REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: Pn–95/2022-36

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja 1. OZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. VZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. TZ, iz [adresa], O [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika CZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nataši Smoljan, odvjetnici u Zadru, radi naknade štete, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 16. svibnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Prekida se parnični postupak pod poslovnim brojem Pn-95/2022 Općinskog suda u Zadru do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem P- 834/2024 Općinskog suda u Zadru.

Obrazloženje

1.Pred Općinskim sudom u Zadru tužitelji su podnijeli tužbu navodeći da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2560/2014 od dana 12. svibnja 2021.g. koja je preinačena u t.1. izreke presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-818/2021 od dana 04. studenog 2021.g. utvrđeno da je ništav te da ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor datiran 30. travnja 1991.g. u kojem su kao prodavatelji naznačeni tužitelji EZ, pok. V, LZ pok. V, TZ pok. V i KZ pok. V, a kao kupac je naznačen CZ, ovdje tuženik. Nesporno je da je tuženik počinio kazneno djelo lažiranja javne isprave, kada je zajedno s PZ sastavio i potpisao ugovor kojom je navodno tuženik stekao predmetnu nekretninu od tužitelja. Pred Općinskim sudom u Zadru je dana 19. rujna 1997.g. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podignulo optužnicu za predmetno kazneno djelo protiv tuženika, međutim, zbog zastare kaznenog progona, tuženik nikad nije pravomoćno osuđen za isto. Tuženik CZ je predmetnu nekretninu ugovorom u kupoprodaji datiranog dana 13. travnja 1995.g. prodao BZ i IZ. Tužitelji su ujedno zahtijevali u postupku pred Općinskim sudom u Zadru P-2560/2014 da se utvrdi ništetnost predmetnog ugovora. Međutim, tijekom postupka sud je utvrdio da se nisu ispunile pretpostavke za utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora jer ih je sud sukladno načelu povjerenja i istinitosti upisa u zemljišne knjige, smatrao savjesnim stjecateljima. Danas su BZ i IZ zemljišno-knjižni vlasnici nekretnine i posjednici upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Zaton te su na taj način tužitelji u cijelosti onemogućeni da povrate svoju imovinu koja im je na protuzakonit način oduzeta. Tijekom postupka pred Općinskim sudom u Zadru P-2560/2014 provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Goranu Lovrinovu dipl.ing.građ. radi utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine te troškova ulaganja u istu. Prema navedenom vještačenju iz veljače 2018.g. godine utvrđena vrijednost nekretnine iznosila je 2.136.693,17 kn, a vrijednost ulaganja od useljenja BZ i [adresa]./1999. Prethodno opisanim postupcima tuženika tužitelji su pretrpjeli znatnu imovinsku štetu. Tuženik je ugovorom koji je utvrđen ništetnim pravomoćnim sudskim odlukama, otuđio tuđu stvar, nekretninu koja je bila u vlasništvu tužitelja. Znači tužitelji su ostali bez nekretnine koja su sagradili na atraktivnoj lokaciji te je tako tuženik na protupravan način stekao pravo vlasništva i time prouzročio štetu kako je definirano t. 4. tužbe. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Tužitelji sukladno svemu gore navedenom potražuju od tuženika CZ da im naknadi imovinsku štetu koju su pretrpjeli, u iznosu od 1.249.074,67 kn/165.780,69 eura. S obzirom na navedeno predlaže se Općinskom sudu Zadru kao stvarno i mjesno nadležnom da provede postupak, izvede sve predložene dokaze, te nakon toga donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da navodi iz točke 1. povjesnice tužbe nisu u potpunosti točni, a ovu tvrdnju tuženik pojašnjava, kako slijedi. Tuženik ne drži spornim kako je protiv njega kao IV. okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, pod poslovnim brojem KT-742/97 dana 19. rujna 1997. podiglo optužnicu radi učina kaznenog djela protiv javnog reda i pravnog prometa krivotvorenja isprave, ovjeravanja neistinitog sadržaja i kaznenog djela prijevare. Pokrenuti kazneni postupak nije okončan osuđujućom presudom već je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru u odnosu na CZ odustalo od kaznenog progona zbog zastare, pa je Općinski sud u Zadru, rješenjem poslovna broja K-748/97 obustavio kazneni postupak protiv IV.okrivljenika CZ temeljem čl. 291. st.1. točka 1. ZKP-a. Zbog ovakva nesporna činjenična stanja u potpunosti neosnovano i pogrešno tužitelj u svojoj tužbi navodi…. Nesporno je da je tuženik počinio kazneno djelo lažiranja javne isprave. Nije jasno na koje točno kazneno djelo tužitelj misli u tužbi, no posve je jasno kako u konkretnoj pravnoj stvari nema mjesta za primjenu odredbe iz čl. 231. ZOO-a. Naime, čl. 231. ZOO-a propisuje: “Kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni postupak je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad isteke vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Kako dakle, u konkretnom slučaju, šteta nije prouzročena kaznenim djelom nema uvjeta za primjenu duljeg roka zastare koji propisuje odredba iz čl. 231. ZOO-a. Osnovanost iznesenih navoda potvrđuju velik broj sudskih odluka po ovom pravnom pitanju. „Zastara zahtjeva na ime tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelo prosuđuje se prema čl. 377.ZOO/91 (sada 231.ZOO-a) samo kad je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja tj.štetnika… budući da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je šteta prouzročena kaznenim djelom, ne smije se primijeniti dulji rok zastare koji je predviđen za kazneno gonjenje“ (VSRH, Rev-267/06 od 3.5. 2006. I Rev-557/03 od 3.2.2005. ili „Iznimka je pravo parničnog suda utvrditi je li šteta prouzročena kaznenim djelom samo kad su postojale postupovne (procesne ) smetnje zbog kojih se protiv odgovorne osobe nije mogao provesti kazneni postupak, primjerice ako je umrla, pa nije bilo zakonske mogućnosti za provođenje kaznenog postupka, ili je postojala njezina nesposobnost za rasuđivanje. Kad je kazneni postupak bilo dopušteno provesti, ali je nastupila zastara kaznenog progona, nije dopušteno primijeniti odredbu iz čl. 377. st.1.ZOO/91 (sada 231. ZOO-a). U takvoj situaciji se primjenjuje odredba iz čl. 376. st. 1. i 2. ZOO/91 (sada čl. 230. St. 1. I 2. ZOO-a). Zato su sudovi nižeg stupnja primjenom te odredbe pravilno utvrdili da je u ovom predmetu nastupila zastara zahtjeva za naknadom štete.(VSRH, Rev-x-196/08 od 28.01.2009.). Netočno i nepotpuno u točci 1. povjesnice tužbe tužitelji navode kako je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovna broja P-2560/14 od 12.svibnja 2021. preinačene u t.1. izreke presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-818/2021 od 4.studenog 2021. utvrđeno da je ništav te da ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor od 30.travnja 1991. u kojem su kao prodavatelji označeni EZ pok. V, LZ pok. V, TZ. V i KZ kao prodavatelji,a CZ kao kupac. Točno je to kako je presudom suda prvog stupnja, gore naznačena poslovna broja, usvojen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I izreke, kojim je utvrđeno kako je ništav te da ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor od 30.travnja 1991. u kojem su kao prodavatelji označeni EZ pok. V, LZ pok. V, TZ pok. V i KZ pok. V kao prodavatelji,a CZ kao kupac. No, povodom žalbe tuženika, presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovna broja Gž-818/2021 od 4.studenog 2021. presuda prvog stupnja potvrđena je u točkama II i III izreke ( kojim je točkama je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja), dok je žalba tuženika u odnosu na točku I. izreke presude uvažena, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i u odnosu na I. izreke presude kojim su tužitelji tražili utvrđenje kako je ništav te da ne proizvodi pravne učinke kupoprodajni ugovor od 30.travnja 1991. u kojem su kao prodavatelji označeni EZ pok. V, LZ pok. V, TZ pok. V i KZ kao prodavatelji,a CZ kao kupac. Dakle, po pravomoćno okončanom parničnom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Zadru, pod poslovni brojem P-2560/2014 tužitelji su u cijelosti odbijeni s postavljenim tužbenim zahtjevom kojim su tražili utvrđenje ništavosti kupoprodajna ugovora od 30. travnja 1991. Tužitelji u podnesenoj tužbi predlažu Sudu da u dokazne svrhe pribavi spis Općinskog suda u Zadru, poslovna broja P-2560/14, s kojim prijedlogom je tuženik suglasan. Naime, prilikom stranačka saslušanja , na raspravi održanoj 11.listopada 2017., tužitelj EZ je iskazao: „… ja sam došao 1999. godine u srpnju (misli na [adresa]). Točno se sjećam da je to bilo tad i pio sam kavu s tuženicom IZ“, „… ja nikada nisam čuo za CZ i danas ga prvi put vidim u životu“. Iz ovakva iskaza tužitelja EZ nesporno slijedi kako je on 1999. ušao u svoju kuću koja je tada imala nove vlasnike. Dakle, te 1999.godine u srpnju mjesecu tužitelji su nesporno saznali za štetu, ne i za počinitelja štete, no oni pravnu zaštitu traže tek 2014. godine, dakle 15 godina nakon saznanja za štetu kada su podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zadru radi utvrđenja ništavosti i predaje u posjed, a ovaj postupak su u cijelosti pravomoćno izgubili , kao što je to već pojašnjeno u toč.II. odgovora na tužbu. S druge strane, tuženik CZ u parničnom postupku vođenim pod gore naznačenim poslovnim brojem, saslušan u svojstvu stranke iskazao je među inim :“…upoznao sam PZ i AZ iz [adresa], koji je imao prebivalište tu u [adresa], meni su oni rekli da ima kuća u [adresa] koja se prodaje i da bi to moglo biti povoljno,,,,, ja sam došao u [adresa], našli smo se u centru [adresa] da idemo vidjeti kuću“ ,… „drugi dan je bila dogovorena isplata“, “…poznavajući da je PZ pravnik, ja sam dao novac na stol 50.000 DEM „..“ ja sam računao pošto je AZ iz [adresa], pa nisam sumnjao da to nije EZ“. Iz svog činjeničnog stanja, nije sporno kako vrijeme saznanja tužitelja za nastalu štetu je srpanj davne 1999. godine kada je tužitelj EZ došao u kuću u [adresa], dok u to vrijeme tužitelji još nisu znali tko je počinitelj njima nastale štete. Članak 230. ZOO propisuje kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja ju je počinila. Stavak 2.istog članka propisuje…“ U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala“., slijedom čega tuženik ističe ne samo prigovor zastare potraživanja naknade štete od njega kao počinitelja štete tužiteljima, već on ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije kada tužitelji njega označavaju kao tuženika budući niti iz jednog dokaza ne proistječe podatak kako bi tuženik bio počinitelj štete tužiteljima. Opreza radi tuženik primjećuje kako je u parničnom postupku vođenim pod poslovnim brojem P-2560/14 , i u kojem postupku je utvrđivana vrijednost ulaganja u devastiranu nekretninu tužitelja od strane novih vlasnika BZ i IZ, na strani tužitelja je sudjelovalo četiri brata EZ i to VZ, ŠZ, ŽZ i DZ, dok u ovom postupku sudjeluje tek tri tužitelja, a sve imajući u vidu pravila o djeljivosti potraživanja. Tuženik predlaže Sudu tužitelje u cijelosti odbiti s postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na njega, te tužitelje obvezati solidarno na naknadu pričinjenog parničnog troška tuženiku.

3.Uvidom u predmet Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-834/2024 utvrđeno je da se postupak vodi između 1. VZ, 2. OZ, 3. TZ, kao tužitelja, protiv tuženika CZ, dakle istovjetnih stranaka kao i u ovom postupku, kojom tužbom se traži tužbenim zahtjevom: "1.Utvrđuje se da Kupoprodajni ugovor datiran 30.travnja 1991. u kojem su kao prodavatelji naznačeni tužitelji ŠZ pok. V, DZ pok. V, ŽZ pok. V i GZ pok. V, a kao kupac tuženik CZ nikad nije zaključen i ne proizvodi pravne učinke.", te se točkom 2. tužbenog zahtjeva potražuje parnični trošak od tuženika sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Dakle, o valjanosti odnosno o postojanju spornog Kupoprodajnog ugovora datiranog 30.travnja 1991. u kojem su kao prodavatelji naznačeni tužitelji ŠZ pok. V, DZ pok. V, ŽZ pok. V i GZ pok. V, a kao kupac tuženik CZ se vodi postupak pod poslovnim brojem P-834/2024 pred Općinskim sudom u Zadru, te navedeno pravno pitanje, moguća inegzistentnost predmetnog ugovora o kupoprodaji, koja inegzistentnost pravnog posla predstavlja osnovu za naknadu štete protiv tuženika u ovom postupku, predstavlja prethodno pitanje za ovaj parnični postupak, a o kojem prethodnom pitanju se već vodi drugi postupak, slijedom čega je sukladno čl. 213. i čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23) riješeno kao u izreci.

4.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 16. svibnja 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

Žalba protiv rješenja kojim se određuje prekid postupka ne zadržava nastupanja pravnih učinaka rješenja (čl. 218. st. 1. Zakona o parničnom postupku)

DNA:

1.Tužiteljima po punomoćnici

2.Tuženiku po punomoćnici