REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-1024/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTRO PREMIUM d.o.o., OIB 68586035315, Zagreb, Dobriše Cesarića 21, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Gajski, odvjetnik iz Zagreba, Karasova 7, protiv tuženika IN LUX d.o.o., OIB 21295124407, Zagreb, Zavrtnica 17, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska 168, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba, Jurišićeva 1, poslovni broj Ovrv-80468/2022 od 27. listopada 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 16.735,55 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 481,12 eura od 5. kolovoza 2019. do isplate,

- 72,42 eura od 5. kolovoza 2019. do isplate,

- 25,71 eura od 5. kolovoza 2019. do isplate,

- 3.110,69 eura od 5. kolovoza 2019. do isplate,

- 188,26 eura od 5. kolovoza 2019. do isplate,

- 82,95 eura od 5. kolovoza 2019. do isplate,

- 826,61 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 379,85 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 379,85 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 410,28 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 26,54 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 28,21 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 187,89 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 75,25 eura od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 159,27 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 323,56 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 39,82 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 94,07 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 19,91 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 302,06 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 3.110,69 eura od 29. kolovoza 2019. do isplate,

- 39,82 eura od 5. rujna 2019. do isplate,

- 66,36 eura od 5. rujna 2019. do isplate,

- 9,95 eura od 5. rujna 2019. do isplate,

- 48,90 eura od 5. rujna 2019. do isplate,

- 16,77 eura od 9. rujna 2019. do isplate,

- 1.071,57 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- 497,71 eura od 20. rujna 2019. do isplate,

- 19,91 eura od 20. rujna 2019. do isplate,

- 995,42 eura od 20. rujna 2019. do isplate,

- 4,21 eura od 20. rujna 2019. do isplate,

- 995,42 eura od 24. rujna 2019. do isplate,

- 38,83 eura od 24. rujna 2019. do isplate,

- 39,82 eura od 30. rujna 2019. do isplate,

- 79,63 eura od 30. rujna 2019. do isplate,

- 228,95 eura od 30. rujna 2019. do isplate,

- 447,94 eura od 30. rujna 2019. do isplate,

- 585,04 eura od 30. rujna 2019. do isplate,

- 497,71 eura od 3. listopada 2019. do isplate,

- 298,63 eura od 8. listopada 2019. do isplate,

- 398,17 eura od 15. listopada 2019. do isplate,

- 29,78 eura od 29. listopada 2019. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 649,14 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.500,00 eura, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.468,20 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. srpnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 16.735,55 eura prema končano postavljenom prijedlogu za ovrhu (list 143-189 spisa), sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da ništa ne duguje tužitelju. Osporava osnovu i visinu potraživanja. Ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Ističe prigovor zastare. Na pripremnom ročištu od 30. siječnja 2025. navodi kako osporava postojanje vjerovničko dužničkog odnosa, osporava da je roba naručena i isporučena.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovan jer je tuženik pravni sljednik društva Kamenički d.o.o. Navodi da se osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na računima za isporučenu robu, koje tuženik nije platio.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 43-84 spisa), saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja LD (list 230-231 spisa), svjedoci HD (list 236-238 spisa) i ŽD (list 238-239 spisa), zastupnica po zakonu tuženika LDE (list 239-240 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu cijene za robu za koju tvrdi da ju je isporučio tuženiku.

7. U postupku je sporno je li tužitelj isporučio robu tuženiku.

8. U odnosu na tužiteljeve navode kako tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi nije bio obrazložen u smislu odredbe čl. 58. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje: OZ) valja istaknuti da je rješenjem suda od 24. listopada 2024. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. To rješenje je pravomoćno. Dakle, o prigovoru protiv rješenja o ovrsi je odlučeno ovim rješenjem na način propisan odredbom čl. 58. st. 3. OZ-a. Ako je tužitelj smatrao da je trebalo odbaciti prigovor protiv rješenja o ovrsi kao neobrazložen, imao je mogućnost podnošenja žalbe protiv ovog rješenja. Pravilnost pravomoćnog rješenja više se ne može preispitivati. Neovisno o navedenom, pogrešno tužitelj smatra da prigovor protiv rješenja o ovrsi nije bio obrazložen. U prigovoru je tuženik osporio pasivnu legitimaciju, naveo da ništa ne duguje tužitelju te istaknuo prigovor zastare. Prema tome, iz prigovora se vidi da tuženik osporava tužiteljevo potraživanje na način da osporava postojanje odnosa iz kojeg bi proizlazila pasivna legitimacija, kao i da ističe prigovor zastare.

9. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Iz računa u spisu proizlazi da je za najstarije potraživanje ispostavljen račun broj 296-01-1 od 4. lipnja 2019. te da je tražbina dospjela u roku od 60 dana od ispostavljanja računa, odnosno 3. kolovoza 2019. Tužiteljevo potraživanje zastarijeva u roku od tri godine propisanom odredbom čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga. Prijedlog za ovrhu podnesen je 18. srpnja 2022., dakle, prije isteka trogodišnjeg roka zastare.

10. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio veći broj računa u razdoblju od lipnja do rujna 2019. na ime cijene za razne električne proizvode poput akumulatora, svjetiljki, led cijevi i muholovki. Svi računi naslovljeni su na društvo Kamenički d.o.o. Nije sporno da je Kamenički d.o.o. tuženik koji je promijenio tvrtku iz Kamenički d.o.o. u In lux d.o.o., a to proizlazi i iz javno dostupnih podataka sudskog registra.

11. Svaki ispostavljeni račun na dnu ima rubriku robu predao u kojoj se nalazi potpis i pečat tužitelja te rubriku robu preuzeo. Pojedini računi sadrže potpis u rubrici robu preuzeo, a pojedini računi nisu potpisani u toj rubrici.

12. Sljedeći računi sadrže potpis u rubrici robu preuzeo:

- račun broj 296-01-1 od 4. lipnja 2019. u iznosu od 3.625,00 kn,

- račun broj 297-01-1 od 4. lipnja 2019. u iznosu od 645,63 kn,

- račun broj 298-01-1 od 4. lipnja 2019. u iznosu od 193,69 kn,

- račun broj 299-01-1 od 4. lipnja 2019. u iznosu od 23.437,50 kn,

- račun broj 300-01-1 od 4. lipnja 2019. u iznosu od 1.418,44 kn,

- račun broj 301-01-1 od 4. lipnja 2019. u iznosu od 625,00 kn,

- račun broj 314-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 6.228,13 kn,

- račun broj 316-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 2.862,00 kn,

- račun broj 317-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 2.862,00 kn,

- račun broj 318-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 3.091,25 kn,

- račun broj 319-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 kn,

- račun broj 320-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 212,55 kn,

- račun broj 321-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 1.415,69 kn,

- račun broj 322-01-1 od 14. lipnja 2019. u iznosu od 567,00 kn,

- račun broj 338-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 1.200,00 kn,

- račun broj 339-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 2.437,88 kn,

- račun broj 340-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 300,00 kn,

- račun broj 341-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 708,75 kn,

- račun broj 342-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 150,00 kn,

- račun broj 343-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 2.275,88 kn,

- račun broj 344-01-1 od 28. lipnja 2019. u iznosu od 23.437,50 kn,

- račun broj 354-01-1 od 4. srpnja 2019. u iznosu od 300,00 kn,

- račun broj 355-01-1 od 4. srpnja 2019. u iznosu od 500,00 kn,

- račun broj 356-01-1 od 4. srpnja 2019. u iznosu od 75,00 kn,

- račun broj 357-01-1 od 4. srpnja 2019. u iznosu od 368,44 kn,

- račun broj 360-01-1 od 8. srpnja 2019. u iznosu od 126,38 kn,

- račun broj 370-01-1 od 10. srpnja 2019. u iznosu od 8.073,75 kn.

13. Međutim, iz niti jednog od navedenih računa nije vidljivo tko je potpisnik u rubrici robu preuzeo. Na niti jednom računu nije napisano ime i prezime potpisnika, a sami potpisi nisu čitki te se iz njih ne može vidjeti tko je potpisao ove isprave, odnosno ne može se zaključiti o imenu potpisnika.

14. Sljedeći računi ne sadrže nikakav potpis u rubrici robu preuzeo:

- račun broj 382-01-1 od 19. srpnja 2019. u iznosu od 3.750,00 kn,

- račun broj 383-01-1 od 19. srpnja 2019. u iznosu od 150,00 kn,

- račun broj 384-01-1 od 19. srpnja 2019. u iznosu od 7.500,00 kn,

- račun broj 385-01-1 od 19. srpnja 2019. u iznosu od 31,70 kn,

- račun broj 394-01-1 od 23. srpnja 2019. u iznosu od 7.500,00 kn,

- račun broj 395-01-1 od 23. srpnja 2019. u iznosu od 292,56 kn,

- račun broj 398-01-1 od 29. srpnja 2019. u iznosu od 300,00 kn,

- račun broj 399-01-1 od 29. srpnja 2019. u iznosu od 600,00 kn,

- račun broj 400-01-1 od 29. srpnja 2019. u iznosu od 1.725,00 kn,

- račun broj 401-01-1 od 30. srpnja 2019. u iznosu od 3.375,00 kn,

- račun broj 402-01-1 od 30. srpnja 2019. u iznosu od 4.408,00 kn,

- račun broj 408-01-1 od 2. kolovoza 2019. u iznosu od 3.750,00 kn,

- račun broj 409-01-1 od 7. kolovoza 2019. u iznosu od 2.250,00 kn,

- račun broj 412-01-1 od 14. kolovoza 2019. u iznosu od 3.000,00 kn,

- račun broj 419-01-1 od 28. kolovoza 2019. u iznosu od 224,38 kn.

15. Zastupnik po zakonu tužitelja LD iskazao je kako je tužitelj isporučio tuženiku svu roba koja je navedena na utuženim računima, da je tuženik naručivao robu na način da su njegovi poslovođe SD i GD naručivali robu e-mailom ili telefonom te da je tužitelj isporučio robu na način da ju je dovezao u poslovnice Konzuma gdje su ju preuzimali tuženikovi električari. Iskazao je i kako račune nije predavao tuženiku prilikom isporuke, već ih je slao poštom, a potpisivali su ih tuženikovi poslovođe SD i GD.

16. Svjedoci HD i ŽD su prokuristi tuženika. Iskazali su kako tuženik nije naručio robu na koju se odnose utuženi računi, niti mu je ta roba isporučena, a to su utvrdili tako što su provjeravali naloge koje su dobili od Konzuma budući da je tuženik po svom poslovođi od tužitelja naručivao robu koja je Konzum naručio od tuženika. Kako robu koja je navedena u računima Konzum nije naručio od tuženika, to niti tuženik nije tu robu naručio od tužitelja, niti mu je isporučena. Iskazali su i kako im nije poznat potpis osobe na računima u rubrici robu preuzeo, te da osoba koja preuzima robu potpisuje otpremnice, a ne račune, već račune potpisuje direktor tuženika koji je u to vrijeme bio svjedok ŽD. Iskazali su i kako bi ŽD potpisao račune za koje postoji otpremnica, a da za ove utužene račune ne postoji niti jedna otpremnica.

17. Zastupnica po zakonu tuženika nije imala neposredna saznanja o naručivanju i isporuci robe na koju se odnose utuženi računi, već je samo općenito iskazala kako direktor društva provjerava svaki račun koji ide na plaćanje i da svaki račun mora pratit otpremnica.

18. Na tužitelju je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokazivanja činjenica da je tuženik naručio robu koja je predmet utuženih računa i da je tu robu isporučio tuženiku. Tužitelj na temelju svih izvedenih dokaza nije dokazao te činjenice.

19. Zastupnik po zakonu tužitelja iskazao je da su radnici tuženika prilikom isporuke robe dobivali otpremnice od kojih su neke potpisali, a neke nisu. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jednu otpremnicu u spis, odnosno niti jednu otpremnicu koja bi se odnosila na bilo koji od ukupno 42 utužena računa, a sam je iskazao da je radnicima tuženika davao otpremnice. Primjerak otpremnice morao bi onda postojati i kod tužitelj, a tužitelj je nije dostavio za niti jedan račun.

20. U odnosu na račune, kako je već navedeno, pojedini računi nisu uopće potpisani u rubrici robu preuzeo (ukupno je 15 takvih računa), dok se na ostalim računima nalazi potpis, ali nije vidljivo ime osobe potpisnika, niti se iz tih potpisa može vidjeti tko je osoba koja ih je potpisala (ukupno je 27 takvih računa). Iz takvih računa ne proizlazi da se na njima nalazi potpis tuženika (direktora, poslovođe ili radnika koji je preuzimao robu), a niti to proizlazi iz drugih dokaza u spisu. Na temelju takvih računa koji nisu potpisani i računa koji jesu potpisani, ali se ne može zaključiti tko je potpisnik i iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ne može se na potrebnoj razini izvjesnosti utvrditi da je tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u tim računima, a niti da je tuženik naručio tu robu. Zastupnik po zakonu tužitelja je zainteresiran za ishod postupka, a njegov iskaz nije potvrđen drugim dokazima u spisu i u suprotnosti je s iskazom svjedoka L i HD. Uzimajući u obzir da tužitelj nema niti jednu otpremnicu za za niti jedan od utuženih računa, a već prema njegovom iskazu proizlazi da otpremnice moraju postojati jer ih je svaki put prilikom isporuke robe predavao radnicima tuženika, zatim da iskaz zastupnika po zakonu tuženika nije potvrđen odgovarajućim dokazima jer računi koji nisu potpisani ili koji su potpisani nečitkim potpisom te iz kojih nije vidljivo tko je potpisnik nisu takvi dokazi. Uzimajući u obzir navedeno, to je uvjerljiv iskaz svjedoka ŽD i HD da tuženiku roba po tim računima nije isporučena, a nije uvjerljiv iskaz zastupnika po zakonu tužitelja koji je iskazao da roba jest isporučena.

21. Kako tužitelj nije isporučio robu tuženiku, to ne postoji njegova tražbina po osnovi isplate cijene u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev neosnovan.

22. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka SD i MD jer ih tužitelj nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka, već tek na ročištu za glavnu raspravu od 16. travnja 2025. Odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prema odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju ne radi se o situaciji da tužitelj ove dokaze nije mogao bez svoje krivnje predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo kako osporava pasivnu legitimaciju. Također, na pripremnom ročištu tuženik je naveo kako osporava postojanje dužničko-vjerovničkog odnosa, osporava da je tuženik naručio robu i osporava da je tužitelj isporučio robu. Prema tome, prije zaključenja prethodnog postupka je tužitelju moralo biti jasno kako činjenica isporuke robe nije nesporna, već sporna. To mu je moralo biti poznato već i iz prigovora protiv rješenja o ovrsi u kojem tuženik navodi da osporava pasivnu legitimaciju. Tužitelj je stoga prije zaključenja prethodnog postupka bio dužan predložiti dokaze na okolnost isporuke robe tuženiku ta je na tu okolnost predložio samo saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i dostavio predmetne račune. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja LD proizlazi kako je on za GD i SD znao i prije zaključenja prethodnog postupka, odnosno nije za te osobe saznao tek iz iskaza svjedoka ŽD i RD s ročišta od 16. travnja 2025. Zastupnik po zakon tužitelja u svom iskazu naveo je kako su robu naručivali tuženikovi poslovođe SD i GD te kako su oni potpisali i račune. Dakle, tužitelj je već i prije podnošenja tužbe znao za ove osobe i za njih tvrdi da su oni naručivali robu i potpisivali račune. Tužitelj nije za ove dokaze saznao tek iz iskaza svjedoka ŽD i HD. Kako je činjenica naručivanja i isporuke robe sporna od prije zaključenja prethodnog postupka i kako je tužitelj i prije zaključenja prethodnog postupka imao saznanja o osobama SD i MD, kao i saznanja o kojim odlučnim činjenicama bi oni mogli iskazivati, to je mogao prije zaključenja prethodnog postupka predložiti saslušanje ovih svjedoka. Stoga se ne radi o tome da on bez svoje krivnje nije mogao predložiti njihovo saslušanje prije zaključenja prethodnog postupka.

23. Neosnovano tužitelj smatra da su svjedoci ŽD i HD naveli nove odlučne činjenice zbog kojih je nastala potreba predlaganja novih dokaza. Odlučne činjenice u ovom postupku su činjenica je li tuženik naručio robu i je li tužitelj isporučio robu tuženiku. Za te okolnosti tužitelj nije saznao tek iz iskaza HD i ŽD na ročištu od 16. travnja 2025., a njihovo iskazivanje o nekim drugim okolnostima ne znači da bi tužitelj sada zbog toga mogao nakon zaključenja prethodnog postupka predlagati nove dokaze jer te druge okolnosti nisu odlučne činjenice. Kako je već navedeno, odlučna činjenica je je li tužitelj isporučio robu tuženiku i radi utvrđivanja te činjenice tužitelj je mogao predložiti saslušanje svjedoka SD i MD i prije zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj ukazuje na dio iskaza svjedoka HD u kojem je iskazala da ne može govoriti o tome je li u ranijem poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika bilo sve u redu jer su našli neke stvari koje su nevjerojatne i koje nisu predmet ovog postupka. Tužitelj smatra kako ovim dijelom iskaza svjedok implicira počinjenje kaznenog djela zastupnika po zakonu tužitelja. Međutim, u ovom postupku ne utvrđuje se je li netko počinio kazneno djelo, niti je bilo čija kaznenopravna odgovornost odlučna činjenica u ovom postupku. Također, raniji poslovni odnos stranaka nije predmet postupka u ovom predmetu. U ovom predmetu utvrđuje se je li tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u utuženim računima, a ta odlučna činjenica je sporna od prije zaključenja prethodnog postupka, tužitelj je od početka znao za SD i MD te ih je mogao predložiti za svjedoke radi utvrđivanja ove činjenice prije zaključenja prethodnog postupka. Ispitivanje je li zastupnik po zakonu tužitelja počinio kazneno djelo nije predmet ovog postupka, odnosno nije predmet utvrđivanja jer se u postupku utvrđuju samo odlučne činjenice.

24. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za dodjelu roka i time i odgodu ročišta za glavnu raspravu od 16. travnja 2025. jer nisu postojali opravdani razlozi za to u smislu odredbe čl. 116. ZPP-a. Tužitelj je prvo zatražio dodjelu roka radi očitovanja navodeći da su u iskazima svjedoka s tog ročišta iznesene teške optužbe na račun zastupnika po zakonu tužitelja. Kako je već obrazloženo u prethodnim točkama, te okolnosti nisu odlučne činjenice u ovom postupku, već su odlučne činjenice je li tužitelj isporučio robu tuženiku. Ocjena iskaza svjedoka je zadatak suda, te očitovanje o iskazima svjedoka nije opravdani razlog za odgodu ročišta. Ako je tužitelj smatrao potrebnim, onda je mogao odmah na ročištu iznijeti svoja očitovanja, i to samo o onim okolnostima koje su odlučne za donošenje odluke u ovom predmetu. Na istom ročištu tuženik je predao u spis određenu sudsku praksu pa je tužitelj zatražio i dodjelu roka te odgodu ročišta i radi očitovanja o toj sudskoj praksi. To nije opravdani razlog za odgodu ročišta jer sudska praksa nije niti dokaz kojim se utvrđuju odlučne činjenice, a niti izvor prava. Sud nije koristio sudsku praksu koju je tuženik predao u spis pa nije bilo potrebe o tome se niti očitovati. Sud ne sudi na temelju sudske prakse, već na temelju propisa i sudska praksa koju je tuženik predao u spis nije imala nikakav utjecaj na donošenje odluke u ovom postupku, odnosno ovaj sud ju nije niti razmatrao prilikom donošenja odluke.

25. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka PD, ŠD, ND i BD sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da na temelju dokaza koje je tužitelj predložio do zaključenja prethodnog postupka tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da je robu isporučio tuženiku, pa više nije bilo potrebe za daljnjim saslušanjem svjedoka koje je predložio tuženik na okolnost da mu roba nije isporučena.

26. Tuženik je uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati troškovi parničnog postupka u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

27. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Sud primjenjuje Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 52. st. 4. Tarife).

28. Vrijednost predmeta spora iznosi 16.735,55 eura prema konačno postavljenom prijedlogu za ovrhu (list 143-189 spisa).

29. Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 500,00 eura prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, sastava podneska od 3. siječnja 2025. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za zastupanje na ročištu od 30. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 4. ožujka 2025. i 16. travnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.800,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 450,00 eura i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 218,62 eura pa ukupni priznati parnični troškovi tuženika iznose 2.468,20 eura.

30. Tuženiku nisu priznati troškovi podneska od 19. listopada 2023. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Tim podneskom tuženik samo dostavlja punomoć za zastupanje po odvjetniku, a tu punomoć je mogao dostaviti i prilikom poduzimanja prve radnje, odnosno podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi, a nije bilo potrebno da dostavlja punomoć posebnim podneskom dva tjedna prije podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi.

31. Tuženiku nisu priznati troškovi podneska od 23. listopada 2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Tim podneskom tuženik samo dostavlja potvrdu u plaćanju sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi. Međutim, obveza plaćanja sudske pristojbe nastaje u trenutku podnošenja podneska sukladno odredbi čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 1118/18 – dalje: ZSP), što znači da je tuženik već u trenutku podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi bio dužan platiti sudsku pristojbu i potvrdu o tome dostaviti već uz prigovor protiv rješenja o ovrsi. Stoga, podnesak kojim tuženik naknadno dostavlja potvrdu o plaćanju pristojbe nije potreban za vođenje parnice.

32. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 4. ožujka 2025. sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je taj trošak izazvan slučajem koji se dogodio tuženiku pa stoga nema pravo na naknadu tog troška. Tim podneskom tuženik dostavlja medicinsku dokumentaciju kojom opravdava izostanak zastupnice po zakonu tuženika s ročišta. Međutim, bolest zastupnice po zakonu tuženika je slučaj koji se dogodio tuženiku i tuženik nema pravo na naknadu troškova podneska kojim opravdava njezin izostanak s ročišta.

16. svibnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku