REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2695/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Tuškan, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Branimira Tuškana, te BĆ, Zamjenice općinske građanske odvjetnice u Zagrebu, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev:

“Utvrđuje se da je ovrha određena Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-1399/11 od 21. srpnja 2011. godine nedopuštena.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II Nalaže se tužitelju TĆ da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove postupka u iznosu od 600,00 EUR (šesto eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je rješenjem ovog suda posl. broj Ovr- 1636/11 od 8. travnja 2024., a koje je punomoćnik ovršenika zaprimio 16. travnja 2024., upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U bitnome ističe da iz potvrde tuženika od 24. listopada 2022 proizlazi da tuženik nema potraživanje s osnova poreznog duga u odnosu na tužitelja. Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev te traži trošak postupka s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka ističe da je tužba nerazumljiva i nema sadržaj propisan čl. 186. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). T užitelj se poziva na Ugovor o zajmu od 25. siječnja 2007. koji je sklopio s tuženikom, a što nije točno jer tuženica nije sklopila takav ugovor s tužiteljem. Također navodi kako je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Ovr-1636/11 od 8. travnja 2024. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem suda Ovr-2952/07 od 7. prosinca 2007. Ističe kako je Republika Hrvatska ovrhovoditelj u predmetu suda Ovr-1399/2011 na temelju rješenja o ovrsi Ovr-1399/2011 od 21. srpnja 2011., u kojem je ovršenik tuženik. U pogledu tog ovršnog postupka, a budući da se tužitelj u tužbi poziva na zastaru, ističe kako je prijedlog za ovrhu podnesen 3. svibnja 2011. na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I- 410-23/2009-02/01534 od 15. srpnja 2009. Rješenje Porezne uprave ovršna je u isprava prema čl. 23. Ovršnog zakona (NN br. 112/12.,25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24.). Čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) određeno je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nije nastupila zastara tražbine s obzirom na to da od datuma ovršnosti iskazane na ovršnoj ispravi Porezne uprave (2009.) pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu (2011.) nije proteklo 10 godina. O pitanju i prigovoru zastare tražbine utvrđene rješenjem Porezne uprave tužiteljica je trebala poduzimati pravne radnje upravo u tom upravnom (poreznom) postupku. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži trošak postupka s pripadajućim kamatama.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio proglašenje ovrhe nedopuštenom određene rješenjem Ovr-2952/07 od 7. prosinca 2007., iako se u historijatu tužbe pozvao na rješenje o upućivanju u parnicu i spis broj Ovr-1636/11. Potom je podneskom od 9. svibnja 2024. dostavio potvrdu Potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA:034-04/22-10/5500 od 24. listopada 2022., a na ročištu od 22. studenoga 2024. specificirao je da traži nedopuštenost ovrhe određene rješenjem ovog suda posl. broj Ovr-1399/11 od 21. srpnja 2011. Ovakvim dispozicijama tužitelj je ispravio tužbu te nije izvršio preinaku, stoga je neosnovano protivljenje tuženika istome tijekom postupka. Prema tome valjalo je odlučiti o konačno specificiranom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA:034-04/22-10/5500 od 24. listopada 2022. (list 5 spisa) te je priklopljen ovosudni spis posl. broj Ovr-1636/11.

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe određene rješenjem ovog suda broj Ovr-1399/11 od 21. srpnja 2011. nedopuštenom, a koja je pokrenuta na nekretnini tužitelja radi naplate poreznog duga.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik pokrenuo ovrhu na nekretnini tužitelja radi podmirenja poreznog duga u iznosu od 29.374,51 kn / 3.898,67 EUR utvrđenog poreznim rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb – Maksimir, KLASA: UP/I-410-23/2009-02/01534 od 15. srpnja 2009., koje je ovršno 21. kolovoza 2009.;

- da je sud spojio postupke koje se vode kod ovog suda pod posl. brojem Ovr- 2952/07, Ovr-1399/11, Ovr-18/21 s postupkom Ovr-1636/11 radi provedbe jedinstvenog postupka ovrhe na nekretnini tužitelja;

- da je ovrha na nekretnini tužitelja provedena te da je doneseno rješenje o dosudi posl. broj Ovr-1636/11 od 24. studenoga 2022., te da je time ovrha dovršena;

9. Sporno je ima li tužitelj pravni interes voditi ovu parnicu jer je ovrha dovršena prodajom nekretnine, te postoje li razlozi zbog kojih je tužitelj (ovršenik) upućen u parnicu protiv tuženika (ovrhovoditelja) za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

10. Prije svega potrebno je napomenuti da je sukladno čl. 51. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11 – dalje u tekstu OZ-a), koji je mjerodavan za odluku u sporu, propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

10.1. Rješenjem ovog suda posl. broj Ovr-1636/11 od 8. travnja 2024. u toč. II upućen je tužitelj (ovršenik) u ovu parnicu zbog razloga određenog čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ-a, dakle na okolnost dokazivanja da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

10.2. Polazeći od navedenog, sud je prilikom donošenja odluke uzeo u obzir samo navode i činjenice izjavljene u žalbi protiv tuženika (tamo II. ovrhovoditelja), a u okviru razloga zbog kojeg je tužitelj rješenjem upućen u parnicu. Prema tome, pozivanje tužitelja na zastaru potraživanja je neosnovano i bespredmetno jer se radi o razlogu iz čl. 46. st. 1. toč. 11. OZ-a.

11. Nadalje, neovisno o činjenici da je ovrha koja se vodila pod brojem Ovr-1636/11 provedena i dovršena, tužitelj i dalje ima pravni interes ustrajati u svom zahtjevu. Naime, ni jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan, a niti da tužba postaje nedopuštena. Dapače, iz odredbe čl. 52. st. 1. OZ-a, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostaloga ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe (tako i Rev 1604/18 od 8. siječnja 2019., Rev 1012/20 od 22. prosinca 2020., Revd 3969/21 od 11. svibnja 2022., Rev 506/21 od 28. ožujka 2023. i Rev 244/23 od 6. lipnja 2023.).

12. Pregledom Potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA:034-04/22- 10/5500 od 24. listopada 2022. (list 5 spisa) prima facie proizlazi da na dan 24. listopada 2022. tužitelj nema duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava.

13. Međutim, odredbom čl. 26. Općeg poreznog zakonika (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje u tekstu OPZ) propisano je da prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom, zastarom i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom.

11. Odredbom čl. 148. st. 6. OPZ-a propisano je da će Porezna uprava provesti godišnji sistemski otpis duga za koji je s 1. siječnja tekuće godine nastupila zastara prava na naplatu, a u vezi čl. 109. st. 6. OPZ kojim je propisana obveza poreznog tijela da se na zastaru prava na naplatu pazi po službenoj dužnosti.

12. Sistemski otpis poreznog tijela, sukladno odredbama OPZ predstavlja radnju kojom se s knjigovodstvenih kartica poreznih dužnika otpisuju zastarjela dugovanja i to bez donošenja pojedinačnih poreznih akata, a sve u skladu sa odredbom čl. 4. OPZ odnosno primjenom Zakona o općem upravnom postupku.

13. Isto tako, valja napomenuti da je sistemski otpis duga knjigovodstvena kategorija koju Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) ne poznaje te se isto ne može poistovjetiti s otpustom duga, kao jedan od načina prestanka obveza propisan u odredbi čl. 344. st. 1. ZOO-a (tako i VSRH Revt 142/2017 od 19. siječnja 2021.) sukladno kojem je za otpust duga potrebna suglasnost dužnika, što tužitelj tijekom postupka ne dokazuje.

14. Između stranaka je nesporno da porezno rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb – Maksimir, KLASA: UP/I- 410-23/2009-02/01534 od 15. srpnja 2009., na temelju kojeg je pokrenuta ovrha koja se ovdje proglašava nedopuštenom, ni na koji način nije stavljeno van snage niti tužitelj dokazuje da je u međuvremenu, a nakon pokretanja ovrhe, potraživanje podmireno, dapače predmetno rješenje i dalje egzistira i proizvodi pravni učinak.

15. Budući da se u konkretnom slučaju, u vezi prestanka prava i obveza iz porezno- dužničkog odnosa, primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona kao lex specialis, kraj nesporne činjenice da ovršna isprava kojom je utvrđeno postojanje porezne obveze tužitelja ni na koji način nije stavljeno van snage, to zahtjev tužitelja za proglašenjem ovrhe nedopuštenom zbog poreznog duga po navedenoj ovršnoj ispravi - nema uporišta u zakonu odnosno u odredbama Općeg poreznog zakona, stoga valjalo je odlučiti kao u izreci.

16. Tuženica je uspjela u cijelosti u postupku stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (1.330,00 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

17. Tuženici je priznat je trošak sastava odgovora na tužbu od 21. svibnja 2024. (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 EUR i zastupanja na ročištima 22. studenoga 2024. i 18. ožujka 2025. svako po (Tbr. 9. t. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 600,00 EUR.

18. Tuženici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 16. svibnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

19. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 16. svibnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu;

- tuženiku po ZOGDO;