REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-320/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Fuština, odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 3211288368/07, između tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita i tuženika, Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kao kreditora, sklopljenog 6. studenoga 2007., solemniziranog 17. studenoga 2007. po Javnom bilježniku Zdenku Fridu, broj ovjere: OV-37755/07, pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.463,69 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 6,69 eura od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 20,95 eura od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 17,86 eura od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,34 eura od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,95 eura od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,77 eura od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 0,67 eura od 16. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 0,48 eura od 16. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 20,36 eura od 16. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 32,46 eura od 16. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 15,27 eura od 16. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 61,65 eura od 16. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 62,13 eura od 16. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 46,55 eura od 16. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 50,13 eura d 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 50,84 eura od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 44,69 eura od 16. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 45,76 eura od 16. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 40,65 eura od 16. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 47,17 eura od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 39,92 eura d 16. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 44,6 eura od 16. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 43,86 eura od 16. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 56,5 eura od 16. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 64,62 eura od 16. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 62,86 eura od 16. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 70,93 eura od 16. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 85,7 eura od16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 88,87 eura od 16. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 106,24 eura od 16. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 105,66 eura od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 141,67 eura od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 120,69 eura od 16. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 125,55 eura od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 148,33 eura od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 150,36 eura od 16. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 142,25 eura od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 147,16 eura od 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 3.252,48 eura od 11. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 147,42 eura od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 162,39 eura od 16. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 194,21 eura od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 230,43 eura od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 268,77 eura od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 206,63 eura od 16. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 185,73 eura od 16. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 187,13 eura od 16. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 190,01 eura od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 208,05 eura od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 213,47 eura od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 207,56 eura od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 206,67 eura od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 209,67 eura od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 214,87 eura od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 208,38 eura od 16. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 206,59 eura od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 190,66 eura od 16. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 204,39 eura od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 210,78 eura od 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 206,54 eura od 16. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 201,44 eura od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 199,68 eura od 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 197,87 eura od 16. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 7.859,51 eura od 20. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 210,55 eura od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 191,89 eura od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 188,84 eura od 16. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 190,67 eura od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 188,75 eura od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 195,58 eura od 16. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 199,99 eura od 16. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 202,15 eura od 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 209,84 eura od 16. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 202,08 eura od 16. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 206,1 eura od 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 210,77 eura od 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 2.340,01 eura od 21. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 207,51 eura od 2. travnja 2014. do isplate i

- na iznos od 1.228,49 eura od 8. travnja 2014. do isplate,

i to do 1.8.2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 1.1.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 30.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.692,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela, u bitnom, da je 6. studenoga 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3211288368/07, kreditna partija: 7103905032 (dalje u tužbi: Ugovor), kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 109.050,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Na dan sklapanja Ugovora srednji tečaj Hrvatske narodne banke za CHF iznosio je 4,40 kuna za jedan švicarski franak, dok je na dan isplate kredita 5. prosinca 2007. srednji tečaj CHF Hrvatske narodne banke iznosio 4,44 kuna za jedan švicarski franak. Tijekom otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao što je dovelo i do povećanja iznosa mjesečnih anuiteta tužiteljice. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. U obrazloženju presude poslovni broj: Pž-6632/17 Visoki trgovački sud RH istaknuo je kako su banke objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., kojom su odbijene kao neosnovane revizije tuženih banaka podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odnosno kojom je potvrđeno da su banke, pa tako i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pri čemu je u tom smislu Vrhovni sud u cijelosti prihvatio obrazloženje izneseno u presudi Visokog trgovačkog suda.

2. Budući da se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita također veže za valutu švicarskog franka, a tužiteljica kao potrošač nije bila informirana o riziku koji za sobom povlači valutna klauzula, tužiteljica zahtijeva od suda:

- utvrditi da su ništetne odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu broj: 3211288368/07 kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula), pa da stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode pravne učinke između ugovornih strana i

- naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 179.238,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 38,77 kuna od 2. ožujka 2008. do isplate, na iznos od 105,22 kuna od 2. travnja 2008. do isplate, na iznos od 5,36 kuna od 2. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 14,50 kuna od 2. srpnja 2008. do isplate, na iznos od 309,59 kuna od 2. studenog 2008. do isplate, na iznos od 94,79 kuna od 2. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 367,84 kuna od 2. siječnja 2009. do isplate, na iznos od 409,80 kuna od 2. veljače 2009. do isplate, na iznos od 428,77 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate, na iznos od 376,52 kuna od 2. travnja 2009. do isplate, na iznos od 386,50 kuna od 2. svibnja 2009. do isplate, na iznos od 306,56 kuna od 2. lipnja 2009. do isplate, na iznos od 247,71 kuna od 2. srpnja 2009. do isplate, na iznos od 263,37 kuna od 2. kolovoza 2009. do isplate, na iznos od 294,38 kuna od 2. rujna 2009. do isplate, na iznos od 291,68 kuna od 2. listopada 2009. do isplate, na iznos od 260,33 kuna od 2. studenog 2009. do isplate, na iznos od 319,17 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate, na iznos od 366,66 kuna od 2. siječnja 2010. do isplate, na iznos od 433,47 kuna od 2. veljače 2010. do isplate, na iznos od 418,08 kuna od 2. ožujka 2010. do isplate, na iznos od 509,15 kuna od 2. travnja 2010. do isplate, na iznos od 491,86 kuna od 2. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 525,55 kuna od 2. lipnja 2010. do isplate, na iznos od 817,04 kuna od 2. srpnja 2010. do isplate, na iznos od 757,03 kuna od 2. kolovoza 2010. do isplate, na iznos od 940,03 kuna od 2. rujna 2010. do isplate, na iznos od 877,01 kuna od 2. listopada 2010. do isplate, na iznos od 775,13 kuna od 2. studenog 2010. do isplate, na iznos od 990,09 kuna od 2. prosinca 2010. do isplate, na iznos od 1.263,55 kuna od 2. siječnja 2011. do isplate, na iznos od 1.069,91 kuna od 2. veljače 2011. do isplate, na iznos od 1.137,82 kuna od 2. ožujka 2011. do isplate, na iznos od 23.712,68 kuna od 2. ožujka 2011. do isplate, na iznos od 1.051,45 kuna od 2. travnja 2011. do isplate, na iznos od 1.066,97 kuna od 2. svibnja 2011. do isplate, na iznos od 1.433,55 kuna od 2. lipnja 2011. do isplate, na iznos od 1.469,26 kuna od 2. srpnja 2011. do isplate, na iznos od 1.755,33 kuna od 2. kolovoza 2011. do isplate, na iznos od 1.618,21 kuna od 2. rujna 2011. do isplate, na iznos od 1.445,98 kuna od 2. listopada 2011. do isplate, na iznos od 1.427,51 kuna od 2. studenog 2011. do isplate, na iznos od 1.414,24 kuna od 2. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 1.496,39 kuna od 2. siječnja 2012. do isplate, na iznos od 1.568,01 kuna od 2. veljače 2012. do isplate, na iznos od 1.577,60 kuna od 2. ožujka 2012. do isplate, na iznos od 1.528,06 kuna od 2. travnja 2012. do isplate, na iznos od 1.561,51 kuna od 2. svibnja 2012. do isplate, na iznos od 1.584,39 kuna od 2. lipnja 2012. do isplate, na iznos od 1.545,89 kuna od 2. srpnja 2012. do isplate, na iznos od 1.556,02 kuna od 2. kolovoza 2012. do isplate, na iznos od 1.527,15 kuna od 2. rujna 2012. do isplate, na iznos od 1.464,77 kuna od 2. listopada 2012. do isplate, na iznos od 1.531,27 kuna od 2. studenog 2012. do isplate, na iznos od 1.563,18 kuna od 2. prosinca 2012. do isplate, na iznos od 1.540,81 kuna od 2. siječnja 2013. do isplate, na iznos od 1.415,37 kuna od 2. veljače 2013. do isplate, na iznos od 1.521,94 kuna od 2. ožujka 2013. do isplate, na iznos od 57.404,07 kuna od 2. ožujka 2013. do isplate, na iznos od 1.531,25 kuna od 2. travnja 2013. do isplate, na iznos od 1.489,48 kuna od 2. svibnja 2012. do isplate, na iznos od 1.359,57 kuna od 2. lipnja 2013. do isplate, na iznos od 1.356,66 kuna od 2. srpnja 2013. do isplate, na iznos od 1.388,17 kuna od 2. kolovoza 2013. do isplate, na iznos od 1.439,33 kuna od 2. rujna 2013. do isplate, na iznos od 1.510,18 kuna od 2. listopada 2013. do isplate, na iznos od 1.473,63 kuna od 2. studenog 2013. do isplate, na iznos od 1.499,51 kuna od 2. prosinca 2013. do isplate, na iznos od 1.528,87 kuna od 2. siječnja 2014. do isplate, na iznos od 1.547,09 kuna od 2. veljače 2014. do isplate, na iznos od 1.585,66 kuna od 2. ožujka 2014. do isplate, na iznos od 17.094,31 kuna od 2. ožujka 2014. do isplate, na iznos od 1.573,04 kuna od 2. travnja 2014. do isplate i na iznos od 10.167,29 kuna od 8. travnja 2014. do isplate.

3. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, osporavajući osnovanost i visinu zahtjeva, u bitnom, naveo da je deklaratorni zahtjev tužiteljice neuredan, neodređen i nepodoban za postupanje iz razloga što tužiteljica nije navela koje točno odredbe smatra ništetnim i čiju ništetnost zahtijeva, već se zadržava na općenitoj formulaciji kako su dijelovi ugovora koji se odnose na valutnu klauzulu ništetni. Nadalje je naveo da ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, budući da iz prometa po kreditu proizlazi da su osim tužiteljice, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Ističe i prigovor zastare potraživanja, te tvrdi da banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, te da je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora pružila sve potrebne informacije. Naveo je i da dokazi koje je tuženik priložio jasno potvrđuju kako ugovor o kreditu koji su sklopili tužiteljica i tuženik nije potrošački ugovor, jer se stan kupljen sredstvima kredita iskorištava u poslovne svrhe tužiteljice. Na adresi stana ([adresa]) registriran je OBRT ZA SAVJETOVANJE " [obrt] " u kojem je vlasnica upravo tužiteljica, pa je naravno jasno kako tužiteljica nije adaptirala stan za zadovoljavanje svojih osobnih potreba, već isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti i stjecanje dobiti.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je u podnesku predanom 1. ožujka 2022. uskladila svoj zahtjev s rezultatima financijskog vještačenja na način da ga je povisila na iznos od 184.321,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe, kojoj se tuženik protivio na ročištu održanom 10. ožujka 2022., primjenom odredbi čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), a Županijski sud u Splitu je, rješenjem poslovni broj: Gž-1434/2023-3 od 27. rujna 2023., potvrdio rješenje ovoga suda kojim je dopuštena preinaka tužbe.

6. Međutim, Županijski sud u Splitu je, istim rješenjem, ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj: P-3647/2020-28 od 30. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I., II. i III. izreke, kojima je prihvaćen konačno postavljeni zahtjev tužiteljice i tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici troškove postupka i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak.

7. Pritom je, u bitnom, naveo da je u ponovnom postupku potrebno otkloniti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 109. i 201. ZPP-a, a koja je počinjena time što podnesak tužiteljice od 1. ožujka 2022. nije dostavljen tuženiku, a radi se o podnesku kojim je tužiteljica preinačila tužbu i ovaj sud presudom usvojio preinačeni zahtjev.

8. Tužiteljica u ponovnom postupku nije ni preinačila tužbu, niti ju je djelomično povukla, već je u podnesku od 12. prosinca 2024. svoj zahtjev izrazila u važećoj valuti euro (primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7,53450 kuna).

9. Ovaj sud je u ponovnom postupku otklonio naprijed spomenutu povredu dostavom podneska tužiteljice od 1. ožujka 2022. tuženiku (po punomoćniku), te je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu s izvatkom iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj 54 i javnobilježničkom potvrdom (str. 9-17 spisa), otplatni plan (str. 18-22 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (str. 23 spisa), promet po kreditu (str. 24-29 spisa), tečajne liste (str. 30-31 spisa), pregled uplata po kreditu (str. 32-33 spisa), izlaganja AĆM (str. 50-83 spisa), novinske članke (str. 84-88 spisa), dokument odabir valute (str. 89 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 107 spisa), presudu u predmetu C-81/19 i C-498/16 (str. 108-122 i 113-121 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 127 i 273 spisa), preslike osobnih iskaznica (str. 128-129, 136, 274-275 i 282 spisa), Kupoprodajni ugovor br. AB- 1/16 s javnobilježničkom potvrdom (str. 130-135 i 276-281 spisa) i uvjerenje o prebivalištu (str. 137 spisa), te je pročitao nalaz i mišljenje financijskog vještaka (str. 147-153 spisa), iskaze svjedoka PĆ (str. 174-178 spisa), ZĆ (str. 175 spisa) i ČĆ (str. 175-176 spisa), te iskaz tužiteljice (str. 176-177 spisa) i zapisnik o očevidu na licu mjesta (str. 181-183 spisa).

10. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Naime, među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, kao kreditor, 6. studenoga 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu (dalje u tekstu: Ugovor), u kojemu je kao namjena kredita navedena kupnja stana (čl. 8. Ugovora), a temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 109.050,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), uz redovnu kamatnu stopu promjenjivu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,55% godišnje (čl. 2. Ugovora) i s rokom otplate od 180 mjeseci (čl. 3. Ugovora) u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (čl. 7. Ugovora).

12. Nije sporno ni da je tuženik isplatio tužiteljici iznos kredita i da je tužiteljica kredit otplatila.

13. Sporno je da li su ništetne odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u čl. 1. i čl. 7. predmetnog Ugovora.

14. U vezi s tim je sporno i radi li se u konkretnom slučaju o potrošačkom Ugovoru, a sporna je i aktivna legitimacija tužiteljice, te je sporno i pravno pitanje je li (ili nije) ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, visina kojih je u smislu izračuna zahtijevanih razlika bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

15. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019., a kojom je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03.) u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je i izričito propisao da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

18. To zbog toga što je, s jedne strane, Ugovor o kreditu sklopljen 6. studenoga 2007., dakle u razdoblju na koje se odnosi naprijed spomenuta presuda, te s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF, a tužiteljica se na spomenute odluke pozvala, dok tuženik, s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

19. Pritom valja kazati da je tužiteljica iskazala, u bitnom, da je njena majka stanovala u zgradi u [adresa] na 4. katu, zgrada nije imala lift, a godinama prije kupnje ovog stana bila je 100% invalid, zbog čega gotovo da nije ni izlazila iz stana. Kako bi ona koliko toliko normalno živjela, tužiteljica je digla kredit da bi od kupoprodajne cijene njenog stana i novca dobivenog kreditom kupili stan na 3. katu u zgradi s liftom u kojoj tužiteljica živi sa suprugom na 4. katu. Misli da u to vrijeme nije bila vlasnica nikakvog obrta, ali u svakom slučaju stan je kupljen za potrebe njene majke. Njena majka tamo stanuje. Cijeli iznos kredita je isključivo utrošen za stan u kojem živi njena majka i taj stan nikada nije iznajmljivan, niti davan u zakup. Na adresi tog stana nikada nije bilo registrirano sjedište nikakvog društva, niti obrta. Tužiteljica sada obavlja obrt i ima ordinaciju u stanu u kojem živi, dakle na 4. katu. U banci ne samo da ju nisu odgovarali od sklapanja ugovora u CHF, već su ju na to nagovarali, navodeći joj da se radi o dugoročno stabilnoj valuti i da jedino može doći do promjene u kamatama. Nitko joj nije objasnio što je to valuta utočišta, niti joj je itko objasnio bilo kakve razlike u ovlastima HNB-a u slučaju rasta tečaja eura ili CHF. Pročitala je ugovor o kreditu i tražila pojašnjenja od osobnog bankara da joj kaže koji je kredit povoljniji u CHF ili eurima, a on joj je odgovorio, kako je to već navela, u CHF iz već navedenih razloga. Nije tražila nikakvu izmjenu odredbi ugovora, a ne sjeća se da li je tražila neka druga objašnjenja. Dugogodišnji je klijent tuženika i zbog toga nije odlazila u druge banke raspitivati se o uvjetima kreditiranja, nije se raspitivala samostalno ni o tečaju CHF, a ne sjeća se je li dobila otplatni plan u eurima. Sve rate kredita je plaćao njen suprug, jer on plaća internetskim bankarstvom, bilo s njegovog, bilo s njenog računa, ali u svakom slučaju po njenom nalogu, u njeno ime i za njen račun.

20. Svjedokinja PĆ, majka tužiteljice, iskazala je da je stanovala u [adresa] u zgradi bez lifta na 4. katu. Kako joj je bilo teško uspinjati se do 4. kata, a nije mogla ni hodati, jer je 100% invalid, koristi hodalicu, tužiteljica joj je izašla u susret na način da joj je kada se prodavao stan u zgradi u kojoj tužiteljica stanuje sa svojim suprugom predložila da kupi taj stan, pa kako ona nije imala dovoljno novaca, tužiteljica je platila razliku zbog koje je digla predmetni kredit kod tuženika. U tom stanu koji se nalazi na 3. katu, u zgradi s liftom, svjedokinja živi od 15.8.2007. godine.

21. Svjedok ZĆ, suprug tužiteljice, iskazao je da je majka njegove supruge stanovala u [adresa] na 4. katu u zgradi bez lifta i njima je postalo teško brinuti se o njoj, budući da je ona otežano hodala. Kada se prodavao stan u zgradi ispod njih, oni su joj predložili da kupi taj stan, ali kako stan u [adresa] u kojemu je ona stanovala svojom prodajnom cijenom nije mogao pokriti cjelokupnu cijenu stana u zgradi u kojoj su oni stanovali, to je tužiteljica digla kredit kako bi se mogla platiti puna cijena tog stana. Njihova zgrada ima lift. Prije nego što su kupili ovaj stan za majku tužiteljice, oni su u toj zgradi kupili dva stana, oba na 4. katu, time da su ih spojili i u onom dijelu sada jednog stana, koji je prije predstavljao samostalan stan i to još uvijek predstavlja u zemljišnim knjigama, nalazi se ordinacija tužiteljice, a u drugom dijelu toga sada jednog stana, koji je predstavljao prije isto tako samostalan stan, žive tužiteljica i on. Tužiteljičina majka živi na 3. katu. Kredit je vraćala tužiteljica, a vraćao ga je i on po njenom nalogu, u njeno ime i za njen račun. Oni su zajednički trošili sav novac što su zaradili i s tužiteljičinog računa i s njegovog računa. Nikada nije niti jednu uplatu platio isključivo sa svog računa.

22. Svjedokinja ČĆ iskazala je da se zbog proteka vremena ne sjeća okolnosti vezanih za sklapanje konkretnog ugovora o kreditu, a budući da je navedena na tom ugovoru kao voditelj prodaje osobnog bankarstva, pretpostavlja da je samo potpisala taj ugovor koji joj je donio osobni bankar koji je odobrio taj kredit. Ne može objasniti pojam valute utočišta. Oni su znali da je švicarski franak rizičnija valuta od eura, jer može doći do promjene tečaja i njeni klijenti uglavnom nisu dizali kredit u švicarskim francima. Ne sjeća se da su ulazili tako duboko u razlikovanje kredita u različitim valutama, pa da su znali da bi HNB imao različite ovlasti u slučaju kada raste tečaj eura, za razliku od slučaja kada raste CHF. Upozoravali su buduće korisnike kredita na rizik ugovaranja kredita u CHF i ona je upozoravala svoje klijente da je rizično dići kredit u CHF ukoliko se radi o nekom dugoročnom kreditu, a nemaju u slučaju porasta tečaja neki izvor iz kojega bi mogli zatvoriti taj kredit. Svaki klijent je mogao birati da li će uzeti kredit u eurima ili švicarskim francima. Međutim, kada bi se izračunao kredit u eurima i CHF onda bi ispadalo da dosta klijenata nije kreditno sposobno dići kredit u eurima, a sposobno je dići kredit u CHF ili im je bila puno primamljivija manja rata. Klijenti su imali dovoljno vremena pročitati ugovor i tražiti eventualna pojašnjenja, pa pretpostavlja da je to imala i tužiteljica. Proces obrade kredita je takav da traje dulje vrijeme i tijekom tog vremena se ima vremena pročitati ugovor i tražiti pojašnjenja. Imali su određene uvjete koji su se prezentirali, a sam način prezentacije je ovisio o samom osobnom bankaru, koji je to prezentirao. Ne sjeća se da li su unutar banke postojale smjernice za prezentaciju kredita. Koliko je njoj poznato, klijenti se nisu nagovarali na uzimanje kredita u CHF. Ne sjeća se da bi u banci dobili uputu da odgovaraju klijente od sklapanja kredita u CHF.

23. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

24. Tuženik je priložio u spis izvadak iz obrtnog registra iz kojeg proizlazi da tužiteljica od 27. ožujka 2008. ima registriran obrt za savjetovanje " [obrt]" na adresi [adresa].

25. Međutim, ovaj sud je prihvatio tvrdnje iz iskaza tužiteljice i svjedoka PĆ i ZĆ iz kojih proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit digla u svrhe koje nisu namijenjene njenoj poslovnoj djelatnosti, niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

26. To zbog toga što iz predmetnog Ugovora i izvatka iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj 54 k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 15-16 spisa) proizlazi da je založno pravo tuženika radi osiguranja povrata predmetnog kredita bilo zasnovano na 4.-sobnom stanu na 3. katu lijevo od stubišta u zgradi [adresa], na kojem stanu je sada, prema izvatku iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj 54, 61 i 62 k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 127 spisa), upisano vlasništvo tužiteljice i svjedokinje PĆ, svake u 1/2 dijela, a ovaj sud je očevidom na licu mjesta utvrdio da u tom stanu (koji je namješten osobnim stvarima i namještajem za domaćinstvo, a ne za poslovni prostor) živi majka tužiteljice, dok tužiteljica djelatnost svog obrta obavlja u dvije sobe koje se nalaze u stanu koji se nalazi na 4. katu iste zgrade, time da iz posebnog izvatka iz zemljišne knjige za suvlasnički udio redni broj 54, 61 i 62 k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tužiteljica upisana kao vlasnica 2. -sobnog stana na 4 katu lijevo nasuprot stubišta ukupne površine 40,63 čm, a svjedok ZĆ kao vlasnik 4. -sobnog stana na 4. katu lijevo od stubišta ukupne površine 71,88 čm.

27. Stoga je ovaj sud zaključio da je tužiteljica predmetni Ugovor zaključila kao potrošač.

28. Nadalje, kako ni iz jednog dokaza ne proizlazi da je svjedok ZĆ, kao sudužnik iz predmetnog Ugovora, zahtijevao od tuženika da mu vrati bilo koji dio iznosa plaćenog kredita, to ovaj sud nije imao razloga posumnjati u tvrdnje iz iskaza tužiteljice i njenog supruga, svjedoka ZĆ, a iz kojih proizlazi da je onaj dio rata predmetnog kredita koji je plaćen s njegovog računa on platio po nalogu tužiteljice i u njeno ime i za njen račun.

29. Stoga je ovaj sud zaključio da i onaj dio rata predmetnog kredita koji je svjedok ZĆ platio sa svog računa predstavlja imovinu koju je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., dalje: ZOO), kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

30. Nadalje, ni iz iskaza tužiteljice, a ni iz iskaza svjedokinje ČĆ, a ni iz dokaza koje je tuženik priložio u spis, pa ni iz dokumenta nazvanog Odabir valute (str. 89 spisa), ne proizlazi da je tuženik informirao tužiteljicu o svim specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su, među ostalim, rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

31. Stoga je ovaj sud, primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, utvrdio da su ništetne odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u čl. 1. i čl. 7. predmetnog Ugovora, pri čemu je ocijenio da je zahtjev tužiteljice usmjeren na izloženo utvrđenje, suprotno tvrdnji tuženika, uredan, određen i podoban za postupanje.

32. Pritom valja kazati da na aktivnoj strani nema nužnog suparničarstva, jer bi u suprotnom tužiteljici bilo uskraćeno pravo na traženje pravne zaštite.

33. Imajući u vidu naprijed navedeno, tužiteljica sukladno naprijed spomenutoj odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, ima pravo na isplatu razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je bio na dan isplate kreditnog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

34. Stoga je ovaj sud prihvatio i zahtjev tužiteljice po osnovi razlike promjene tečaja u iznosu od 24.463,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama od prvog dana iza dana plaćanje pojedine razlike do isplate, pobliže opisanim u toč. II. izreke ove presude, jer je taj zahtjev, izražen u sada važećoj valuti euro, sukladan jasnom, stručnom i objektivnom, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenom, nalazu i mišljenju vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (Tabela na str. 151-152 spisa), izrađenom u skladu s postavljenim zadatkom suda, na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora.

35. Prethodno je ocijenio neosnovanim prigovor zastare potraživanja.

36. Naime, presuda poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10.

37. Budući da od 16. veljače 2008., kao početka tijeka zastare za najstarije tužiteljičino potraživanje za isplatu zbog promjene tečaja (plaćeno 15.2.2008. prema nalazu i mišljenju vještakinje), pa do 4. travnja 2012., kao dana podnošenja kolektivne tužbe kojom je zastara prekinuta, nije proteklo pet godina (čl. 225. ZOO) i budući da od 14. lipnja 2018., kao dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž- 6632/2017-10 i dana ponovnog početka tijeka zastare u smislu odredbe čl. 245. st. 1. ZOO, pa do 21. srpnja 2020., kada je tužiteljica predala tužbu u ovom predmetu, te do 1. ožujka 2022., kada je tužiteljica povisila svoj zahtjev za isplatu, nije proteklo pet godina, to potraživanje tužiteljice ni u jednom dijelu nije zastarjelo.

38. I naposljetku valja kazati da je odredbom čl. 223. ZOO-a propisano da kada zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne, pa kako, dakle, nije zastarjela glavna tražbina, to nije zastarjelo ni akcesorno potraživanje zakonske zatezne kamate.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevima.

40. Tužiteljica bi za zastupanje po punomoćnici odvjetnici u ovom postupku do žalbe tuženika protiv presude ovoga suda poslovni broj: P-3647/2020, prema vrijednostima predmeta spora od 23.789,07 eura (u tužbi 179.238,75 kuna) i 24.463,69 eura (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), a koje se vrijednosti predmeta spora nalaze u istom bodovnom razredu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), kojom je propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, imala pravo na trošak sastava tužbe od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastava podnesaka od 2.12.2020., 10.12.2020. i 1.3.2022. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 15.4.2021., 10.3.2022. i 13.10.2022. od 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), pristupa ročištu od 10.12.2020. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT) i nazočnosti očevidu od 3.6.2022. od 250 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT), odnosno ukupno 2.050 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 4.100,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.025,00 eura) 5.125,00 eura.

41. Naprijed navedenom trošku tužiteljice za zastupanje po punomoćnici odvjetnici bi valjalo pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura (ranije 2.000,00 kuna), trošak očevida u iznosu od 49,48 eura (ranije 372,80 kuna) sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 142,17 eura (ranije 1.071,20 kuna) i sudske pristojbe na presudu u plaćenom iznosu od 291,06 eura (ranije 2.193,00 kuna).

42. Stoga bi tužiteljica za postupak do žalbe tuženika imala pravo na trošak u iznosu od 5.873,16 eura.

43. Međutim, kako je naprijed navedena presuda postala pravomoćna u dijelu pod IV. izreke, dakle u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko iznosa od 3.817,37 eura (koji joj je dosuđen ukinutom toč. III. izreke), to je tužiteljici za postupak do žalbe tuženika priznat trošak u iznosu od 3.817,37 eura.

44. Nadalje, tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora od 24.463,69 eura, valjalo priznati trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250 bodova (Tbr. 10. toč. 6. OT), trošak sastava podneska od 12.12.2024. od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištu od 13.12.2024. od 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.500,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (375,00 eura) 1.875,00 eura.

45. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 5.692,37 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

46. Pritom, a vezano za tvrdnju tuženika da se tužiteljici ne može priznati trošak sastava podneska od 12.12.2024., jer je podnesen protivno odredbi čl. 299.a ZPP-a, valja kazati da je ovaj sud navedeni podnesak uzeo u obzir, jer je tim podneskom tužiteljica svoj novčani zahtjev izrazila u važećoj valuti euro, pa uzimanje u obzir tog podneska nije dovelo do odugovlačenja postupka u smislu odredbe čl. 299.a st. 3. ZPP-a, važećeg u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu.

47. Naime, u ovom postupku se ne primjenjuju odredbe čl. 299.a izmijenjenog Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 80/22., dalje: ZID ZPP), sukladno odredbi čl. 107. st. 1. tog ZID ZPP-a.

48. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

49. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice

II. Pun. tuženika