REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-6121/2023-11

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PRIMA NAMJEŠTAJ d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 22, OIB: 98651113279, kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Bijelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici, Zagreb, Gramača 2L, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, nakon objave presude, 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-381- 04/21-010/1147, URBROJ: 559-03/2-23-009/JP od 8. studenoga 2023.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-381-04/21-010/1147, URBROJ: 559-03/2-23-009/JP od 8. studenoga 2023., odbijen je u potpunosti zahtjev za registraciju žiga br. Z20211147A, podnositelja prijave Prima namještaj d.o.o. iz Hrvatske, za figurativni žig " E".

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome iznosi utvrđenja tuženika navedena u osporenog aktu. Ističe kako se ne slaže sa iznesenim stavom tuženika te navodi kako sam izraz PRIMA nije korišten i raširen u tolikoj mjeri u Hrvatskoj da bi se trebao smatrati nerazlikovnim. Navodi da prijavljeni znak PRIMA (u figurativnom obliku) ne predstavlja pridjev, već da se radi o znaku kojim on obilježava svoje proizvode tj. koristi ga kao žig i kao vlastiti brend. Tužitelj smatra da prijavljeni žig sam po sebi posjeduje razlikovni karakter i da nije opisan, no ujedno se poziva i na stečenu razlikovnost iz čl. 9., st. 2. Zakona o žigu, što smatra da je dokazao tijekom upravnog postupka. Obrazložio je da tužitelj posluje pod nazivom PRIMA NAMJEŠTAJ d.o.o. od 26. svibnja 2008., da je PRIMA grupa osnovana 1995. u Bjelovaru, da je najveći hrvatski proizvođač namještaja sa 6 proizvodnih pogona i razgranatom maloprodajnom mrežom od čak 59 salona u Hrvatskoj i 9 u Makedoniji. Ukazuje na istraživanja tržišta od strane Agencije za istraživanje tržišta IPSOS za 2018. godinu, koje je provedeno na temu kupovnih navika i tržišne pozicije lanaca namještaja. Ističe da je sastavni dio i okosnica PRIMA grupe, a da je društvo registrirano prema NKD-u za djelatnost Proizvodnje ostalog namještaja. Navodi kako je prema rezultatima istraživanja i dalje među TOP 3 brenda kod prodaje namještaja. Ističe da prima logotip ima posebno kreirane tipografske znakove razvijene u suradnji s istaknutim tipografom i ono što čini vizualni identitet posebni jesu specifični patterni ili uzorci. Navodi kako materijali dostavljeni u prethodnom postupku dokazuju opsežnu upotrebu žiga u hrvatskoj javnosti te ističe kako PRIMA (u figurativnom obliku) predstavlja žig kojima nastupa na tržištu i kojim obilježava proizvode te da mu je stoga nužno potrebno pružiti mogućnost da vlastiti identitet štiti žigom.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje troškove upravnog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu 9. svibnja 2025., čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tuženik je odbio zahtjev za registraciju žiga uz obrazloženje da podnositelj nije uspio ni osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu (Narodne novine, broj 14/19.), niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku u kojem je prijavljen.

8. Prema odredbi članka 9. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o žigu neće se registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter te žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga.

9. U tumačenju razlikovnog karaktera tuženik je naveo da su znakovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija isključeni iz registracije, jer ne mogu ostvarivati osnovnu funkciju žiga, tj. identificirati izvor odnosno podrijetlo konkretnog proizvoda ili usluge, i time omogućiti potrošačima koji nabavljaju taj proizvod ili koriste predmetnu uslugu da ponavljaju svoja iskustva s predmetnim proizvodom odnosno uslugom (presuda Općeg suda T- 79/00 „LITE“, par. 26.). Zbog toga, ti znakovi nisu prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga u gospodarskom prometu.

10. U tumačenju odredbe članka 9. stavka 1. točke 3. Zakona o žigu tuženik navodi da se znakovi koji se sastoje isključivo od deskriptivnih oznaka ili podataka, ne mogu registrirati jer moraju ostati slobodni za upotrebu svim poduzetnicima (presuda Europskog suda C-191/01 P „Doublemint“, par. 31.). Posljedično, žigovi koji se sastoje isključivo od deskriptivnih podataka nemaju razlikovni karakter u odnosu na proizvode i usluge u prometu za koje je zatražena registracija prema odredbi članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu i ne mogu ispuniti funkciju identificiranja podrijetla konkretnog proizvoda i/ili usluge na tržištu (presuda Općeg suda T-190/05, „Twist & Pour“, par.39.).

11. Tuženik zaključuje da žig mora biti razlikovan, prije svega, u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim, i u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku (presuda Europskog suda C-468/01P - C- 472/01P „Tabs(3D)“ par. 33.). Za donošenje ocjene ima li žig razlikovni karakter u odnosu na predmetne proizvode i/ili usluge, prethodno je potrebno utvrditi može li on svojim ukupnim izgledom biti percipiran od strane relevantne javnosti kao oznaka izvora odnosno podrijetla tih proizvoda i/ili usluga, odnosno kao znak koji omogućuje potrošaču razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzeća od istih ili sličnih proizvoda i/ili usluga drugih poduzeća na tržištu.

12. Tuženik je u obrazloženju rješenja u bitnom obrazložio da je prijava za registraciju žiga br. Z20211148A, za figurativni žig "PRIMA NAMJEŠTAJ" podnesena 21. rujna 2021. za sljedeće proizvode i usluge: razred 20 namještaj i oprema za kućanstvo, razred 35 maloprodaja i veleprodaja namještaja, razred 37 usluge montaže namještaja, razred 39 usluge dostave namještaja, i razred 42 usluge dizajna interijera.

13. Nadalje je obrazloženo da je predloženi znak nerazlikovan i opisan. Naime, pridjev prima označava najbolje što se može ponuditi te da znak u cijelosti upućuje prosječnog potrošača na kvalitete prijavljenih proizvoda i usluga odnosno da su prijavljeni proizvodi, namještaj, izuzetne kvalitete, odnosno da su prijavljene usluge povezane s namještajem kao što su dizajn interijera, montiranje namještaja ili usluge prodaje namještaja te da su vrhunske, najbolje kvalitete.

14. Vezano za navode tužitelja da prijavljeni znak ne sadrži pridjev nego da se radi o znaku koji koristi za označavanje svojih proizvoda i usluga na tržištu, bitno je naglasiti da navedeno nije relevantno za procjenu inherentne razlikovnosti znaka kojom se ispituje može li prijavljeni znak obavljati svoju osnovnu funkciju razlikovanja proizvoda i usluga jednog poduzeća od proizvoda i usluga konkurenata na tržištu, uzevši u obzir znak te percepciju koju potrošač ima o znaku u odnosu na predmetne proizvode i usluge, neovisno o uporabi znaka na tržištu. Stoga je u fazi ispitivanja znaka po apsolutnim razlozima utvrđeno da će predmetni znak, s obzirom na značenje riječi od kojih se sastoji, biti percipiran kao nerazlikovan i opisan te će prosječni potrošač smatrati da navedeni izraz samo upućuje na namještaj najbolje kvalitete odnosno da upućuje na vrhunsku, prvoklasnu kvalitetu proizvoda i usluga, što je jasna i nedvosmislena poruka u kontekstu navedenih proizvoda i usluga te takav znak neće biti percipiran kao oznaka komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga. U odnosu na figurativni oblik znaka i u odnosu na njegovu razlikovnost tuženik je naveo kako je od 1. siječnja 2016., u primjeni zajednička praksa ureda za intelektualno vlasništvo država članica EU prema kojoj elementi poput standardnog fonta slova s efektom (masna slova) i dodavanje interpunkcijskih znakova nisu dovoljni da znaku s opisanim značenjem daju razlikovni karakter kada kombinacija tih elemenata ne stvara sveukupni dojam koji je dovoljno odmaknut od opisane poruke koju prenosi verbalni element.

15. Tuženik je nadalje utvrdio da tužitelj u svome očitovanju nije dostavio dostatne dokaze kojima bi mogao dokazati stečenu razlikovnost verbalnog znaka "PRIMA NAMJEŠTAJ", te Zavod ostaje pri odluci iz preliminarnog odbijanja registracije žiga. Podnositelj dostavlja dva istraživanja tržišta o kupovnim navikama i tržišnoj poziciji lanca namještaja „PRIMA“ iz 2018. i 2019. godine, radi se o istraživanjima provedenim on-line anketiranjem na populaciji 21 grada, na ukupnom uzorku od 964 ispitanika (za 2018. godinu) i 972 ispitanika (za 2019. godinu) s obzirom na spol, dob i prihode kućanstva, pri čemu se prethodni period s kojim su uspoređeni podaci u istraživanjima odnosi na 2014. godinu. Prema rezultatima istraživanja 97% ispitanika je čulo za PRIMU (vrijedi za 2018. i 2019. godinu), 49% (2018. godina) odnosno 44% (2019. godina) je posjetilo PRIMU, dok je 22% (2018. godina) odnosno 18 % (2019. godina) ispitanika kupovala u PRIMI. Usporedbom istraživanja za 2019. i 2018. godinu u dijelu o spontanom i potaknutom poznavanju, ostaje nejasno iz kojeg razloga su u istraživanju za 2019. godinu navedeni usporedni podaci za 2018. godinu koji ne odgovaraju istim podacima koji su navedeni u samom istraživanju za 2018. godinu. Nadalje, iz rezultata istraživanja za 2018., prema spontanom i potaknutom poznavanju, PRIMA je među top 3 vodeća salona namještaja, dok prema rezultatima iz 2019. ukupni poredak top 5 salona mijenja se u korist drugih trgovina koje uz namještaj nude i drugi asortiman (PRIMA je na 5. mjestu). Prema posjećenosti salona i kupnji u salonu u 2018. PRIMA je na 5. mjestu u odnosu na konkurente (Jysk, Emmezeta, Ikea, i Lesnina), a u 2019. posjećenost je na istoj razini ali je pao udio kupovine s 22% na 18%. Nadalje, prema popularnosti u 2018. (na temelju pitanja s više ponuđenih odgovora) PRIMA bilježi značajan pad popularnosti u odnosu na 2014. godinu, u 2019. godini se taj pad nastavlja u nešto blažem obliku. Nadalje, navodi se iskustvo kupovine i preferencije pri kupovini namještaja. U 2018. TV promocija svih salona namještaja je niža (u odnosu na 2014.), a među njima su najzapaženiji TV oglasi PRIME; zapaženost promotivnih aktivnosti za Primu i promotivnih oglasa za Prima namještaj u 2018. značajno je manja (u odnosu na 2014.), dok konkurencija bilježi porast; promotivni leci Prime se manje dobivaju na kućnim adresama što rezultira slabijim utjecajem na posjećivanje Prime. Sto se tiče promocije u 2019. godini zapaženost TV promocija salona namještaja nastavlja trend pada, dok su najzapaženije reklame Lesnine, Ikee i Prime; nižu zapaženost promotivnih aktivnosti bilježe svi trgovci namještajem u odnosu na 2018.; iako je zapaženost promotivnih oglasa za Prima namještaj relativno visoka, u padu je kao i zapaženost dobivanja letaka i njihovog utjecaja na posjet salonu (na ukupnom uzorku i kod kupaca Prime).

16. Tuženik je naglasio da, kod istraživanja tržišta, tuženik mora procijeniti jesu li postavljena pitanja sugestivna te je li izbor ispitanika indikativan uzorak za cjelokupnu relevantnu javnost. Iz dostavljenog istraživanja za 2018. i 2019. može se zaključiti da istraživanje obuhvaća dobnu skupinu od 19-59 godina te je provedeno po 5 regija Republike Hrvatske. Zavod ističe da iako je riječ o visokom postotku od 97% ispitanika koji su čuli za Primu, radi se o postotku koji uključuje ukupno i spontano i potaknuto poznavanje, pa tako u istraživanju iz 2018. godine 24% ispitanika (iz nepotaknutih pitanja) spontano navodi Primu kao prvi salon namještaja koji im pada na pamet, 28% ispitanika na dodatno pitanje kojih salona namještaja se još mogu sjetiti između ostalih salona navodi i Primu, dok potaknuto (ponuđena pitanja s više odgovora) na pitanje s ponuđenim salonima namještaja 46% ispitanika navodi Primu (za ista pitanja za 2019. godinu vrijedi redom 25%, 55%, 17%).

17. Iako se iz dostavljenog istraživanja, čija je osnovna svrha bila sagledavanje vrijednosti i pozicije lanca Prima na tržištu u odnosu na konkurente, može zaključiti o određenom stupnju upoznatosti potrošača s brendom Prima, bitno je naglasiti da u skladu s europskom sudskom praksom rezultat istraživanja tržišta ne može biti jedini odlučujući kriterij u prilog zaključku da je razlikovni karakter znaka stečen uporabom (C-217/13 & C-218/13, Oberbank para 48) te ih je potrebno nadopuniti drugim dokaznim sredstvima

18. Pored dostavljenog istraživanja podnositelj navodi dugogodišnju prisutnost na tržištu i dostavlja manji broj dokaza (ispis iz sudskog registra, ispis koji prikazuje izgled web stranice, fotografije voznog parka, ulaza u salone i primjer vanjskog oglašavanja, fotografije letaka te fotografije prisutnosti u medijima) koji ne ukazuju na to u kojoj mjeri prosječni potrošači percipiraju predmetni znak kao žig odnosno bilo je potrebno dokazni materijal potkrijepiti dokazima o percepciji potrošača prijavljenog znaka u odnosu na proizvode i usluge. Na primjer, osim izgleda web stranice nisu dostavljeni dodatni podaci npr. o posjećenosti tih stranica, prihodima od kupovine na web stranici itd. Fotografije voznog parka i salona ne daju dovoljne podatke u kojoj su mjeri potrošači stvarno upoznati sa samim znakom, budući da nema konkretnih podataka o posjećenosti tih salona ili prometu koji ostvaruju. Također iz navedenih se dokaza ne može utvrditi na koji način podnositelj obilježava sve proizvode i usluge za koje je tražio zaštitu predmetnim znakom „PRIMA NAMJEŠTAJ“ s obzirom da nije dostavljen niti jedan dokaz na kojem su vidljivi proizvodi označeni predmetnim znakom. Naime, iz dokaza je vidljivo da se predmetni znak upotrebljava za usluge maloprodaje namještaja, a nema dokaza uporabe u odnosu na druge prijavljene proizvode i usluge. U odnosu na primjere oglašavanja (primjer vanjskog oglašavanja, vozilo, letci, fotografija iz časopisa), nema podataka o mjestu vanjskog oglašavanja, ne postoje niti podaci o iznosima uloženim u oglašavanje.

19. Sud u cijelosti prihvaća ovakvo obrazloženje tuženika te ističe da je na temelju svega navedenog, uzevši u obzir prethodno spomenutu europsku sudsku praksu u predmetu (C-217/13 & C-218/13, Oberbank), tuženik pravilno utvrdio da tužitelj nije uspio dokazati u kojoj mjeri su proizvodi i usluge obilježeni predmetnim znakom bili dostupni potrošačima, odnosno da nema dostatnih dokaza koji bi upućivali na to da veliki dio javnosti na teritoriju Republike Hrvatske, slijedom kontinuirane i dugotrajne uporabe, percipira prijavljeni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih proizvoda i usluga. Tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu, niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku u kojem je prijavljen.

20. Na temelju svega navedenog, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da tužbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Aleksandar Bijelić, Zagreb, Gramača 2L,

2. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. U spis