REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-80/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Mariji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika Petra Šapine i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, koji glasi: “u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.

II/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 4. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, a koji glasi: “po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.

III/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UĆ na ime razlike preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 496,53 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 10,90 EUR od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 9,21 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,14 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 7,33 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,35 EUR od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 7,02 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 8,29 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,22 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 12,59 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,86 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,79 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 13,80 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 10,73 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,00 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 12,06 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 14,68 EUR od 03.05.2010. do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 12,20 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 13,25 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 10,68 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 11,61 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 10,17 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR od 03.01.2011. do isplate,

- na iznos od 8,48 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 10,93 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 11,49 EUR od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 9,35 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 10,41 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 10,76 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 10,21 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 9,55 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 9,70 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 7,49 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 8,16 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 8,62 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 7,45 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 5,69 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 6,05 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 5,64 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 5,97 EUR od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 4,44 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 5,19 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 3,89 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 3,93 EUR od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 3,14 EUR od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 2,40 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 1,96 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 1,77 EUR od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 0,36 EUR od 02.12.2013. do isplate,

a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržane u članku 8. točki 1. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, koji glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim

anuitetima

u

iznosu

267,98

CHF (dvjestošezdesetsedamšvicarskihfranakaidevedesetosamcenti)

u

kunskoj

protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća“.

V/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UĆ na ime razlike preplaćenih iznosa na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.683,38 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

- na iznos od 0,83 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,28 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,49 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,69 EUR od 02.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,26 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,64 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 14,41 EUR od 03.11.2008. do isplate,

- na iznos od 4,31 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 9,88 EUR od 02.01.2009. do isplate,

- na iznos od 13,15 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 14,01 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 10,64 EUR od 02.05.2009. do isplate,

- na iznos od 11,04 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 7,17 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 10,10 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 7,16 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 4,81 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,37 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 9,71 EUR od 02.01.2010. do isplate,

- na iznos od 15,25 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 17,45 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 13,76 EUR od 03.05.2010. do isplate,

- na iznos od 21,69 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 30,16 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 26,42 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 39,08 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 32,83 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 27,94 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,44 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 45,59 EUR od 03.01.2011. do isplate,

- na iznos od 46,20 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 41,09 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 41,28 EUR od 02.05.2011. do isplate,

- na iznos od 56,75 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 57,57 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 71,97 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 67,16 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 59,48 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 58,48 EUR od 02.11.2011. do isplate,

- na iznos od 60,07 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 61,22 EUR od 02.01.2012. do isplate,

- na iznos od 66,77 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 66,20 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 63,60 EUR od 02.04.2012. do isplate,

- na iznos od 65,66 EUR od 02.05.2012. do isplate,

- na iznos od 68,06 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 65,46 EUR od 02.07.2012. do isplate,

- na iznos od 67,45 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 65,84 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 63,95 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 66,42 EUR od 02.11.2012. do isplate,

- na iznos od 62,34 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 67,82 EUR od 02.01.2013. do isplate,

- na iznos od 65,18 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 67,85 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 68,47 EUR od 02.04.2013. do isplate,

- na iznos od 67,98 EUR od 02.05.2013. do isplate,

- na iznos od 64,94 EUR od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 62,69 EUR od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 65,12 EUR od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 66,75 EUR od 02.09.2013. do isplate,

- na iznos od 71,10 EUR od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 69,26 EUR od 02.11.2013. do isplate,

- na iznos od 71,66 EUR od 02.12.2013. do isplate,

a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI/ Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 6.1. Ugovora o kreditu broj 212487 od dana 22. studenoga 2007. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Biserka Lovrić, Zagreb, Grižanska 6, dana 26. studenoga 2007. godine pod brojem OV-16162/2007, a koja glasi: "6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Jednokratno 1,10% (jedancijeladesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn (petstokunainulalipa) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita“.

VII/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UĆ isplati iznos od 107,89 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 27.11.2007.g. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII/ Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. da tužitelju UĆ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj UĆ podnio je 11. lipnja 2023. tužbu u kojoj je naveo da je sa s Volksbank d.d., pravnim prednikom tuženika, dana 22. studenog 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 212487 prema kojem mu se kao korisniku kredita tuženik kao kreditor obvezao staviti na raspolaganje kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate, dok se tužitelj sukladno odredbama članaka 2. i 8. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, a u trenutku ugovaranja iznosila je 5,30 % godišnje te da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,30 %, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Tako navodi da je predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Nadalje navodi da prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Navodi i da je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je opravdano smatrao da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka. S tim u vezi poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. Navodi i da je ništetna odredba o naknadi za korištenje kredita iz članka 6. Ugovora o kreditu iz razloga jer ista ne sadrži nikakva objašnjenja na što bi se naknada konkretno odnosila, ne sadrži parametre po kojima je određena, tužitelju nije objašnjeno na što se ona odnosi kao i zašto iznosi upravo toliko koliko iznosi. Slijedom navedenog predložio je da sud donese presudu kojom se utvrđuju ništetnima predmetne ugovorne odredbe u tužbenim zahtjevom specificiranim dijelovima te se nalaže tuženiku na mu isplati novčani iznos koji je stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da mu naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je potraživanje tužitelja je u zastari te da utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, odnosno da sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a, a da sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Dalje navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 81. ZZP-a). Zaključno ističe da samu visinu tuženog zahtjeva ne osporava, slijedom čega nije svrsishodno provoditi izvođenje od tužitelja predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu (list 15 do 21), plan otplate (list 22 do 23), otplatnu tablicu po kreditu (list 24 do 25), karticu prometa po kreditu (list 26 do 35) te je saslušao tužitelja (list 86 do 87).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP)

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) i tzv. ulaznoj naknadi, te isplata preplaćenih iznosa s te osnove.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 188- 212487 od 22. studenog 2007. solemniziran kod javnog bilježnika Biserke Lovrić pod posl. br. Ov-16162/07 temeljem kojeg je tužitelju stavljeno na raspolaganje 16.496,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je namjena kredita bila kupnja vozila. Također nesporna je i visina (l 60 spisa).

8. Sporna je osnova zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), promjenjiva kamatna stop i tzv. ulazna naknada, radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kao i je li potraživanje u zastari.

9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje vozila (čl. 3. ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 16.496,90 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. U čl. 8. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, kao i da je tuženik (prednik tuženika Sberbank d.d.) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO- a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (22. studenog 2007.) i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je s Volksbank d.d. sklopio ugovor o kreditu radi kupnje automobila koji je koristio za osobne potrebe te da u vezi kredita nije bilo nikakvih pregovora kao i da se radilo o tipskom ugovoru. Nadalje je izjavio da prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu kod javnog bilježnika nije bilo predstavnika Volksbanke niti je ikada s navedenom stupio u kontakt oko navedenog kredita. Izjavio je i da mu se nisu objasnili termini valutna klauzula i promijenjiva kamana stopa, a da oko ulazne naknade nije bilo pregovora. Naveo je da je po struci procesni strojar i da nikada nije imao obrt niti firmu.

14. Iskaz tužitelja ocijenjen je kao uvjerljiv i iskren te u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

15. Sud nije izveo dokaz financijskom vještačenjem jer je tuženik u odgovoru na tužbu (točka 46.) visinu učinio nespornom.

16. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17.1. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

17.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

17.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje.

17.4. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je vratiti tužitelju iznos od 2.683,38 EUR, a na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je u obvezi vratiti tužitelju iznos od 496,53 EUR, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

18. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

18.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

18.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna u odnosu na prednika tuženika Sberbank d.d.

18.3. Tužba u ovom postupku je podnesena 11. lipnja 2023., stoga potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kao i po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zastarjelo.

19. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

20. Nadalje, čitanjem čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da su stranke ugovorile jednokratnu naknadu koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita kredita u iznosu od 1,10 % od iznosa kredita koji je stavljen na raspolaganje tužitelju. Iz njegovog iskaza, kojeg je sud ocijenio uvjerljivim i iskrenim sud je utvrdio da isti nije mogao pregovarati oko te naknade niti da mu je išta posebno objašnjeno zašto je visina naknade vezana za iznos kredita i koji parametri na nju utječu. Navedeno sud zaključuje iz činjenice koja proizlazi iz iskaza tužitelja da ugovor nije sklopljen u poslovnici tuženika niti da je tužitelj izravno pregovarao s djelatnikom tuženika u vezi dobivanja kredita.

21. Osim toga, navedeno je sud utvrdio i primjenom pravila o teretu dokazivanja jer je na tuženiku teret dokaza (čl. 81. st. 4. ZZP/03) da se o predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od tuženika) pojedinačno pregovaralo (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.). Također, tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazali na opravdanost naplate takve naknade niti je određeno naveo što čini te troškove (ulazne naknade) obrade kredita.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po st. 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Sud Europske unije je u presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.

24. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ("Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.) ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

25. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih „ulaznih“ ugovornih naknada, čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe ZOO proizlazilo bi da je tuženik bio ovlašten od tužitelja naplatiti na temelju ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i spornu ulaznu naknadu.

26. Kako je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika i tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknada iz čl. 6. Ugovora, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.

27. Napominje se i to da se pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (zaključak pod toč. 8) da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, po mišljenju ovog suda može analogno primijeniti i na ulaznu naknadu koja je predmet ovog spora.

28. Slijedom navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. 6. Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi (ulaznoj naknadi) od 1.10 % od ugovorenog iznosa kredita. Visinu iznosa ulazne naknade sud je izračunao uzimajući u obzir navedeni postotak te iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje na dan isplate, a koji iznosi 812,89 HRK, odnosno 107,89 EUR. Osim toga, tuženik nije prigovarao visini iznosa koji je tužitelju naplaćen na ime tzv. ulaze naknade kao ni kada mu je taj iznos isplaćen, već je osporavao osnovu tako postavljenog zahtjeva. Stoga je sud prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju te ništetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a.

29. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da je tužitelj utuženi iznos platio tuženiku 27. studenog 2007. (što tuženik nije osporio), na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, to je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju upravo navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga Ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.

30. Neosnovan je i prigovor zastare u odnosu na tzv. ulaznu naknadu, kojeg je istaknuo tuženik. Naime, tužitelj u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl. br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ovom presudom predmetna odredba utvrđena ništetnom, potraživanje nije u zastari pa je stoga prigovor tuženika neosnovan.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I/ do VII/ izreke presude.

32. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi u točki I/, II/, IV/ i VI/ tužbe postavljeni uz činidbu, ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

32.1. Tužitelj je uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (3.287,80 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Gzz 14/1991 od 10. lipnja 1992. i Rev 2080/1991 od 12. prosinca 1991.).

33. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 8. travnja 2024. (Tbr 8. toč. 4. OT) 50,00 EUR, podneska od 26. travnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 26. veljače 2025. i 1. travnja 2025. svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 850,00 EUR.

34. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 212,50 EUR, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.062,50 EUR.

35. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 16. svibnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025

Sudac:

Jan Torjanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku