Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1159/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mateji Radočaj, odvjetnici iz Čazme, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi punomoćnika tužiteljice odvjetnice Mateje Radočaj, protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-16/2024-29 od 19. rujna 2024. dopunjenog rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 16/2024-34 od 20. studenog 2024., 16. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba odvjetnice Mateje Radočaj te se potvrđuju rješenje Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-16/2024-29 od 19. rujna 2024. dopunjeno rješenjem istog suda poslovni broj Pn-16/2024-34 od 20. studenog 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev punomoćnice tužiteljice Mateje Radočaj za plaćanje troškova prijevoza u iznosu od 307,80 eur.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-16/2024-29 od 19. rujna 2024. naloženo je iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske isplatiti punomoćnici tužiteljice odvjetnici Mateji Radočaj trošak delegacije u iznosu od 750,00 eur, dok je dopunskim rješenjem istog suda poslovni broj Pn-16/2024-34 od 20. studenog 2024. odbijen preostali dio zahtjeva za plaćanje troškova prijevoza u iznosu od 307,80 eur.

2. Navedeno rješenje u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev pobija odvjetnica Mateja Radočaj, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako isto pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako razlog koji navodi prvostupanjski sud da nije dostavila dokaz o troškovima javnog prijevoza nije osnov za odbijanje njezina zahtjeva jer nije putovala javnim prijevozom s obzirom da ne postoji optimalni javni prijevoz kojim je mogla pristupiti na sud već je morala koristiti vlastiti automobil za pristup na rasprave. Smatra kako joj je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 – dalje: ZS) trebao dosuditi naknadu putnih troškova zbog korištenja osobnog automobila pa stoga predlaže da se uvaži njezina žalba i dosudi daljnji trošak u zatraženom iznosu od 307,80 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Rješenje naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je kako nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud mora paziti po službenoj dužnosti.

6. Iz stanja spisa (troškovnik na listu 117 spisa) vidljivo je kako je punomoćnica tužitelja zahtjev za naknadu troška za relaciju [adresa] postavila računajući isti prema kilometraži korištenjem automobila kao sredstva prijevoza, te nije postavila određeni zahtjev za naknadu troškova u vidu povratnih autobusnih karata na navedenoj relaciji, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

7. Kako je u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP odvjetnik trebao postaviti određeni zahtjev u pogledu troška u visini cijena autobusnih karata na relaciji [adresa] i dostaviti dokaz o istome, prvostupanjski sud nije imao osnova odlučivati o nekom drugom zahtjevu odvjetnice tužitelja, jer isti nije bio niti postavljen, već je pravilno odlučio o postavljenom zahtjevu temeljem odredbe čl. 11. st. 4. ZS, odbivši isti kao neosnovan.

8. Na žalbene navode žaliteljice kako primjena materijalnog prava na način kako je odlučio prvostupanjski sud onemogućuje pristup sudu u ruralnim dijelovima Republike Hrvatske gdje ne postoji razvijeni javni prijevoz pa joj je stoga trebao biti dosuđen troška korištenja vlastitog vozila, valja odgovoriti kako nisu osnovani. Navedenim propisom nije propisana obveza korištenja javnog prijevoza u slučaju delegacije spisa na drugi sud (kako to očito smatra žaliteljica), već je ograničena visina troška prijevoza prema visini troška povratnih karata sredstava javnog prijevoza. Žaliteljica je tu naknadu mogla ostvariti da je takav zahtjev postavila u postupku (a što nesporno nije učinila) jer i sama u žalbi potvrđuje kako postoji javni prijevoz u vidu autobusne linije na relaciji [adresa].

9. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP žalbu odvjetnice Mateje Radočaj valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

10. U nepobijanom dijelu kojim je odvjetnici Mateji Radočaj dosuđen trošak delegacije u iznosu od 750,00 eur, prvostupanjska odluka nije ispitivana (čl. 365. st. 1. u svezi s čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 16. svibnja 2025.

Sudac

Goran Škugor