće li ga ponovno netko napasti. Liječio se u dnevnoj bolnici a i dan danas osjeća psihičke posljedice. Uobičajeno radno vrijeme veterinarskih inspektora je od 7,30 pa do 15,30 sati, ili od 8 pa do 16 sati, međutim da se zna dogoditi da se telefonski obavijesti nadređena osoba kada je potrebno da se ostane van tog radnog vremena jer se radi o inspekcijskom nadzoru i on ne prestaje kad prođe uobičajeno radno vrijeme. Razlog da je kod tuženika došao u nadzor pred kraj radnog vremena, je taj da kad se obavlja nadzor ne može se znati što će se na terenu zateći, odnosno ne može se znati hoće li tamo biti neka izvanredna okolnost ili ne. Posebice je istakao da kada obavlja inspekcijski nadzor koristi svoj privatni automobil u službene svrhe, a sukladno mjerama u biosigurnosti subjekt kod kojeg se dolazi u nadzor dužan inspektoru osigurati odgovarajuću zaštitnu odjeću i obuću.

13. Tuženik je u bitnome u svom iskazu iskazao da je tužitelj (kojeg je poznavao i od prije) tog dana kod njega došao iza 15 sati, da ga je tada i ponudio hoće li nešto i popiti, pritom ne sluteći da je tužitelj došao u nadzor. Tužitelj nije tražio nikakvu zaštitnu odjeću i obuću, a on je mislio kako će to biti letimični pregled. Na farmi su četiri objekta i kada su došli do jednog od tih objekata, tužitelj mu je rekao kako nije pokošena trava. S obzirom da se radilo o mjesecu rujnu nije bilo trave već možda nešto korova, međutim da mu je tužitelj rekao da mu zbog nepokošene trave može zatvoriti farmu, a na što je on tužitelju rekao da s obzirom kakva je situacija i da će sam zatvoriti tu farmu. Obišli su sva četiri objekta te tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na piliće ni na nešto drugo oko pilića. Nakon toga su krenuli prema sjenici nakon čega ga je tužitelj pitao što mu je tamo u onoj šupi. U toj šupi držao je traktor, priključke, a on mu je na to rekao ako on sad ode tamo i nađe kukuruz da će mu "zatvorit farmu i da mu djeca neće imati što za jesti". Naveo je kako je taj dan bio kišan dan, da je tužitelja u tom trenutku primio za rame, i rekao mu "u sve mi možeš dirati ali ne u djecu", on se poskliznuo, da mu je pružio ruku, ispričao se i pomogao mu da ustane. Tužitelj se ustao i odmah nazvao policiju i rekao kako je to napad na službenu osobu i sprečavanje nadzora koji je po njegovu mišljenju tada bio već obavljen. Nakon toga došla su dva policijska službenika, koja su uzela podatke, te je sa njima otišao u Policijsku postaju Velika Gorica. Tu noć je bio u policijskoj stanici, sutradan su ga odveli na ročište i onda su ga vratili na farmu.

14. Sukladno prijedlogu tuženika (list 52-54 spisa), te suglasnosti stranaka na ročištu dana 24. listopada 2023 (list 70-71 spisa), pročitani su iskazi svjedoka iz spisa poslovni broj K-20/2020 i to AU sa zapisnika Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 23. listopada 2013. i Općinskog suda u Velikoj Gorici od **.**.2015. i SU sa zapisnika od 2. travnja 2015.

15. Iz iskaza SU proizlazi da je 9. rujna 2013. negdje oko 16,20 do 16,30 sati došao inspektor tj. VU kod tuženika, da su neko vrijeme tuženik i tužitelj razgledavali farmu, te iako ih nije mogao vidjeti sa mjesta na kojem se on nalazio, da je čuo da tuženik govori: "Ti ćeš mi djecu ostaviti". U jednom momentu su tužitelj i tuženik dolazili prema njemu i da je vidio kako tuženik diže tužitelja sa ceste, međutim da nije vidio kako je tužitelj pao, no nakon što se tužitelj digao, čuo je kako mu tuženik govori "Kako mi možeš reći da ćeš mi djecu ostaviti gladnu". Nakon toga su otišli u pečenjaru u kojoj je tužitelj nešto pisao na laptop i da je čuo da je u jednom momentu tuženik se ispričao tužitelju i da mu je rekao: "oprosti, jer kada si mi rekao da ćeš mi djecu ostaviti gladnu, tada sam jednostavno puknuo". Onda je u jednom trenutku čuo da je inspektor izgovorio riječ "Zatvoriti" i onda je čuo da je tuženik rekao: "zar ćeš ti meni zatvoriti farmu da mi djeca nemaju kruha" i onda je čuo tužitelja da govori "Pa nisam ti do sada ništa loše napisao". Nakon toga je sa tačkama krenuo u smjeru tužitelja i tuženika i samo je čuo neko komešanje, ali ih nije mogao vidjeti, tek kada je došao bliže, vidio je da tuženik diže tužitelja sa poda tj. ceste na način da je tužitelj bio u sjedećem položaju na cesti, a tuženik ga je dizao. Nije vidio da bi tuženik uhvatio tužitelja za vrat niti da ga je gušio, a niti da bi ga on srušio na pod, sve to iz razloga jer mu je pečenjara zaklanjala pogled, pa nije vidio ništa osim ovoga što je naprijed naveo.

16. Iz iskaza svjedoka AU proizlazi da je on dana 9. rujna 2013. bio u službi zajedno sa kolegom ČU, te su negdje oko 15,40 sati dobili dojavu od centrale da odu na lokaciju u Malu Bunu, jer da je veterinarskom inspektora napao vlasnik farme pilića. Uputili su se na tu lokaciju, te im je trebalo oko pola sata da dođu tamo, gdje su ispred te farme zatekli auto veterinarskog inspektora, no isti nije bio pokraj vozila. Pregledom terena isti je uočen kako sjedi sa tuženikom u sjenici koja se nalazila na navedenoj farmi. Došli su do istih te im je VU veterinarski inspektor ispričao što se dogodilo i pokazao im je kako ima ozljede i to crvenilo na vratu i nekoliko ogrebotina. Drugih vidljivih ozljeda nije bilo, za koje vrijeme je tuženik JU sjedio i šutio i bio je dosta potresen. S druge strane da kada je došao i vidio inspektora nije primijetio da bi on bio u strahu i uznemiren, više mu je djelovao smireno i profesionalno.

17. O samom štetnom događaju postoje oprečni iskazi parničnih stranaka te posredna saznanja svjedoka (SU) iz kojih se sasvim pouzdano ne može utvrditi kako je došlo do štetnog događaja i koje ozljede je tužitelj prilikom štetnog događaja zadobio, zbog čega je bilo potrebno izvesti dokaz medicinskim vještačenjem radi čega je sud odredio izvođenje istog na okolnost mogućnosti zadobivanja ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji.

18. Izvedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Mladenu Frketiću, ortopedu-traumatologu i dr. Slavku Trontl, spec. neuropsihijatru (list 124-125 spisa). Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je tužitelj stradao u štetnom događaju 9. rujna 2013. te da je odmah po ozljeđivanju pregledan i obrađen u KBC „Sestre milosrdnice” na Klinici za traumatologiju Zagreb, kojom prilikom je utvrđena slijedeća ozljeda: trzajna ozljeda vratne kralješnice, natučenje stražnjice i oguljotina na vratu sa manjim krvnim podljevom. Kliničkom i rtg obradom nisu se našli znakovi za prijelom niti iščašenje. Komocijski sindrom negativan. Kirurg je utvrdio da su kretnje vrata bolne, bolnost na opip prednjeg recesusa lijevog ramena, da nema smetnji gutanja, postavio je Schanzov ovratnik, preporučio mirovanje, hladne obloge, analgetike, te je otpušten na kućnu njegu. Kirurg 18. rujna 2013. je našao spazam oba ramena, spazam paravervebralne muskulature, dok je tužitelj prijavio glavobolje, fotofobije, trnce u obje ruke u regresiji, odredio mu je mirovanje, odstranio ovratnik, preporučio daljnju obradu, FSVK, pregled i liječenje fizijatra. Iz psihijatrijske dokumentacije proizlazi da se tužitelj prvi puta psihijatru javio 20. rujna 2013. kada psihijatar u psihičkom statusu opisuje pojačanu napetost, vraćanje razmišljanja o traumatskom događaju uz oslabljenu koncentraciju, a pažnja se teže preusmjerava na druge sadržaje, a arhitektura spavanja je poremećena. Psihijatar je konstatirao da se radi o teškoj reakciji na stres s elementima PPSP-a. Osim provođenja psihoterapije uključena mu je pshihofarkmakološka terapija antidepresivom i anksiolitikom. Psihoterapijski tretman je tužitelj provodio tijekom prva tri mjeseca dva puta mjesečno uz psihofarmakološku terapiju, sa napomenom da je antidepresiv nekoliko puta mijenjan. Sljedeća tri mjeseca na psihoterapiju je odlazio jednom mjesečno. Učinio je psihologinsku obradu (3. veljače 2014.) kojom su objektivizirane depresivne poteškoće, snižen prag tolerancije na frustracije, otežano socijalno funkcioniranje i narušeno samopoštovanje. Psiholog je preporučio nastavak psihijatrijskog liječenja zbog povišenog rizika daljnjih dekomepntzacija. Nadležna psihijatrica u [adresa] da je uputila u dnevnu bolnicu KBC Zagreb, koji tretman je proveo u periodu od 9. lipnja do 8. kolovoza 2014. Na posljednjoj kontroli psihijatra (prema nalazima u spisu) da je bio 9. lipnja 2022.

18.1. U svom nalazu i mišljenju vještaci navode da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesnu ozljedu te doživio tešku reakciju na stres. Liječenje je u cijelosti proveo po preporukama liječnika. Nakon analize priložene medicinske dokumentacije, te pregleda tužitelja, utvrđuju da trajne posljedice s kirurško traumatološkog gledišta nisu zaostale. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio duševne boli zbog zadobivene tjelesne ozljede te mu je narušeno duševno zdravlje. Unatoč dugotrajnom psihoterapijskom tretmanu i psihofarmakološkoj terapiji te liječenju ambulantno i preko dnevne bolnice KBC Zagreb zaostale su trajne posljedice u vidu poremećaja prilagodbe sa elementima posttraumatskog stresnog poremećaja. Zbog ovih trajnih posljedica tužitelj je promijenio radno mjesto višeg inspektora i vratio se na radno mjesto dr. veterinarske medicine na terenu što je degradacija u stručnom napredovanju. Trajne psihičke posljedice smanjuju njegove životne aktivnosti za 5% i u tom će omjeru morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu. Bol jačeg intenziteta je trpio dva dana, srednjeg intenziteta slijedećih pet dana, da bi još slijedećih trideset dana trpio boli slabijeg intenziteta. Strah: tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) nije trpio jer nije bio životno ugrožen. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta je trajao kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno pet dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno trideset dana. Sve buduće manifestacije straha vještak je supsumirao pod duševne boli i posljedično smanjenje životne aktivnosti te potrebu ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu. Tuđa pomoć i njega druge osobe bila mu je potrebna tijekom deset dana po jedan sat dnevno. Naruženja nema.

18.2. Tužitelj je imao primjedbi na kombinirani nalaz i mišljenje sudskih vještaka te je sud pozvao vještake da odgovore na primjedbe tužitelja. Vještaci su na primjedbe tužitelja odgovorili da su ocjene bolova i straha kod tužitelja date u kumulativnom opsegu imajući u vidu protekao period u liječenju, težinu ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, provedene dijagnostičke i terapijske postupke, te su nakon provedenog kliničkog, vještačkog pregleda zaključili da su donijeli objektivne ocjene primjerene zatečenom stanju kod tužitelja. Ističu da tužitelj zanemaruju važnu činjenicu iz vještačenja, a radi se o tome da je utvrđeno trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5% jer su zaostale trajne psihičke posljedice predmetnog štetnog događaja. U nalazu i mišljenju od 7. srpnja 2024. je navedeno da je strah kod tužitelja ocijenjen kumulativno (od ukupno 37 dana) te da su sve buduće manifestacije straha supsumirane pod duševne boli i posljedično smanjenje životne aktivnosti te potrebu ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu. Stoga su vještaci ostali u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

18.3. Tužitelj nakon opisanog očitovanja sudskih vještaka nije imao daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje.

18.4. Podneskom od 3. siječnja 2025. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka osporavajući da bi tužitelj patio od bilo kakvih duševnih boli osim možda blago povrijeđenog ega – od čega svi povremeno „patimo“, što se ne može okarakterizirati kao bilo kakav oblik manifestacije straha. Ujedno je osporio i potrebu za tuđom pomoći i njegom koju su naveli vještaci, budući da iz iskaza tužitelja, kao i policijskih službenika i svjedoka predmetnog događaja, nesporno kako je tužitelj bio i fizički i psihički u potpunosti u redu, neozlijeđen, miran i staložen nakon predmetnog događaja. Nadalje se tuženik u svojem prigovoru osvrnuo na tijek psihijatrijskog liječenja i tijek psihijatrijskih tegoba koje je tužitelj prolazio.

18.5. Na ročištu 28. siječnja 2025. tuženik je istakao da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještaka već da prigovora vjerodostojnosti dokumentacije koja se odnosi na psihičke posljedice tužitelja. Stoga je sud zatražio na uvid medicinsku dokumentaciju u originalu, koja je istovjetna preslici koja prileži spisu, pa se takav prigovor tuženika ocjenjuje kao neosnovan.

19. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti ocijenivši ga u prvom redu objektivnim i stručnim, sveobuhvatnim te utemeljenim na priloženoj mjerodavnoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja. Isti je dan po osobi koje raspolaže potrebnim stručnim i naučnim znanjima za utvrđivanje odlučnih činjenica u skladu s pravilima struke. Nadalje sud nije našao da bi u mišljenju vještaka bilo proturječnosti ili nedostataka, niti se kod suda pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

20. Osim toga i medicinska dokumentacija koju je tužitelj priložio kronološki se podudara s vremenom štetnog događaja pa sud zaključuje da su ozljede tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

21. Pravni temelj za potraživanje tužitelja je povreda prava osobnosti kao neimovinska šteta te imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege, sve sukladno odredbi članka 1046. ZOO.

22. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su subjekti odgovornosti za štetu, šteta, štetna radnja štetnika, protupravnost i uzročno- posljedična veza između štetne radnje i štete.

23. Prema odredbi članka 19. stavak 2. ZOO, pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se, među ostalim, pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to u ovom postupku slučaj, na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Pritom je sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti. One su u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

24. Odredbom članka 1092. stavak 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Stavkom 2. istog članka propisano je da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja. Odredbom članka 1106. ZOO, propisano je da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu.

25. Dakle, prema tim odredbama u svakom konkretnom slučaju valja ocijeniti je li oštećena osoba (ovdje tužitelj) svojim ponašanjem izazvao štetni događaj odnosno doprinio nastaloj šteti, pa se o postojanju odgovornosti može govoriti samo ako je oštećeni sudjelovao u nastanku svoje štete ili je pridonio da bude veća, dakle ako postoji uzročna veza između radnje ili propuštanja oštećenog i određenog dijela vlastite štete.

26. Ovaj sud na temelju iskaza stranaka i svjedoka SU ne nalazi postojanje činjenica koje bi ukazivale na eventualni doprinos tužitelja kao oštećenika nastanku štete. Sud nije poklonio vjeru dijelu iskaza tuženika u kojem je iskazivao da bi tužitelja kada je obavljao nadzor, primio za rame, da se tužitelj sam poskliznuo jer je bilo sklisko, pri čemu je pao na pod, obzirom je isto nelogično, neživotno i u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka u pogledu nastalih ozljeda kod tužitelja pa iste nisu mogle nastati samo uslijed, kako tuženik tvrdi, primanja tužitelja za rame i posklizavanje tužitelja.

27. U okolnostima konkretnog slučaja ponašanje tužitelja, prije fizičkog sukoba s tuženikom, potvrdio je svjedok SU za kojeg sud drži da nema nikakvog interesa pogodovati probicima tuženika u ovom sporu pa zato sud zaključuje da je, prije no što je tuženik fizički napao tužitelja, tužitelj prema tuženiku pribjegao upravo onom ponašanju koje su opisali tuženik i imenovani svjedok. Dakle, iz suglasnih dijelova iskaza tuženika i svjedoka SU proizlazi da je prije fizičkog napada došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika uslijed provokacija od strane tužitelja prema tuženiku ("da mu može zatvoriti farmu ako on to poželi i da će mu djecu ostaviti gladnu").

28. Međutim, provokacije od strane tužitelja nisu opravdanje na njegov tada fizički napad na tužitelja. Na provokacije nije dopustivo fizički se obračunavati, pogotovo što se radi o službenoj osobi, koje provokacije ukoliko ih je smatrao neprimjerenim je tuženik mogao prijaviti nadređenoj osobi tužitelja. Ponašanje koje u svojoj osnovi ima ozljeđivanje druge osobe (što tuženik čini tužitelju) je nedopustivo u civiliziranom društvu.

29. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik počinio štetnu radnju koja je dovela do ozljeda tužitelja, to je teret dokaza činjenica iz kojih proizlazi eventualni doprinos tužitelja, na tuženiku, pa kako tuženik nije dokazao u čemu se to sastojao doprinos tužitelja vlastitoj šteti, nema mjesta primjeni odredbe 1106. ZOO u vezi sa odredbom članka 1092. ZOO.

30. Valja navesti da ovaj sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka AU budući se radi o policijskom službeniku koji nije bio neposredni sudionik predmetnog štetnog događaja te nema neposredna saznanja o načinu nastanka istoga.

31. Slijedom svega izloženoga, tuženik je tužitelju odgovoran za štetu koju je sukladno članku 1045. stavak 1. ZOO, dužan i nadoknaditi.

32. U odnosu na tvrdnje tuženika da tužitelj nije najavio inspekcijski nadzor bitno je naglasiti da ne postoji jedinstveni način za pripremu i provedbu inspekcijskog nadzora. Inspekcijski nadzor može biti i najavljen i nenajavljen. A isto tako vrsta inspekcijskog nadzora može biti različita: istraživanje u uredu, inspekcijski nadzor na lokaciji (tijekom radnog vremena ili izvan njega) te administrativni inspekcijski nadzor.

32.1. U tom dijelu sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja u kojem je naveo da je radno vrijeme veterinarskih inspektora od 7,30 pa do 15,30 sati, ili od 8 pa do 16 sati, a da se zna dogoditi da se telefonski obavijesti nadređena osoba kada je potrebno da se ostane van tog radnog vremena jer se radi o inspekcijskom nadzoru i on ne prestaje kad prođe uobičajeno radno vrijeme. Tvrdnje tuženika da je tužitelj u inspekcijski nadzor došao pred kraj radnog vremena s ciljem da tuženika provocira i maltretira, nisu osnovani.

33. Također, neosnovano je pozivanje tuženika na Naredbu o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju ("Narodne novine" broj 3/13, 49/13, 82/13, 160/13) kojom Naredbom su propisane mjere radi zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti, o čemu se ne radi u konkretnom slučaju.

34. Odredbom članka 1100. stavak 2. ZOO propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

35. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova (tjelesnih i duševnih), jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, tijek liječenja i neugodnosti koje je imao tijekom liječenja te da se radilo o službenoj osobi u obavljanju službene radnje.

36. Tako je utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta slijedećih pet dana, da bi još slijedećih trideset dana trpio boli slabijeg intenziteta. Strah: tzv. primarni strah nije trpio jer nije bio životno ugrožen, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao kumulativno dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno pet dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno trideset dana. Trajne psihičke posljedice smanjuju njegove životne aktivnosti za 5% i u tom će omjeru morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu. Tuđa pomoć i njega druge osobe bila mu je potrebna tijekom deset dana po jedan sat dnevno.

37. Dakle, budući da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka a koji dokazi su izvedeni u ovom sudskom postupku, proizlazi da su ozljede tužitelja, uzrokovale kod tužitelja bolove i strah u intenzitetu i trajanju kako je to opisano u nalazu i mišljenju sudskih vještaka dok su duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, sud zaključuje da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 2. ZOO, čime mu je nanesena neimovinska šteta u smislu odredbe članak 1046. ZOO, pa je u konkretnom slučaju opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u smislu odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO u iznosu od 3.052,62 eura. Pritom je sud, u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO kao kriterij koji utječe na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, uzeo osnove naknade kako ih je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu i to strah (iznos od 980,50 eura), bol (iznos od 980,50 eura) i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (iznos od 1.091,62 eura), pri čemu je procjenjivao koji bi iznos pravične novčane naknade pripadao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povreda prava osobnosti, vodeći računa, osim o jačini i trajanju fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i o cilju kojem služi pravična novčana naknada (točka I. izreke presude).

37.1. Pritom valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu nematerijalne odnosno neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

38. Pored toga, sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe nestručne pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO.

39. Tužitelj je na ime naknade imovinske štete zatražio naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 49,78 eura. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, utvrđeno je da je tužitelju ista bila neophodna u ukupnom obimu od 10 sati. Stoga je tužitelju sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO dosuđena naknada po osnovi tuđe pomoći u iznosu od 49,78 eura. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu dosuđena je tužitelju po slobodnoj ocjeni, prema odredbi članka 223. stavak 1. ZPP, pri čemu je za 1 sat tuđe pomoći i njege određen iznos od 4,97 eura (točka II. izreke presude).

40. Na dosuđeni iznos s osnova pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.052,62 eura tužitelju pripadaju i zatezne kamate. Odredbom članka 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno utvrđeno da šteta nije nastala nakon podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 1103. ZOO, tužitelju zatezne kamate na iznos neimovinske štete pripadaju od dana podnošenja tužbe, 24. veljače 2022. kako je i dosuđeno.

41. Naime, troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (članak 1086. ZOO). Tužitelj ne tvrdi da je plaćao pomoć i njegu prije podnošenja tužbe, pa je sud utvrdio cijenu sata tuđe pomoći u vrijeme zaključenja glavne rasprave, pa stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći od dana presuđenja odnosno 16. svibnja 2025. do isplate u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO (ovakvo pravno shvaćanje o dospijeću ovog vida štete zauzeo je i Županijski sud u Bjelovaru u presudi poslovni broj Gž- 1130/2021 od 8. studenoga 2021.).

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a s obzirom na djelomični uspjeh tužitelja u ovom sporu. Tužitelj je troškovnikom od 2. travnja 2025. predanom na ročištu zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 3.065,90 eura. Tuženik je zatražio troškove postupka prema troškovniku kojeg je predao na ročištu 2. travnja 2025. u iznosu od 3.000,00 eura. Tužitelj je tijekom postupka podneskom od 21. siječnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev s iznosa od 11.945,05 eura na iznos od 3.877,19 eura (za iznos od 8.067,86 eura), što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe za koje je potreban pristanak tuženika. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je temeljem odredbe članka 158. stavak 1. ZPP zahtijevao naknadu parničnog troška za povučeni dio zahtjeva, pa je sud odlučivao o parničnim troškovima s obzirom na vrijednost predmeta spora prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 11.945,05 eura, dok je omjer uspjeha tužitelja u parnici cijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.877,19 eura.

43. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

44. Sud kao trošak potreban za vođenje ove parnice cijeni trošak tužitelja kao osnovan i to za sastav tužbe od 24. veljače 2022. prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- dalje: Tarifa) u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 14. lipnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 20. rujna 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 24. listopada 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 4. prosinca 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 10. prosinca 2024. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastav podneska od 21. siječnja 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, pristup na ročište 28. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, pristup na ročište 2. travnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova. Stoga je tužitelju valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, u iznosu od 2.000,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 500,00 eura tj. ukupan iznos od 2.500,00 eura uvećan za trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 165,90 eura, odnosno sveukupni iznos od 3.065,90 eura.

44.1. Tuženiku je prema zatraženom troškovniku sud cijenio kao osnovan trošak parničnog postupka i to: za odgovor na tužbu od 7. travnja 2021. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8./1 Tarife, pristup na ročište 14. lipnja 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 20. rujna 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 24. listopada 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 4. prosinca 2023. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 3. siječnja 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastav podneska od 24. siječnja 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, pristup na ročište 28. siječnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 31. ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, pristup na ročište 2. travnja 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova. Stoga je tuženiku valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, u iznosu od 2000,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 500,00 eura tj. ukupan iznos od 2.500,00 eura.

44.2. Trošak sudske pristojbe sud nije tuženiku priznao s obzirom da isti trošak tuženiku nije ni nastao temeljem odredbe članka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23- dalje: ZSP). Naime, sukladno odredbi članka 4. točka 2. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Pa stoga, osim što ovaj postupak nije pravomoćno okončan pa tako nije niti nastala predmetna obveza (na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu) u slučaju da tužitelj uspije u postupku to tuženik nema pravo na naknadu ovog troška, a ukoliko tužitelj ne uspije u postupku tada će on snositi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu. Obzirom na isto neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu ovog troška u smislu odredbe članka 4. točka 2. ZSP.

45. S obzirom da je tužitelj u konačnici u parnici uspio u 90 % (osnov 100%, visina 80 %), a tuženik 10% (osnov 0%, visina 20 %) pa kada se od većeg uspjeha oduzme manji, tužitelj je u ovoj parnici uspio u omjeru od 80% tužbenog zahtjeva te mu je u tom omjeru valjalo priznati naknadu troškova parničnog postupka koji su bilo potrebni za njezino vođenje u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP odnosno u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura koji iznos je uvećan za troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu 165,90 eura tj. sveukupan iznos od 2.565,90 eura. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP, naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.565,90 eura te je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 2.565,90 eura do zatraženog iznosa od 3.065,90 eura (za iznos od 500,00 eura) zajedno sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate valjalo odbiti, te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke

46. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini određenim člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), a teče od 16. svibnja 2025. kao dana presuđenja pa do isplate.

47. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova u iznosu od 3.000,00 eura odbijen je primjenom naprijed obrazložene odredbe ZPP, te je odlučeno kao pod točkom VII. izreke.

U Velikoj Gorici, 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).