Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], LL

Poslovni broj: P-621/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužiteljice ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Jasni Preložnjak Bedić,odvjetnici u Čakovcu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. , OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 3.travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 16.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 218-50-3951957 sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 6.3.2007., potvrđen kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, Ivana Gorana Kovačića 6, dana 7.3.2007.godine, pod brojem OV- 4041/07, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorene strane kao ni za davatelja osiguranja.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka prema troškovniku sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 873,75 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, pa do isplate, u skladu s čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 6.3.2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 218-50-3951957, a koji ugovor je unaprijed pripremio tuženik. Navodi da je notorna činjenica da je presudama Visokog trgovačkog suda RH odnosno Vrhovnog suda RH po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača već pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu u osam banaka u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba među kojima je tuženik, a kojim odredbama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke – tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene , a time i ništetne. Stoga u pojedinačno pokrenutim postupcima pred sudom, pa i u ovom postupku nije potrebno provoditi dokazni postupak radi utvrđenja da li su odredbe o predmetnom ugovoru o kreditu tuženika nepoštene , a time i ništetne jer je to pravno pitanje već pravomoćno riješeno. Navodi da nije dopušteno ponovno utvrđivati ono što je već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu o čemu je pravno shvaćanje zauzeo VS RH.

2. Iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo je da sadrži nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika kao i da sadrži nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Odredba u ugovoru o kreditu o kamati je bitni sastojak ugovora (cijena) bez koje ugovor o kreditu ne može opstati. Također odredba o valutnoj klauzuli ( predmet) je bitan sastojak ugovora bez koje ugovor o kreditu ne može opstati.

3. Tužiteljica navodi da ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora ništetnim u cijelosti kako bi se donijela presuda kojom će se zaštiti prava i pravni interesi tužiteljice. Ukoliko bi bila nepoštena i ništetna samo odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika predmetni ugovor o kreditu je ništetan u cijelosti prema važećim propisima nacionalnog prava i prava EU glede odluka EU C-70/17 i C-655/2020. Nadalje, tužiteljica se poziva i na odluke suda EU-C-118/2017 i C-260/2018. Tužiteljica navodi odredbu čl.81.st.1. Zakona o zaštiti potrošača da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom , ako suprotno Načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se poziva na Odluku VTS RH broj: Pž- 7129/2013-4 od 13.lipnja 2014. Navodi da ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisno o odluci banke je jasna i uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visine kamatne stope ovisi o Odluci banke bez navođenja bilo kakvih kriterija. Slijedom navedenog tražila je da se utvrdi da je ništetan predmetni ugovor o kreditu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, prigovor dvostruke litispedencije. Nadalje navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli CHF tužitelju bila jasna, razumljiva, lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te da nije suprotno Načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pri tome se poziva na presudu VTS RH broj: Pž-6632/2017. Isto tako smatra da je odluka o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, da su metoda i kriterij promjene kamate propisani tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena u čl.9.st.3. Ugovora o kreditu , a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je upoznat s tekstom općih akata. Promjena kamatne stope nije posljedica nesavjesnosti i nepoštenja tuženika već objektivnih tržišnih okolnosti. Sklapajući ugovor o kreditu tužitelj je dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni s obzirom da stranke nisu sklopile ugovor sa fiksnom već promjenjivom kamatnom stopom.

5. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se odbiju tužbeni zahtjevi tužitelja.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu uz solemnizaciju istog ( list 4-8 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (list 12-65 spisa), očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu s prilozima (list 70-77 spisa), ovosudno rješenje od 7.prosinca 2023. (list 78-81 spisa), žalbu tuženika s prilozima (list 83-124 spisa), odgovor tužiteljice na žalbu (list 135-136 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-175/2024-2 od 14.veljače 2024. (list 139-141 spisa), podnesak tužitelja od 2.5.2024. s prilozima (list 145-153 spisa), ovosudni predmet P-380/2022, te je saslušana tužiteljica u svrhu dokazivanja.

7. Ovosudnim rješenjem od 7.prosinca 2023. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-175/2024 od 14.veljače 2024.

8. Tužiteljica je izjavila da je tužbu podnijela stoga jer smatra da je cijeli predmetni ugovor o kreditu sklopljen s tuženikom 2007.godine ništetan. Pred ovim sudom već je vodila postupak vezano uz isplatu jer joj u banci nitko nije ništa objasnio vezano uz kamate , razloge radi čega joj je rasla rata kredita, te da će se kurs mijenjati iz mjeseca u mjesec na način da se isti povećava. Sredstva predmetnog kredita trebali su za kupnju osobnog vozila. U Auto kući Jesenović nakon što su odabrali vozilo djelatnica auto kuće odvela ih je u Raiffeisen banku, time da oni nisu pitali radi čega upravo u tu banku, a niti su se prije toga raspitivali za kredite u drugim bankama. Cijena vozila u auto kući bila je izražena u dolarima, a kad ih je djelatnica auto kuće odvela u banku, djelatnica banke ponudila im je kredit u CHF koji je imao najmanju kamatu, čini joj se 2,90 % s rokom otplate od 7 godina, što je odgovaralo njihovim mogućnostima. Nije im ponuđen kredit u drugoj valuti, niti u kunama. Nije bilo govora o nikakvom riziku vezano uz valutu CHF , nije bio spominjan termin valute utočišta, niti je djelatnik banke prezentirao koju valutu u RH i na koji način štiti HNB. Kao najpovoljniji predočen im je kredit u CHF, te su odmah s tom djelatnicom banke sklopili ugovor o kreditu. Ugovor je već bio sastavljen i oni su ga samo odnijeli na potpis. Djelatnici banke oni su dali svoje osobne podatke koje je ona unosila u ugovor , time da se ugovor nalazio u kompjutoru. Ugovor su odnijeli k javnom bilježniku gdje su ga ostavili jer im je bio rečeno da im treba jedan dan da verificiraju ugovor. Slijedeći dan došli su u kancelariju javnog bilježnika gdje su podigli ugovor i odnijeli ga u banku. Prva rata kredita iznosila je nešto iznad 1.300,00 kuna mjesečno, a najviša oko 2.060,00 kuna mjesečno. Kada je došlo do povećanja rata kredita nisu išli pitati razlog u banku, banka je slala obavijesti da se povećava kamata, da se povećava rata kredita zbog povećanja kursa. Prilikom sklapanja ugovora dobili su otplatni plan gdje su sve rate bile iste, kao prva rata koju je navela. Ne sjeća se da li je bila ugovorom određena ulazna naknada. Djelatnik banke nije im predočio niti uručio odluku banke ili neku drugu informaciju u kojoj bi bili navedeni parametri koji utječu na iznos kamate. Predmetni ugovor otplatili su u ugovorenom roku i isti nije bio konvertiran. Vozilo im je trebalo za odlazak na posao jer žive u [adresa], a rade u [adresa]. Ugovor o kreditu je pročitala , nije ga u potpunosti razumjela glede stručnih izraza, time da joj je bilo važno koja je visina rate kredita. Vjerovala je djelatniku banke vezano uz predmetni kredit , nije ga pitala da pojasni izraze koje nije razumjela , odnosno da nije vjerovala djelatniku banke ne bi nikad sklopila predmetni ugovor.

9. Uvidom u ovosudni predmet broj: P-380/2022 utvrđeno je da je tužiteljica ČL podnijela tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., a radi isplate glede predmetnog ugovora o kreditu, te je svoj zahtjev temeljila na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. U navedenom predmetu donijeta je presuda kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati preplaćeni iznos s osnove kamate i tečaja u iznosu od 4.162,18 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, te točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove postupka. Po žalbama parničnih stranaka Županijski sud u Dubrovniku je u sjednici održanoj 29.studenog 2023., poslovni broj: Gž-678/2023-2 donio presudu kojom se žalbe djelomično uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu, broj: P-380/2022-12 preinačuje u točci II. izreke presude kojom je naloženo tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka, te u dijelu točke I. izreke presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata koje na pojedine iznose iz točke I. izreke teku od 1.siječnja 2023. do dana plaćanja , tako da ista glasi „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici zatezne kamate koje na pojedine iznose navedene u točci I. izreke teku od 1.siječnja 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu točke I. izreke potvrđuje prvostupanjska presuda.

10. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj smatra da su predmetne ugovorne odredbe ništetne jer da su u suprotnosti s prisilnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 - dalje ZZP/03), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje jer je Ugovor o kreditu zaključen 6.3.2007. Pritom tužitelj ističe da su te odredbe ništetne jer su sastavljene u „tipskom“ obliku i oko njihova sadržaja tužitelj da nije mogao prigovarati već se kao slabija ekonomska strana morao tome ''povinuti'' pa da su time sporne ugovorne odredbe ništetne, kao i iz razloga što se ne navode kriteriji na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa čime da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj jer mu prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije objašnjeno koji su to uvjeti koji dovode do promjene visine kamatne stope radi čega tužitelj kao potrošač bez tih parametara nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Isto da se odnosi i na valutnu klauzulu pa da je time tuženica kao ugovorna strana postupala protivno odredbama Direktive 93/13/EEZ.

10.1. Dakle, iz navedenog proizlazi da tužitelj smatra kako je Ugovor o kreditu od 6.3.2007. ništetan u cijelosti.

11. Odredbom čl. 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je čl. 82. istog Zakona propisano koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

11.1. Prema tome, iz odredbi čl. 81. i čl. 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/1519/2021 od 15. srpnja 2021. te koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Nadalje, čl. 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

12.1. Kraj činjenice da ZZP/03 nije propisao da se može tražiti ništetnost cijelog potrošačkog ugovora već samo ništetnost pojedinih ugovornih odredbi to u konkretnom slučaju ocjenu ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu valja razmatrati po odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO), a koji se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. istog Zakona budući da je prijeporan Ugovor o kreditu zaključen nakon stupanja na snagu navedenog Zakona.

13. S obzirom na činjenične navode tužitelja prvenstveno valja navesti da su razlozi radi kojih tužitelj smatra da su u cijelosti ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

13.1. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tuženice mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

13.2. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

14. Pritom valja ukazati tužitelju da u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te da se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

15. Stoga je neutemeljen navod žalitelja kako je u kolektivnom sporu utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli ništetne, odnosno da bi bile ništetne u cijelosti jer to ne proizlazi iz navedenih pravomoćnih presuda već se tijekom kolektivnog spora ocjenjivalo da li su tužene banke, a među kojima je i tuženica u ovom konkretnom slučaju, postupale na način da su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koji su sadržavali ugovorne odredbe koje su zbog povrede kolektivnih prava potrošača u određenom dijelu ništetne.

16. Da je tome tako proizlazi iz zakonske definicije tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a st. 1. ZPP, kao i s obzirom na sadržaj odredbe čl. 502.c istog Zakona, a iz koje slijedi da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Odredbom čl.324.st.1. ZOO. propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema stajalištu VS RH izraženom u Odluci, Rev-1172/18 od 19.ožujka 2019. ništetnost dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj zaštitnoj valutnoj klauzuli ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora. Prema odredbi čl. 1065. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima bitni sastojci Ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja danog iznosa uz plaćanje ugovorenih kamata u vrijeme i na način kao što je to utvrđeno ugovorom. Eventualna ništetnost odredbi u dijelu ugovorene zaštitne klauzule i načina mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora, te ugovor može opstati bez njih. Odredbom čl. 87. i 102. ZZP. propisano je da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništetnost samog ugovora ako isti može opstati bez te ništetne odredbe. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na glavni predmet, početno ugovorenu kamatnu stopu mogu opstati i bez zaštitne klauzule i bez načina određivanja kako se mijenja kamatna stopa. S obzirom na navedeno tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu nije osnovan.

18. Postupanje tuženice na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovorni odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli.

19. Ovo stoga što odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. Kako je u kolektivnom sporu nedvojbeno utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja. To nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi.

20. Daljnje je prijeporno pitanje da li može Ugovor o kreditu u konkretnom slučaju opstati u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, a stav je ovog suda da takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet Ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen, a takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., koji prihvaća i ovaj sud, da u smislu odredbe čl. 324. ZOO ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

21. Dakle, po stavu ovog suda tužitelj neosnovano traži ništetnost cijelog Ugovora o kreditu jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci Ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi radi čega su neutemeljeni žalbeni navodi tužitelja da su i ostale ugovorne odredbe o nadležnosti, izlaznoj naknadi, primjeni Općih uvjeta tuženice i dr. također ništetne.

22. Sve da su i eventualno sporedne ugovorne odredbe ništetne iste nemaju za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer nisu bitni sastojci tog pravnog posla , pa kako taj ugovor može opstati u smislu odredbe čl. 324. ZOO. i u slučaju djelomične ništetnosti bitnih sastojaka iz čl. 1021. istog zakona, to je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

24. Trošak tuženika odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku - odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora Sud tuženiku priznaje trošak sukladno odredbi čl. 154. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. i Tbr.52 iste, dakle 2,00 EUR/bod, što je sukladno recentnoj sudskoj praksi i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 199,00 EUR (tbr.8. toč.1.), žalbu protiv rješenja ( Tbr.10.4. Tarife) u iznosu od 100,00 eura, pristup ročištu dana 23.4.2024. i 3.4.2025. (Tbr.9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, što ukupno iznosi 699,00 eura, a što uz pripadajući PDV ukupno iznosi 873,75 eura.

25. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

Čakovec, 16.svibnja 2025.

Sutkinja:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda nenadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.