Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kžzd-21/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća i suca za mladež te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DS zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 107/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/23. i 36/2024. - dalje u tekstu: KZ/11.), članka 118. stavak 1. i 2. KZ, te dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ, sve u svezi članka 51. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kzd-5/2025-21 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika DS kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 3., i članka 131. stavak 3., u svezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje: ZKP/08) protiv okrivljenika DS produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-87/2025-3 od 9. veljače 2025., produljenim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kovm-15/2025-8 od 6. ožujka 2025.

1.1. Temeljem članka 131. stavak 2. ZKP/08., određeno je da istražni zatvor po ovom rješenju može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a li ne dulje od rokova propisanih člankom 133. ZKP/08.

1.2. Okrivljenom DS se u trajanje istražnog zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja i to od 7. veljače 2025. u 23,02 sati, pa nadalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik DS po branitelju Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za produljenjem istražnog zatvora te isti ukine, podredno da preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamjeni nekom blažom mjerom.

3. Žalba okrivljenika DS nije osnovana.

4. Okrivljeni u žalbi navodi da smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju može postići i određenom mjerom opreza iz članka 98. ZKP/08 (zabrana približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom). Naime, okrivljeni ukazuje da je već dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega djelovao odgojno i upozoravajuće i odvratio ga od društveni nepoželjnog ponašanja što proizlazi iz činjenice da je priznao počinjenje djela koje mu se stavlja na teret i izrazio žaljenje. Stoga je istražni zatvor izgubio svrhu i produljenjem se pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, što je protivno ustavnom zajamčenim pravima okrivljenika, obzirom da mu nije pravomoćnom presudom utvrđena krivnja te izrečena kazna. Smatra da bi mu produljenjem istražnog zatvora bila uskraćena očinska prisutnost jer ima četvero djece te ima obvezu uzdržavanja maloljetne djece, zbog čega bi djeca ostala bez financijske potpore ako bi on ostao u istražnom zatvoru. Konačno navodi da ima prijavljeno prebivalište u [adresa] koja je udaljena 163 km od [adresa] u kojem živi oštećena i da on nema namjeru s oštećenom ostvarivati kontakt već je stalno boraviti u [adresa] gdje mu prebivaju roditelji. Stoga smatra da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio činjenice koje se tiču postojanja posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. točka 3. ZKP/08 (osnovna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora proizlazi iz činjenice da je okrivljeni nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 139. stavak 3., članka. 118. stavak. 1. i 2. KZ/11, te članka 177. stavak 2. KZ/11, i uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci). Sud je pri tome pravilno ocijenio iznimnu upornost i visok stupanj kriminalne volje u činjenju kaznenih djela i to u odnosu na suprugu, ali i u pogledu njihove dvoje zajedničke maloljetne djece, zbog čega ovaj sud smatra okrivljenikovo pozivanje na pravo na očinsku prisutnost i pažnju neosnovanim. Pri tome valja uzeti u obzir da je u počinjenju jednog od kaznenih djela na štetu supruge pokušao iskoristiti i svoje dijete, koje je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imalo deset godina, što proizlazi iz preslika poruka koje su on i dijete razmjenjivali (list 134 spisa, što je sud imao u vidu tijekom prvostupanjskog postupka). Iz tih razloga ovaj sud smatra da postoji stvarna opasnost da bi okrivljeni, ako bi bio na slobodi, ponovio kazneno djelo ili počinio teže kazneno djelo kojim je prijetio. Valja imati na umu da ni mjera opreza udaljenja iz doma s adrese prebivališta u [adresa] na adresu u [adresa], prethodno određena rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Kir-917/2024-3 od 8. prosinca 2024., nije polučila rezultat jer je okrivljeni kaznena djela za koja ga se tereti počinio upravo za vrijeme trajanja naprijed navedene mjere. Pozivanje okrivljenog na to da bi djeca njegovim boravkom u istražnom zatvoru izgubila financijsku potporu nije relevantno za zakonitost pobijanog rješenja, posebno kada se ima u vidu da supruga okrivljenika ima vlastite prihode kojima može, barem djelomično osigurati uzdržavanje djece (isto se odnosi i na bivšu suprugu okrivljenika). Stoga je sud prvog stupnja okrivljenom pravilno produljio istražni zatvor nakon donošenja (nepravomoćne) presude.

6. Nesvrsishodnost zamjene istražnog zatvora kojom od mjera opreza proizlazi iz naprijed opisane upornosti okrivljenog kojega ni ranija mjera opreza udaljenja iz doma nije spriječila u činjenju kaznenih djela na štetu supruge, ali i na štetu njihove maloljetne djece (u domu iz kojeg je prethodno udaljen).

7. Nadalje ovaj sud utvrđuje, sukladno članku 4. stavku 2. ZKP/08., da pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti boravkom u istražnom zatvoru u odnosu na nepravomoćnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci na koju je okrivljeni osuđen nepravomoćnom presudom, obzirom na to da se okrivljenik u istražnom zatvoru nalazi od 7. veljače 2025., pri čemu treba imati u vidu ograničenje trajanja istražnog zatvora propisano odredbom članka 133. stavak 1. točka 3. i stavak 3. ZKP/08.

8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494., stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 16. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Ante Ujević