REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53
P-650/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Firi, odvjetniku iz Osijeka, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31.3.2025. godine u nazočnosti zamjenika ODO-a u Osijeku MS i punomoćnika tuženika, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede isplati ukupni iznos od 42.671,31 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to kako slijedi:
- 2.959,39 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2008., pa do isplate,
- 986,35 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 30. listopada 2008., pa do isplate,
- 7.050,58 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2009., pa do isplate,
- 3.735,95 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2009., pa do isplate,
- 1.903,51 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2009., pa do isplate,
- 2.163,57 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2009., pa do isplate,
- 302,75 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2010., pa do isplate,
- 2.976,30 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2010., pa do isplate,
- 2.976,30 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2010., pa do isplate,
- 302,75 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2010., pa do isplate,
- 2.638,98 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2010., pa do isplate, -
268,44 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2010., pa do isplate,
- 3.696,55 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2010., pa do isplate,
- 2.324,51 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2011., pa do isplate,
- 2.840,55 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2011., pa do isplate,
- 5.544,83 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2011., pa do isplate,
od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
II/ Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska, OIB 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva da tuženiku DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.750,00 EUR ( slovima: sedam tisuća sedamsto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16.5.2025. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Zakonski zastupnik tužitelja u tužbi navodi da se tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, a koji su parnične stranke sklopile 13.4.2004., upisao kao vlasnik nekretnina, sada upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] te je Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2008., 2009. i 2010. podnio zahtjev za isplatu potpora za poljoprivrednu proizvodnju, a što mu je od navedene Agencije i isplaćeno tijekom 2009., 2010. i 2011. Poljoprivredna inspekcija Ministarstva poljoprivrede provela je inspekcijski nadzor kod tuženika na okolnosti udovoljavanja uvjetima za ostvarenje prava na novčanu potporu te je utvrdila da Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo MIBPG 130138 nositelja DS nije posjednik predmetnog poljoprivrednog zemljišta, a niti je obavljalo poljoprivrednu djelatnost jer je sa vlasnikom poljoprivrednog obrta " [obrt]" iz [adresa]- SS još 28.12.2007. sklopio predugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta koje je bilo predmetom prodaje iz Ugovora od 13.4.2004. Kako je člankom 20. st. 1. Zakona o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju ( N.N. 83/09, 153/09 i 60/10) propisano da pravo na izravna plaćanja ostvaruju korisnici upisani u narečeni Upisnik koji su istovremeno i posjednici poljoprivrednog zemljišta i obavljaju poljoprivrednu proizvodnju, tužitelj je pozvao tuženika na povrat isplaćene, a nepripadajuće potpore u iznosu od 369.108,18 kn, zahtjevom za mirno rješenje spora od 11.11.2013., na koji zahtjev se tuženik oglušio. Tužitelj je naknadno utvrdio da je tuženik izvršio povrat dijela duga u iznosu od 47.601,23 kn. Kako je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz nema osnove u zakonu, tužitelj predlaže temeljem članka 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05 i 41/08 ) da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati ukupni iznos od 321.506,95 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika ističe da u tužbi navedeni predugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta nije proizveo faktične posljedice jer nije došlo do prodaje predmetnog poljoprivrednog zemljišta pa je tuženik neprekinuto nastavio obavljati svoju poljoprivrednu djelatnost obradom tog poljoprivrednog zemljišta i to kao organizator poljoprivredne proizvodnje, surađujući sa poslovnim suradnicima, a između ostalog i sa poljoprivrednim obrtom " [obrt]". Tuženik ističe da je u utuženom vremenskom periodu upravo tuženik ( kao vlasnik i stvarni posjednik) bio organizator poljoprivredne proizvodnje te imao obvezu platiti naknadu za poljoprivrednu obradu tog zemljišta, a koju obradu je uslužno izvršio njegov poslovni partner " [obrt]". Stoga tuženik smatra da je zakonito ostvario pravo na predmetne poticaje. Priznaje da je tužitelju još 2009. godine vratio 47.601,23 kn iz razloga što nije mogao niti tehnički, a niti fizički obraditi prema katastarskoj izmjeri prijavljenu površinu za isplaćen mu poticaj. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te obvezivanje tužitelja na naknadu parničnih troškova.
3. Na pripremnom ročištu od 9.6.2014. godine stranke su učinile nespornim da je predugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta sklopljen između RS i SS i ES dana 28.12.2007. godine i ovjeren kod javnog bilježnika Biserke Arambašić te da je predmet tog predugovora poljoprivredno zemljište za koje je tuženik ostvario potporu tijekom 2009., 2010. i 2011. godine.
4. Uvidom u rješenje ovog suda posl.br. P-343/2015-10 od 30. prosinca 2015. ( list 55-56 spisa) sud je utvrdio da se određuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno završi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku protiv tuženika DS pokrenut pod posl.br.
6.KOV-387/2015 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Osijeku Gž- 284/2016-2 od 7.3.2016. godine ( list 78-79 spisa).
5. Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku K-1301/2015-51 od 14.6.2021.( list 91-103 spisa) utvrđeno je da se okrivljenik DS oslobađa optužbe da bi počnio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru opisano u čl. 224. st. 4. KZ/97 u svezi sa čl. 224. st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st.1. KZ/97, kao i da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utaja poreza ili carine, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11. Temeljem članka 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik Republika Hrvatska upućuje se s imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu. Ova presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu Kž-712/2021-10 od 5.3.2024. ( list 85-89 spisa). Tuženik je kao okrivljenik u ovom kaznenom postupku oslobođen optužbe da bi mu počinjenjem kaznenog djela prijevare bila nepripadno isplaćena sredstva iz Državnog proračuna po osnovu potpora za poljoprivrednu proizvodnju za 2009., 2010. i 2011. godinu u ukupnom iznosu od 321.506,95 kn, a koji iznos je predmet tužbenog zahtjeva u ovom parničnom postupku.
6. Rješenjem ovog suda posl.br. P-343/2015-14 od 13.6.2024. ( list 106-108 spisa) nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.
7. Sud je proveo dokaze uvidom u dopis Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 25.2.2014. ( list 4 spisa), uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 11.11.2013. ( list 5-7 spisa), uvidom u podatke navedene Agencije za plaćanja od 30.10.2013. ( list 8-10 spisa), uvidom u obavijest Ministarstva poljoprivrede od 21.10.2013. ( list 11-13 spisa), uvidom u zapisnik Ministarstva poljoprivrede od 26. rujna 2013. ( list 14-15 spisa), uvidom u izjavu tuženika od 16.7.2008. ( list 16 spisa), uvidom u Ugovor o prodaji sklopljen između RH i tuženika dana 19.3.2004. ( list 17-22 spisa), uvidom u potvrdu od 3.siječnja 2011. ( list 23 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 9.6.2014. ( list 29 spisa), uvidom u potvrde tuženika od 3. siječnja 2011., 22.8.2011. i 11.12.2011. ( list 30-32 spisa), uvidom u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 23.3.2011. ( list 36 spisa), uvidom u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 7.5.2013. ( list 37 spisa), uvidom u Ugovor o zajmu sa zasnivanjem prava zaloga na nekretninama od 10.1.2014. ( list 44-45 spisa), uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 28.2.2014. ( list 46-47 spisa), uvidom u rješenje ovog suda od 20.10.2015. ( list 53-54 spisa), uvidom u presudu Općinskog suda u Belom Manastiru od 10.11.2014. ( list 59-70 spisa), uvidom u presudu ŽS u Osijeku Gž-4928/2014-2 od 10.12.2015. ( list 71-74 spisa), uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu Kž-712/2021-10 od 5.3.2024. ( list 85-89 spisa), uvidom u presudu ovog suda K-1301/2015-51 od 14.6.2021. ( list 91-103 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 22.10.2024. ( list 122 spisa) te uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku, broj K-1301/2015.
8. Podneskom od 13.1.2025. zakonski zastupnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH te sukladno izmjenama Zakona o obveznim odnosima te je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 42.671,31 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
9. Među strankama je nesporna visina primljenih poticaja od strane tuženika za 2008., 2009. i 2010. godinu. Sporno je da li tužitelj ima pravo na povrat isplaćenih poticaja za navedeno razdoblje.
10. Uvidom u dopis Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 25.2.2014. ( list 4 spisa) sud je utvrdio da je tuženik DS izvršio povrat novčanog iznosa od 47.601,23 kune ( za jesensku sjetvu 2008. i žetvu 2009. godine – za pšenicu.
11. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 11.11.2013. ( list 5-7 spisa) utvrđeno je da je zakonski zastupnik tužitelja dostavio tuženiku dana 3.1.2014. godine zahtjev za mirno rješenje spora.
12. Uvidom u zapisnik Ministarstva poljoprivrede od 26. rujna 2013. ( list 14-15 spisa) sud je utvrdio da je sačinjen zapisnik o inspekcijskom nadzoru obavljenom u uredu poljoprivredne inspekcije Ministarstva poljoprivrede u Belom Manastiru, a po inspektoru ĆS, u nazočnosti RS i SS, radi provjere udovoljavanja uvjetima za ostvarivanje prava na novčanu potporu u poljoprivredi za 2008., 2009. i 2010. godinu.
13. Uvidom u obavijest Ministarstva poljoprivrede od 21.10.2013. ( list 11-13 spisa) sud je utvrdio da je ODO-u u Osijeku upućena obavijest radi postupanja povodom obavljenog inspekcijskog nadzora u OPG-u Zlatko Pinjuh u Grabovcu po višem poljoprivrednom inspektoru ĆS koji je utvrdio da tijekom 2009. i 2010. godine OPG DS i TS nisu obavljali biljnu proizvodnju jer primarno ulaganje u biljnu proizvodnju u smislu nabave repromaterijala ( sjeme, mineralno gnojivo, sredstva za zaštitu bilja) te aktivnosti sjetve, njege i zaštite usjeva, skidanje usjeva i prodaju istih obavljao je obrt " [obrt]" iz [adresa], u svojstvu poslovnog suradnika, ali su potporu za istu proizvodnju ostvarivali OPG Zlatko Pinjuh i OPG Vesna Pinjuh.
14. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tuženik sklopio Ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, sa Republikom Hrvatskom dana 19. ožujka 2004. godine te je kao kupac legalno kupio zemljište navedeno u istom ugovoru ( list 17-22 spisa ). Nadalje, tuženik je s obrtom " [obrt]" sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji. Poslovanje OPG-a tuženika bilo je predmet inspekcijskog nadzora poljoprivrednog inspektora ( list 14-15 spisa ) te nakon provedenog inspekcijskog nadzora poljoprivredni inspektor nije donio rješenje kojim bi utvrdio da je tuženik protuzakonito ostvario pravo na poticaje za 2008.,2009. i 2010. godinu, a niti rješenje po kojem bi tuženik bio dužan vratiti iznose ostvarenih poticaja, iako je to u isključivoj nadležnosti poljoprivrednog inspektora. Provedenim dokazima je utvrđeno da je tuženik bio posjednik poljoprivrednog zemljišta u razdoblju od sredine 2008. godine do 23. ožujka 2011. godine kada je ugovorom o zakupu to zemljište predao u posjed obrtu " [obrt]". U navedenom razdoblju tuženik je predmetno zemljište obrađivao u suradnji sa obrtom " [obrt]" pa je stoga imao pravo na isplatu novčanih potpora na ime ostvarene biljne proizvodnje pšenica, ječam i kukuruz, sukladno čl. 20. st. 1. Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi i ruralnom razvoju.
15. Prema odredbi članka 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( N.N. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 ) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari je njezin posjednik, s time da je sukladno stavku 2. tog članka neposredni posjednik onaj koji faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju. Nesporno je da je tuženik bio vlasnik predmetnog zemljišta za koje je ostvario poticaje ( upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] ) te je on kao vlasnik bio i posjednik tog zemljišta kojeg je do 2008. godine sam obrađivao. Tuženik je izvršavao faktičnu vlast nad stvari u razdoblju od 2008. do 2010. godine na način da je sa OPG "Runolist" potpisao tri dogovora o poslovnoj suradnji. Znači, on je raspolagao sa stvari na kojoj je imao faktičnu vlast te je upravo OPG Zlatko Pinjuh bio organizator poljoprivredne proizvodnje, a poljoprivredni obrt "Runolist" bio je njegov poslovni suradnik, odnosno posredni posjednik stvari, u smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
16. Slijedom svega gore navedenog, sud je stekao uvjerenje da je u cijelosti neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i to iz razloga što je tuženik u spornom razdoblju bio posjednik predmetnog poljoprivrednog zemljišta koje je obrađivao u suradnji sa obrtom " [obrt]" te je stoga udovoljavao uvjetima za ostvarenje prava na novčanu potporu u poljoprivredi za 2008., 2009. i 2010. godinu, a koje pravo je stekao temeljem članka 20. stavak 1. Zakona o državnoj potpori, poljoprivredi i ruralnom razvoju ( N.N. 83/09, 153/09 i 60/10 ). Stoga je sud odlučio kao u točki I/ izreke ove presude.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23 - dalje ZPP) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora te važeću Odvjetničku tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika punomoćniku tuženika priznao na ime sastava odgovora na tužbu iznos od 1.250,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 9.6.2014., 22.10.2024. i 31.3.2025. u pojedinačnom iznosu od 1.250,00 eura kao i troškove sastava podnesaka od 24.6.2014. i 18.7.2024. u pojedinačnom iznosu od 1.250,00 eura te trošak sastava podneska od 22.3.2024. u iznosu od 250,00 eura, sve sa uračunatim PDV-om od 25 %, odnosno sveukupno 7.750,00 EUR. Sud punomoćniku tuženika nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer u sudskom spisu ne postoji dokaz o tome da bi tuženik takvu pristojbu platio pa stoga takav materijalni trošak nije niti nastao. Stoga je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 16.5.2025.
S u d a c :
Suzana Nađ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.
Dostaviti:
1. zakonskom zastupniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika