REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P – 298/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja KA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika 1. RAIFFEISENLANDESBANK KARTEN- Rechenzentrum und Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffelsenplatz 1, Klagenfurt, OIB: 46870001221, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, Masarykova ulica 3, 2. Stečajna masa iza SKIN-CRUMENA d.o.o. u stečaju, Strossmayerova 9, Rijeka, OIB: 57272095196, kojeg zastupa punomoćnica Tea Žuić, odvjetnica u Rijeci, Strossmayerova 9, PP 104, 3. Stečajna masa iza SKIN, podjetje za trženje, zastopanje in svetovanje, d.o.o. - v stečaju, Trzin Blatnica 1, 1236 Trzin, Republika Slovenija, i 4. Stečajna masa iza SKIN NALOŽBE d.o.o. - v stečaju, Blatnica 1, 1236 Trzin, Republika Slovenija, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika prvo i drugo tuženika, 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljen dana 08. travnja 2008. godine između RAIFFEISENLANDESBANK KARTEN- Rechenzentrum und Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffelsenplatz 1, Klagenfurt kao vjerovnika i SKIN d.o.o., Blatnica 1, Trzin, Republika Slovenija kao dužnikom te SKIN NALOŽBE d.o.o. Blatnica 1, Trzin, Republika Slovenija kao solidarni jamac I., SKIN-CRUMENA d.o.o., Šaini blok A2, Novigrad kao solidarni jamac II. I IA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao solidarnim jamcem III., solemniziran po Javnom bilježniku Vladimiru Marčinku, Palmotićeva 43 A, Zagreb posl. br. OV-5788/2008 dana 08. travnja 2008. godine.
2.Utvrđuje se da je Zemljišnoknjižni odjel, Općinskog suda u Crikvenici u korist RAIFFEISENLANDESBANK KARTEN-Rechenzentrum und Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffelsenplatz 1, Klagenfurt, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 EUR-a, proveo uknjižbu založnog prava na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, označene kao kč. br. [katastarska čestica]/G, u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška, i kč. br. [katastarska čestica], u naravi povrtnjak, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška bez valjanog pravnog temelja.
3.Nalaže se 1. tuženiku trpljenje brisanja upisane hipoteke u korist 1. tuženika na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, označene kao kč. br. [katastarska čestica]/G, u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška, i kč. br. [katastarska čestica], u naravi povrtnjak, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška, odnosno nalaže se 1. tuženiku da izda tužitelju brisovno očitovanje podobno za brisanje uknjižbe navedene hipoteke u roku od 15 dana, a u suprotnom isto će zamijeniti ova presuda.“
II. Nalaže se tužitelju da naknadi prvotuženiku prouzročeni parnični trošak od 500,00 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku prouzročeni parnični trošak od 750,00 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u odnosu na treće tuženika Stečajna masa iza SKIN, podjetje za trženje, zastopanje in svetovanje, d.o.o. - v stečaju, Trzin Blatnica 1, 1236 Trzin, Republika Slovenija, kao nedopuštena.
II. Odbacuje se tužba u odnosu na četvrto tuženika Stečajna masa iza SKIN NALOŽBE d.o.o. - v stečaju, Blatnica 1, 1236 Trzin, Republika Slovenija, kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljen dana 8. travnja 2008. između RAIFFEISENLANDESBANK KARTEN-Rechenzentrum und
Revisionsverband, registierte Genossenschaft mit beschrankter Haftung, Raiffelsenplatz 1, Klagenfurt kao vjerovnika i SKIN d.o.o., Blatnica 1, Trzin, Republika Slovenija kao dužnikom te SKIN NALOŽBE d.o.o. Blatnica 1, Trzin, Republika Slovenija kao solidarni jamac I., SKIN-CRUMENA d.o.o., Šaini blok A2, Novigrad kao solidarni jamac II. I KAĆ 103, [adresa], Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao solidarnim jamcem III.. Sporazum je solemniziran po Javnom bilježniku Vladimiru Marčinku, Palmotićeva 43 A, Zagreb posl. br. OV-5788/2008, 8. travnja 2008.. 1. tuženik je kao vjerovnik 8. travnja 2008. zaključio Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama s 3. tuženikom kao dužnikom te 2. tuženikom, 4. tuženikom i tužiteljem kao solidarnim jamcima. Tim ugovorom, u korist 1. tuženika, osnovano je založno pravo (hipoteka) na nekretninama koje su u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Krk, upisane kao kč. br. [katastarska čestica]/G, u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška, i kč. br. [katastarska čestica], u naravi povrtnjak, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška radi osiguranja novčane tražbine 1. tuženika prema 3. tuženiku u iznosu od 200.000,00 EUR-a. Ugovor je 8. travnja 2008. solemniziran od strane Javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Palmotićeva 43 A, Zagreb pod posl. br. OV- 5788/2008 sa snagom ovršnog javnobilježničkog akta. 1. tuženika je u sklapanju ugovora zastupao punomoćnik ZA temeljem specijalne punomoći od 15. siječnja 2008., koju je izdao 1. tuženik, a na koju je stavljena ovjera potpisa zakonskih zastupnika 1. tuženika od strane Javnog bilježnika dr. Stefana Lindnera, Herrengasse 10/1, Klagenfurt pod registarskim brojem [registarska oznaka]/2008. Tužitelj smatra da je ugovor o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini ništetan te da nema pravni učinak sukladno odredbi članka 290. Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 314. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom članka 307. Ovršnog zakona propisan je oblik koji ugovor mora imati kako bi se na temelju njega provelo javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava. U spomenutoj odredbi navodi se da takav ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničke isprave ili solemnizirane privatne isprave. Kako je predmetni ugovor sklopljen kao solemnizirana privatna isprava on ispunjava spomenuti uvjet obvezatnosti oblika. Člankom 314. Zakona o obveznim odnosima propisano je da punomoć izdana za sklapanje određenog ugovora mora biti istoga oblika kao i ugovor ako je za njega zakonom propisan oblik u kojemu se mora sklopiti. Prema tome, specijalna punomoć izdana za sklapanje ugovora morala je biti izdana ili u obliku javnobilježničke isprave ili solemnizirane privatne isprave, odnosno u istom obliku kao i ugovor za čije je sklapanje izdana. Međutim, specijalna punomoć izdana punomoćniku 1. tuženika ŠA nije izdana u propisanom obliku javnobilježničke isprave ili privatne solemnizirane isprave već je na punomoć stavljena samo ovjera potpisa zakonskih zastupnika 1. tuženika od strane Javnog bilježnika dr. Stefana Lindnera, Herrengasse 10/1, Klagenfurt. Budući da specijalna punomoć izdana punomoćniku 1. tuženika za sklapanje predmetnog ugovora nije izdana u propisanom obliku sukladno odredbi članka 314. Zakona o obveznim odnosima, predmetni ugovor je, sukladno odredbi članka 290. Zakona o obveznim odnosima, ništetan odnosno isti nema pravni učinak. Da je tomu tako potvrđuje i sudska praksa iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž- 6739/2016-2 od 11. prosinca 2019.. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.
2. Prvo tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Navodi da je tužba nedopuštena, a tužbeni zahtjevi su nerazumljivi i neosnovani. Tužitelj nema pravni interes za ovu tužbu. Tužitelj nema ni aktivnu legitimaciju u odnosu na toč. 2. i toč. 3. tužbenog zahtjeva. Tužitelj ne osporava svoju obvezu temeljem ugovora o jednokratnom kreditu od 14.1.2008. (koji je potpisao kao solidarni jamac i koji je osiguran predmetnim sporazumom o osiguranju), već traži utvrđenje ništetnosti samog tog sporazuma, iako tužitelj u konkretnom slučaju nije založni dužnik već je to isključivo društvo SKIN-CRUMENA d.o.o. (drugotuženik). Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom se cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka može dobiti konkretnu pravnu korist. Stoga, razvidno je da tužitelj nema pravni interes, s obzirom na to da bi usvajanje tužbenog zahtjeva dovelo do prestanka založnog prava, dok bi tužiteljeva obveza i dalje opstala pri čemu bi za njega kao jamca bila otegotnija uslijed gubitka zaloga prodajom kojeg se tužiteljeva obveza može umanjiti. Drugim riječima, usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelj bi došao u goru pravnu poziciju od one u kojoj se trenutno nalazi. Povezano s time je i pitanje aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na toč. 2. i toč. 3. tužbenog zahtjeva, kojima traži utvrđenje da je hipoteka upisana bez valjanog pravnog temelja, odnosno zahtijeva da sud naloži njeno brisanje. Naime, iz sadržaja predmetnog sporazuma o osiguranju sasvim je očito da tužitelj nije založni dužnik, a niti ima bilo kakve povezanosti sa založnim ugovorom, založnim dužnikom ili založenim nekretninama (založni dužnik je drugotuženik). Sukladno navedenom, predlaže se tužbu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja, a podredno odbiti toč. 2. i toč. 3. tužbenog zahtjeva zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Opreza radi, tuženik ukazuje i na očitu neosnovanost tužiteljevih tvrdnji o ništetnosti sporazuma o osiguranju te posljedično i uknjižbe založnog prava, a zbog nepostojanja pariteta oblika ugovora i punomoći za zastupanje. Naime, potrebno je skrenuti pozornost na to da se kod Sporazuma o osiguranju novčane tražbine radi o pravnom poslu s dvojnim karakterom, odnosno da predmetni sporazum istovremeno predstavlja Ugovor o osnivanju založnog prava sukladno odredbi čl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ovršnu ispravu koja ovlašćuje vjerovnika na neposrednu ovrhu na založenoj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja u smislu čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu. Prema tome, za zasnivanje založnog prava temeljem sporazuma dovoljan je sporazum o založnom pravu u pisanom obliku koji će sadržavati točnu oznaku zemljišta glede kojega se uknjižba založnog prava zahtijeva te izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu (čl. 309. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 59. Zakona o zemljišnim knjigama). Navedenim pretpostavkama očito je udovoljeno, imajući u vidu odredbe čl. 2. i čl. 3. predmetnog sporazuma te okolnost da je isti potvrđen 8.4.2008. po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku iz Zagreba pod posl.br. OV-5799/08. S druge strane, u odnosu na pitanje predstavlja li predmetni sporazum, kao javnobilježnički akt, ovršnu ispravu temeljem koje se može neposredno tražiti ovrha na založenoj nekretnini isključivo je relevantan Zakon o javnom bilježništvu, kao lex specialis, odnosno odredba čl. 54. st. 5. tog zakona, koja izričito regulira pitanje oblika punomoći te koja predviđa isključivo ovjeru takve punomoći. Dapače, ne samo da takva punomoć ne mora biti potvrđena, već prema zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda ne mora biti ni izdana u vrijeme sklapanja ugovora od strane punomoćnika, ukoliko je naknadnim izdavanjem ovjerene punomoći odobrena takva radnja punomoćnika. Tuženik također napominje kako je sudska praksa na koju se poziva tužitelj bespredmetna za ovaj postupak, budući da u konkretnom slučaju nije riječ niti o prijenosima poslovnih udjela niti o bilo kakvom drugom pravnom poslu iz domene Zakona o trgovačkim društvima. Povrh toga, a kao što je gore navedeno, ugovor o založnom pravu ne mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, a osim toga, sukladno čl. 59. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("NN" br. 78/93.,16/07.), za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik (što je nesporno napravljeno u konkretnom slučaju), dok potpis vjerovnika nije potreban. Jasno je stoga da su i u ovom pogledu potpuno neosnovane tvrdnje tužitelja. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Drugo tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Navodi da je 14.1.2008. između 1. tuženika kao davatelja kredita, 3. tuženika kao korisnika kredita, 2. tuženika kao zalogodavatelja/jamca te 4. tuženika i tužitelja kao jamaca sklopljen Ugovor o jednokratnom kreditu, broj 21.074.224 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Svrha kredita bila je kupnja nekretnine. Kredit je isplaćen u cijelosti. Dana 14.1.2008. sklopljen je Ugovor o kupoprodaji nekretnina između CA kao prodavatelja te 2. tuženika kao kupca. Iznosom isplaćenog kredita 2. tuženik je kupio nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, upisane kao kč. br. [katastarska čestica]/G, u naravi kuća, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška, i kč. br. [katastarska čestica], u naravi povrtnjak, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Baška (dalje u tekstu: Nekretnina). 1. tuženik je u svojstvu vjerovnika, dana 8.4.2008. zaključio Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama s 3. tuženikom kao dužnikom te 2. tuženikom, 4. tuženikom i tužiteljem kao solidarnim jamcima (dalje u tekstu: Sporazum). Tužitelj je, kako u svojstvu fizičke osobe/solidarnog jamca, tako i u svojstvu direktora 2., 3. i 4. tuženih, potpisao Sporazum. Temeljem Sporazuma osnovano je u korist 1. tuženika, založno pravo na nekretnini u vlasništvu 2. tuženika, a sve radi osiguranja novčane tražbine 1. tuženika prema 3. tuženiku u iznosu od 200.000,00 EUR-a. Sve navedeno je nesporno. Poduzete su sve prednje navedene radnje - Ugovor o kreditu je sklopljen, kredit je isplaćen, nekretnina je kupljena te je osnovano založno pravo na nekretninama. Dakle, ugovorne strane ispunile su sve obveze koje proizlaze iz Ugovora o kreditu i Sporazuma te je nesporno da su i Ugovor o kreditu i Sporazum u potpunosti konzumirani. U odnosu na nekretninu na kojoj je osnovano založno pravo, vodio se ovršni postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Krku, pod posl.br. Ovr-119/2019 (dalje u tekstu: Ovršni postupak). Ovršni postupak pokrenut je 2014.. Zbog činjenice otvaranja stečajnog postupka nad ovdje 2. tuženikom, ovršni postupak je prekinut te je predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci. Ovršni postupak vodio se gotovo 10 godina. Nasuprot navedenome, tužitelj u navedenom vremenskom razdoblju od gotovo 10 godina niti u jednom trenutku nije isticao ništetnost Sporazuma. S obzirom da je nekretnina na kojoj je osnovano založno pravo predmet prodaje u stečajnom postupku, očito je da je tužiteljevo podnošenje tužbe usmjereno isključivo i jedino na odugovlačenje stečajnog postupka. Tužitelj tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti Sporazuma. Međutim, tužba na utvrđenje može se podnijeti kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog odnosa. Kod podizanja deklaratorne tužbe postojanje pravnog interesa je obvezan uvjet. Pravni interes postoji uvijek kada je svrha spora da se donese presuda koja na neki način pogoduje tužitelju, odnosno osigurava mu zaštitu ugroženih prava. Tužitelj tužbom nije učinio vjerojatnim postojanje pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe niti je dokazao da bi presuda donesena u korist tužitelja istome pogodovala odnosno osigurala zaštitu ugroženih prava. Slijedom svega navedenog, tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Sporazum čija se ništetnost ovom tužbom zahtijeva solemniziran je od strane Javnog bilježnika Vladimira Marčinka, Palmotićeva 43 A, Zagreb pod posl. br. OV- 5788/2008. 1. tuženika je u sklapanju Sporazuma zastupao punomoćnik ZA temeljem specijalne punomoći od dana 15.9.2008. godine (dalje u tekstu: Specijalna punomoć). Specijalna punomoć izdana ŠA, izdana je za sklapanje i potpisivanje Ugovora o kreditu te Sporazuma radi osiguranja novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama. Na predmetnu Specijalnu punomoć stavljena je ovjera potpisa zakonskih zastupnika 1. tuženika od strane Javnog bilježnika dr. Stefana Lindnera, Herrengasse 10/1, Klagenfurt pod registarskim brojem [registarska oznaka]/2008. Specijalna punomoć izdana ŠA, izdana je za sklapanje i potpisivanje Ugovora o kreditu te Sporazuma radi osiguranja novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama. Na predmetnu Specijalnu punomoć stavljena je ovjera potpisa zakonskih zastupnika 1. tuženika od strane Javnog bilježnika dr. Stefana Lindnera, Herrengasse 10/1, Klagenfurt pod registarskim brojem [registarska oznaka]/2008. Tužitelj, u tužbi, u bitnome navodi da je Sporazum ništetan te nema pravne učinke iz razloga što punomoć izdana za sklapanje Sporazuma nije izdana u istom obliku kao i sam Sporazum. Odredba članka 314. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje, kako slijedi: „Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje tog ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.“ Upravo suprotno tužiteljevim navodima, niti jednim zakonskim propisom nije propisan oblik u kojem sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava mora biti sklopljen. Nužno je samo da je sporazum sklopljen u pisanom obliku. Solemnizacija sporazuma od strane javnog bilježnika predstavlja jedan od načina na koji sporazum može biti sklopljen, no ne i oblik propisan zakonom za sklapanje sporazuma. Zaključno, tuženik ističe: Tužitelj ničim nije dokazao pravni interes za podnošenje tužbe, Ugovor o kreditu i Sporazum u potpunosti su konzumirani, Tijekom gotovo 10 godina ovršnog postupa tužitelj nikad nije isticao ništetnost Sporazuma, odugovlačenje stečajnog postupka, jedini uvjet za valjanost sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava je pisani oblik, nastavno, i punomoć za sklapanje sporazuma mora biti samo u pisanom obliku. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je sklopljen 8. travnja 2008. između parničnih stranaka zbog toga što punomoć DA koji je zastupao prvotuženika (vjerovnika) nije bila solemnizirana kod javnog bilježnika, odnosno nije bila u istom obliku kao i Sporazum koji je solemniziran kod javnog bilježnika.
5. Među strankama je sporno da li je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je sklopljen 8. travnja 2008. između parničnih stranaka ništetan jer punomoć DA koji je zastupao vjerovnika nije bila solemnizirana kod javnog bilježnika. Sporno je da li tužitelj ima pravni interes za ovu tužbu, da li ima aktivnu legitimaciju i da li je bio dužan obuhvatiti sve stranke potpisnice sporazuma tužbom.
6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) te je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. U pravu su tuženici kada tvrde da punomoć MA koji je zastupao vjerovnika prvotuženika nije trebala biti dana u obliku javnobilježničkog akta kao uvjet valjanosti Sporazuma. Takva obveza za punomoć nigdje nije propisana za pravni posao koji je sklopljen a to je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Punomoćnik MA je ovdje zastupao vjerovnika koji nije niti prenosio, niti otuđivao svoja prava, već je prava stjecao. Stoga je po mišljenju suda bila dostatna specijalna punomoć prvotuženika na str. 11 i 12 spisa kakva je ovdje bila dana. Da i postoji neki nedostatak u punomoći punomoćnika vjerovnika, a ovdje ne postoji, ne bi utjecalo na nastanak založnog prava kojeg je zasnovao sam tužitelj koji sada prigovara nedostatnosti oblika punomoći stjecatelju prava kojeg je sam otuđio.
8. Odredba članka 314. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje: Oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje tog ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.
9. Upravo suprotno tužiteljevim navodima, niti jednim zakonskim propisom nije propisan solemnizirani oblik sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava. Propisano je samo da je sporazum sklopljen u pisanom obliku. Solemnizacija sporazuma od strane javnog bilježnika predstavlja jedan od načina na koji sporazum može biti sklopljen, no ne i oblik propisan zakonom za sklapanje sporazuma. Kod Sporazuma o osiguranju novčane tražbine radi o pravnom poslu s dvojnim karakterom. Sporazum istovremeno predstavlja Ugovor o osnivanju založnog prava sukladno odredbi čl. 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP-a, "Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), te ovršnu ispravu koja ovlašćuje vjerovnika na neposrednu ovrhu na založenoj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja u smislu čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu.
10. Zaključno, za zasnivanje založnog prava temeljem predmetnog sporazuma dovoljan je sporazum o založnom pravu u pisanom obliku (čl. 307. st. 6. ZVDSP-a) koji će sadržavati točnu oznaku zemljišta glede kojega se uknjižba založnog prava zahtijeva te izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu (čl. 307. st. 6. i čl. 309. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 59. Zakona o zemljišnim knjigama). Navedenim pretpostavkama je udovoljeno. A udovoljeno je i valjanosti punomoći u pisanom obliku punomoćnika vjerovnika odnosno prvotuženika.
11. Što se tiče pravnog interesa kod tužbe za utvrđenje iz čl. 187. ZPP-a a kojem tuženici prigovaraju, ovaj sud smatra da tužitelj ima pravni interes jer je potpisnik sporazuma za koji tvrdi da je ništetan. Iako sud smatra da tužitelj nema ekonomski interes, on ipak ima pravni interes jer je zainteresirana osoba iz članka 327. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) Ekonomski interes tužitelj nema jer bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva došlo do prestanka založnog prava dok bi tužiteljeva obveza i dalje opstala, pri čemu bi za njega kao jamca bila očigledno otegotnija, uslijed gubitka zaloga prodajom kojeg se tužiteljeva obveza može umanjiti.
12. I aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz odredbe čl. 327. ZOO-a.
13. Sud je za treće i četvrtotuženika postupio po odredbi čl. 84. st. 1. i 2. toč. 5. ZPP-a i pozivom na odredbu čl. 85. st. 3. ZPP-a pozvao tužitelja da predujmi iznose za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika (rješenja na str. 101 i 113 spisa). Tužitelj nije u ostavljenom roku predujmio sredstva, slijedom čega je sud pozivom na odredbu čl. 85. st. 3. ZPP-a u odnosu na treće i četvrtotuženika tužbu odbacio, odnosno donio je odluku sukladno točki I. i II. izreke rješenja.
14. Iz toga proizlazi da tužbom nisu obuhvaćene sve stranke sporazuma čija se ništetnost ovdje traži. Unatoč tome, sud smatra da je tužba uredna za postupanje jer stranke na koje se odnose posljedice koje bi proizašle iz ništetnosti su ipak obuhvaćene tužbom, a to su prvotuženik kao vjerovnik i drugotuženik kao založni dužnik. Na treće i četvrtotuženika se učinici sporazuma niti ne odnose iako su sudjelovali u sklapanju istog.
15. Kako sporazum nije ništetan jer je specijalna punomoć MA bila izdana u valjanom obliku sukladno odredbi čl. 314. ZOO-a, to nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 290. st. 1. ZOO-a.
16. Napominje se i da odredba čl. 290. st. 1. ZOO-a propisuje: Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.
17. Ovaj sud smatra i da punomoć vjerovnika kojim slučajem nije bila u propisanom obliku, što ovdje nije slučaj, to ne bi imalo utjecaja na zasnovano založno pravo u njegovu korist koje zasnivanje je svojom voljom izvršio tužitelj.
18. Kako ovdje nije došlo do nepoštivanja obvezatnosti oblika iz odredbe čl. 290. st. 1. ZOO-a, sud je tužbeni zahtjev odbio i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.
19. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Prvo tuženik i drugo tuženik su u cijelosti uspjeli u sporu u kojem su zastupani po punomoćniku koji je odvjetnik, pa su im je priznati parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).
20. Prvo tuženiku je priznat trošak za slijedeće radnje u postupku:
- pristup na ročište 15.4.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 2.);
- odgovor na tužbu od 27.6.2023. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);
- za PDV (25%) 100,00 EUR (Tbr. 42.), ukupno 500,00 EUR.
21. Drugo tuženiku je priznat trošak za slijedeće radnje u postupku:
- pristup na ročište 15.4.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 2.);
- odgovor na tužbu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);
- sastav podneska od 4.4.2025. od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1.);
- za PDV (25%) 150,00 EUR (Tbr. 42.), ukupno 750,00 EUR.
22. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da prvo tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 500,00 EUR, a drugo tuženiku prouzročeni parnični trošak od 750,00 EUR, slijedom čega je donio odluke sukladno točki II. i III. izreke presude.
23. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude i rješenja.
Rijeka, 16. svibnja 2025.
Sudac
Nataša Vukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
