REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3092/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupano po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GRAD [adresa], OIB: 61817894937, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jelene Maržić Benzia iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-585/2023 od 30. lipnja 2023., kojim je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos 30,79 Eura s zateznim kamatama koje teku

na iznos od 30,15 Eura od 28. svibnja 2023. do isplate,

na iznos od 0,48 Eura od 30. lipnja 2022. do isplate,

na iznos od 0,16 Eura od 30. prosinca 2022. do isplate,

po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 43,66 Eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. lipnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13,27 Eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jelene Maržić Benzania iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 585/2023 od 30. lipnja 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu. Navodi kako dostavljeni izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Tuženik ističe i prigovor zastare za sve obroke koji su dospjeli prije jedne godine od utuženja. Opreza radi, navodi se kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi.

3. Tužitelj se na prigovor očitovao podneskom od 2. svibnja 2024. u kojem je naveo da je predmetni ovršni postupak pokrenut sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojeg je razvidno tadašnje ukupno dugovanje tuženika za električnu energiju za predmetno mjerno mjesto/ugovorni konto i to za utuženi vremenski period. Nesporno je da je predmetna vjerodostojna isprava – izvod iz poslovnih knjiga suprotno navodima tuženika – isprava podobna za određivanje ovrhe u gornjoj pravnoj stvari, sukladno odredbi čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, slijedom čega su prigovori tuženika, koje isti ističe u nedostatku valjanih pravnih argumenata, da bi vjerodostojna isprava navodno bila nepotpuna i nepodobna za određivanje ovrhe, i više nego na Zakonu neosnovani. Nadalje, tužitelj ističe kako je na izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja jasno naznačeno da je dokument sastavljen na računalu te je pravovaljan bez potpisa i pečata, odnosno isti je sačinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu, u kojem su pravcu neosnovani prigovori tuženika da bi izvod navodno bio nepotpun, budući nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja. U cijelosti su bespredmetni i na zakonu neosnovani navodi tuženika da prijedlog za ovrhu navodno ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona, jer da nisu priloženi računi koji su navedeni u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona jasno je propisano kako je vjerodostojna isprava – između ostalog – račun, mjenica, izvadak iz poslovnih knjiga – slijedom čega je na dispoziciji ovrhovoditelja odrediti temeljem koje od navedenih isprava će pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika. Smatra da su neosnovani i navodi tuženika kako tražbina navodno nije jasno određena i kako nema dokaza o pasivnoj legitimaciji i obvezi tuženika u gornjoj pravnoj stvari. Naime, predmetno potraživanje odnosi se na stan u [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta 0162631083, ugovorni račun broj 2200373562, što je jasno razvidno iz računa koji se dostavljaju u privitku a na kojima je kao evidentirani kupac naveden upravo tuženik Grad Zagreb. Tužitelj navodi da iz kartice analitičkog knjigovodstva proizlazi da utuženo potraživanje nije podmireno i da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je upravo tuženik evidentirani kupac na obračunskom mjernom mjestu te je obveznik podmirenja tužiteljevog potraživanja.

4. U podnesku od 30. listopada 2024. tuženik je u bitnom naveo da je na predmetnoj nekretnini Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Klasa: UP/I-942- 02/09-013/52, Urbroj: 251-14-11-2/014-15-27 od 19.10.2015., a o čemu je tužitelj bio uredno izviješten dopisom tuženika od 09. veljače 2016. Obzirom se predmetno potraživanje odnosi na 2022. godinu, razvidno je da je osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. U tijeku postupka radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u izvode iz poslovnih knjiga (list 15-16 spisa), uvjete opskrbljivača HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom (list 31-133 spisa), Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (list 134-136 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 137) račune (list 138-155 spisa), rješenje Grada Zagreba Klasa: UP—942-02/09-013/52, dopis tuženika od 9. veljače 2016 sa povratnicama (list 162-164 spisa).

6. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija tuženika i zastara.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sukladno odredbi iz čl. 35. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj: 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) agencija donosi opće uvjete opskrbe energijom koji su jedinstveni za sve energetske subjekte na području Republike Hrvatske. Opći uvjeti opskrbe energijom donose se zasebno za područje plina, električne energije i toplinarstva, sukladno zakonima kojima se uređuje obavljanje pojedinih energetskih djelatnosti, a mogu obuhvaćati i uvjete korištenja mreže. Energetski subjekti su obvezni primjenjivati opće uvjete sukladno svojoj energetskoj djelatnosti.

9. Sukladno članku 2. toč. 13. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine: 85/15 – dalje Opći uvjeti) korisnik mreže je pravna ili fizička osoba koja koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu na temelju sklopljenog ugovora o korištenju mreže. Prema čl. 3. Općih uvjeta odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu ovih Općih uvjeta uređuju se sljedećim ugovorima i to ugovorom o korištenju mreže i ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca. Nadalje, čl. 4. st. 1. Općih uvjeta je propisano da vlasnik ili nositelj nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja se priključuje na mrežu podnosi operatoru sustava zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže, dok je st. 3. istog članka propisano da iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže može podnijeti i posjednik građevine ili dijela građevine koja se priključuje na mrežu ako ima valjanu pravnu osnovu za posjed izdanu od ovlaštenog tijela te suglasnost za sklapanje ugovora o korištenju mreže toga tijela ili suglasnost vlasnika građevine ili dijela građevine koja se priključuje na mrežu. Člankom 6. st.1. Općih uvjeta je propisano da Operator sustava može korisniku mreže na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o korištenju mreže trećoj osobi. Sukladno čl. 4. st. 7. Općih uvjeta nakon sklapanja ugovora o korištenju mreže korisnik mreže može operatoru sustava podnijeti zahtjev za početak korištenja mreže, uz koji je dužan priložiti ugovor o opskrbi krajnjeg kupca kojeg sklapa s opskrbljivačem i/ili ugovor o otkupu električne energije, nakon čega može započeti korištenje električne mreže (čl. 4. st. 7. Općih uvjeta).

10. Budući da je tuženik osporio da je vlasnik ili posjednik nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], na tužitelju je teret dokaza da je tuženik korisnik predmetne usluge.

11. U odnosu na isprave koje je dostavio tužitelj valja reći da se radi o jednostranim ispravama koje predstavljaju knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istima ne može dokazati korištenje usluge opskrbom električnom energijom ili vlasništvo predmetne nekretnine.

12. Iz rješenja Grada Zagreba Klasa: UP—942-02/09-013/52 od 19. listopada 2015 vidljivo je da je Republika Hrvatska vlasnik jednosobnog stana u suterenu površine 19,87 m2, koji se nalazi u [adresa]. u [adresa] te da je tuženik dopisom od 9. veljače 2016. obavijestio HEP ODS, ELEKTRA Zagreb o navedenom rješenju, a koji dopis je HEP ODS d.o.o. zaprimio 16. veljače 2016.

13. Odredbom iz čl. 232. st. 3. ZPP-a propisano je da će u slučaju da se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Budući da je tužitelj na ročištu održanom 8. travnja 2025. izjavio da nije zatražio od društva HEP –ODS d.o.o. i HEP Elektra d.d. dokumentaciju o predmetnom mjernom mjestu nisu ispunjeni uvjeti za da sud pribavlja navedenu dokumentaciju te je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanje dokumentacije. Međutim valja navesti da bi u slučaju da HEP –ODS d.o.o. uredno vodi svoju poslovnu dokumentaciju sud od istoga pribavio upravo dopis tuženika od 9. veljače 2016. iz kojeg je razvidno da je tuženik obavijestio navedeno društvo da više nije posjednik predmetne nekretnine i da je vlasnik iste Republika Hrvatska.

14. Temeljem čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

15. Sukladno čl. 221 a. ZPP-a sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.

17. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

18. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik ili korisnik nekretnine na adresi [adresa], niti da je koristio uslugu koju je tužitelj obračunao utuženim računima, a koje činjenice je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a dužan dokazati tužitelj. Iz rješenja Grada Zagreba Klasa: UP—942-02/09- 013/52 od 19. listopada 2015 vidljivo je da je Republika Hrvatska vlasnik jednosobnog stana u suterenu površine 19,87 m2, koji se nalazi u [adresa]. u [adresa] te da je tuženik dopisom od 9. veljače 2016. obavijestio HEP ODS d.o.o. o navedenom rješenju i o činjenici da nije u posjedu predmetne nekretnine.

19. Budući da tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je tuženik korisnik ili vlasnik predmetne nekretnine, odnosno korisnik usluga tužitelja, a tuženik je ispravama da nije vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, ovaj sud nalazi da tuženik dokazao da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari pa je platni nalog koji se odnosi na isplatu glavnice 30,79 Eura sa zakonskim zateznim kamatama valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

20. S obzirom da je tuženi u cijelosti uspio u postupku ima pravo na naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a koja se odnosi na troškove sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 Eura.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu

pun. tuženika