Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-233/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj, predsjednica vijeća te Michala Danečeka i Vesne Stokrp, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IK, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov- 200/2025-6 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika IK kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 1., u vezi sa člankom 127. stavak 4. i člankom 131. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje: ZKP/08), protiv okrivljenika IK produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-162/2025-3 od 24. ožujka 2025., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II- 84/2025-2 od 2. travnja 2025.

1.1. Temeljem članka 124. stavak 2. ZKP/08., određeno je da se u istražni zatvor okrivljeniku IK uračunava vrijeme od uhićenja 23. ožujka 2025. u 03,25 sati, pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08., određeno je da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja ispitivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik IK po braniteljici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud pobijano rješenje ukine u cijelosti, podredno da isto preinači na način da prema okrivljeniku odredi neku od zakonom predviđenih mjera opreza.

3. Žalba okrivljenika IK nije osnovana.

4. Okrivljeni u žalbi navodi da sud prvog stupnja nekritično cijeni činjenicu da je okrivljeni strani državljanin. Smatra da bi prema iznesenim kriterijima suda prvog stupnja svaki stranac protiv kojeg se vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj trebao biti u istražnom zatvoru već samom činjenicom što nije hrvatski državljanin i što ne prebiva u [adresa]. Činjenica da je netko strani državljanin sama po sebi ne znači da bi isti mogao pobjeći u matičnu državu jer isto tako postoji i mogućnost da bilo koji državljanin Republike Hrvatske pobjegne u drugu državu pa mu se neće samo na temelju takve apstraktne opasnosti odrediti istražni zatvor. Pobijanim rješenjem je povrijeđeno okrivljenikovo ustavno zajamčeno pravo na jednakost stranaca sa hrvatskim državljanima u postupcima prema nadležnim tijelima Republike Hrvatske, a iz dosadašnjeg ponašanja okrivljenika proizlazi da se svrha istražnog zatvora može ostvariti i nekom od propisanih mjera opreza. U konkretnom slučaju ne postoji nikakva stvarna i konkretna opasnost da bi se okrivljeni skrivao i izbjegao eventualno izdržavanje zatvorske kazne samo zato što je strani državljanin, zbog čega mu je produljenjem istražnog zatvora narušeno temeljno ljudsko pravo – čovjekova sloboda. Također smatra da sud prvog stupnja nije na odgovarajući način obrazložio iz kojeg razloga nije razmotrio neku od predviđenih mjera opreza kao zamjenu za istražni zatvor. Prigovara i utvrđenju osnovne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, a to je postojanje osnovane sumnje jer u ovoj fazi postupka još nisu poznate sve okolnosti počinjenja kaznenog djela. Konačno, smatra da je jamstvo u iznosu 7.000,00 eura određeno u previsokom iznosu jer on nema većih prihoda niti imovine iz kojih bi mogao namiriti navedeni iznos.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje osnovne pretpostavke za određivanjem istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 – osnovana sumnja da je okrivljeni počinio kazneno djelo za koje ga se tereti i to temeljem, prije svega, zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika u kojem je on u cijelosti priznao djelo te iz osobnog zapažanja policijskih službenika koji su sačinili posebno izvješće. Napominje se da je u ovoj fazi postupka, kako je to navedeno u članku 123. stavak 1. ZKP/08, za postupanje u odnosu na okrivljenog dovoljna razina osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo, a ne razina izvjesnosti da je on (doista) počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, a to je postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći, odnosno da će se kriti. Okrivljeni nije u pravu kada tvrdi da bi po kriterijima iznijetim od strane suda prvog stupnja u odnosu na svakog stranog državljanina koji je sumnjiv da bi počinio kazneno djelo mogao biti određen istražni zatvor. Naime, jedan od bitnih razloga određivanja istražnog zatvora u ovom slučaju po osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08, je državljanstvo okrivljenika pri čemu se jasno naglašava da je on državljanin Bosne i Hercegovine, države koja nije članica Europske unije i koja nema obvezu izručenja svojih građana Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka (u odnosu na okrivljenike, državljane država članica EU, moguće je primijeniti posebne instrumente radi osiguranja njihove nazočnosti u kaznenom postupku koji se protiv njih vodi u Republiku Hrvatsku). Dakle, određivanje istražnog zatvora protiv stranih državljana općenito nije obveza, već mogućnost uvjetovana okolnostima svakog slučaja. Sljedeći razlog koji proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, a vezan je uz državu u kojoj okrivljenik prebiva - da on nije dokazao da bi bio u bilo kakvoj čvrstoj, odnosno trajnijoj vezi s Republikom Hrvatskom (ili s kojom drugom državom članicom EU), koja bi u dovoljnoj mjeri osiguravala (dragovoljnu) nazočnost okrivljenog u kaznenom postupku. U takvoj situaciji, uz mogućnost osude na relativno visoku zatvorsku kaznu – u trajanju od jedne godine do osam godina – realno je za očekivati da bi okrivljeni, ako bi bio na slobodi, napustio Republiku Hrvatsku i krio se u matičnoj državi. Stoga u ovom slučaju načelo efikasnosti kaznenog postupka preteže nad pravom okrivljenika na slobodu. Naprijed navedeno upućuje i na nesvrsishodnost zamjene istražnog zatvora mjerom opreza ili kombinacijom tih mjera jer bi zbog nevezanosti okrivljenika za Republiku Hrvatsku primjenu tih mjera bilo otežano ili čak nemoguće provjeravati, posebno kada se uzme u obzir povezanost okrivljenika s osobama koje organiziraju protuzakonito prevođenje ljudi preko državnih granica.

7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 4. stavak 2. ZKP/08 - u pogledu razmjernosti dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora i moguće, odnosno očekivane kazne za ovo djelo, ovaj je sud utvrdio da, za sada, boravkom u istražnom zatvoru od 23. ožujka 2025. nije dovedeno u pitanje naprijed navedeno načelo, pri čemu treba imati u vidu i odredbu članka 133. stavak 1. točka 4. ZKP/08., kojom je propisano da istražni zatvor do donošenja presude suda prvog stupnja može trajati najdulje dvanaest mjeseci.

8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 16. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasmina Štrucelj