REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1, Krapina

Poslovni broj: Ovr-273/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Romani Mališ, na prijedlog sudskog savjetnika Ernesta Kropfa, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Benlian Brothers d.o.o., OIB: 77331805815, Strahinje 28, Krapina, zastupanog po punomoćnici Martini Gajski, odvjetnici iz odvjetničkog društva Gajski Grlić, Prka I Partneri j.d.o.o. u Zagrebu protiv ovršenika Carpona Food d.o.o., OIB: 94204755790, Strahinje 28, Krapina zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u Zagrebu, radi prijedloga ovršenika za odgodu ovrhe i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 16. svibnja 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik Caprona Food d.o.o., OIB: 94204755790, Strahinje 28, Krapina, da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenom, a koja se provodi na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenih Financijskoj agenciji 19. veljače 2025. na temelju zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenog 2017. pod brojem: OV-8783/17, zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenog 2017. pod brojem: OV-8782/17, zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenog 2017. pod brojem: OV-8780/17, zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenog 2017. pod brojem: OV-8781/17, zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 8. ožujka 2014. pod brojem:

OV-2459/14 i zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Konstantinu Diki 3. studenog 2016. pod brojem: OV-3162/16, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje u tekstu – OZ), odnosno zbog toga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, odnosno zbog toga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu podnio 4. travnja 2025. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, kao i prijedlog za odgodu izdavanja prijenosa zaplijenjenih sredstava odnosno prijedlog za odgodu ovrhe. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da je 19. veljače 2025. Financijska agencija zaprimila šest osnova za plaćanje, a radi se o: zadužnici do 100.000,00 kn potvrđenoj po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenoga 2017. pod brojem OV-8783/17; zadužnici do 100.000,00 kn potvrđenoj po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenoga 2017. pod brojem OV-8782/17; zadužnici do 100.000,00 kn potvrđenoj po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenoga 2017. pod brojem OV-8780/17; zadužnici do 100.000,00 kn potvrđenoj po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 7. studenoga 2017. pod brojem OV-8781/17; zadužnici do 500.000,00 kn potvrđenoj po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 28. ožujka 2014. pod brojem OV-2459/14 i zadužnici do 100.000,00 kn potvrđenoj po javnom bilježniku Konstantinu Diki 3. studenoga 2016. pod brojem OV- 3162/16. Ovrhovoditelj i ovršenik su dugi niz godina imali poslovnu suradnju, a počeci te poslovne suradnje počeli su 2013. godine, odnosno od trenutka kada je društvo ovršenika osnovano. Ugovorom o reguliranju međusobnih prava i obveza i poslovnoj suradnji od 1. studenoga 2017. (dalje u tekstu: ˝Ugovor˝) ovrhovoditelj i ovršenik formalizirali su međusobni odnos. Tim Ugovorom određena je svrha sklapanja Ugovora i to da je svrha prije svega reguliranje postojećeg duga ovršenika prema ovrhovoditelju te uređenje buduće suradnje (članak 1. Ugovora.). Zadužnice koje su temelj za pokretanje izravne naplate izdane su temeljem upravo tog Ugovora, s time da dvije zadužnice potječu iz ranijih odnosa, ali se njima naplaćuje upravo dug nastao temeljem Ugovora. Člankom 5. Ugovora određeno je da ukupni iznos ovdje ovršenika prema ovdje ovrhovoditelju zajedno s obračunatom zateznom kamatom iznosi preko 1.500.000,00 kn. Dakle, utvrđeno je da dug ovdje ovršenika iznosi 1.500.000,00 kn te da se sastoji od glavnice i kamata. Nadalje, člankom 6.3. Ugovora je ugovoreno da se na iznos dugovanja ovdje ovršenika prema ovdje ovrhovoditelju obračunava zatezna kamata od 1% mjesečno i to na iznos cijelog dugovanja. Dakle, ovršenik ističe da je ugovorena kamata koja teče na kamatu, iz razloga što je člankom 5. jasno određeno da dug od 1.500.000,00 kn predstavlja glavni dug zajedno s obračunatom zateznom kamatom. Stoga ovršenik ističe da je navedena odredba Ugovora ništetna, pa je pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti dijela Ugovora i to članka 6.3., a koji glasi: ˝Na iznos dugovanja Prvog ugovarača prema Drugom Ugovaraču, bliže opisanog u članu 5. ovog ugovora, zaračunavaće se zatezna kamata od 1% na mesečnom nivou, na iznos celog dugovanja, do konačne isplate istog˝. Nadalje, ovršenik ističe da je zadužnica do 500.000,00 kn potvrđena po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću 28. ožujka 2014. pod brojem OV-2459/14 potvrđena prije više od deset (10) godina, odnosno da je pravo koje iz nje proizlazi u zastari. Zbog toga ovršenik predlaže da sud donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, obzirom da je ovršenik predao sudu prijedlog da proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos od strane Financijske agencije, ovršenik predlaže odgodu pljenidbe i izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Ovršenik ističe, obzirom da na razloge iz prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa od strane Financijske agencije proizlazi kako je postupak pokrenut od strane ovrhovoditelja nezakonit i da bi pljenidbom i prijenosom od strane Financijske agencije ovršeniku nastala šteta, pa predlaže sudu da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Odgodu pljenidbe i prijenosa je nužno donijeti jer je zbog pokrenutog zahtjeva za izravnu naplatu račun ovršenika blokiran i neosnovano se naplaćuje iznos od 134.570,73 EUR. Obzirom da se radi o velikom iznosu koji ovršenik neće uspjeti podmiriti u duljem periodu, prijeti opasnost da dođe do stečaja ovršenika. Pored navedenog, ovršenik neće moći isplatiti plaće radnicima niti će moći financirati proizvodnju. I radnici i proizvodnja su bitni za opstojnost poslovanja. Ovršenik ističe da je zbog navedenog bitno da se usvoji prijedlog za donošenjem rješenja o odgodi ovrhe jer će u protivnom doći do stečaja nad ovršenikom i neosnovano će doći do gašenja trgovačkog društva, a posljedično i do gašenja proizvodnje i otkaza za čak 30-ak radnika.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje sukladno odredbi članka 52. stavka 1. OZ-a te je ovrhovoditelj 18. travnja 2025. dostavio podnesak u kojem je naveo da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnesen izvan roka te da su predmetni prijedlozi ovršenika u cijelosti neosnovani. Ovrhovoditelj ističe da su promašeni navodi ovršenika da je ništetna odredba članka 6.3. Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza i poslovnoj suradnji od 1. studenog 2017. jer je tom odredbom ugovorena kamata na kamatu, budući da predmetnim odredbama nije ugovorena kamata koja teče na kamatu, nego je utvrđen nesporan iznos duga koji je tada postojao, te je ugovoren način njegova vraćanja, uključujući i način obračuna kamate na taj dug. Ovršenik nije priložio ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je isplatio ovrhovoditelju niti 1 EUR na ime povrata nespornog duga u iznosu od 1.500.000,00 kn / 199.084,21 EUR. Zahtjevi za izravnu naplatu koje je ovrhovoditelj podnio na temelju predmetnih bjanko zadužnica odnose se na ukupan iznos od 132.722,81 EUR, što je 66.361,40 EUR manje od iznosa duga koji ni ovršenik ne osporava. Nadalje, ovrhovoditelj ističe da su u potpunosti promašeni navodi ovršenika da je pravo koje proizlazi iz bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Damiru Bjelčiću, broj: OV-2459/14, od 28. ožujka 2014., u zastari, s obzirom na to da je Zakonom o obveznim odnosima propisano da tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, budući da je jasno da je rok za zastaru zadužnice počinje teći od dospijeća obveze iz osnovnog pravnog posla, neovisno o tome kada je ista izdana. Kao dokaz u prilog navedenom stavu ovrhovoditelj je dostavio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 732/2023, od 9. travnja 2024. Nadalje, ovršenik koji predlaže odgodu ovrhe mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a uz jednu od tih pretpostavki treba dokazati postojanje neke od pretpostavki predviđenih u članku 65. stavku 1. točki 1. - 10. OZ-a, a što ovršenik u predmetnom postupku nesumnjivo nije učinio. Štoviše, ovršenik se u svom prijedlogu za odgodu ovrhe nije niti pozvao na jednu od gore navedenih pretpostavki iz odredbe članka 65. OZ. -a, slijedom čega u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe. Ovrhovoditelj dodatno ističe kako je 17. travnja 2025. postigao dogovor s ovršenikom, prema kojem bi ovršenik dao suglasnost da se iznos koji je do tada zaplijenjen odmah prebaci na račun ovrhovoditelja, dok bi ovrhovoditelj opozvao zahtjeve za izravnu naplatu za preostali zatraženi iznos, a sve kako bi se odblokirao račun ovršenika te kako bi se nakon toga ovrhovoditelj i ovršenik dogovorili o načinu povrata preostalog iznosa duga, a kojeg ovršenik ima prema ovrhovoditelju i na temelju drugih ugovora sklopljenih s ovrhovoditeljem. Ovrhovoditelj je 17. travnja 2025., dakle odmah isti dan, sukladno dogovoru opozvao zahtjev za izravnu naplatu za iznos od 57.000,00 EUR. S obzirom na to da iz specifikacija izvršenja predmetnih osnova za plaćanje proizlazi da je ukupan iznos koji nije zaplijenjen na temelju predmetnih zahtjeva za izravnu naplatu manji od 57.000,00 EUR, a za koji iznos je ovrhovoditelj opozvao zahtjev za izravnu naplatu, to je jasno da je ovršeniku vjerojatno već u trenutku pisanja ovog podneska račun odblokiran, slijedom čega su neosnovani njegovi navodi da mu prijeti stečaj. U svakom slučaju, ističe da se da mogućnost otvaranja stečajnog postupka svakako nije razlog za odgodu ovrhe, a što je jasno utvrđeno u sudskoj praksi. Predlaže sudu odbaciti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno, isti odbiti kao neosnovan, te predlaže prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje ovršenika na naknadu prouzročenog troška ovrhovoditelju.

3. Prema odredbi članka članka 210. OZ-a, propisano je da ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. tog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Sud je o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odlučio posebnim rješenjem poslovni broj: Ovr-273/2025-5 od 17. travnja 2025., s obzirom na to da je ovršenik podneskom od 11. travnja 2025. ukazao sudu na potrebu hitnog donošenja odluke o odgodi ovrhe, navodeći kao razlog činjenicu da 19. travnja 2025. ističe rok od 60 dana od pokretanja ovršnog postupka te bi nakon tog datuma bio izvršen prijenos sredstava na račun ovrhovoditelja, radi čega bi ovršeniku nastala nenadoknadiva šteta, dok je o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud odlučio naknadno.

5. Naime, prema odredbi članka 52. OZ-a sud prvog stupnja će, ako je žalba navedena zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, dostavit žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

6. U ovom postupku ovršenik je predložio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, navodeći kao razloge ništetnost članka 6.3. Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza i poslovnoj suradnji od 1. studenog 2017. na temelju kojeg su izdane bjanko zadužnice na temelju kojih su pokrenuti postupci izravne naplate protiv ovršenika, odnosno zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a i zastaru tražbine iz bjanko zadužnice broj: OV-2459/14 od 28. ožujka 2014., a što je razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a. Ovrhovoditelj je podneskom od 18. travnja 2025. osporio oba razloga, zbog čega je sud na temelju odredbe članka 52. stavka 3. Ovršnog zakona, a u svezi s člankom 210. stavka 2. Ovršnog zakona, uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštene zbog navedenih razloga.

7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

U Krapini 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Romana Mališ

Sudski savjetnik

Ernest Kropf

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka žalba nije dopuštena.

DOSTAVITI:

1. punomoćnik ovrhovoditelja

2. punomoćnik ovršenika