REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-782/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, Poljička cesta 20 b, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, izvanraspravno 16.svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od dana 15. siječnja 2013. godine posl.br. Ovr-7085/2012 nedopuštena slijedom čega je dužan tuženik vratiti tužitelju ovršeni iznos te mu nadoknaditi štetu, odnosno dužan mu je isplatiti iznos od 1.770,97 EUR, uvećan za zakonsku kamatu koja na taj iznos teče od dana 19.02.2013. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine računa prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godin

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 303,10 (slovima: tri stotine tri eura deset centi), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećane za zatezne kamate koje teku od 16.svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 25.velajče 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Splitu od 03. veljače 2025., koje je zaprimila 18.veljače 2025., upućena da u roku od 15 dana pokrene ovu parnicu. Naime, dana 15. siječnja 2013. Općinski sud u Splitu donio je rješenje o ovrsi Ovr-7085/2012 po prijedlogu ovrhovoditelja od 29. studenog 2012., a na temelju ovršne isprave- sudske presude od 23. listopada 2002. S obzirom na to da je predmetna tražbina bila u očiglednoj zastari jer je protekao rok od deset godina od dana pravomoćnosti ovršne isprave (što proizlazi iz klauzule pravomoćnosti istog suda), ali i zato što ovrhovoditelj nije dokazao istovjetnost osobe ovršenice (jer je dužnik iz ovršne isprave imao drugačije prezime od ovršenice) i ovrhovoditelja, ista je podnijela žalbu na rješenje u ovrsi zbog razloga iz članka 50. st. 1. točka 7., 9. do 11. Ovršnog zakona. Odmah nakon ulaganja žalbe ovrhovoditelj je povukao ovršni prijedlog bez navođenja razloga zašto to čini, time izazivajući procesni učinak jednak povlačenju tužbe, pa ovršenik nije želio pobijati rješenje o obustavi postupka koje je donijeto povodom opisanog povlačenja ovršnog prijedloga. Međutim, ovrhovoditelj je prije povlačenja ovršnog prijedloga prisilno naplatio svoje potraživanje tako što je 19.veljače 2013. naplaćen iznos od 13.343,39 kuna odnosno 1.770,97 EUR. Zato je tužiteljica kao ovršenik nastavila inzistirati da se odluka o njenoj žalbi konačno donese te ona uputi u parnicu. No, tek nakon 12 godina od podnošenja žalbe ovršni sud je donio uvodno opisano rješenje kojim se tužiteljicu upućuje u ovu parnicu, sve to sukladno ustaljenoj praksi VSRH-a primjerice pod brojem Revd -448/2020-2 od 3. ožujka 2020. Zaključno, premda je ovršena tražbina bila u očiglednoj zastari te premda su postojale druge bitne povrede, ovrha je izvršena, pa tužiteljica mora posredstvom ove parnice štiti svoja prava i tražiti povrat naplaćenih sredstava uvećanih za zakonsku kamatu od dana stjecanja pa do isplate, a sve temeljem članka 56. OZ-a. Dva su osnovna razloga zbog čega ovrha nije dopuštena, zbog jednog od kojih je već sami prijedlog za ovrhu trebao biti odbačen/odbijen. Prvenstveno se ističe kako je predmetna tražbina u očiglednoj zastari, obzirom da je od pravomoćnosti ovršne isprave (23.10.2002.) koja je osnova za pokretanja ovoga postupka, pa do podnošenja ovršnog prijedloga dana 29.studenoga 2012. proteklo više od 10 godina. Ako se izvrši uvid u klauzulu pravomoćnosti s ovršne isprave te datum podnošenja ovršnog prijedloga, navedeno će biti nedvojbeno. S druge strane, prekida zastare nije bilo, niti je to ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dokazao. Istovjetnost dužnika i vjerovnika iz ovršne isprave sa onima iz ovršnog prijedloga- razlog za odbacivanje/odbijane ovršnog prijedloga. Ponavlja se kako ovrhovoditelj u samom prijedlogu za ovrhu, suprotno pravilu o teretu dokazivanja i strogom legalitetu ovršnog postupka, nije dokazao istovjetnost osoba naznačenih u ovršnoj ispravi kao dužnika i vjerovnika (UŠ i Vip et gsm d.o.o.).- u odnosu na subjekte koji su u ovršnom prijedlogu naznačeni kao ovršenik i ovrhovoditelj (UŠO i VIP net. d.o.o.) Pritom se napominje kako u vrijeme donošenja ovršne isprave koja je osnova ovrhe nije bilo OIB-a, pa da bi se po istome mogao nesumnjivo mogao identificirati stranke. Dakle, spisu predmeta nije priložen dokaz, javna isprava (npr. vjenčani list), iz kojeg proizlazi da je UŠ iz ovršne isprave ista osoba kao i UŠO iz prijedloga za ovrhu, kao ni dokaz da su Vip net gsm d.o.o. i Vip net d.o.o. ista trgovačka društva (npr. povijesni izvadak s trgovačkog suda). Ovrha je strogo formalna procedura i nikada se nije smjelo dozvoliti da prijedlog za ovrhu bude usvojen, odnosno da sporno rješenje o ovrsi uopće bude donijeto. Kako ime ovršenika u prijedlogu za ovrhu nije istovjetno imenu dužnika u ovršnoj ispravi temeljem koje se predlaže donijeti rješenje o ovrsi, niti je naziv ovrhovoditelja iz ovršne isprave jednak nazivu ovrhovoditelja u prijedlogu za ovrhu, a ovrhovoditelj pritom nije u smislu članka 29. OZ-a javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom (npr. vjenčani list; izvadak iz sudskog registra) dokazao pravno sljedništvo, dok je ovršenik javnom ispravom (osobnom iskaznicom) dokazao drugačije, to je prijedlog ovrhovoditelja valjalo odbaciti i ukinuti/poništiti rješenje o ovrsi. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže donijeti presudu sadržaja navedenog pobliže u točki I. izreke ove presude, kao i nalog tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2.Tuženiku je uredno dostavljena tužba uz poziv na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, a koji je tuženik zaprimio 13.ožujka 2025.

3.Tuženik je upozoren da ukoliko u roku od 30 dana ne podnese odgovor na tužbu, te ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023, nadalje: ZPP) da će sud donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe).

4. U ostavljenom roku tuženik nije podnio odgovor na tužbu, pa kako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st.1. toč.1. do 4. ZPP-a, sud je donio odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja odnosno presudu zbog ogluhe i odlučio kao u izreci pod točkom I.

5. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj:138/2023, nadalje: Tarifa), pa je tužiteljici uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora naznačenog u tužbi od 1.500,00 EUR priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr.7.toč.1.Tarife), što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 200,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 250,00 EUR. Na taj iznos treba nadodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 303,10 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata na temelju odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO). Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom II.

Split, 16.svibnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353 st.2 ZPP-a).

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

- tuženiku,

- u spis.