Poslovni broj: Pn-81/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. MF, [adresa], protiv tuženika ALLIANZ OSIGURANJE d.d., Zagreb, Heinzelova 70, zastupano po punomoćniku Goran Krištoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu KAČIĆ I BRBORA, Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku, Allianz Zagreb d.d., Heinzelova 70, 10 000 Zagreb, OIB: 23759810849, da isplati tužitelju ĐF, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.925,31 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2023. sve do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana od donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju ĐF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. rujna 2013. u poslovnici Zagrebačke banke d.d., u Maksimirskoj ulici u Zagrebu s posrednikom u osiguranju ugovorio policu osiguranja života broj 1314405. Iz police je razvidno da je ugovoreno osiguranje na 10 godina, s početkom osiguranja 1. listopada 2013. te istekom 1. listopada 2023., da je tužitelj i ugovaratelj i osiguranik osiguranja, a da su korisnice osiguranja u slučaju smrti tužitelja, sestre tužitelja te da je ugovorena premija u iznosu od 16.278,00 EUR-a. Također, iz ponude osiguranja razvidno je da je prva premija plaćena u trenutku sklapanja police, 20. rujna 2013. u iznosu od 125.058,58 HRK, a što u protuvrijednosti odgovara ugovorenoj premiji od 16.278,00 EUR-a. Istekom posljednje osigurateljne godine, tužitelj je podnio zahtjev za isplatom osigurane svote za doživljenje, računajući da će mu biti isplaćen novčani iznos koji je uplatio posljednjih 10 godina kroz premiju osiguranja, a što iznosi 162.278,00 EUR, uvećano za dobit koja mu pripada kao urednom platiši ugovorene premije osiguranja. Krajem listopada 2023. godine tuženik je kreirao nalog za isplatu na temelju kojeg je ugovaratelju osiguranja, odnosno tužitelju, isplaćen iznos od 150.854,69 EUR-a. Budući da je tužitelju isplaćeno znatno manje od onog što je ugovoreno prilikom ugovaranja police osiguranja, tužitelj se obratio osiguranju izrazivši nezadovoljstvo izvršenom isplatom. Tužitelj je u pritužbi podnesenoj tuženiku naveo da nije bio obaviješten o gubitku dijela uplaćenih sredstava istekom police osiguranja, čija je inicijalna svrha ugovaranja bila štednja, jer navedeno ne bi niti bio ugovorio u slučaju da mu je mogućnost takvog gubitka bila istaknuta i pojašnjena. Tuženik je u odgovoru na pritužbu tužitelja dostavio podatke o posredniku u osiguranju, u konkretnom slučaju o djelatniku Zagrebačke banke d.d., s obrazloženjem da se tužitelj u odnosu na preostali neisplaćeni iznos po ugovorenoj polici mora obratiti posredniku osiguranja, budući da je policu osiguranja sklopio s posrednikom osiguranja u banci. Tužitelj se još jednom, putem punomoćnika, 4. prosinca 2023. obratio tuženiku u namjeri da mirnim putem ostvari pravo na isplatu novca, uplaćenog kroz 10 godina, a što je razlika od 11.925,31 EUR. Međutim, tuženik je ponovno uputio tužitelja da se obrati posredniku osiguranja te je u privitku odgovora na pritužbu dostavio tablicu otkupnih vrijednosti i kapitaliziranih svota za policu životnog osiguranja te uvjete osiguranja iz kojih je vidljivo da je tužitelj dokumentaciju zaprimio tek 5. svibnja 2016. Tužitelj navodi da polica mora sadržavati i upozorenje osiguratelja da su opći i /ili posebni uvjeti sastavni dio ugovora te da je njihov tekst predan ugovaratelju osiguranja. Iz predmetne police razvidno je da tužitelju u trenutku potpisivanja ponude police osiguranja, nisu bili predani opći i/ili posebni uvjeti osiguranja, iz čega se može zaključiti da tužitelj nije bio upoznat s uvjetima poslovanja tuženika. Posljedično tomu uvjeti osiguranja, koji eventualno i postoje, tužitelja ne obvezuju. Ne samo da opći i/ili posebni uvjeti nisu predani tužitelju na vrijeme, već je tuženik tužitelju tek 5. svibnja 2016., što je razvidno iz posljednjeg e- maila tuženika upućenog punomoćnicima tužitelja, dostavio Opće uvjete osiguranja te tablicu otkupne vrijednosti i kapitaliziranih svota za policu životnog osiguranja broj 1314405. Obveza je osiguratelja, odnosno tuženika, da predugovorno obavijesti ugovaratelja osiguranja o uvjetima osiguranja, jer će oni obvezivati budućeg ugovaratelja osiguranja samo ako su mu za vrijeme sklapanja osiguranja, odnosno prije nego što je sam ugovor sklopljen, bili poznati. U protivnom se gubi svrha osiguratelja, odnosno posrednika u posredovanju ugovorima o osiguranju. Dakle, ako se ugovor o osiguranju sklapa putem posrednika u osiguranju, što je u konkretnom slučaju bila djelatnica na šalteru Zagrebačke banke d.d., osiguratelj ima obvezu predati uvjete osiguranja posredniku, koje će posrednik zatim predati ugovaratelju osiguranja. Međutim, glavna zadaća posrednika osiguranja je da pomogne budućem ugovaratelju osiguranja u sklapanju ugovora o osiguranju sukladno njegovim zahtjevima i potrebama, kako je to definirano u članku 241. stavku 2. ZO-a. Dakle, odgovornost posrednika da pomogne budućem ugovaratelju osiguranja te mu u konkretnom slučaju preda opće i/ili posebne uvjete osiguratelja, ne oslobađa osiguratelja, odnosno tuženika odgovornosti od obveze koju on kao osiguratelj ima prema ugovaratelju osiguranja, odnosno tužitelju. Temeljna svrha posrednika u osiguranju je djelovanje u ime i za račun osiguratelja, stoga je obrazloženje tuženika da se tužitelj mora obratiti posredniku u osiguranju, s obzirom na to da je tužitelj s posrednikom u osiguranju sklopio policu osiguranja, potpuno neutemeljena i pogrešna. S obzirom na činjenicu da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja tužitelju trebali biti predani prije sklapanja police životnog osiguranja, a tužitelju je prema informacijama koje je dobio prilikom plaćanja prve premije osiguranja po isteku police osiguranja trebalo biti isplaćeno 162.278,00 EUR uvećano za dobit, nejasni su pokušaji tuženika na otklanjanje odgovornosti i izbjegavanje ugovorne obveze. Ugovaratelj osiguranja, odnosno tužitelj, ne smije biti kolateralna žrtva neuređenog odnosa osiguratelja, odnosno tuženika i posrednika osiguranja samo zato što osiguratelj, odnosno tuženik ili za to ovlaštena osoba u ime osiguratelja, nije ispunila zakonsku obvezu. Budući da se predmetni ugovor o osiguranju života, kao i svaki ugovor uređen pravilima obveznog prava temelji na načelima ZOO-a, osobito je bitno naglasiti da tuženik ovakvim načinom poslovanja krši načelo dobre vjere u ugovorima o osiguranju. S obzirom na specifičnost konkretnog obveznog odnosa, načelo dobre vjere u ugovoru o osiguranja podrazumijeva otvorenost, iskrenost i pouzdanost u međusobnim odnosima stranaka, stoga se u praksi ugovor o osiguranju često naziva još i „ugovor dobre vjere“. Svrha sklapanja „ugovora dobre vjere“ za tužitelja bila je štednja. Životno je nelogično da bi tužitelj uplaćivao godišnju premiju u iznosu od 16.278,00 EUR da je znao da će za osigurani događaj – doživljenje dobiti značajno manji iznos. Upravo suprotno, da je tužitelj raspolagao sa svim informacijama i dokumentacijom kojima je bio dužan raspolagati prilikom sklapanja police o osiguranju života, mogao bi procijeniti isplativost takvog oblika štednje. Tužitelju je u poslovnici Zagrebačke banke d.d. s posrednica u osiguranju, gospođa ZF, izričito naglasila da će tužitelju po isteku posljednje osigurateljne godine biti isplaćen iznos od 162.278,00 EUR plus uvećana dobit. U protivnom tužitelj nikada ne bi pristao na ponudu na temelju koje je oštećen. Tužitelj je prilikom ugovaranja uvjeta istaknuo da nakon isteka ugovorenog trajanja osiguranja želi raspolagati cijelom svotom, što mu je i bilo rečeno. Naime, tužitelj je bio svjestan da je to jedinstvena prednost životnog osiguranja. Tužitelj smatra da je na ovaj način povrijeđeno njegovo pravo vlasništva, kako ga tumači bogata praksa i Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, jer je imao legitimno očekivanje da se njegova štednja, ne samo, što je životno i pravno logično, neće umanjiti, nego da će u skladu s očekivanjima biti uvećana. Očekivanje ovog imovinskog iznosa stoga je za tužitelja bilo neupitno i realno. Nije se radilo ni o kakvom kalkuliranju s ulaganjima ili neizvjesnostima, prema svim podacima kojima je tužitelj raspolagao. Tužitelj od suda ima očekivanja da će se ovaj sudski postupak provesti u skladu s ustavnim načelom vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, uz uvažavanje zahtjeva prava na pravično suđenje sadržanih u članku 29. stavku 1. Ustava.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da poriče i osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik, dana 20. rujna 2013. u poslovnici Zagrebačke banke d.d. u Maksimirskoj ulici u Zagrebu s posrednikom u osiguranju, a na temelju ponude osiguranja života broj: 4350-05-0126526, ugovorio policu osiguranja života broj: 1314405. Polica osiguranja sklopljena je dugoročno, s početkom od dana 01. listopada 2013. i s trajanjem do 01. listopada 2023. Ujedno, na policu osiguranja (odjeljak ispod korisnika osiguranja) se primjenjuje i čini sastavni dio predmetna ponuda te uvjeti životnog osiguranja u koji potpadaju, između ostalog, i uvjeti osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (901-1-0713). Završno, tuženik također ne osporava da je prema polici osiguranja korisnik osiguranja u slučaju doživljenja upravo sami tužitelj. Tuženik ističe da je po nastupu osiguranog slučaja, odnosno isteku posljednje osigurateljne godine, tužitelj podnio zahtjev za isplatom osigurane svote za doživljenje te da je tuženik tužitelju 17. listopada 2023. isplatio iznos od 150.854,69 EUR. Navedenom isplatom tuženik je u cijelosti ispunio sve obveze prema tužitelju sukladno ugovoru o osiguranju temeljem kojeg je izdana polica osiguranja. Stoga, tuženik osporava da u predmetnom slučaju postoji bilo kakva obveza osiguratelja, ovdje tuženika, za isplatu bilo kakve daljnje naknade korisniku osiguranja, ovdje tužitelju, po predmetnoj polici osiguranja. Naime, isplata naknade iz osiguranja ne predstavlja naknadu štete, već se radi o isplati ugovorene naknade u slučaju nastupa osiguranog slučaja, te su uvjeti pod kojima je osiguratelj obvezan isplatiti naknadu iz osiguranja, kao i visina naknade definirani ugovorom o osiguranju, točnije, u ovom slučaju polici osiguranja te uvjetima osiguranja koji čine sastavni dio ugovora o osiguranju. Iz navedene police osiguranja jasno je vidljivo da je u predmetnom slučaju ugovorena svota osiguranja za slučaj doživljenja 150.000,00 EUR. S tim u vezi, sukladno članku 17. uvjeta osiguranja, jasno je navedeno: „Ugovorom o osiguranju utvrđena je ugovorena svota za doživljenje koju je osiguratelj u obvezi isplatiti, uvećanu za udjel u dobitku, korisniku osiguranja nakon isteka ugovorenog trajanja osiguranja.“ Dakle, tuženik je nastupom osiguranog slučaja, ovdje doživljenja, bio obvezan isplatiti (i) ugovorenu svotu osiguranja u slučaju doživljenja koja prema polici osiguranja iznosi 150.000,00 EUR te (ii) udio u dobitku koji je iznosio 854,69 EUR. Navedeni iznos udjela u dobitku dobiven je sukladno primjeni čl. 33. uvjeta osiguranja koji glasi:„1) Sva osiguranja sklopljena na osnovu ovih Uvjeta imaju pravo sudjelovanja u raspodjeli dobitka na način definiran ovim Uvjetima 2) Ugovaratelj osiguranja, odnosno korisnik, sudjeluje u raspodjeli dobitka koji u smislu ovih uvjeta predstavlja dobitak koji osiguratelj može pripisati ugovorenoj svoti, a proizlazi iz raspolaganja sredstvima ugovaratelja osiguranja. 3) Osnovica za izračun dobitka je iznos matematičke pričuve po sklopljenom ugovoru o osiguranju života. Na iznos pripisanog dobitka utječe ostvareni ukupan rezultat društva i rezultat ulaganja sredstava matematičke pričuve od kojeg se, nakon podmirenja obveza zajamčenih ugovorom o osiguranju života, odlukom Uprave određuje dio koji će se alocirati ugovarateljima osiguranja kao nezajamčeni pripisani dobitak. 4) Udjeli u dobitku obračunavaju se na dan 31. prosinca svake godine nakon isteka druge godine trajanja osiguranja. Osiguratelj pisanim putem izvješćuje ugovaratelja osiguranja o obračunatom udjelu u dobitku najkasnije do 01. listopada sljedeće kalendarske godine. 5) Kod doživljenja se udjel u dobitku isplaćuje zajedno s ugovorenom svotom, a u slučaju smrti ugovorena se svota i dotad obračunati iznosi udjela u dobitku isplaćuju na način sukladan članku 17. ovih uvjeta.“ Što se tiče samog udjela u dobitku, tuženik ističe kako je tužitelj tijekom trajanja police osiguranja pravodobno bio obavještavan o iznosu koji bi mu pripadao za odgovarajuću godinu, a što i potvrđuju dopisi tuženika tužitelju o relevantnom iznosu udjela dobitka za odgovarajuću godinu. Stoga, isplatom iznosa od 150.854,69 EUR (svota osiguranja 150.000,00 EUR + udio u dobitku 854,69 EUR), a kojih iznosa je tuženik bio i morao biti svjestan, tuženik je u cijelosti ispunio sve obveze prema tužitelju sukladno polici osiguranja. Gore navedeno dodatno potkrjepljuje činjenica da u polici osiguranja, osim ugovorene svote osiguranja za slučaj doživljenja od 150.000,00 EUR, bila i ugovorena svota osiguranja u slučaju prirodne smrti 300.000,00 EUR, u slučaju smrti uslijed nezgode 600.000,00 EUR te u slučaju smrti uslijed prometne nezgode 900.000,00 EUR. Stoga, neosnovani su navodi tužitelja iz tužbe kako je isti smatrao da je poanta police osiguranja, u pogledu osiguranog slučaja doživljenja, štedna komponenta koja će mu vratiti sve uplaćene premije. Iz navedenih svota osiguranja (300.000,00, 600.000,00 i 900.000,00 EUR), očigledno je kako je sami tužitelj pored osiguranog slučaja doživljenja osigurao i dodatne osigurane slučajeve/dodatne rizike, a koji iznosi u nastupu istih, premašuju dvostruko, trostruko pa čak i četverostruko ukupnu desetogodišnju premiju osiguranja koju je tužitelj uplaćivao. Pored navedenog, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju nakon uplate samo dvije premije nastupio jedan od dodatno ugovorenih osiguranih slučajeva (poput, primjerice, slučaj smrti uslijed prometne nezgode gdje je svota osiguranja 900.000,00 EUR) korisnik police osiguranja bi u tom slučaju dobio i do trideset puta veći iznos od uplaćenog, a takav rizik tuženika i ugovorene uvjete tužitelj nije uzeo u obzir niti spomenuo prilikom izrade tužbe. To samo govori o pogrešnoj postavljenoj logici tužitelja i gledanju iz samo jednog kuta. Također, 2018. godine sam tužitelj je podnio zahtjev za promjenu korisnika u slučaju smrti u polici osiguranja (upisana je gđa. FF), čime sam tužitelj potvrđuje da je bio svjestan i da zna kakvu točno policu osiguranja sa svim rizicima i pripadajućim svotama je sklopio i prihvatio. Zaključno, tužitelj je znao i morao znati koji su osigurani slučajevi prema polici osiguranja te da isti imaju različite svote osiguranja, a što je i eksplicitno vidljivo iz same police osiguranja i logično kod bilo kakvog oblika police životnog osiguranja.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako istom, u trenutku sklapanja police osiguranja, nisu bili predani uvjeti osiguranja, i to posebno tablice otkupnih vrijednosti i kapitaliziranih svota, stoga, tužitelj smatra da nije bio upoznat s uvjetima poslovanja tuženika te da, posljedično tome, tužitelja predmetni uvjeti osiguranja ne obvezuju. Nastavno na gornje navode, tuženik u potpunosti osporava iste. Što se tiče samih tablica otkupnih vrijednosti i kapitaliziranih svota, tuženik ističe kako su predmetne tablice sastavni dio uvjeta osiguranja i s uvjetima čine cjelinu te ne mogu biti zasebno predane/isprintane. To dokazuje i činjenica da se tablice čak i brojčano nastavljaju na 12. stranici uvjeta osiguranja, neposredno nakon relevantnih tekstualnih uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (901-1-0713) koje su na stranicama 2. - 11. Dodatno, tužitelj je dana 20. rujna 2013. potpisao ponudu čime je potvrdio svojim vlastoručnim potpisom, između ostalog, da je primio za ovaj predmet relevantne uvjete osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (901-1-0713), kao i u pisanom obliku sve druge informacije koje je Allianz Zagreb d.d. bio dužan uručiti ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju prema odredbi članka 89. Zakona o osiguranju (NN 151/05). Iz navedene zakonske odredbe čl. 89. st. 1. t. 2. i st. 2. t. 2. tada važećeg ZOO-a koji propisuje informacije ugovaratelja osiguranja kod sklapanja ugovora o osiguranju, proizlazi sljedeće: „(1) Društvo za osiguranje dužno je prije sklapanja ugovora o osiguranju pisano obavijestiti ugovaratelja osiguranja o sljedećim podacima: 2. općim uvjetima osiguranja, te pravu koje vrijedi za ugovor o osiguranju, (2) U slučaju životnog osiguranja obavijest iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati i sljedeće podatke o: 2. tablicama otkupne vrijednosti, “ Stoga, sam tužitelj je svojim vlastoručnim potpisom potvrdio da je primio uvjete osiguranja, a čiji su sastavni dio, između ostalog, i spomenute tablice otkupnih vrijednosti i kapitaliziranih svota te je isti, slijedom toga, znao i morao znati za sadržaj uvjeta osiguranja. Osim navedenog, sama činjenica da se tuženik poziva na tablice otkupnih vrijednosti i kapitaliziranih svota je u ovom predmetu potpuno irelevantna i neprimjenjiva jer spomenute tablice, sukladno članku 27. uvjeta osiguranja, služe samo i isključivo ako tužitelj otkupi (raskine) policu osiguranja (prije isteka ugovorenog razdoblja), a što u ovom slučaju tužitelj nije napravio niti je to predmet ovog spora. Uzevši sve navedeno u obzir, neosnovani su navodi tuženika za isplatu dodatnih 11.925,31 EUR, povrh već isplaćene svote osiguranja 150.854,69 EUR te takav navod, tj. zahtjev tužitelja nije potkrijepljen nikakvim dokazima, štoviše, tužiteljev zahtjev ni na koji način ne proizlazi iz bilo kakvih odredaba police osiguranja i/ili uvjeta osiguranja. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te obveže tužitelja da nadoknadi Tuženiku prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

4. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: nalog za isplatu (list 11 spisa), dopis tužitelja (list 12-15 spisa), e-mail korespondenciju (list 17-23 spisa), ponudu osiguranja života (list 24-25, 45-46 spisa), potvrdu o obavljenim transakcijama (list 26 spisa), upitnik za klijenta (list 27-28 spisa), osobnu iskaznicu (list 29-30 spisa), policu životnog osiguranja (list 47-48 spisa), uvjete životnog osiguranja (list 49-80 spisa), obavijesti tuženika (list 81-82 spisa), saslušao je tužitelja (list 107-108 spisa) i svjedoka ZF (list 109-110 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 11.925,31 Eura temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju života.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o osiguranju života broj 1314405 u poslovnici Zagrebačke banke d.d. dana 20. rujna 2023 te da mu je tuženik isplatio iznos od 150.854,69 Eura.

8. Između stranaka je sporno da li su tužitelju bili predani opći uvjeti osiguranja i da li isti obvezuju stranke.

9. Odredbom iz čl. 921 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

10. Odredbom iz čl. 926 ZOO-a propisano je da u polici moraju biti navedeni: ugovorne strane, osigurana osoba, odnosno osigurana stvar ili drugi predmet osiguranja, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, iznos osiguranja ili da je osiguranje neograničeno, premija ili doprinos (ulog), nadnevak izdavanja police i potpisi ugovornih strana. Polica osiguranja može biti privremeno zamijenjena listom pokrića ili drugom ispravom o osiguranju u koju se unose bitni sastojci ugovora. Osiguratelj je dužan upozoriti ugovaratelja osiguranja da su opći i/ili posebni uvjeti osiguranja sastavni dio ugovora i predati mu njihov tekst, ako ti uvjeti nisu već otisnuti na polici. Ispunjenje navedene obveze mora biti navedeno na polici. U slučaju neslaganja neke odredbe općih ili posebnih uvjeta i neke odredbe police primijenit će se odredba police; u slučaju neslaganja neke tiskane i strojem pisane odredbe primijenit će se pisana odredba, a u slučaju neslaganja ovih s rukopisnom odredbom, primijenit će se rukopisna odredba.

11. Odredbom iz čl. 930 ZOO-a propisano je da u slučaju kad osiguratelj ovlasti nekoga da ga zastupa, a ne odredi opseg njegovih ovlaštenja, zastupnik je ovlašten u ime i za račun osiguratelja sklapati ugovore o osiguranju, ugovarati izmjene ugovora ili produljenje njihova važenja, izdati police osiguranja, naplaćivati premije i primati izjave upućene osiguratelju.

12. Odredbom iz čl. 966 ZOO-a propisano je da u ugovorima o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja), visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu ugovornih strana.

13. Odredbom čl. 295 ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

14. Uvidom u ponudu osiguranja života broj 4350-05-0126526 sud je utvrdio da je ugovaratelj i osiguranik tužitelj, da je prodajno mjesto bilo Zagrebačka banka d.d., da je ugovoreno osiguranje na 10 godina s početkom od 1. listopada 2013. do 1. listopada 2023., da je ugovorena godišnja premija za slučaj smrti i doživljenja u iznosu od 16.278,00 Eura, da ugovorena svota za doživljenje iznosi 150.000,00 Eura, za slučaj prirodne smrti 300.000,00 Eura, za smrt uslijed nezgode 600.000,00 Eura, a za smrt uslijed prometne nezgode 900.000,00 Eura te da je ugovoreni i dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, dopunsko osiguranje dnevne naknade za liječenje u bolnici uslijed bolesti i dopunsko osiguranje za slučaj nastupa teške bolesti, da je prva premija u iznosu od 125.058,58 kn uplaćena 20. rujna 2013.

15. Nadalje, u ponudi je nakon izjava o zdravstvenom stanju osiguranika navedeno da je upoznat u da je primio sljedeće uvjete:

-Uvjeti osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja (301-1-0713

-Dopunski uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja ( nezgode) uz osiguranje života (902-1-0412)

-Dopunski uvjeti za osiguranje dnevne naknade za liječenje u bolnici uslijed bolesti ( 404-1-0412)

-Dopunski uvjeti osiguranja za slučaj teške bolesti (911-1-0713

-Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) (447-1-0412).

Potom je na ponudi navedena izjava da pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljuje da su svi podaci navedeni u ovoj ponudi potpuni i istiniti.

16. Nadalje, ugovaratelj osiguranja svojim potpisom potvrđuje, između ostalog, da je primio u pisanom obliku sve informacije koje je tuženik bio dužan uručiti ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju, prema odredbi čl. 89 Zakona o osiguranju ( Narodne novine 151/05, dalje ZO).

17. Odredbom čl. 89 ZO propisano je da je društvo za osiguranje dužno prije sklapanja ugovora o osiguranju pisano, putem pošte ili elektroničke pošte, obavijestiti ugovaratelja osiguranja o sljedećim podacima:

1. tvrtki, pravno-organizacijskom obliku, sjedištu i nazivu društva za osiguranje i tvrtki, sjedištu i osnivaču podružnice koja sklapa ugovor,

2. općim uvjetima osiguranja, te pravu koje vrijedi za ugovor o osiguranju, 3. vremenu trajanja ugovora o osiguranju,

4. pravilima i uvjetima za odstupanje od ugovora,

5. visini premije osiguranja, načinu plaćanja premije osiguranja, visini doprinosa, poreza i drugih troškova koji se zaračunavaju pored premije osiguranja i ukupnom iznosu plaćanja,

6. roku na koji ugovor obvezuje ponuditelja,

7. pravu na opoziv ponude za sklapanje ugovora za osiguranje te o pravu na odustanak od sklopljenog ugovora o osiguranju pri čemu ugovaratelj osiguranja može odustati od ugovora o životnom osiguranju u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti osiguratelja o sklapanju ugovora zbog čega ugovaratelj osiguranja ne snosi obveze koje proizlaze iz tog ugovora,

8. načinu rješavanja sporova ugovornih strana,

9. nadzornom tijelu koje je nadležno za nadzor nad društvom za osiguranje. U slučaju životnog osiguranja obavijest mora biti u pisanom obliku te sadržavati i podatke o:

1. osnovici, mjerilima te uvjetima za sudjelovanje u dobiti te pravu na isplatu pripisane dobiti u svim slučajevima isplate,

2. tablicama otkupne vrijednosti i tablicama kapitaliziranih svota po godinama trajanja osiguranja,

3. pravima na otkup i kapitalizaciju ugovora o životnom osiguranju i pravima iz takvog osiguranja,

Kod ugovora o životnom osiguranju kod kojih ugovaratelj osiguranja snosi rizik ulaganja društvo za osiguranje dužno je prije sklapanja ugovora o osiguranju, uz podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ugovaratelja osiguranja pisano obavijestiti i o prospektu fonda, a naročito o strukturi ulaganja.

18. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je kod LF sklopio ugovor o kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d., da mu je ZF rekla da bi bilo dobro da sklopi ugovor o životom osiguranju budući da je to dobar oblik štednje i da je dobar prinos na istu, da ju je pitao koji su uvjeti, a na što mu je ZF odgovorila da je prinos na policu 5-7 % godišnje, da je sklopio ugovor o osiguranju te je otišao na sistematski pregled prije toga, a potom je polica postala aktivna, da je kod LF potpisao jedan dokument u banci i polica je postala aktivna te je plaćao anuitete jednom godišnje u listopadu ili u studenom, mjesec dana nakon isteka police zatražio je isplatu, a ZF više nije radila u banci te mu je rekla da se obrati tuženiku izravno, što je i učinio, počeo smo se dopisivati sa tuženikom e-mailom, poslao im je broj bankovnog računa i očekivao svotu od cca 250.000,00 Eura, budući da je bilo uplaćeno oko 170.000,00 Eura. Iz Allianza mu je javljeno da će dobiti 150.000,00 Eura i 850 Eura su naveli da je doprinos, a na što je poludio budući da je bilo uplaćeno oko 170.000,00 Eura. Na poseban upit suda da navede što mu je točno Đ rekla koji su uvjeti sklapanja predmetnog ugovora o osiguranju života odnosno da li mu je rekla da će po isteku police dobiti određeni iznos novaca i koji bi to bio tužitelj je odgovorio da mu je ZF rekla da je doprinos 5-7 % kao i da mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili uručeni opći uvjeti osiguranja da je potpisao i dokument o osiguranju života koji se nalazi na listu 45-46, ali ga nije pročitao niti je prilikom sklapanja ugovora dobio tabelarni prikaz. Na poseban upit svog punomoćnika da li su mu je prilikom sklapanja police osiguranja uz policu osiguranja pokazani sastavni uvjeti police, odgovorio je mu isti nisu niti predočeni niti objašnjeni i da se ne sjeća kada je nakon potpisivanja ponude dobio policu životnog osiguranja.

19. Iz iskaza svjedoka LF u bitnome proizlazi da se ne sjeća sklapanja konkretnog ugovora o osiguranju budući da je proteklo više od 10 godina, da je sve radila sukladno propisima i uvjetima Zagrebačke banke d.d., da se ne sjeća da li je klijentima prilikom sklapanja ugovora o životnom osiguranju govorila da mogu očekivati određeni doprinos odgovara, međutim da može reći da je postojao informativni kalkulator temeljem kojega su se izračunavali određeni doprinosi i da je uz policu svim klijentima davala opće uvjete koji su tada bili važeći kao i da je davala svim klijentima svu važeću dokumentaciju.

20. Ovaj sud smatra da iskaz tužitelja vezano za to da nije dobio opće uvjete prilikom potpisivanja ponude osiguranja nije istinit. Naime, potpisom na ponudi potvrdio je da je dobio sve nabrojene uvjete osiguranja kao i da je primio sve obavijesti sukladno čl. 89 ZO. Neovisno o činjenici što se ZF nije mogla sjetiti konkretnog sklapanja ugovora, a što je imajući u vidu njezin opis posla te protek vremena više nego razumljivo, sud smatra da je istinit iskaz LF u dijelu koji se odnosi na to da je uz policu osiguranja svim klijentima davala opće uvjete osiguranja. Nadalje, valja navesti i to da je u samoj ponudi osiguranja života broj 4350-05-0126526 jasno navedeno da je ugovorena svota za doživljenje 150.000,00 Eura pa je tužitelj bio dužan prilikom potpisivanja ponude istu pročitati te eventualni propust tužitelja da pročita ponudu predstavlja povredu dužne pažnje prilikom sklapanja ugovora za koju je sam odgovoran. Naime, svaka prosječno pažljiva osoba samo prilikom pregleda ponude jasno može vidjeti da ugovorena svota za slučaj doživljenja iznosi 150.000,00 Eura.

21. Nadalje, a u odnosu na tablicu otkupnih vrijednosti i tablicu kapitaliziranih svota, iz uvjeta životnog osiguranja koji se nalaze na listu 49-80 spisa vidljivo je da navedene tablice predstavljaju cjelinu zajedno sa uvjetima osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja 901-1-0713 slijedom čega je sud zaključio da je iste tužitelj zaprimio, zajedno sa općim uvjetima, a čiji primitak je potvrdio potpisom ponude.

22. Budući da je sud utvrdio da je tužitelj prilikom potpisivanja ponude osiguranja života zaprimio opće uvjete osiguranja te da je na ponudi jasno navedeno da ugovorena svota za slučaj doživljenja iznosi 150.000,00 Eura, a između stranaka nije bilo sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 150.000,00 Eura za doživljenje te iznos od 854,69 Eura na ime pripisane dobiti, sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o životnom osiguranju, slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

23. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, tuženik je u cijelosti uspio u sporu i ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a.

24. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

25. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 1. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 19. studenog 2024. i 8. travnja 2025. svako u iznosu od po 100 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 300 bodova, a valja pomnožiti sa 2 (budući da jedan bod vrijedi 2 Eura),što sveukupno iznosi 600,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 150,00 Eura, što sveukupno iznosi 750,00 Eura.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).