Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2836/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice ČAI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, Trg Francuske Republike 10, protiv tuženika Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojega zastupa opunomoćenica ĐAI, dipl.iur., uz sudjelovanje zainteresirane osobe TAI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Pavlenski put 17, radi šutnje uprave – poništenja odluke o imenovanju, nakon zaključene javne i usmene rasprave, dana 16. svibnja 2025., u nazočnosti tužiteljice i opunomoćenika stranaka, istog dana,
r i j e š i o j e
I. Tužba se odbacuje kao nepravodobna.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 19. lipnja 2024. godine protiv odluke Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, o imenovanju urednice IMS HTV-a, Broj: 30-705/2023-50801 od 27. srpnja 2023. godine, kojom je, temeljem javnog natječaja objavljenog **.**.2023., TAI imenovana Urednicom IMS HTV-a, na mandat od 5 (pet) godina, počevši od 27. srpnja 2023. godine.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da čelnik tuženika, javne ustanove, niti deset mjeseci nakon podnošenja, nije odlučio o prigovoru tužiteljice, pa tužiteljica ovime traži da sud, temeljem članka 22. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, sam odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke (spor pune jurisdikcije). Naime, članak 58. stavak 3. ZUS-a, izrijekom propisuje: „ako sud utvrdi da javnopravno tijelo nije u propisanom roku donijelo pojedinačnu odluku koju je prema propisima trebalo donijeti, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i sam riješiti stvar“. Tuženik je 7. srpnja 2023. godine na svojim web stranicama, te u Narodnim novinama, objavio javni natječaj za radno mjesto Urednik Informativno-medijskog servisa HTV-a (u daljnjem testu: IMS HTV-a). Na navedeni javni natječaj prijavile su se ukupno četiri kandidatkinje, uključujući tužiteljicu. Sukladno nizu odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava - provođenje javnog natječaja, od strane javnopravnog tijela/javne ustanove, predstavlja upravni postupak, a odluka o provedenom javnom natječaju jest upravni akt. Tužiteljica se, u predviđenom roku, prijavila na navedeni javni natječaj tuženika te, sukladno uvjetima natječaja, svojoj prijavi priložila cjelokupnu dokumentaciju koja je utvrđena točkom III. objavljenog natječaja. Tužiteljica je 25. srpnja 2023. godine primila e-mail poruku službe Ljudskih potencijala tuženika, kojom je obavještena da nije izabrana na provedenom javnom natječaju. Ta obavijest nije sadržavala nikakvo obrazloženje, niti uputu o pravnom lijeku. Obavijest o ishodu samog javnog natječaja objavljena je na web stranici tuženika 28. srpnja 2023. godine, s naznakom kandidatkinje koja je odabrana. Niti ta obavijest nije sadržavala nikakvo obrazloženje, niti uputu o pravnom lijeku. Odluka o imenovanju urednice IMS HTV-a, od 27. srpnja 2023. godine, kojom je utvrđeno da se TAI imenuje na navedeno radno mjesto, temeljem spornog javnog natječaja, također ne sadrži nikakvo obrazloženje niti uputu o pravnom lijeku. S obzirom da je javni natječaj tuženika proveden protivno zakonu i aktima tuženika, te da Odluka o imenovanju iz točke 1.6. ove tužbe (upravni akt), kao niti obavijesti kandidatima o rezultatu provedenog javnog natječaja nisu sadržavale nikakvo obrazloženje niti uputu o pravnom lijeku, tužiteljica je – 10. kolovoza 2023. godine – podnijela prigovor čelniku tijela - glavnom ravnatelju tuženika. Prigovor je podnesen, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, radi poništavanja nezakonito provedenog natječaja. Prigovor je podnesen s obzirom da je odlukom o provedenom javnom natječaju – tuženik, kao javna ustanova – odlučivao (i) o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice. S obzirom da tužiteljici na raspolaganju ne stoji drugo pravno sredstvo, odnosno drugi oblik pravne zaštite, a postupci tuženika se nesumnjivo imaju tretirati postupcima javne ustanove/javnopravnog tijela koje rješava o pravima, obvezama ili interesima fizičke osobe, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje – upravni sud je stvarno nadležan za odlučivanje u ovoj tužbi. Tužiteljica se, kao dugogodišnja zaposlenica tuženika, prijavila na javni natječaj tuženika od 7. srpnja 2023. godine, te sukladno uvjetima natječaja, svojoj prijavi priložila cjelokupnu dokumentaciju koja je utvrđena točkom III. objavljenog natječaja. S obzirom da se radi o jednom od najvažnijih i najodgovornijih radnih mjesta na Hrvatskoj radioteleviziji – odnosno izboru osobe koja donosi značajne odluke o cjelokupnom informativnom programu javnog servisa, kao i iz razloga što je tužiteljica u cijelosti udovoljavala svim uvjetima provedenog natječaja, obveza je tuženika da svoju odluku o ishodu javnog natječaja valjano obrazloži, što je tuženik propustio učiniti. Nadalje, Zakon o HRT-u propisuje (članak 43. stavak 2.) da se „Javni natječaj objavljuje u tisku, na oglasnoj ploči HRT-a i oglasnoj ploči područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. HRT je dužan na isti način i u istom roku obavijestiti sve kandidate o rezultatima natječaja.“ Tuženik nije na propisani način kandidate obavijestio o rezultatima natječaja. Iako obavijesti i odluke tuženika nisu sadržavale obrazloženje, tužiteljica je – izravnim uvidom u (internu) natječajnu dokumentaciju - utvrdila da je njena prijava na sporni javni natječaj ocijenjena kao „nepotpuna“ , jer navodno nije dostavila dokaz o organizacijskim i upravljačkim sposobnostima u dosadašnjem radu, u trajanju od najmanje pet godina, što je propisano točkom III. javnog natječaja. Zapisnik ne sadrži obrazloženje o navedenom utvrđenju. Javnim natječajem (točka III.) bilo je utvrđeno da kandidati, uz ostale uvjete, moraju dostaviti „dokaz o organizacijskim i upravljačkim sposobnostima u dosadašnjem radu, u trajanju od najmanje pet godina“. Tekst natječaja, međutim, nije sadržavao uputu o tome što će tuženik tretirati kao dokaz organizacijskih i upravljačkih sposobnosti kandidata. Već ovom činjenicom, svaki ishod takvog natječaja može se tretirati isključivo kao arbitraran. Tužiteljica je, uz svoju prijavu, pored ostale dokumentacije, dostavila i životopis - iz kojeg je vidljivo njeno cjelokupno radno iskustvo (koje je uključivalo i visoke uredničke funkcije kod tuženika), kao i posebne potvrde tuženika/poslodavca, te potpisane izjave bivših i sadašnjih urednika Informativnog programa tuženika - ČA, ĐA i TA – kojima su ti urednici/nadređeni tužiteljici - potvrdili njene organizacijske i upravljačke sposobnosti, u trajanju od najmanje pet godina. Nadalje, tužiteljica je, već više od dvadeset godina - zaposlena upravo kod tuženika, na radnom mjestu NOVINAR 6 (VSS), što odgovara ranije sistematiziranom radnom mjestu „Komentator-mentor“. Radno mjesto tužiteljice, prema Katalogu radnih mjesta samog tuženika i opisu poslova, kao uvjet obavljanja njenih poslova - izrijekom utvrđuje nužnost posjedovanja „vještine upravljanja“ i „vještine organiziranja“ – odnosno upravo organizacijske i upravljačke sposobnosti. Iz činjenice da je tužiteljica cijeli niz godina zaposlena kod tuženika - na radnom mjestu koje podrazumijeva organizacijske i upravljačke vještine/sposobnosti – jasno je da je njen aktualan radni odnos, već sam po sebi, dokaz njenih „organizacijskih i upravljačkih sposobnosti u dosadašnjem radu“. U suprotnom, tužiteljica ne bi bila u mogućnosti obavljati navedene poslove. S obzirom da je tuženik poslodavac tužiteljice, isti nesporno raspolaže cjelokupnom radno-pravnom dokumentacijom tužiteljice. Nadalje, niti članak 24. stavak 3. Statuta tuženika, na kojem je tuženik utemeljio uvjete propisane u spornom javnom natječaju, ne zahtijeva od kandidata da u prijavi na natječaj dostave „dokaz“ o organizacijskim i upravljačkim sposobnostima u dosadašnjem radu. Navedena odredba utvrđuje da kandidati iste sposobnosti moraju posjedovati. Tužiteljica je navedeno dokazala cjelokupnom dostavljenom radno-pravnom dokumentacijom i pisanim izjavama svojih nadređenih. Da je javni natječaj koji je predmet ovog postupka imao nedostatno utvrđene uvjete prijave, potvrdila je i Povjerljiva osoba za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti tuženika, koja je – pisanim očitovanjem - učinila nespornim da je natječaj nejasno definiran u tom dijelu, te time dovodi do neujednačene prakse zbog mogućnosti „subjektivne procjene od natječaja do natječaja“. Isto je utvrdio i Nadzorni odbor HRT-a, kada je 23. listopada 2023. godine, donio poseban Zaključak prema kojem je „potrebno primijeniti navedene uvjete, na način da su jasnije propisani, te da se definira kako se isti tumače i dokazuju“. Iz navedenog nesporno slijedi da je i NO tuženika utvrdio da su uvjeti natječaja bili nejasno i nedovoljno definirani, što je podložno zloporabama. S obzirom da provedenim javnim natječajem nisu bili jasno definirani uvjeti vezani za utvrđivanje kompetencija kandidata, prijava tužiteljice nije smjela biti ocijenjena kao nepotpuna. S tim u skladu, tužiteljica nije smjela biti nezakonito eliminirana iz daljnjeg selekcijskog procesa na provedenom javnom natječaju. Postupak niti odluke tuženika ne sadrže nikakvo, a svakako ne dostatno i transparentno obrazloženje razloga zašto tužiteljica nije niti razmatrana za radno mjesto za koje ispunjava uvjete. Javni natječaj je, stoga, proveden nezakonito i protivno ustaljenoj sudskoj praksi. Da su svi prigovori tužiteljice osnovani dokazuje i činjenica da je tuženik, na sljedećem javnom natječaju - od 17. siječnja 2024. godine, za urednike programa na HTV - jasno i precizno naveo koju dokumentaciju kandidati moraju dostaviti, kako bi dokazali svoje „organizacijske i upravljačke sposobnosti“, a što je u tom javnom natječaju propisano sukladno ranije izjavljenim prigovorima tužiteljice. Nezakonitost i netransparentnost spornog javnog natječaja i načina njegovog provođenja, neobrazložena diskvalifikacija tužiteljice te izostanak obrazloženja i upute o pravnom lijeku - grubo su prekršili pravo tužiteljice da, pod jednakim uvjetima, sudjeluje u obavljanju javnih poslova i bude primljena u javne službe, koje je zajamčeno člankom 44. Ustava RH. Također, propuštanjem tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljica, prekršena je obveza čelnika da o prigovoru odluči u roku osam dana (članak 122. stavak 3. ZUP-a), čime je tužiteljici onemogućeno ostvarenje zaštite legitimnih prava i interesa (šutnja uprave). Provedeni javni natječaj je nezakonit stoga što: odluka o ishodu natječaja ne sadrži obrazloženje niti uputu o pravnom lijeku; obavijest kojom je tužiteljica obaviještena da nije primljena na radno mjesto za koje je proveden natječaj - ne sadrži obrazloženje niti uputu o pravnom lijeku; u natječaju nije bilo navedeno kojim dokaznim sredstvima su kandidati/tužiteljica bili dužni dokazati „organizacijske i upravljačke sposobnosti“; s obzirom na prethodnu točku, prijava tužiteljice nije smjela biti utvrđena kao nepotpuna; tužiteljica, sukladno dostavljanoj dokumentaciji, nije smjela biti isključena iz daljnjeg tijeka selekcijskog procesa; natječaj je proveden protivno članku 24. stavku 3. Statuta HRT-a.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi Odluku Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, o imenovanju urednice IMS HTV-a, od 27. srpnja 2023. godine, Broj: 30-705/2023-50801, kojom je, temeljem javnog natječaja objavljenog **.**.2023., TAI imenovana Urednicom IMS HTV- a, na mandat od 5 (pet) godina, počevši od 27. srpnja 2023. godine. Nadalje, ista predlaže da sud naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni trošak postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud prvenstveno odbaci tužbu, odnosno podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tako članak 1. Zakona o općem upravnom postupku raščlanjuje ključne posebnosti triju vrsta javnopravnih tijela: državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, kada, u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona postupaju i rješavaju u upravnim stvarima. Hrvatska radiotelevizija ne spada niti u jednu od navedenih kategorija. Dakle, zaključno, Hrvatska radiotelevizija je jedino u odnosu na Zakon o pravu na pristup informacijama dužna imenovati Službenika za pristup informacijama, provoditi upravni postupak i rješavati zahtjeve korisnika za pristup informacijama i donositi rješenje, te se upravo iz navedenog razloga Hrvatska radiotelevizija nalazi na popisu tijela javne vlasti Povjerenika za informiranje RH. Hrvatska radiotelevizija niti u jednom drugom slučaju ne donosi rješenja, niti ima ovlasti rješavati u upravnim stvarima. Hrvatska radiotelevizija niti je javnopravno tijelo, niti donosi upravne akte. Javni natječaj tuženika proveden je sukladno zakonu i aktima tuženika. U odnosu na sudsku praksu na koju upire tužiteljica, tuženik ističe da se ista odnosi na pojedinačne akte javnopravnih tijela (bez obzira imaju li ili nemaju svojstvo upravnog akta), što u konkretnom slučaju nije primjer (obzirom da Hrvatska radiotelevizija nije javnopravno tijelo). Sukladno članku 11. Zakona o ustanovama („Narodne novine", broj: 76/93, 29/97, 47/99. i 35/08.) pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, odnosno Zakonom o radu. Odredbom članka 30. točke 4. Zakona o upravnim sporovima, propisano je da nema pretpostavki za vođenje upravnog spora, ukoliko je sudska zaštita osigurana izvan njega. Kako tužiteljica traži ostvarenje svojih prava vezanih uz radni odnos, u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se odredbe općih propisa o radu. Zbog svega gore navedenog tuženik ističe prigovor stvarne nenadležnosti. Podredno, tuženik ističe da se radni odnos sukladno članku 10. Zakona o radu, zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i radnika, pri čemu je poslodavac slobodan u izboru radnika. Iznimka od tog pravila propisana je člankom 23. istog zakona, kojim odredbama je normirano da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima. Upravo je taj posebni uvjet tužena kao poslodavac propisala člankom 32. stavkom 4. Statuta HRT-a. Poslodavac je sklopio ugovor o radu i zasnovao radni odnos s osobom koju je izabrao temeljem provedenog javnog natječaja i takav ugovor je pravno valjan. Tužiteljica nije ovlaštena u sudskom postupku zahtijevati poništenje odluke o izboru drugog kandidata, koji po njezinom mišljenju ne bi trebao biti izabran. Obzirom da niti jednom odredbom Zakona o radu nije predviđena mogućnost poništenja odluke o izboru kandidata nakon provedenog natječaja za zasnivanje radnog odnosa podnošenjem tužbe redovitom sudu, niti je to u odnosu na osobe s posebnim ovlaštenjima u sklopu djelatnosti tužene propisano nekim drugim zakonom, ovaj zahtjev ne ide u sudsku nadležnost, pa bi sud trebao odbaciti tužbu tužiteljice. Tuženik ističe da je pravilno i zakonito proveo postupak javnog natječaja u javnoj ustanovi, Hrvatskoj radioteleviziji i sklopio ugovor o radu s izabranom kandidatkinjom.
5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana soba u cijelosti osporava navode tužitelja iz predmetne tužbe kao činjenično netočne i pravno neosnovane. U procesno pravnom smislu zainteresirana osoba ističe da tuženik nije niti pravna osoba s javnim ovlastima, niti pravna osoba koja obavlja javnu službu. Tuženik ne donosi upravne akte. Tuženik jest javna ustanova sukladno Zakonu o HRT-u. Međutim, u odnosu na druge javne ustanove osnovane po posebnim propisima odnosno zakonima, u Zakonu o HRT nema izričitih zakonskih odredbi o obavljanju javnih ovlasti ili javne službe od strane tuženika, a koje bi bile pravna podloga za izvođenje zaključka da bi se u ovoj pravnoj stvari radilo o pravima unutar upravnog postupka čija zaštita bi se ostvarivala kroz upravni postupak/spor, kao što je to kod drugih pravnih osoba s javnim ovlastima i drugih pravnih osoba koje obavljaju javnu službu. Zbog izričito navedene samostalnosti i autonomije proizašle iz Zakona temeljem kojeg je tuženik osnovan, nadzor nad tuženikom je ograničen na Nadzorni odbor tuženika i Vijeće za elektroničke medije uz podrednu primjenu Zakona o elektroničkim medijima. Upravo zbog navedenog, odluke tuženika ne mogu biti upravni akti, a nad istima nije osiguran nikakav nadzor drugostupanjskog tijela. Stoga u ovoj pravnoj stvari, posljedično ne može doći do primjene pravnog instituta šutnje uprave i ostvarivanja prava kroz taj pravni institut. Naime, pravni institut šutnje uprave dolazi do izražaja samo onda kada javnopravno tijelo nije odlučilo o inicijalnom zahtjevu stranke ili kada drugostupanjsko tijelo nije odlučilo povodom izjavljenog pravnog lijeka. Dakle, ukoliko izostavimo kao osnovanim prigovor zainteresirane osobe da tuženik ne bi bio pravna osoba s javnim ovlastima ili pravna osoba koja obavlja javnu službu, niti tada tužitelj ne bi imao mogućnosti tražiti pravnu zaštitu od suda u donošenju reformacijske odluke unutar pravnog instituta šutnje uprave već eventualno u okviru „redovnog“ upravnog spora u propisnom zakonskom roku od primitka odluke čije se poništenje traži. U tom smislu, tužitelj je u zakašnjenju s predmetnom tužbom. Prema tome, predmetna tužba proizašla iz pravnog instituta šutnje uprave, na ovaj ili onaj način, u konkretnoj pravnoj stvari, protivna je zakonu. Natječaj tuženika na kojem je za urednika odjela IMS izabrana zainteresirana osoba je proveden sukladno Zakonu i aktima tuženika. Od svih prijavljenih kandidata, njih četiri ukupno, jedino je zainteresirana osoba ispunjavala sve uvjete natječaja i priložila sve potrebne dokaze u odnosu na tražene uvjete. Navedeno proizlazi iz Zapisnika tuženika od 20. srpnja 2023. godine, prema kojem tri od četiri prijave nemaju uvjete navedene iz natječaja, a isto se konkretno odnosi na činjenicu da isti nemaju priložene dokaze o organizacijskim i upravljačkim sposobnostima u dosadašnjem radu u trajanju od pet godina. Ovo sukladno odredbi članka 32., a u svezi s člankom 24. Statuta tuženika. Dakle, nije točan navod tužitelja da bi isti priložio cjelokupnu traženu dokumentaciju iz natječaja, odnosno ispunjavao sve uvjete predmetnog natječaja. Takvi navodi tuženika su fikcija. Naime, kao što je vidljivo i iz tužiteljeve dokumentacije priložene uz tužbu, tužitelj niti u jednom periodu svog rada, koji rad se odnosi na rad kod tuženika, nema radni staž dulji od pet godina u obavljanju poslova iz kojih bi proizlazile upravljačke i organizacijske sposobnosti, već upravo suprotno, tužitelj ima staž na poslovima traženih kvalifikacija kraći od pet godina. Primjerice tužitelj je bio urednik redakcije Dnevnika i Vijesti desk u trajanju od 5 mjeseci i devet dana, urednik redakcije Desk u trajanju od 11 mjeseci i devet dana i vd. urednika IMS u trajanju od 5 mjeseci i 16 dana, dakle sveukupno manje od pet godina. Ovo je bitno iz razloga što se upravo radnim mjestima kod tuženika, obzirom da je tužitelj cijeli ili veći dio radnog vijeka proveo kod tuženika, i to radnim mjestom urednika redakcija i urednika deska ili primjerice urednika zabavnog i sportskog programa, u kojima se rade iznimno veliki projekti, dokazuju tražene sposobnosti, jer upravo navedena radna mjesta zahtijevaju organizaciju rada velikog broja ljudi, upravljaju velikim novčanim budžetima, plaćama, organizacijom radnog vremena, godišnjim odmorima, projektima, rasporedom radnih zadataka i sl. U tom smislu zainteresirana osoba je ispunjavala navedene uvjete, jer je prethodno odradila petogodišnji mandat kao urednica IMS, dok je tužiteljica dostavila potvrdu za obavljanje poslova urednika - voditelja dnevnih emisija i obavljanja poslova Komentatora i Novinara 6, koja radna mjesta ne omogućuju dokazivanje u stjecanju organizacijskih i upravljačkih sposobnosti, jer je primjerice tužiteljica bila urednica Dnevnika. Međutim, navedena radna pozicija ne dokazuje tražene organizacijske i upravljačke sposobnosti obzirom da se na tom radnom mjestu kreira isključivo programski sadržaj emisije, a ne upravlja i organizira rad većeg broja ljudi, s time da urednika emisije, pa makar on bio i voditelj emisije, o sadržaju emisije brifiraju urednici redakcije. Stoga kada se sadržajno sagleda potvrda koju je uz prijavu natječaja priložila tužiteljica, tada se jasno može utvrditi da ista nema tražene sposobnosti, jer primjerice radna mjesta, kao što je prethodno navedeno, komentator i novinar 6 odnose se upravo na formiranje programskog sadržaja u emisiji u kojoj radnik radi. Također, zainteresirana osoba navodi da je iz potvrde tužiteljice o (ne)postojanju organizacijskih i upravljačkih sposobnosti priloženoj uz prijavu na predmetni natječaj, vidljivo da je tužiteljica 2012. godine bila imenovana vd. urednicom IMS. Dakle, niti tada nije imala čvrsti mandat upravo iz razloga, jer nije imala uvjete za navedenu uredničku funkciju, tako da je i prije, a i sada tužiteljici bilo poznato ili nije moglo ostati nepoznato ne postojanje traženog uvjeta, odnosno čime bi se taj uvjet imao dokazivati. U odnosu na navode tužbe oko toga da tužiteljica nije bila osobno obaviještena o izboru kandidata ili obaviještena na drugi način, ne dovode u pitanje pravilnost provedenog natječaja, već predstavljaju pretjerano formaliziranje tužiteljice. U odnosu na navode tužbe oko toga da ne bi bili precizno utvrđeni uvjeti prijave uz pozivanje na mišljenje povjerljive osobe za nepravilnosti, također treba navesti da isto predstavlja mišljenje dano nakon provedenog natječaja, koje je i u suprotnosti s ranijom praksom tuženika prilikom odabira urednika IMS-a, a ujedno ono kao takvo ne može imati retroaktivni učinak. Također, nije sporno da je NO tuženika utvrdio da je na provedenom natječaju ispravno primijenjen članak 32. Statuta HRT, a kojim se traže uvjeti o postojanju organizacijskih ili upravljačkih sposobnosti, s time da se oni jasnije definiraju. Međutim, i ovo tumačenje je doneseno nakon već provedenog natječaja, pa niti ova uputa NO tuženika ne može imati retroaktivno djelovanje. Dakle, sasvim je logično i legitimno pravo tuženika birati za urednike kandidate koji imaju stečena iskustva unutar medijske djelatnosti što ograničavaju i drugi uvjeti natječaja, a onda posljedično tome, birati one kandidate koji imaju upravljačke i organizacijske sposobnosti unutar medijske djelatnosti, a koje sposobnosti se ostvaruju na pojedinima radnim mjestima, ne svima. Prema tome svaki onaj kandidat koji nema iskustvo u organizacijskim i upravljačkim sposobnostima velikih projekata i velikog broja ljudi unutar medijske djelatnosti u razdoblju od 5 godina, nije prema uvjetima traženog natječaja kvalificiran kandidat.
6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno. Nadalje, članak 40. stavak 1. ZUS-a propisuje da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje, dok stavak 3. citiranog članka propisuje da ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranci sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kada je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku. Tužitelj je u tužbi dužan učiniti vjerojatnim i navesti dokaze da je tužba podnesena u roku. U svezi s tim potrebito je uputiti na navode iz odgovora na tužbu tuženika o tome da je tužiteljica razvidno svjesna nedvojbenog propuštanja zakonskog roka za podnošenje tužbe protiv odluke za koju smatra da joj je njome povrijeđeno pravo, kao i na navode iz odgovora na tužbu zainteresirane osobe da je tužiteljica u zakašnjenju s predmetnom tužbom, te da ista ima pravo tražiti pravnu zaštitu od suda eventualno u okviru "redovnog" upravnog spora u propisanom zakonskom roku od primitka odluke. Sud smatra da je tužiteljica saznala za odluke povodom javnog natječaja od 7. srpnja 2023. godine za Urednika IMS-a HTV-a danom podnošenja prigovora 10. kolovoza 2023. godine protiv imenovanja urednice IMS-a HTV-a, a koji prigovor se temelji na članku 156. ZUP-a, koji propisuje da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
8. Glede prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti upravnog suda potrebito je uputiti na članak 1. stavak 1. Statuta Hrvatske radiotelevizije („Narodne novine", broj: 14/13.), koji propisuje da je Hrvatska radiotelevizija pravna osoba koja ima status javne ustanove, a čija su djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređeni Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji i propisima donesenim na temelju njega. Isto propisuje predmetni Zakon u svom članku 1. stavku 1. Nadalje je potrebito uputiti na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. godine, prema kojoj se na postupak zasnivanja radnog odnosa u javnim službama, pa tako i u javnim ustanovama primjenjuje članak 156. ZUP-a, odnosno kandidatima je omogućeno podnošenje prigovora protiv odluke o izabranom drugom kandidatu na provedenom javnom natječaju, a potom i podnošenje tužbe upravnom sudu. Dakle, Ustavni sud RH zauzeo je stajalište da pri provođenje javnih natječaja zapošljavanja u javnim službama a) riječ o postupanju iz članka 156. ZUP-a, b) da se takva zapošljavanja podvode pod područje upravnog prava i c) da je u tim postupcima neizabranim kandidatima osigurana pravna zaštita u okvirima ZUP-a (prigovor iz članka 156.), odnos ZUS-a (tužba u upravnom sporu predmet kojeg je ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek). Zakonitost postupka izbora kandidata odnosi se na usklađenost postupka s propisima ili pravilima koja reguliraju način izbora kandidata, uključujući obvezu davanja obavijesti o izboru, mogućnost pregleda natječajne dokumentacije i pravo na sudsku zaštitu u slučaju povrede postupka ili neispunjavanja uvjeta od strane izabranog kandidata.
9. Dakle, tužba podnesena ovom sudu je nepravodobna, te je valjalo temeljem odredbe članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a, odlučiti je kao u točki I. izreke ovog rješenja. Stoga sud nije odlučivao o tvrdnji tužiteljice da je postupak javnog natječaja proveden nepravilno i nezakonito, pa je odluka o imenovanju urednice IMS-a HTV-a nezakonita i nepravilna, te istu treba poništiti. Nadalje, nije niti odlučivao o tvrdnju tuženika da je isti pravilno i zakonito proveo postupak javnog natječaja u javnoj ustanovi Hrvatskoj radioteleviziji i sklopio ugovor o radu s izabranom kandidatkinjom. Isto se odnosi i na zainteresiranu osobu, koja tvrdi da je natječaj tuženika na kojem je za urednika odjela IMS ona izabrana, proveden sukladno Zakonu i aktima tuženika.
10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. ZUS-a propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
11. Sud je dosudio zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 16. svibnja 2025. godine – 1.000,00 eura, te PDV-a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke
1. i 2. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 16. svibnja 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. stavak 3. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnica Vanja Jurić, [adresa] Zagreb, Trg Francuske Republike 10
2. Hrvatska radiotelevizija, [adresa] Zagreb, Prisavlje 3
3. Odvjetnik Nevio Svilar, [adresa] Zagreb, Pavlenski put 17
4. U spis
