REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-10578/2023

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Goranke Ratković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐR, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 7. rujna 2023., broj: 2. Pp - 2479/2022-10, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 7. rujna 2023., broj: 2. Pp - 2479/2022-10 na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. ĐR oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

1. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret

proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj ističe da je olako prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe na temelju poricanja prekršaja i svjedočenja majke okrivljenika TR te njihovog susjeda AR zaključivši da nema dokaza te da se radi o osveti „ostavljene“ žene, a ne o nasilničkom ponašanju okrivljenika, zanemarivši u potpunosti iskaz svjedokinje žrtve ŽR, pri kojem iskazu je ostala i tijekom provedene radnje suočenja.

5.1. Suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju pravilne ocjene svih provedenih dokaza, ispravno zaključio kako nema dovoljno dokaza za donošenje nedvojbene odluke o krivnji okrivljenika.

5.2. Nisu točni žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku o oslobođenju okrivljenika od prekršajne odgovornosti utemeljio na obrani okrivljenika u kojoj isti poriče počinjenje prekršaja te iskazu svjedokinje TR i svjedoka AR.

5.3. Naime, iz obrazloženja pobijane presude, 9. odlomka, proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio prvenstveno na iskazu svjedokinje žrtve ŽR, a koji iskaz prvostupanjski sud je ocijenio neuvjerljivim i to iz razloga koji su detaljno obrazloženi u 9. odlomku obrazloženja pobijane odluke. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio uvjerljive i logične razloge na kojima temelji svoju odluku i koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski suda, a na koje razloge se i upućuje tužitelji, radi nepotrebno ponavljanja.

5.4. Imajući u vidu odredbu članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, pri čemu se ističe da načelo slobodne ocjene dokaza podrazumijeva da iskaze osoba sud mora ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki, te na temelju pravila općeg ljudskog iskustva, primjenjujući načelo neposrednosti koje omogućuje sudu utvrđivanje činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, okr. ĐR oslobodio optužbe, budući da raspoloživim dokazima nije bilo moguće bez ikakve dvojbe utvrditi sve relevantne činjenice.

6. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak, budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, radi čega je pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, okr. ĐR oslobodio optužbe.

7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.