Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S p l i t
Poslovni broj: P Ob-183/2020-88
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu protiv tuženika UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boro Rajić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Marine Matković, odvjetnice u Splitu, te zam. pun. tuženika AĆ, odvjetničkog vježbenika u OD Kasalo&Rajić u Splitu, objavljene 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova investiranja u adaptaciju i dogradnju stambenog objekta u vlasništvu tuženika, na adresi [adresa] u [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] isplatiti tužiteljici MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 eur sa zateznom kamatom koja teče od 12. ožujka 2017. do konačne isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Za više traženo i to za iznos od 14.000,00 eur, kao i za više tražene zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da automobil M1 marke RENAULT 5 TURBO 2 8220, godina proizvodnje 1985, broj šasije [broj šasije], ranijih reg. oznaka [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog za po ½ dijela prava vlasništva, te je dužan tuženik UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2015. do konačne isplate, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."
III. Utvrđuje se da motor L3, marke YAMAHA XJR 1300, godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog za po ½ dijela prava vlasništva.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 15.000,00 eur protuvrijednosti u kunama zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja teče od 15. lipnja 2016.. do isplate."
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje da novčani iznosi zatečeni na računu tuženika na dan 22. svibnja 2015. predstavljaju bračnu stečevinu parničnih stranaka.
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.035,00 eur zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 17. travnja 2020. tužiteljica je navela da su parnične stranke sklopile brak 14. rujna 1996., koji brak da je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-633/15 od 11. 2017. Faktički, brak stranaka da je trajao do 22. svibnja 2015. do kada da je postojala zajednica života, odnosno do podnošenja tužbe za razvod braka iz postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-633/15, kada da je tuženik odselio iz tada zajedničkog kućanstva s tužiteljicom. Za vrijeme trajanja braka, od 1996. do 2015. stranke da su stekle dogradnju postojećeg objekta i nadogradnju građevine – obiteljske kuće u [adresa] – dogradnja postojeće građevine, rušenje starog krova kuće te na istom nadogradnja kata na cjelokupnoj površini obiteljske kuće. Obiteljska kuća u vlasništvu da je tuženika u skladu sa zemljišnoknjižnim uloškom Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], odnosno suvlasništvu tuženika stečenog nasljedstvom iza smrti roditelja. Za potrebe pokretanja postupka utvrđenja bračne stečevine, tužiteljica da je provela postupak osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj R1-1357/16, u kojem postupku da je provedeno građevinsko vještačenje po vještaku Roku Mijanoviću od 29. lipnja 2016. Iz nalaza navedenog vještačenja da je utvrđeno da se radi o stambenom objektu anagrafske oznake [adresa], visina P+02 kata. Po navodima prisutnih (stranke), a što da je vidljivo i iz zatečenog stanja, dio građevine da je rekonstruiran na način da je porušena stara veranda, te krovna konstrukcija iznad bivšeg 01. kata, te da su izvedeni novi armirano betonski stupovi s južne strane, na 01. katu da je postavljen laminat u jednoj spavaćoj sobi i blagovaoni, dva pvc prozora, te da su ove dvije prostorije ožbukane, a s vanjske strane da je u cijelosti izvedeno novo ab stubište do 02. kata. Cijela 02. etaža da je novo izgrađena u grubim građevinskim radovima s terasom, a što se tiče ostalih radova unutar 02. kata da su ugrađena jedna balkonska vrata i tri prozora čije dimenzije da su uzete na licu mjesta. Tijekom očevida vještak da je utvrdio da je izvedeno kompletno krovište, takozvani bijeli strop. Mjerenjem na licu mjesta da je utvrđeno da novi dio rekonstruirane građevine posjeduje neto površinu od 126 m[2] . Nadalje, da je utvrđeno, od strane parničnih stranaka, da iste nemaju nikakvu dokumentaciju o građenju, da su radovi izvedeni od strane trećih osoba i da je cijena radova plaćena na ruke, odnosno da nema transakcija putem računa te izvođač da nije obračunao PDV. Slijedom navedenog, u predmetnom vještvu stručno mišljenje vještaka da se bazira na izradi aproksimativnog troškovnika građevinsko zanatskih radova koji se odnose na radove rušenja verande i krovne konstrukcije, odvoznog materijala na gradski deponij, zatim zidarske i ab radove, kao i ostale zanatske radove koji uključuju žbukanje dijela zidova, ugradbu laminata u spavaćoj sobi i blagovaoni na 01. katu, te ugradbu svih zatvora na 01. i 02. katu, da proizlazi da vrijednost navedenih radova na rekonstrukciji dijela objekta bez PDV-a iznosi protuvrijednost od 38.000,00 eur odnosno 295,90 eur/m[2] rekonstruiranog objekta. Građevinski radovi rekonstrukcije i nadogradnje objekta u vlasništvu tuženika da su rađeni u ljeto 2012. koju da su rekonstrukciju objekta, dogradnju i poboljšanje te uvećanje tržišne vrijednosti nekretnine tuženika, učinile parnične stranke zajedno iz zajedničkih sredstava tada bračnih drugova. Tužiteljica da od tuženika potražuje za ulaganje u njegovu nekretninu koja predstavlja posebnu imovinu tuženika, novčani iznos od 19.000,00 eur protuvrijednosti u kunama. Za vrijeme trajanja braka da su kupljene sljedeće vrijednije pokretnine: motor L3, marke YAMAHA XJR 1300, godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]; M1, marke RENAULT 5 TURBO 2 8220, godina proizvodnje 1985, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], odjavljeno 23. svibnja 2013., međutim još uvijek u posjedu tuženika; ostala motorna vozila manje vrijednosti, za koje tužiteljica da ne vidi svrhovitost utuženja, a sve prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Službe za upravne poslove, broj 511-12-19-130-649/2016 od 14. ožujka 2016. (iz postupka Općinskog suda u Splitu P Ob-633/15). Motor L3, marke YAMAHA XJR 1300, godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], da je kupljen na ime tuženika 2003. temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kod HVB Bank Croatia d.d. broj ugovora 80555-03 od 14. svibnja 2003.. ovjeren po javnom bilježniku Borici Kovačević iz Splita broj OU-193/2003 od 14. svibnja 2003. za iznos od 9.846,00 eur protuvrijednosti u kunama. Kredit da je u cijelosti otplaćen za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka. Tužiteljica da traži utvrđenje prava vlasništva za ½ na predmetnoj pokretnini, odnosno kako je predmetna pokretnina upisana na ime tuženika i u njegovom posjedu, isplatu ½ tržišne vrijednosti motora prema cijenama na dan 01. lipnja 2015. Automobil M1, marke RENAULT 5 TURBO 2 8220, godina proizvodnje 1985, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], da je odjavljen 23. svibnja 2013., te da se nalazi u posjedu tuženika u obiteljskoj garaži tuženika, što da svjedoči novinski članak Jutarnjeg lista „Legende:
Renault 5 Turbo 2 – Rijetka cestovna verzija reli bolida mitske grupe B postoji u Splitu“ od 30. ožujka 2017. autora HĆ. Predmetno vozilo prema podacima u tekstu da može postići cijenu do vrtoglavih 100.000,00 eur protuvrijednosti u kunama, međutim, da je procjena tužiteljice da je vrijednost predmetnog vozila cca 30.000,00 eur protuvrijednosti u kunama. Parnične stranke da su od zajedničkih novčanih sredstava otvorile Beach bar Accubo na Žnjanu, na način da je tuženik bio suvlasnik za ½, a drugu polovinu EĆ, koji da je bio ortak u poslovanju. Kasnije da je ortački dio EĆ preuzeo ŠĆ. Objekt da je kupljen 2013., te da se nalazio na žnjanskom platou kao zajednički sezonski obrt za ugostiteljstvo. Prilikom kupnje i ulaskom u ortakluk da je plaćeno 10.000,00 eur protuvrijednosti u kunama temeljem Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji između tuženika i Turistički objekti d.o.o. iz Splita, vlasništva EĆ, od 23. svibnja 2013. Da je kasnije u ortakluk na ime EĆ ušao ŠĆ, a drugi suvlasnik bio upravo tuženik, da dokazuje Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva turizma, Služba turističke inspekcije, Područna jedinca u Splitu, Klasa: UP/I-334-09/14-02/81, Urbroj:
529-10-04/7-14-5, kao i činjenica da je imenovani Beach bar „Accubo“ poslovao u sklopu obrta za ugostiteljstvo [obrt], MBO: [matični broj osiguranika], u kojem da je tužiteljica bila osoba ovlaštena za zastupanje zbog završene srednje turističke škole, smjer hotelijersko-turistički tehničar. Ugostiteljski objekt brze prehrane (beach bar) „Accubo“ da je prodan Cukarinu 2016. za iznos od 60.000,00 eur protuvrijednosti u kunama – dakle, za vrijeme trajanja postupka brakorazvodne parnice pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj P Ob-633/15, a za to da je tužiteljica saznala naknadno. Na ime prodaje navedenog ugostiteljskog objekta, tužiteljica da od tuženika potražuje isplatu u visini 15.000,00 eur protuvrijednosti u kunama. Tuženik da ima račune otvorene kod Zagrebačke banke d.d., te tužiteljica da potražuje polovinu iznosa zatečenih na računima tuženika kod imenovane banke na dan faktičnog prekida bračne zajednice 22. svibnja 2015. kao i zatražiti podatke o stanju i kretanju po računima tuženika u 2016. u trenutku prodaje beach bara „Accubo“. Stranke da su zajedno radile u Tenis klub Peka, udruzi građana koju da je osnovao tuženik, na način da su zajednički iznajmljivali i brinuli se o iznajmljivanju i opremi teniskih terena u vlasništvu tuženika, te zajednički brinuli o održavanju teniskih terena kao i za goste teniskih terena (čišćenje terena, pratećih objekata i prostorija teniskog kluba, iznajmljivanje termina, posluživanje gostiju, posluživanje pića i hrane gostima, nabava zemlje, nabava hrane i pića). Tužiteljica da je također pomagala i na Žnjanu u beach baru Accubo (konobarenje, nabava, čišćenje). Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da s naslova investiranja u adaptaciju i dogradnju stambenog objekta u vlasništvu tuženika, na adresi [adresa] u [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] isplati tužiteljici iznos od 19.000,00 eur protuvrijednosti u kunama sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2015. do isplate, kojom će se utvrditi da motor L3, marke YAMAHA XJR 1300, godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] i automobil M1 marke RENAULT 5 TURBO 2 8220, godina proizvodnje 1985, broj šasije [broj šasije], ranijih reg. oznaka [registarska oznaka], predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog za po ½ dijela, te kojom će se odrediti dioba suvlasničke zajednice civilnom diobom na način da će se automobili prodati u dražbenom postupku, a iznos postignut prodajom podijeliti između stranaka na način da svakom pripadne ½ dijela postignute cijene, kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 15.000,00 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. lipnja 2016. pa do isplate, kojom će se utvrditi da novčani iznosi koji su se nalazili na tekućem kunskom računu broj 3221010079 i deviznom računu broj 3236604526 tuženika otvorenom kod Zagrebačke banke d.d. Poslovnice u Splitu do 22. svibnja 2015., predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice za ½ dijela i tuženika za ½ dijela te kojom će se odrediti dioba bračne stečevine na način da tužiteljici pripadne u posebni dio vlasništva ½ iznosa utvrđenog kao bračna stečevina na navedenom računu, a druga polovina tuženiku, te će se odrediti dioba bračne stečevine i obvezati tuženika da isplati tužiteljici polovinu iznosa utvrđenih na navedenim računima, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2015. do isplate. Nadalje, tužiteljica je predložila obvezati tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.
2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 12. lipnja 2020. tuženik je naveo da se protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti. Tuženik da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije kao i prigovor zastare. Tužiteljica da u tužbi nije navela bitnu okolnost i to da je nakon sklapanja braka s tuženikom 1996. njihova bračna zajednica faktično prestala na vrijeme od cca. četiri godine zbog čega da je vođen parnični postupak kod ovog suda 1998. kada da je brak stranaka razveden, točnije da je bračna zajednica stanaka već jednom bila prestala prije svibnja 2015. Nadalje, netočan da je navod tužiteljice kako su parnične stranke iz zajedničke imovine ulagale u nekretnine upisane u ZU 10212 i 19613 KO [katastarska općina] u vrijednosti od 38.000,00 eur. Naime, nekretnine upisane u ZU 10212 i 19613 KO [katastarska općina] da predstavljaju suvlasništvo više osoba u idealnom dijelu, a ulaganja u kuću u vidu nadogradnje da je 2011. inicirala te financirala pokojna majka tuženika TĆ novčanim sredstvima koja su ostala iza njezinog pokojnog supruga, odnosno tuženikovog oca ĆĆ preminulog **.**.2007. Dakle, kako nekretnine, a ni financijska sredstva koja su uložena u kuću ne predstavljaju novčana sredstva tuženika niti vrijednost stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti utrošena novčana sredstava predstavljaju sredstva koja proizlaze iz bračne stečevine, time da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, odnosno neosnovano da tužiteljica potražuje isplatu u iznosu od 19.000,00 eur, a sve i da je tužiteljica imala osnovu potraživati iznos na ime ulaganja od upisanih suvlasnika, u tom slučaju da je nastupila zastara. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da bi motorno vozilo marke Renault 5 Turbo predstavljalo bračnu stečevinu, tuženik je naveo da je to vozilo stečeno temeljem Ugovora o kupoprodaji od 13. rujna 1999., odnosno u vrijeme kada nije postojala bračna zajednica parničnih stranaka. Motor L3 marke Yamaha XJY 1300 da je oštećen u prometnoj nezgodi te da je novac koji je tuženik dobio po odštetnom zahtjevu uložen za kupnju osobnog vozila Renault Megane koji da je ostao u vlasništvu tužiteljice te da tuženik nije tražio da mu tužiteljica isplati polovinu vrijednosti vozila Renault Megane. Sukladno tome da je i glede ovog zahtjeva osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zatare. Netočni da su navodi iz tužbe kako je ugostiteljski objekt beach bar Accubo otvoren uz pomoć zajedničkih sredstava parničnih stranaka iz razloga jer da iz samih isprava koje je priložila tužiteljica i to Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji od 25. svibnja 2013. proizlazi da je vlasnik objekta bilo trgovačko društvo Turistički objekti d.o.o. zastupano po VĆ i da je dogovoreno ulaganje od strane tuženika te dijeljenje dobiti i troškova. No tuženik da nije uložio nikakva sredstva u predmetni poslovni projekt već da je nakon što je ŠĆ preuzeo poslovanje 2014. u studenom 2014., napustio obrt te da time nije sudjelovao u prodaji objekta niti stekao bilo kakva novčana sredstva s naslova dobiti pa da se i za to potraživanje ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije te prigovor zastare. Konačno, nejasni da su navodi tužiteljice glede potraživanja polovine novčanih sredstava na računu tuženika do 22. svibnja 2015.
3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 31. siječnja 2025. tužiteljica je uredila tužbu označivši kao svoje prezime MĆ umjesto ranije označenog ĆĆ. Nadalje, u navedenom podnesku tužiteljica je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje da novčani iznosi zatečeni na računu tuženika na dan 22. svibnja 2015. predstavljaju bračnu stečevinu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u navedenom podnesku tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se s naslova investiranja u adaptaciju i dogradnju stambenog objekta u vlasništvu tuženika, na adresi [adresa] u [adresa], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10212 KO [katastarska općina] obvezati tuženika da isplati tužiteljici iznos od 19.000,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2015. do isplate, kojom će se utvrditi da motor L3, marke YAMAHA XJR 1300, godina proizvodnje 2003., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] i automobil M1 marke RENAULT 5 TURBO 2 8220, godina proizvodnje 1985., broj šasije [broj šasije], ranijih reg. oznaka [registarska oznaka], predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog za po ½ prava vlasništva te kojom će se obvezati tuženika da isplati tužiteljici iznos od 10.000,00 eur sa zateznom kamatom koja teče od 22. svibnja 2015. do isplate, te kojom će se obvezati tuženika da isplati tužiteljici iznos od 15.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. lipnja 2016. pa do isplate.
4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 11. veljače 2025. tuženik je naveo da se ne protivi povlačenju tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje da bračnu stečevinu predstavljaju novčani iznosi zatečeni na računu tuženika na dan 22. svibnja 2015.
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob-633/2015 od 11. rujna 2017., spisa ovog suda pod posl. br. R1-1357/2015, ZK izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10212 KO [katastarska općina], Rješenja Općinskog suda u Splitu Z-7281/10 od 25. listopada 2013., Poreznog rješenja Ministarstva financija-Porezne uprave PU Split Ispostava Split od 28. siječnja 2014., Uvjerenja PU Splitsko-dalmatinska Sektor upravnih i inspekcijskih poslova Služba za upravne poslove broj: 511-12-19-130-649/2016 od 14. ožujka 2016., dopisa Splitske banke od 28. srpanj 2006., Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 80555-03 zaključenog između KVB bank Croatia d.d. i tuženika kao korisnika kredita ili fiducijalnog dužnika te ĆĆ kao sudužnika 14. svibnja 2003., novinskog članka "Legende: Renault 5 Turbo 2 Rijetka cestovna verzija reli bolida mitske grupe B postoji u Splitu!", Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji zaključenog između tuženika i Turistički objekti d.o.o. Split 23. svibnja 2013., Zapisnika Ministarstva turizma Službe turističke inspekcije PJ Split Klasa: UP/I-334-09/14-02/81 Ur. broj: 529-10-04/7-14-5, Ugovora o usluzi banke platni asistent zaključenog između Zagrebačke banke d.d. i tuženika kao korisnika usluge 3. lipnja 2011., Dodatka Ugovoru o usluzi banke platni asistent zaključenog između Zagrebačke banke d.d. i tuženika kao korisnika usluge 3. lipnja 2012., dopisa odvjetnice Marine Kedžo od 12. ožujka 2017., Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-410/2015 od 18. siječnja 2017., Rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku Heleni Dragun kao povjereniku Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-2158/2014 od 10. studenog 2016., Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između NĆ kao prodavatelja i tuženika kao kupca 13. rujna 1999., Prijave za upis i stupanja ortaka u obrtni registar, Zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, prijavnice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 29. listopada 2014., spisa ovog suda pod posl. br. P Ob-713/2015, IIIP-117/1998, Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji službe za gospodarstvo KLASA: UP/I-311-07/14-01/1182 Ur. broj 2181-01-01-14-2/LŽ od 28. listopada 2014., Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji službe za gospodarstvo KLASA: UP/I-311-07/14-01/775 Ur. broj 2181-01-01-14-2/LDŽ od 27. lipnja 2014., Ugovora o ustupanju prava na koncesijsko odobrenje zaključeno između ŠĆ kao davatelja prava i Domum Legalis d.o.o. kao primatelja prava 10. ožujka 2016., dopisa Splitsko-dalmatinske županije Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu od 19. rujna 2022., izvatka iz obrtnog registra za obrt M od 19. rujna 2022., prometa računa TĆ kod OTP banke, prometa po tekućem i deviznom računu tuženika kod Zagrebačke banke, prometa po računu tužiteljice Privredne banke d.d., dopisa Croatia osiguranja od 12. prosinca 2022., Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između tuženika kao prodavatelja i ZĆ kao kupca **.**.2016., dopisa Ministarstva financija Porezne uprave PU Split od 18. listopada 2024. te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, dokaz saslušanjem ŠĆ, ŽĆ, BĆ, EĆ, JĆ, PĆ, ZĆ u svojstvu svjedoka te dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke dipl. ing. DĆ, kao i dokaz dopunskim vještačenjem po navedenom svjedoku.
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
8. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su iste sklopile brak 14. rujna 1996., a koji je razveden pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob-633/2015 od 11. rujna 2017. Nadalje, među strankama nije sporno da je bračna zajednica između istih prestala u svibnju 2015. kada je tuženik i podnio tužbu protiv tužiteljice radi razvoda braka.
9. Među strankama u ovom postupku je sporno pitanje osnovanosti potraživanja tužiteljice s naslova investiranja u adaptaciju i dogradnju stambenog objekta koji se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10212 KO [katastarska općina], zahtjev za utvrđenje da bi motor L3 marke Yamaha XJR 1300 te automobil MJ marke Renault 5 Turbo 2 8220 predstavljali bračnu stečevinu parničnih stranaka svakog za po ½ dijela te zahtjev za isplatom polovine iznosa kojeg je vještak prometne struke procjenio kao vrijednost vozila Renault 5 Turbo u vrijeme prodaje istog, te osnovanost potraživanja iznosa od 15.000,00 eur s naslova prodaje ugostiteljskog objekta brze prehrane "Accubo". Nadalje, među strankama je sporna osnovanost prigovora nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije te prigovora zastare.
10. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka je određeno da se pod prijelazom imovine razumjeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
11. Pregledom Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Z-7281/10 od 25. listopada 2013. utvrđeno je da se istim dopušta uknjižba prava vlasništva i to 8/16 dijela čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10212 KO [katastarska općina] na TĆ za ¼ dijela, RĆ za ¼ dijela, tuženika za ¼ dijela i MĆG za ¼ dijela.
12. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju po javnom bilježniku Heleni Dragun kao povjereniku Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-2158/2014 od 10. studenog 2016. iza smrti pok. TĆ, preminule **.**.2014., utvrđeno je da njenu ostavinu i to čest. zem. [katastarska čestica] ZU 10212 KO [katastarska općina], za 2/16 dijela nasljeđuju RĆ 1/3 dijela, MĆG za 1/3 dijela i tuženik za 1/3 dijela.
13. Pregledom ZK izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], kuća, zgrada, dvor i čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, oranica, sve ZU 10212 KO [katastarska općina], utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik navedenih nekretnina za 2/16 dijela te za 1/24 dijela.
14. Pregledom spisa ovog suda pod posl. br. R1-1357/2015 utvrđeno je da je 7. prosinca 2015. pod navedenim poslovnim brojem zaprimljen prijedlog tužiteljice kao predlagateljice naspram tuženika kao predloženika, a radi donošenja rješenja kojim će se odrediti izvođenje osiguranja dokaza očevidom na licu mjesta i to na nekretnini – obiteljska kuća u [adresa], anagrafske oznake [adresa], uz prisustvo vještaka građevinske struke radi utvrđenja novčane vrijednosti izvedenih građevinskih radova dogradnje i nadogradnje obiteljske kuće u vlasništvu predloženika, a što predstavlja zajedničko ulaganje predlagateljice i predloženika na ime bračne stečevine. U navedenom postupku izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke. U elaboratu utvrđenja činjeničnog stanja s davanjem stručnog mišljenja od 23. lipnja 2016. vještak za graditeljstvo Roko Mijanović je naveo da se tu radi o stambenom objektu anagrafske oznake [adresa], visini P+02 kata. Po navodima prisutnih, a što da je vidljivo iz zatečenog stanja dio građevine da je rekonstruiran na način da je porušena stara veranda te krovna konstrukcija iznad bivšeg prvog kata te da su izvedeni novi armirano-betonski stupovi s južne strane, na prvom katu da je postavljen laminat u jednoj spavaćoj sobi i blagovaoni, dva PVC prozora, te da su ove dvije prostorije ožbukane, a s vanjske strane da je u cijelosti izvedeno novo ab stubište do drugog kata. Cijela druga etaža da je novoizgrađena u grubim građevinskim radovima s terasom, a što se tiče ostalih radova unutar drugog kata da su ugrađena jedna balkonska vrata, ulazna vrata i tri prozora čije dimenzije da su uzete na licu mjesta. Tijekom očevida vještak da utvrđuje da je izvedeno kompletno krovište, tzv. bijeli strop. Mjerenjem na licu mjesta da utvrđuje da novi dio rekonstruirane građevine posjeduje neto površinu od 126 m[2] . Nadalje, vještak da utvrđuje da stranke nisu dostavile nikakvu dokumentaciju te da su izjavile da su radovi izvedeni od strane trećih osoba na način da su svi radovi plaćeni na ruke, odnosno da se nisu vršile nikakve novčane transakcije preko računa te da strankama od strane izvođača nije obračunat PDV. Uvažavajući trenutne tržišne cijene radova na izgradnji sličnih objekata, a koje jedinične cijene sadrže vrijednost rada i materijala, vještak da je prethodno sam izradio aproksimativni troškovnik građevinsko-zanatskih radova koji da se odnose na radove rušenja verande i krovne konstrukcije, odvoznog materijala na gradski depo, zatim sve zidarske i ab radove kao i ostale zanatske radove koje uključuju žbukanje dijela zidova, ugradbu laminata u spavaćoj sobi i blagovaoni na prvom katu te ugradbu svih zatvora na prvom i drugom katu, te da proizlazi da vrijednost navedenih radova na rekonstrukciji dijela objekta bez PDV-a iznosi 38.000,00 eur.
15. Saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 25. studenog 2021. tužiteljica je navela da je obiteljska kuća koja je predmet tužbenog zahtjeva bila u suvlasništvu tuženikovih roditelja i njegovog strica, a u vrijeme kada su izvodili radove dogradnje i nadogradnje na istoj, tuženikov otac da je umro, te da ona ne zna tko je u vrijeme izvođenja tih radova naslijedio njegov suvlasnički udio. Međutim, još za života njegovog oca, on da se dogovorio sa svojim bratom, da na predmetnoj kući može nadograditi kat, a što da su stranke u konačnici 2012. i uradile. Pritom da su te godine srušile postojeći krov navedene kuće uz suglasnost tuženikova strica, majke te brata i sestre, nalile taracu i podigle kat, te da su uz to napravile i dogradnju u kojoj da su do tada, a i nakon toga nastavile živjeti, te da su u tu svrhu napravile i potporne stupove. Tuženikova majka da je u navedenom razdoblju izvodila radove i sa sjeverne strane kuće i to radove na krovu. Na predmetnom novoizgrađenom katu da su pritom izvedeni samo grubi radovi, stranke da se tu nikada nisu uselile tijekom trajanja bračne zajednice, međutim, da je nesporno da je taj kat pripao tuženiku, sukladno dogovoru s njegovim bratom, sestrom i majkom. Glede vlasničke strukture na navedenoj kući tužiteljici da je poznato što pripada tuženikovom stricu, kao i što su se tuženik, njegov brat, sestra i majka dogovorili po smrti njegovog oca, međutim, kako je to provedeno kroz zemljišnik njoj da nije poznato. Predmetni radovi dogradnje i nadogradnje najvećim dijelom da su financirani novcem tuženikove majke (ne zna o kojem je iznosu riječ), međutim, i tužiteljičin pok. otac da joj je za izvođenje istih dao 10.000,00 eur, a dio da je financiran od sredstava ostvarenih radom tuženika u tenis klubu "Peka" i to u visini od 15.000,00 – 20.000,00 kn. Glede sveukupne vrijednosti izvedenih radova, tužiteljica da smatra da ista odgovara procjeni vještaka u predmetu ovog suda R1 – 1357/2015.
16. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik je naveo da su u ljeto 2011. na kući u vlasništvu njegove obitelji, odnosno koje je suvlasnik njegov stric i koje je bio suvlasnik sada njegov pok. otac, izvršeni radovi rušenja starog krova i izgradnje novog te dogradnja novog kata, a te radove da je u cijelosti financirala njegova majka. Njegov otac da je na toj kući imao pravo nadogradnje, a na novoizgrađeni kat da se nitko do danas nije uselio. Vrijednost tih radova da je iznosila cca. 50.000,00 eur, a nitko osim njegove majke iste da nije financirao, a njegova majka da je taj novac naslijedila iza smrti njegovog oca. Prilikom izvođenja tih radova da nije dograđen stan u kojem su on i tužiteljica stanovali (isti nikada nije dograđen), a potporni stupovi da su samo pomaknuti s jednog mjesta na drugo. Tužiteljičin otac da nije nikada financirao te radove. Veranda koja da se nalazi na potpornim stupovima da je prilikom izvođenja predmetnih radova srušena, potporni stupovi da su pomaknuti, izgrađena da je nova veranda unutar postojećih gabarita, novo stubište, te iznad iste novi kat koji se proteže duž cijele tlocrtne površine kuće. Tijekom trajanja bračne zajednice s tužiteljicom da nisu imali nikakvu ušteđevinu.
17. Saslušana u svojstvu svjedoka majka tužiteljice ŽĆ je navela da su tužiteljica i tuženik 2011. proširili garsonijeru u obiteljskoj kući tuženikovih roditelja u kojoj da su do tada živjeli, a koja da se nalazi na prvom katu navedene kuće (iznad garaže), te da su iznad garsonijere izgradili stan za sebe. Navedena garsonijera da je imala blagovaonicu, napravljenu od ranije postojeće verande, dalje s desne strane da se nalazila kuhinja, WC, a preko puta soba, a oni da su tu garsonijeru proširili u dijelu gdje je veranda i dogradili još jednu sobu. Iznad te garsonijere da su napravili stan cca 100 m[2] koji da se sastojao od 3 spavaće sobe, međutim u istom da su napravili samo grube radove, a što da znači da su postavili pregradne zidove, prozore i vrata, sproveli struju i vodu, dok da se ne sjeća da su postavili podove niti obavili bojadisarske radove. Navedeni radovi da su trajali cca. 2 godine, a da su prestali jer je ponestalo financijskih sredstava. Tuženikova majka da je tuženiku dala cca. 100.000,00 kn s kojim da su započeli naprijed opisane radove, također da su tužiteljica i tuženik zarađeni novac od rada ulagali u izvođenje tih radova, tužiteljičin otac da je dao tuženiku 10.000,00 eur 2011. ili 2012. za navedene radove i to na ruke, te da je sada pokojna majka svjedokinje dala tužiteljici 10.000,00 kn s kojima da je ona kupila namještaj za novoizgrađenu sobu u garsonijeri. U razdoblju dok su izvođeni radovi u garsonijeri te kada su se počeli izvoditi radovi u prostoru iznad, parnične stranke da su spavale u sobici od njegovog brata, a njihova kćerka ŽĆ da je bila kod svjedokinje čitavo ljeto. Prostor i garsonijere i stana iznad da je bio namijenjen tuženiku jer da se tako govorilo između tuženika, tužiteljice i njegovih roditelja. Štoviše, tuženikov brat da je sagradio kuću u blizini na zemlji njihovog oca pa da je otac namijenio naprijed navedeni prostor tuženiku. U garsonijeru, koju da su u predmetnom razdoblju dogradili, parnične stranke da su postavile laminat na dijelu verande, u čitavoj kuhinji te u novosagrađenoj sobi, a u kojoj da su postavili i jedan prozor. Nakon izvođenja predmetnih radova veranda da je bila veća jer da se ona tim radovima proširila. Za vrijeme izvođenja tih radova, oboje stranaka da je radilo, da su držali teniske terene i kafić u sklopu istih, gdje da je tužiteljica po cijele dane boravila i radila. Svjedokinja da je bila u 2-3 navrata na mjestu izvođenja tih radova i to kada su isti započeti, ali i kada su dovršeni. Tada da je vidjela treće osobe kako izvode te radove. Kada su se izvodili radovi na navedenoj kući, dio kuće na kojoj su se izvodili radovi da je bio u tuženikovom vlasništvu.
18. Saslušan u svojstvu svjedoka BĆ je naveo da je izvodio radove na kući tuženika i to po nalogu njegove majke TĆ, a koja da je i u cijelosti platila predmetne radove izgradnje potkrovlja. Njihovi radovi da su se sastojali od poslova zidanja potkrovlja i postavljanja montažne kose ploče, a pri tom da nije postavljen crijep, te da u navedenom potkrovlju nisu podignuti ni pregradni zidovi, nije sprovedena struja ni voda. U izgrađenom potkrovlju da se može živjeti, ali nitko tu nikada da nije stanovao, a od izvođenja navedenih radova stanje da je ostalo nepromijenjeno što mu je poznato jer da često prođe pokraj predmetne kuće. U vrijeme kada je izvodio navedene radove na prvom katu da je živio tuženik i njegova sestra (dijelili su kat po pola). Uz svjedoka da je u izvođenju tih radova sudjelovao tuženik te još jedan ili dva radnika, a navedene radove da je svjedoku platila tuženikova majka, ali da se ne sjeća u kojem iznosu. Nakon što su svjedoku predočene fotografije priložene spisu ovog suda pod posl. br. R1-1357/15, isti je naveo da je prije izvođenja radova izgradnje potkrovlja izvodio na predmetnoj kući radove dogradnje prvog kata na način što je srušio mali objekt koji se nalazio pokraj te kuće i na njegove mjesto napravio dogradnju pri tom rekonstruirajući stepenište i izgradnjom male verande. Za obavljanje navedenih poslova da ga je angažirala cijela obitelj MĆG, a izvođenje istih da mu je platila tuženikova majka AĆ. Svi ti radovi da su se odvijali s povremenim prekidima, a sveukupno da su trajali oko godinu i pol dana. Navedena veranda da je površine cca 4m*2m, ista da u naravi predstavlja predulaz, te da se na istoj nalazi položen jedan stolić. Tuženikova majka da je bila glavna, ona da im je davala naloge, plaćala ih i bez nje da se ništa nije moglo.
19. Saslušana u svojstvu svjedoka JĆ je navela da je tek u jednom navratu posjetila tužiteljicu u njihovom starom stanu koji je bio neuvjetan za život budući da je bio jednosoban stan male površine te da su stranke 2012. ili 2013. proširile navedeni stan dogradnjom, a ujedno iznad tog stana koji se nalazio na prvom katu, da su podignule još jedan kat. Prije izvođenja tih radova, tužiteljica da joj je spominjala kako bi iste trebalo izvesti, međutim zbog skupih hobija kojima se tuženik bavio, da za to nemaju novca, a kada su izveli te radove i to u vrlo kratkom vremenu, svega jedno ljeto, tužiteljica da joj je rekla da su im pomogli financijski roditelji i to i njeni i tuženikovi. Svjedokinja da je jednom bila i na tom novoizgrađenom katu gdje da su radovi bili izvedeni u roh bau izvedbi i gdje da su stranke trebale doći stanovati, ali to da nikada nije realizirano. Inače, u navedenoj zgradi u kojoj se nalazio stan, da su živjeli još tuženikovi roditelji i sestra, a u zgradi do ove, tuženikov brat. Tužiteljica da joj nikada nije govorila o prihodima koje su isti ostvarivali, ali njen dojam da je bio takav da ti prihodi nisu mogli biti mali s obzirom da se tenis klub financirao i od korištenja teniskih terena, zabava u kafiću, a bar na Žnjanu da je uvijek bio prepun ljudi. Svjedokinja da se sjeća da je jedne prilike tuženik zvao tužiteljicu na telefon i rekao joj da će doći neki radnici za izvođenje nekih radova i da im ona plati.
20. Saslušana u svojstvu svjedoka PĆ je navela da je s tužiteljicom u prijateljskim odnosima, štoviše, istu da poznaje 25-30 godina, a s tužiteljicom da se družila i tijekom trajanja njezinog braka te da ju je posjećivala u kući u kojoj su stanovali i odlazila na njeno radno mjesto. Parnične stranke da su tijekom trajanja braka stanovale u malom stanu na prvom katu obiteljske kuće u vlasništvu tuženikove obitelji te da su oni planirali nadogradnju na toj kući, a navedeni radovi da su izvedeni 2012. ili 2013. na način da su iznad tog prvog kata podignuti zidovi i napravljena je nadogradnja, ali samo u grubim radovima, a istovremeno s tom nadogradnjom, da su proširili prvi kat i to postojeću lođu, te postavili stupove koji su služili kao potpora za navedeno proširenje. U vrijeme izvođenja radova svjedokinja da je dolazila u navedenu kuću i do kafića u kojem je tužiteljica radila, a da je riječ o kafiću u sklopu tenis kluba Peka, a koji se nalazi odmah nasuprot te kuće. Tužiteljica da je svjedokinji spominjala da su i njena obitelj i tuženikova obitelj participirali u podmirenju troškova navedenih građevinskih radova.
21. Iz naprijed izvedenih dokaza, a posebice cijeneći iskaze ŽĆ, BĆ, GĆ i JĆ proizlazi da su prije predmetnih radova rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje kuće koja se nalazi na nekretnini čiji je suvlasnik tuženik, parnične stranke stanovale na prvom katu predmetnog objekta, a sukladno iskazu svjedoka BĆ proizlazi da je tuženik navedeni kat dijelio sa sestrom. Nadalje, iz iskaza naprijed navedenih svjedoka proizlazi da su predmetni građevinski radovi poduzeti 2011. -2012.-2013. a istima da je dograđen prvi kat čime je povećana površina stana u kojem su stanovale parnične stranke (sukladno iskazima ŽĆ, GĆ i JĆ) te je podignut i drugi kat ali samo u grubim radovima. Štoviše, i sam vještak građevinske struke SĆ je u svom vještvu u postupku osiguranja dokaza naveo da su se ti radovi sastojali od rušenja stare verande i krovne konstrukcije iznad bivšeg prvog kata te izvođenja novih armirano- betonskih stupova s južne strane, na prvom katu postavljanjem laminata u jednoj spavaćoj sobi i blagovaoni, dva PVC prozora, žbukanjem ovih dviju prostorija, a s vanjske strane izvođenjem novog ab stubišta do drugog kata. Iako je tužiteljica tijekom postupka isticala da su navedeni radovi dijelom financirani i novcem kojeg su stranke stekle svojim radom, ista na prednje okolnosti nije priložila relevantne dokaze, a posebice ne na okolnost visine iznosa novca koji bi za izvor imao rad stranaka. S druge pak strane, svjedokinje PĆ i JĆ potvrdile su u svojima iskazima da su upravo roditelji parničnih stranaka financirali predmetne radove. Štoviše, svjedokinja ŽĆ, inače majka tužiteljica, navedeno je i potvrdila pritom iskazujući da je njezin suprug dao tuženiku iznos od 10.000,00 eur u svrhu izvođenja navedenih radova. Cijeneći takav iskaz svjedokinje, okolnost što su parnične stranke tada već bile u dugogodišnjem braku, što su ovom investicijom rješavale svoje stambeno pitanje, te što je navedeni iznos tužiteljicin otac predao upravo tuženiku, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radilo bi se o novčanom daru učinjenom spram obje parnične stranke, dakle da su iste navedenim darovanjem stekle svaka po polovinu navedenog iznosa. Takav zaključak suda ne dovode u pitanje navodi svjedoka BĆ koji je iskazao kako je majka tuženika bila „glavna“, da je ona davala radnicima naloge, plaćala ih i bez nje da se ništa nije moglo. Naime, i sama tužiteljica ali i saslušani svjedoci u ovom postupku potvrdili su da su predmetni radovi financirani dijelom i novcem roditelja tuženika, međutim i svjedok BĆ naveo je u svom iskazu da ga je angažirala cijela obitelj MĆG dok je svjedokinja JĆ navela da je tuženik jedne prigode naložio tužiteljici da ona plati radnike koji su izvodili određene radove, pa očitim proizlazi da tuženikova majka nije bila jedina koja je predmetne radove financirala. Pritom valja istaknuti da tijekom postupka tužiteljica ničim nije dokazala da bi novčani iznos kojim je tuženikova majka financirala predmetne radove predstavljao novčano darovanje tužiteljici i tuženiku kao bračnim partnerima, odnosno da bi tužiteljica ostvarivala bilo kakva prava glede navedenog ulaganja od strane tuženikove majke. Slijedom iznijetog, odnosno utvrdivši da je novac u iznosu od 5.000,00 eur koji je tužiteljici darovao njezin otac, te koji predstavlja njezinu vlastitu imovinu sukladno odredbi čl. 253. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ/2003), uložen u izvođenje predmetnih radova na nekretninama u suvlasništvu tuženika, to je razvidno da se tuženikova imovina navedenim ulaganjem povećala odnosno da je isti ostvario korist na vlastitoj imovini, pa bi se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju bez osnove na strani tuženika. Posljedično tome, a pozivom na odredbu članka 1111. ZOO tužiteljica ima pravo na povrat uloženih sredstava. Pritom valja istaknuti da iz iskaza saslušanih svjedoka ŽĆ, ČĆ i JĆ proizlazi da su predmetni radovi izvođeni na dijelu nekretnina koji je pripao tuženiku (stan na prvom katu i stan na drugom katu), dakle na kojima bi isti bio isključivi izvanknjižni vlasnik (bez obzira što su navedene nekretnine u zemljišnoj knjizi i dalje upisane kao suvlasništvo tuženika, njegovog brata, sestre i strica) pa se upravo u odnosu na tuženika osnovanim ukazuje potraživanje tužiteljice u iznosu od 5.000,00 eur dok je za više traženo i to za iznos od 14.000,00 eur tužbeni zahtjev odbijen. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.
22. Sud je neosnovanim ocijenio prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije, a sve s obzirom da je sukladno čl. 1111. ZOO aktivno legitimirana osoba čija su sredstva prešla u imovinu druge strane bez pravne osnove, a što je u konkretnom slučaju tužiteljica dok je pasivno legitimirana obogaćena strana, a što je u konkretnom slučaju tuženik. Nadalje, sud je neosnovanim ocijenio i prigovor zastare, a sve budući da zastara zahtjeva za povrat uloženog počinje teći od prestanka korištenja tih ulaganja. Tužiteljica je predmetni zahtjev za isplatu uloženog u nekretninu tuženika pravodobno podnijela 17. travnja 2020., dakle u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO), koji je počeo teći od svibnja 2015. kao nespornog mjeseca prestanka bračne zajednice tužiteljice i tuženika i njezinog iseljenja iz njihovog do tada zajedničkog doma.
23. Na dosuđeni iznos od 5.000,00 eur tužiteljici su priznate zatezne kamate koje teku od 12. ožujka 2017., a sve budući je ista navedenog dana podnijela tuženiku zahtjev za isplatu s naslova ulaganja u predmetnu nekretninu (list 59. spisa) pa je pozivom na odredbu članka 1115. ZOO tuženik kao stjecatelj i to kao pošteni stjecatelj u obvezi platiti zatezne kamate od dana podnošenja navedenog zahtjeva. Za više tražene kamate tužbeni zahtjev je odbijen.
24. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva s naslova utvrđenja da bi bračnu stečevinu predstavljao automobil M1 marke Renault 5 Turbo 2 8220, godina proizvodnje 1985., broj šasije [broj šasije], ranijih reg. oznaka [registarska oznaka], te isplata s prednjeg naslova u iznosu od 10.000,00 eur, valja primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne imovine, dakle odredbe Obiteljskog zakona (NN 162/98, u daljnjem tekstu ObZ/1998) Odredbom čl. 251. ObZ/1998 propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 252. ObZ/1998 propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 257. st. 1. ObZ/1998 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).
25. Pregledom spisa ovog suda pod posl. br. III P-117/1998 utvrđeno je da je u istom tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka 30. ožujka 1998., a da je navedeni postupak okončan rješenjem ovog suda pod posl. br. III P-117/1998 od 29. ožujka 2007., a kojim se ima smatrati da je tužba u toj pravnoj stvari povučena.
26. Pregledom Uvjerenja PU Splitsko-dalmatinska Sektor upravnih i inspekcijskih poslova Služba za upravne poslove broj: 511-12-19-130-649/2016 od 14. ožujka 2016. utvrđeno je da je tuženik evidentiran kao vlasnik vozila M1, marke RENAULT 5 TURBO 2 8220, godina proizvodnje 1985, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], odjavljeno 23. svibnja 2013.
27. Pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između NĆ kao prodavatelja i tuženika kao kupca 13. rujna 1999. utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora osobni automobil marke Renault R5 model 8220 Turbo 2 reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 kn.
28. Pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između tuženika kao prodavatelja i ZĆ kao kupca **.**.2015. utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora vozilo marke Renault broj šasije [broj šasije] godine proizvodnje 1985., a da je kupoprodajna cijena 3.000,00 kn.
29. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da su prilikom zaključenja braka dobili na dar novčani iznos od 5.000,00 – 6.000,00 DEM, a s istim novcem da je tuženik kupio automobil Renault 5 Turbo. Između tuženika i nje da je došlo do prekida bračne zajednice u razdoblju od 1997. do 2000., a po obnavljanju bračne zajednice tuženik da joj je priznao da je taj automobil prodao, te da je kupio automobil Renault 5, međutim ona da ne zna za koji iznos je prodan Renault 5 Turbo, a da misli da je cijeli iznos ostvaren prodajom upotrijebljen za kupnju automobila Renault 5.
30. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik je naveo da je do prekida bračne zajednice došlo u razdoblju od proljeća 1997. do proljeća 2001. kada da su obnovili bračnu zajednicu. Automobil Renault 5 Turbo tuženik da je kupio dok još nije bio u braku. U razdoblju prekida bračne zajednice od 1997. do 2001. od ušteđevine te od pozajmice svojih roditelja da je kupio skuter za 3.000,00 eur. 1999. da je prodao Renault 5 Turbo za 5.000,00 eur i skuter, te da je kupio Renault 5 za iznos od 8.000,00 eur.
31. Saslušana u svojstvu svjedoka ŽĆ je navela da su stranke živjele razdvojeno u razdoblju kada im je sin CĆ imao 6 mjeseci, pa sve dok isti nije napunio 3,5-4 godine (pregledom rodnog lista za CĆ priloženog spisu ovog suda pod posl. br. IIIP-117/98 proizlazi da je isti rođen **.**.1997.)
32. Iz naprijed izvedenih dokaza razvidnim proizlazi da je vozilo marke Renault 5 Turbo 2 8220 kupljeno u razdoblju tijekom kojeg je već dvije godine bila prekinuta bračna zajednica parničnih stranaka. Iako je tužiteljica tijekom postupka isticala da novac kojim je kupljeno predmetno vozilo potječe od novca kojeg su parnične stranke dobile kao svadbeni dar, ista na prednje okolnosti ovom sudu nije pružila relevantne dokaze. S druge pak strane iz iskaza tuženika proizlazi da je predmetno vozilo kupljeno od novca kojeg je isti uštedio tijekom prekida bračne zajednice, od novca kojeg je isti stekao prodajom vozila kupljenog prije sklapanja braka, te od pozajmice svojih roditelja, dakle od novca koji bi predstavljao njegovu vlastitu imovinu. Imajući u vidu da je upravo na tužiteljici bio teret dokaza da bi predmetno vozilo predstavljalo bračnu stečevinu, a da ista na te okolnosti ovom sudu nije pružila relevantne dokaze kao i činjenicu da je u vrijeme kupovine navedenog vozila postojao prekid bračne zajednice parničnih stranaka koji je trajao čak četiri godine (od 1997. do 2001.), to je sud neosnovanim ocijenio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da bi predmetno vozilo Renault 5 Turbo 2 8220 predstavljala bračnu stečevinu parničnih stranaka te isplatu iznosa od 10.000,00 eur, a koliko je vještak prometne struke dipl. ing. DĆ procijenio da bi bila polovina vrijednost navedenog vozila u trenutku prekida bračne zajednice parničnih stranaka. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
33. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva s naslova utvrđenja da bi bračnu stečevinu prničnih stranaka predstavljao motor L3 marke Yamaha XJR1300, godine proizvodnje 2003., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], valjalo je primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. U konkretnom se slučaju, valjalo je primijeniti odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, dalje ObZ/2003). Odredbom čl. 247. ObZ/2003 propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 248. ObZ/2003 propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 249. st. 1. ObZ/2003 je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 250. ObZ/2003 određeno je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava ako ovim zakonom nije drugačije određeno. Odredbom čl. 253. st. 1. ObZ/2003 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.).
34. Pregledom Uvjerenja PU Splitsko-dalmatinska Sektor upravnih i inspekcijskih poslova Služba za upravne poslove broj: 511-12-19-130-649/2016 od 14. ožujka 2016. utvrđeno je da je tuženik evidentiran kao vlasnik vozila motor L3, marke YAMAHA XJR 1300, godina proizvodnje 2003, broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka].
35. Pregledom Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 80555-03 zaključenog između KVB bank Croatia d.d. i tuženika kao korisnika kredita ili fiducijalnog dužnika te ĆĆ kao sudužnika 14. svibnja 2003. utvrđeno je da se istim korisniku kredita odobrava kredit u iznosu od 4.450,00 eur s namjenom kupnje novog motornog vozila i to Yamaha XJR 1300, godina proizvodnje 2003., broj šasije [broj šasije] s rokom otplate 60 mjeseci i to u 59 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 93,65 eur i jedne mjesečne rate u iznosu od 94,79 eur.
36. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da je motocikl Yamaha kupljen 2002. za iznos od cca 10.000,00 eur, od čega da je tuženik polovinu platio u gotovini, od novca ostvarenog radom, a polovinu od novca odobrenog kredita koji je podigao njegov otac te da je taj kredit vraćen i to od novca koji je tuženik ostvario radom. Na motociklu Yamaha da je jedne prilike nastala šteta te da je temeljem odštetnog zahtjeva primljena izvjesna količina novca, međutim, taj novac da je upotrijebljen isključivo za saniranje štete. Tijekom trajanja bračne zajednice stranke da su imale u vlasništvu automobil Renault Megan, koji da je ona tek nakon prekida bračne zajednice uspjela prebaciti na svoje ime od prethodnog vlasnika, te da je naknadno taj automobil prodala, a da nikada između tuženika i nje nije postojao dogovor glede prebacivanja vlasništva navedenog automobila na njezino ime.
37. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik je naveo da je motocikl Yamaha kupio 2003. za iznos od 10.000,00 eur i to na način da je 2.500,00 eur dao od svoje ušteđevine (počeo je štedjeti od 1995. ili 1996.), 2.000,00 eur da mu je pozajmio otac (vratio mu je od novca stečenog radom), a na iznos od 5.500,00 eur da mu je odobren kredit kojeg da je također otplatio od novca stečenog radom. Taj motocikl da je pretrpio štetu u prometnoj nezgodi te da je isplaćena odšteta od 56.000,00 kn, s 13.000,00 kn da je sanirana šteta, a s preostalim iznosom da je kupljen automobil Renault Megan koji da je tužiteljica po prekidu bračne zajednice uzela u isključivi posjed bez prethodnog dogovora s njim.
38. Iz naprijed izvedenih dokaza razvidnim proizlazi da je motocikl Yamaha tuženik kupio za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, da je isti kupljen dijelom od novca odobrenog kredita (koji kredit je otplaćen novcem kojeg je tuženik stekao radom), a dijelom od novca kojeg je tuženik ostvario radom. Iako je tuženik u svom iskazu naveo da bi dio kupoprodajne cijene za motocikl Yamaha podmirio od ušteđevine stečene dijelom i u razdoblju kada među strankama nije postojala bračna zajednica, isti na prednje okolnosti nije priložio relevantne dokaze. Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja, a utvrdivši da je riječ o imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, to je pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 248. ObZ/2003 sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje da navedeni motor L3 marke Yamaha XJR1300, godine proizvodnje 2003., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka i to svakog za po ½ dijela prava vlasništva, a kako je to i odlučeno u toč. III. izreke ove presude. Uzgred naprijed navedenom valja istaknuti da u ovom postupku nije utvrđeno da bi među strankama postojao dogovor sukladno kojem bi tuženiku pripao navedeni motor u isključivo vlasništvo, a da bi za uzvrat tužiteljica postala vlasnica vozila marke Renault Megane. Također, sud je neosnovanim ocijenio istaknuti prigovor zastare potraživanja, a sve s obzirom da stvarno pravni zahtjevi za utvrđenje bračne stečevine i suvlasničkog omjera stranaka u njoj, a kakav je i konkretni tužbeni zahtjev u ovom dijelu, ne zastarijevaju. Nadalje, sud nije ocijenio osnovanim ni istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije jer je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev u ovom dijelu podnesen od strane tužiteljice protiv tuženika, a koji su bivši bračni drugovi te s tim u vezi i legitimirani u ovom postupku.
39. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 15.000,00 eur i to s naslova novčane naknade za koju tužiteljica tvrdi da je tuženik stekao prodajom beach bara Accubo valjalo je primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada tužiteljica tvrdi da bi ta imovina bila stečena, dakle odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 ObZ). Odredbom čl. 35. ObZ propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 36. ObZ propisano je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom čl. 36. st. 3. ObZ je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Odredbom čl. 39. st. 1. ObZ propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 36. ovoga Zakona.
40. Pregledom Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji zaključenog između tuženika i Turistički objekti d.o.o. Split 23. svibnja 2013. utvrđeno je da istim ugovorne strane utvrđuju da je EĆ direktor i vlasnik poduzeća Turistički objekti d.o.o., a koje je vlasnik plažnog ugostiteljskog objekta na Žnjanu u Splitu pod imenom Accubo, te da je spreman na proširenje i poboljšanje poslovnih mogućnosti objekta, a ugovorne strane da su sporazumne u namjeri investiranja i proširenja djelatnosti pa da suglasno prihvaćaju poslovno-tehničku suradnju i zajednička ulaganja. Turistički objekti d.o.o. kao ugovorna strana da ulaže ugostiteljski objekt Accubo, a UĆ da se obvezuje uložiti potrebna sredstva za ostvarenje poslovnog dogovora i to u visini od 10.000,00 eur kojim ulaganjem isti da stječe polovični udio u poslovanju i vlasništvu Turističkih objekata d.o.o., shodno čemu da će ugovorne strane kao polovični vlasnici svu dobit dijeliti na jednake dijelove.
41. Pregledom Zapisnika Ministarstva turizma Službe turističke inspekcije PJ Split Klasa: UP/I-334-09/14-02/81 Ur. broj: 529-10-04/7-14-5 utvrđeno je da se u istom navodi kako je zapisnik sastavljen 10. srpnja 2014. u ugostiteljskom objektu Accubo te da je u ime stranke prisutan UĆ, vlasnik obrta, odgovorna osoba i ŠĆ, vlasnik obrta.
42. Pregledom Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji službe za gospodarstvo KLASA: UP/I-311-07/14-01/775 Ur. broj 2181-01-01-14-2/LDŽ od 27. lipnja 2014. utvrđeno je da je istim izvršen upis dana početka obavljanja obrta [obrt] u vlasništvu tuženika i ŠĆ i to s danom 2. srpnja 2014.
43. Pregledom Rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji službe za gospodarstvo KLASA: UP/I-311-07/14-01/1182 Ur. broj 2181-01-01-14-2/LŽ od 28. listopada 2014. utvrđeno je da je istim upisano u Obrtni registar istupanje ortaka na temelju Ugovora o ortakluku (zajednički obrt [obrt]) i to istup tuženika.
44. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da je tuženik 2013. pristupio ortakluku na beach klubu "Accubo" uplatom iznosa od 10.000,00 eur, a drugi ortak da je u to vrijeme bio EĆ, koji da je izišao 2014., a na njegovo mjesto da je došao ŠĆ. Predmetni iznos od 10.000,00 eur tuženik da je stekao radom u TK "Peka". Navedeni beach klub da je prodan 2016. poduzeću "Cukarin" i to za iznos od 60.000,00 eur, a u vrijeme prodaje tuženik da je imao status ortaka.
45. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik je naveo da je 2013. ušao u ortakluk Beach bara Accubo te da je pritom unio iznos od 10.000,00 eur kojeg da je pozajmio od prijatelja i to od dr. Jerka Matijevića 1.000,00 eur, pok. Lahora Magazinovića 5.000,00 eur, Edija Ivaniševića 2.000,00 eur, Jure Pejkovića 1.000,00 eur i Zvonimira Istanića 1.000,00 eur. Navedene iznose da je istima vratio tek u listopadu 2014. kada je izišao iz ortakluka te pritom uzeo samo svoj ulog od 10.000,00 eur.
46. Saslušan u svojstvu svjedoka ŠĆ je naveo da se s tuženikom početkom 2014. dogovorio da svjedok uđe u posao vezano za plažni objekt Accubo, a koji posao da je tuženik do tada vodio s VĆ u navedenom objektu, pod firmom Turistički objekti, te da su odradili sezonu 2013., međutim tuženik da nije bio zadovoljan s poslovanjem navedene sezone. Sukladno tome tuženik da mu je predložio da on uđe u taj posao, a da pritom isplate VĆ. Svjedok da je s ciljem ishođenja koncesijskog odobrenja platio do tada neplaćenu koncesiju za 2012. i 2013. i to u dva navrata po 27.000,00 kuna, a navedeno da je uplatio i za 2014., sve na ime ugostiteljskog obrta [obrt] kojeg da su vlasnici bili tuženik i on, međutim novac da je dao samo svjedok. Također tuženiku da je dao iznos od 6.000,00 eur da s istim riješi stvar s Bulom, tj. da on iziđe iz poslovanja objekta Accubo. Ugostiteljski obrt [obrt] da su osnovali 2. srpnja 2014. tuženik i svjedok te da je navedeni obrt obavljao djelatnost u fast foodu Accubo. S tuženikom da nije imao ugovor o ortakluku., kao ni s VĆ. Tuženik da je iz obrta [obrt] izišao po završetku sezone 2014., te da mu je svjedok tom prilikom isplatio iznos od 10.000,00 eur na ruke, a koji je on prethodno zatražio, međutim nikakav drugi iznos s naslova dobiti u poslovanju obrta svjedok da mu nije isplatio. Svjedok da nije ni imao konkretno nikakvu dobit s obzirom na iznose isplaćene za koncesije. Tuženik da nakon toga više nije ulazio u nikakvo poslovanje vezano za objekt Accubo. 2015. odmah pored navedenog objekta da se počeo graditi objekt Cukarin u vlasništvu FĆ i drugih osoba, a krajem 2015. FĆ da je svjedoku ponudio da od njega kupi objekt Accubo, što da je svjedok i prihvatio te da mu je isti početkom 2016. prodao za iznos od 60.000,00 eur, odnosno iznos od 50.000,00 eur da mu je uplaćen kao naknada za ustupanje prava na ishođenje koncesije, a 10.000,00 eur da mu je uplaćeno s naslova naknadno kupljenih modula, odnosno inventara ugostiteljskog objekta. Ništa od navedenog novca da nije uplaćeno tuženiku niti da mu je svjedok naknadno što dao.
47. Saslušan u svojstvu svjedoka EĆ je naveo da je s tuženikom bio partner 2011. ili 2012. u beach baru Accubo. Naime, svjedok da je imao firmu koja je radila u navedenom ugostiteljskom objektu, a tuženik da je prilikom ulaženja kao partner u poslovanje navedenog objekta uložio 10.000,00 eur te da mu je pri tom rekao da je navedeni iznos pozajmio i isti da mu je isplatio u više navrata tijekom jednog mjeseca koliko im je trebalo da pripreme navedeni objekt za početak poslovanja. Navedeno poslovanje da im je išlo vrlo loše, da nisu ostvarili nikakav prihod, štoviše, da su završili u velikom minusu. U navedenom baru da su imali zaposlene konobare, a tuženik da je rijetko pripomagao u poslovanju bara, dok tužiteljica da nikada nije radila u tom baru. Po završetku te godine njihovog zajedničkog poslovanja, da su ostali u velikim dugovima, da nisu isplatili dobavljače i da nisu ni imali kakve prihode koje bi mogli podijeliti te da je svjedok odlučio prepustiti tuženiku da sam vodi navedeni objekt. Svjedokova firma da više za navedeni objekt nije tražila koncesijsko odobrenje već da su isto zatražili tuženik i novi partner, a pri tom da mu je taj novi partner isplatio 5.000,00 eur s kojim da je svjedok podmirio nastalo dugovanje s naslova potrošnje vode i električne energije.
48. Temeljem naprijed izvedenih dokaza, a posebice cijeneći sadržaj priloženih isprava te iskaze svjedoka ŠĆ i EĆ proizlazi da je tuženik 2013. ulaganjem novčanog iznosa od 10.000,00 eur stekao polovični udio u poslovanju i vlasništvu poduzeća Turistički objekti d.o.o. (drugi suvlasnik je bio EĆ), a koje je za predmet poslovanja imalo ugostiteljsku djelatnost u beach baru Accubo. Nadalje, utvrđeno je da je 2014. EĆ izašao iz poslovanja navedenog ugostiteljskog objekta, a da su tuženik i ŠĆ osnovali obrt [obrt] te je upravo navedeni obrt obavljao svoju djelatnost u beach baru Accubo, međutim kako tuženik s poslovanjem istog nije bio zadovoljan, isti je istupio iz obrta [obrt] po završetku sezone 2014., a pri tom mu je ŠĆ isplatio iznos od 10.000,00 eur. Konačno, utvrđeno je da je objekt Accubo ŠĆ prodao FĆ 2016. za iznos od 60.000,00 eur, međutim da ništa od navedenog novčanog iznosa nije isplaćeno tuženiku. Slijedom naprijed iznijetih utvrđenja razvidnim proizlazi da tuženiku nije isplaćena nikakva novčana naknada prodajom beach bara Accubo. Štoviše, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala ni da bi tuženik nakon prekida bračne zajednice imao u vlasništvu i dalje 10.000,00 eur koje je stekao istupanjem iz beach bara Accubo, odnosno nije dokazala da navedeni iznos nije potrošen tijekom trajanja bračne zajednice i to za tekuće potrebe iste. Slijedom svega naprijed iznijetog sud je neosnovanim ocijenio potraživanje tužiteljice s prednjeg naslova u iznosu od 15.000,00 eur, a kako je to i odlučeno u toč. IV. Izreke ove presude.
49. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 31. siječnja 2025. tužiteljica je navela da povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatražila utvrđenje da novčani iznosi zatečeni na računu tuženika na dan 22. svibnja 2015. predstavljaju bračnu stečevinu, pa kako se tuženik navedenom povlačenju nije usprotivio to je pozivom na odredbu članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
50. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
51. Ocjenjujući uspjeh koji su stranke postigle s obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 31%, a tuženik u postotku od 69% te kada se postotak uspjeha tuženika od 69% umanji za postotak uspjeha tužiteljice od 31% dobije se postotak od 38% što znači da tuženiku pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 38% ukupnog troška, vodeći računa da tuženiku pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tuženiku bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, ta pristup ročištima od 1. ožujka 2021., 25. studenog 2021., 24. veljače 2022., 3. svibnja 2022., 13. rujna 2022., 28. studenog 2022., 31. ožujka 2023., 9. listopada 2023., 27. rujna 2024., 4. prosinca 2024., 3. veljače 2025., 13. ožujka 2025. po 250 bodova, za pristup ročištu od 7. rujna 2021. 50 bodova, za sastav podnesaka od 12. travnja 2024., 23. srpnja 2024., 11. veljače 2025. po 250 bodova, ukupno dakle 4050 bodova, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim PDV- om daje iznos od 10.125,00 eur, a 38% toga iznosa daje iznos od 3.847,50 eur, a što uvećano za trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 187,50 eur daje sveukupni iznos od 4.035,00 eur. Sukladno navedenom tužiteljica je u obvezi tuženiku na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 4.035,00 eur zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate.
U Splitu 16. svibnja 2025.
S U D A C
DUNJA RUMORA
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
– pun. tužiteljice
– pun. tuženika
– u spis
