Poslovni broj: P-3648/2021-38

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Marku Ivrlaču, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Draženu Šmajgelu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.127,20 Eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče počevši od 03.05.2021. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 Eura sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.002,27 Eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik je vlasnik nekretnine i to: 43,9/16951,76 dijela zemljišnoknjižnog tijela A II, dio građevine "poslovnog i trgovačkog kompleksa podhodnik – Esplanade s podzemnom garažom uključujući komunalne instalacije i priključke unutar zone obuhvata kompleksa pothodnik - Esplanade", koji se nalazi na pravu građenja ispod površine dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ispod dijela čkbr. [katastarska čestica] i to dijela u površini od 1371,98 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., kao zemljišnoknjižno tijelo AI, s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva lokala na etaži -1, u planu bojan crveno, oznake 58, površine 43,90 m2, sve upisano kao 231. etaža u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve zajedno sa idealnim pripadajućim dijelom zgrade i zemljišta sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da je tuženik sredinom veljače oglasio da daje u dugoročni najam nekretninu, da se tužitelj telefonski obratio tuženiku sa upitom da li je moguća kupoprodaja nekretnine, na što je tuženik odgovorio da će razmisliti te da ga nazove za nekoliko dana. 19. veljače 2021. godine tužitelj je prema dogovoru kontaktirao tuženika, te je odgovor istoga bio da je razmislio te upitao tužitelja koju cijenu nudi. Tužitelj je tom prigodom ponudio protuvrijednost od 180.000,00 EUR-a plativo u kunama odmah po sklapanju ugovora te su dogovorili razgledavanje nekretnine za dan 22. veljače 2021. u 10:00 sati, kada je tužitelj je s tuženikom pristupio na razgledavanje nekretnine. Sastanku je bila prisutna tužitelju nepoznata ženska osoba. Tužitelj je pregledao nekretninu te rekao tuženiku da mu sve odgovara, na što je tuženik ponudio dugoročni najam na što mu je tužitelj rekao ne želi najam nego da želi kupiti nekretninu. Odgovor tuženika je bio u redu, „ … da li možemo sve oko kupoprodaje završiti u petak tog tjedna kod bilježnika?“ Tužitelj mu je na to rekao da mora pripremiti novce i dati pripremiti ugovor o kupoprodaji nekretnine, a što je i bio u konačnici i rezultat i dogovor sastanka. Nakon toga tužitelj je pripremio novac prema dogovoru, dao nalog za izradu ugovora o kupoprodaji nekretnine, te mu se od tada tuženik više nije javljao ili bi se javio sa izgovorom da je on bolestan, da je u bolnici, na pretragama, u obvezama. 25. ožujka 2021. tužitelj ponovno zove tuženika te mu rezolutno kaže: „Gledajte do sada smo izgubili jako puno vremena. Ja moram sada dobiti Vašu časnu riječ da smo dogovorili kupoprodaju nekretnine pod uvjetima cijena 180.000,00 EUR- a plativo u kunama uz isplatu odmah nakon potpisa ugovora i da je jedini razlog zašto nemamo potpisani ugovor što ste vi bolesni i non-stop ste po bolnicama i doktorima“. Tuženik ja na to odgovorio: „imate moju časnu riječ da smo sve dogovorili“. Dana 29. ožujka 2021. tuženik je telefonski kontaktirao tužitelja oko 9:00 sati i poručio tužitelju „…. da to završimo ovaj tjedan“ te da ostavi ugovor u Bakačevoj 5, Zagreb i da će mu se povratno javiti njegova odvjetnica kad pregleda ugovor, te je i tužitelj postupio kako je tražio tuženik. Tužitelj mu je na to napomenuo da neće raditi problem oko ugovora jer ga tehnika ne zanima, da ima gotovinu pa može isplata biti kod bilježnika, deponiranje uplate na banku, dakle kako god želi. Od tada tuženik se nije javio osim porukom da odvjetnica ima troje djece i da će ga zvati iza Uskrsa. Tuženik se više nije javio tužitelju na telefon. Dana 12. travnja 2021. u 15:23 tužitelja je kontaktirala odvjetnica CĐU, predstavila se kao odvjetnica od gospodina C te da joj je stranka dala mandat da dogovori kupoprodajnu cijenu. Tužitelj je cijeli tijek događaja ispričao odvjetnici te je ista bila šokirana. Napomenula je kako ju je gospodin ŽĐ stavio u nezgodnu poziciju te je zamolila da se tužitelj direktno obrati tuženiku da riješe nesuglasice. Tužitelj iako je naknadno zvao, nije uspio stupiti u kontakt s tuženikom. Dana 13. travnja 2021. tužitelj je kontaktirao odvjetnicu CĐU budući da nije s tuženikom mogao stupiti u kontakt, na što je ona poručila tužitelju da više ništa ne može i da ona nije bila dio pregovora i da to riješi s gospodinom Ž. Iz navedenoga proizlazi kako je tuženik sa tužiteljem otpočeo pregovore oko prodaje predmetne nekretnine, naveo tužitelja da vjeruje kako je tuženik ozbiljan pregovarač te da ima namjeru stvarno sklopiti pravni posao kupoprodaje za koju je tužitelj od tuženika neposredno dobio riječ da je posao sklopljen, te mu je čak i dao određene upute. Tuženik je time suprotno načelu savjesnosti i poštenja ušao u pregovore s tužiteljem bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor za koji je od tuženika dobio potvrdu i riječ, pa čak i uputu da sastavi ugovor. Sukladno članku 251. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani. Tužitelj je u postupku predugovora imao kao predugovornu štetu koja čini sastav ugovora o kupoprodaji putem odvjetnika koji sastav isprave iznosi 21.234,37 kuna, prema vrijednosti nekretnine od 1.359.000,00 kuna, a primjenom Tbr. 29. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je nadalje od prijatelja i poslovnog partnera posudio iznos od 1.359.000,00 kuna na ime kupoprodajne cijene koja je ugovorena te se temeljem primljenog iznosa obvezao se isti vratiti u roku tri mjeseca, uz ugovorenu naknadu od 40.000,00 kuna, čime je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 40.000,00 kuna. Slijedom navedenog tužitelj potražuje isplatu iznosa od 8.127,20 Eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a da se ostali navodi tužbe ne priznaju ili su nepoznati tuženiku. Navodi da tuženik nije oglasio nekretninu za kupoprodaju već ga je oglasio za iznajmljivanje, da je tužitelj kontaktirao tuženika i predlagao kupoprodaju te da je inicijativa za kupoprodaju bila isključivo na tužitelju, da je tužitelj samoinicijativno dostavio ugovor o kupoprodaji u drugi poslovni prostor tuženika i ostavio ga kod zaposlenika, a iz tog teksta je tuženik saznao da tužitelj uopće nije kupac, već su to druge osobe naznačene u ugovoru pa se postavlja pitanje sa kojom svrhom je tužitelj pregovarao sa tuženikom ako on kao navodni kupac nije imao namjeru kupiti poslovni prostor, a nije tuženiku predočio valjanu punomoć drugih osoba za pregovaranje. Tuženik navodi da je činjenica da tužitelj nije kupac kod tuženika izazvala bojazan za nastavak pregovora. Tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji. Da je ugovor posljedica samoinicijativnog postupanja tužitelja dokazuje činjenica da u ugovoru nije naznačen račun za isplatu kupoprodajne cijene, tuženik ističe da tužitelj nije znao račun tuženika jer tuženik nije prihvatio ponudu tužitelja. Tuženik navodi da tužitelj nije mogao pretrpjeti štetu za sastav ugovora ako su kupci treće osobe. Račun za odvjetničke usluge mogao je glasiti na kupce, a ne na tužitelja koji nije ugovorna strana. Tuženik navodi da tužitelj nije dostavio dokaz da je platio račun. U odnosu na štetu od 40.000,00 kn na ime ugovorene naknade za pozajmljivanje novca tuženik postavlja pitanje zašto bi tužitelj posuđivao novac kada isti nije kupac, već treće osobe. Nadalje navodi da tužitelj nije dostavio materijalni dokaz kojim dokazuje tvrdnje o posudbi. Tuženik navodi da je tužitelj samoinicijativno sastavio ugovor o kupoprodaji i samoinicijativno stavio neutemeljenu cijenu budući da tuženik posjeduje nalaz vještaka u kojem je procijenjena vrijednost predmetne nekretnine 325.500,00 Eura. Tuženik predlaže odbiti tužbu uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige (list 5-6 spisa), potvrde o plaćanju (list 7-9 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 15-17 spisa), ispis podataka o blokadi (list 18 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 28-32 spisa),procjembeni elaborat (list 33-49 spisa), preslika SMS korespondencije (list 69-71 spisa), račun (list 73 spisa), ispis korespondencije (list 74-79 spisa), dopis Erste&Steiermärkische bank d.d. (list 101 spisa), saslušao je svjedoke CĐU (list 97-98 spisa), EĐ (list 98-99 spisa), MĐ (list 99-100 spisa), GĐ (list 116 spisa), tužitelja (list 116-117 spisa). i svjedoka DĐ (list 109-110 spisa).

4. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika budući da isti nije pristupio na 3 ročišta na koja je bio pozvan radi saslušanja pravdajući isto bolešću da bi tuženik 7. travnja 2025. dostavio potvrdu liječnika iz koje proizlazi da je tuženik kronični bolesnik i da je na trajnoj terapiji kisikom pa je isti trajno nesposoban za osobno pristupanje sudu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 8.127,20 Eura na ime naknade štete zbog prekida pregovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koja se odnosi na štetu nastalu pozajmljivanjem novca u iznosu od 5.308,91 Eura i troška sastava ugovora o kupoprodaji po odvjetniku u iznosu od 2.818,29 Eura.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine i to 43,9/16951,76 dijela zemljišnoknjižnog tijela A II, dio građevine "poslovnog i trgovačkog kompleksa podhodnik – Esplanade s podzemnom garažom uključujući komunalne instalacije i priključke unutar zone obuhvata kompleksa pothodnik - Esplanade", koji se nalazi na pravu građenja ispod površine dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te ispod dijela čkbr. [katastarska čestica] i to dijela u površini od 1371,98 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., kao zemljišnoknjižno tijelo AI, s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva lokala na etaži -1, u planu bojan crveno, oznake 58, površine 43,90 m2, sve upisano kao 231. etaža u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tužitelj došao razgledati nekretninu, a kojom prilikom su bili prisutni tužitelj, tuženik i OĐ.

8. Između stranaka je sporno da li je tuženik pristao na ponudu tužitelja da mu proda predmetni poslovni prostor za iznos od 180.000,00 Eura, da li je tužitelj aktivno legitimiran, da li je tužitelj platio račun za izradu ugovora o kupoprodaji te da li je tužitelj posudio novac od MĐ.

9. Odredbom iz čl. 251 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 dalje: ZOO) propisano je da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. Ali strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna je za štetu koja je time prouzročena drugoj strani. Suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor.

10. Odredbom iz čl. 308 ZOO-a propisano je da se ugovor kao i drugi pravni posao može se sklopiti, odnosno poduzeti i preko zastupnika. Ovlaštenje za zastupanje temelji se na zakonu, statutu, društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe, aktu nadležnog državnog tijela ili na očitovanju volje zastupanog (punomoć).

11. Odredbom iz čl. 309 ZOO-a propisano je da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. Pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi. Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik.

12. U odnosu na sam dogovor o kupoprodaji tužitelj je u svom iskazu naveo da je prilikom prvog pregleda nekretnine rekao tuženiku da mu nudi iznos od 180.000,00 Eura za kupnju poslovnog prostora, na što je tuženik rekao: „da to je ok“ te da mu je tuženik rekao da mu dostavi kupoprodajni ugovor. S druge strane OĐ koja je također bila prisutna predmetnom razgledavanju navela je da je tužitelj inzistirao na kupoprodaji poslovnog prostora i da mu je rečeno da je prostor bio u najmu da će mu se javiti ako se predomisle i odluče za kupoprodaju prostora. Budući da se iskazi tužitelja i ČĐ međusobno isključuju. Sud smatra da je iskaz tužitelja neistinit, nelogičan i usmjeren isključivo na postizanje uspjeha u ovom parničnom postupku, a ČĐ istinit budući da je iskaz tužitelja u pojedinim dijelovima protivan ispravama koje se nalaze u spisu, protivan je navodima iz tužbe iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj tuženiku prilikom telefonskog dogovora za razgledavanje nekrenine ponudio iznos od 180.000,00 Eura za kupnju poslovnog prostora, kao i iz okolnosti slučaja koje se navode u daljnjem obrazloženju presude.

13. Iz ugovora o kupoprodaji sud je utvrdio da u istom kao kupci predmetnog poslovnog prostora navedeni GĐ i AĐ, a da je kao prodavatelj naveden tuženik.

14. Prvenstveno valja navesti da tužitelj u tužbi i u svojem iskazu nije naveo da je imao punomoć za zastupanje GĐ i AĐ prilikom pregovaranja o kupnji predmetne nekretnine niti da je tuženika obavijestio da zastupa GĐ i AĐ kao potencijalne kupce predmetne nekretnine. Upravo suprotno, tužitelj u tužbi i iskazu navodi da je tuženiku rekao da on želi kupiti nekretninu. Nadalje iz iskaza svjedoka MĐ proizlazi da vezano za pozajmicu iznosa od 180.000,00 Eura u dogovorima između njega i tužitelja nisu sudjelovale niti AĐ niti GĐ. Imajući u vidu navedenu činjenicu, čak i da su se pregovori odvijali na način na koji to tvrdi tužitelj, te da je tuženik doista i prihvatio tužiteljev prijedlog za kupnju predmetne nekretnine za iznos od 180.000,00 Eura, tuženik nije bio dužan pregovarati o sklapanju ugovora o kupoprodaji nekretnine sa GĐ i AĐ. Budući da tuženik nije znao niti je mogao znati da tužitelj istupa u ime GĐ i AĐ, pa tuženik ne može odgovarati za štetu zbog činjenice nije nastavio pregovarati nakon što je zaprimio ugovor o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora sa kupcima GĐ i AĐ.

15. Naime, između stranaka nije sporno da tuženik nije ušao u pregovore s GĐ i AĐ o kupoprodaji nekretnine, već sa tužiteljem pa stoga tuženik nije niti mogao pregovarati bez prave namjere da s GĐ i AĐ sklopi ugovor, odnosno isti nije prekinuo pregovore protivno načelu savjesnosti i poštenja.

16. Valja navesti da tužitelju nije mogla nastati šteta u iznosu od 2.818,29 Eura na ime troška sastava ugovora o kupoprodaji nekretnine zbog toga što tužitelj nije tvrdio niti je dokazao da je navedeni iznos platio temeljem izdanog računa. Tužitelju šteta može nastati eventualno plaćanjem navedenog računa, pod uvjetom da su ispunjene ostale pretpostavke za nastanak štete. Nadalje, valja navesti da je na računu navedeno da je izdan 30. travnja 2021., a dospijeva 8. travnja 2021., dok je datum na ugovoru o kupoprodaji naveden 18. ožujka 2021. Nadalje, u slučaju da su kupci nekretnine trebali biti GĐ i AĐ logično je i životno da oni snose troškove sastava ugovora, te da su isti nalogodavci sastava ugovora o kupoprodaji i obveznici plaćanja naknade odvjetniku za sastav ugovora, a ne tužitelj. Valja ukazati na činjenicu da je u opisu računa navedeno: „Sastav ugovora o kupoprodaji nekretnine prodavatelja B. Širok kupca E, prema vrijednosti predmeta od 1.359.000,00 kn.“ Premda E se može odnositi i na tužitelja i na GĐ, međutim ako se odnosi na GĐ nejasno je zašto nije navedena i AĐ te zašto račun nije izdan GĐ i AĐ nego tužitelju.

17. Sud smatra da je nelogičan i neživotan iskaz MĐ iz kojeg proizlazi da je novčani iznos pozajmice od 1.359.000,00 kn osiguravao na način da stekne polovicu poslovnog prostora koji je trebao biti kupljen za pozajmljeni iznos, posebice iz razloga što je novac prenesen na tužitelja kao zajmoprimca u trenutku kada nije potpisan niti ugovor o kupoprodaji nekretnina, pa u trenutku stavljanja na raspolaganje novca zajmodavac nema apsolutno nikakvo osiguranje, a u trenutku eventualnog stjecanja prava vlasništva nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji „osiguranje tražbine“ predstavlja tek je suvlasnički udio od ½ dijela u predmetnoj nekretnini.

18. U odnosu na štetu nastalu pozajmljivanjem iznosa od 1.359.000,00 kn valja navesti da iz potvrde koju je izdala Erste&Steiermärkische bank d.d. ( list 7 spisa) proizlazi da je **.**.2021. MĐ uplatio tužitelju iznos od 1.359.000,00 kn sa opisom plaćanja povrat pozajmice. Nadalje iz potvrde o plaćanju koju je izdala Zagrebačka banka d.d. ( list 8 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio MĐ iznos od 1.389.000,00 kn dana 29. travnja 2021. sa opisom plaćanja pozajmica, a iz potvrde o plaćanju koju je izdala Zagrebačka banka d.d. ( list 9 spisa) proizlazi da je tužitelj uplatio MĐ iznos od 10.000,00 kn dana 3. svibnja 2021. u 10:58 sati sa opisom plaćanja: plaćanje preostalog iznosa naknade za pozajmicu od MĐ.

19. Dakle, suprotno iskazima svjedoka MĐ i tužitelja iz potvrda koje se nalaze na listu 7 i 8 spisa proizlazi da je MĐ **.**.2021. vratio pozajmicu tužitelju u iznosu od 1.359.000,00 kn i da je tužitelj dana 29. travnja 2021. pozajmio MĐ iznos od 1.389.000,00 kn. U odnosu na potvrdu koja se nalazi na listu 9 spisa valja navesti da je iznos od 10.000,00 kn uplaćen niti dva sata prije podnošenja predmetne tužbe (tužba je podnesena 3. svibnja 2021. u 12.52 sata), slijedom čega sud zaključuje da je navedeno plaćanje izvršeno isključivo za potrebe vođenja ovog parničnog postupka. Budući da su iskazi tužitelja u protivnosti sa sadržajem potvrda o plaćanju na listu 7 i 8 spisa, sud smatra da nije istinit iskaz tužitelja i svjedoka MĐ vezano uz pozajmljivanje iznosa od 1.359.000,00 kn.

20. Neovisno o navedenom, tužitelj nije mogao pretrpjeti štetu u iznosu od 40.000,00 kn/ 5.308,91 Eura na ime naknade za pozajmljivanje novca, budući da isti sukladno predloženom ugovoru o kupoprodaji nije bio obveznik plaćanja kupoprodajne cijene već je to bio upravo kupac, odnosno GĐ i AĐ.

21. Nadalje, prema navodima tužitelja isti je MĐ platio naknadu za korištenje novca odnosno ugovorne kamate u iznosu od 40.000,00 kn za pozajmljivanje iznosa od 1.359.000,00 kn u trajanju od 58 dana, a što bi značilo da je bila ugovorena kamata više od 18% godišnje. Odredbom iz čl. 26 ZOO-a propisano je da najviša kamatna stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, uvećane za polovinu te stope. Valja navesti da je u vrijeme pozajmice stopa zakonskih zateznih kamata za ostale odnose iznosila 5,75 % godišnje, slijedom čega je najviša dopuštena ugovorena kamatna stopa 8,625 %.

22. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da tuženik nije pregovarao, odnosno prekinuo pregovore protivno načelu savjesnosti i poštenja te da tužitelju nije nastala niti mu je mogla nastati šteta koju potražuje ovom tužbom, a zbog čega je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

23. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, tuženik je u cijelosti uspio u sporu i ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u skladu sa odredbom čl. 154.st.1 ZPP-a.

24. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

25. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 12. studenog 2021., 20. listopada 2023., 6. svibnja 2024. i 7. travnja 2025. svako u iznosu od po 100 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 19. siječnja 2022., u iznosu od 100 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife što ukupno iznosi 600 bodova, a valja pomnožiti sa 2 (budući da jedan bod vrijedi 2 Eura), što sveukupno iznosi 1.200,00 Eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 300,00 Eura, što sveukupno iznosi 1.500,00 Eura.

26. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 20. listopada 2023. budući da je isti sastavljen na dan kada je bilo pripremno ročište, slijedom čega je sve navedeno u podnesku tuženik mogao iznijeti na ročištu. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava podnesaka od 25. siječnja 2024., 27. kolovoza 2024. 22. listopada 2024. i 29. siječnja 2025. budući da isti nisu bili nužni za vođenje postupka. Tuženik nema pravo na iznos od 127,27 Eura za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu jer se navedena pristojba plaća prema pravomoćnom uspjehu stranke u sporu, a zbog čega je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.002,27 Eura.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

SUDAC:

Marko Ivrlač

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6. , 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).