REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-1229/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj Stalna služba u Imotskom, po sucu Mariji Ćosić u pravnoj stvari tužitelja: IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Marku Perkušić i Mirku Perkušić, odvjetnicima u Imotskom, Ante Starčevića 24, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave 22. travnja 2025., objave dana 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je IČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 3204 m2, od toga pod kućom 175 m2 te dvorišnom zgradom 33 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena točkama A-B-C-D-A skice vještaka Ante Kukavice od dana 27. ožujka 2025.g. i koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog općinskog suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koju je u vlasništvo i posjed stekao usmenim darovanjem od strane majke GČ, a koju nekretninu je ista stekla nasljeđivanjem pok. supruga EČ, te da prednici EČ su osobno i putem svojih pravnih prednika posjedovali predmetnu nekretninu, a da u tome nikada ni od koga nisu bili ometani niti ograničavani, a da su nekretninu koristili na način da su je obrađivali, ogradili, te na istoj izgradili obiteljsku kuću sa gospodarskim objektima, te je držali kao svoju, pa slijedom iznijetog imaju pravni interes uskladiti stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanjem.
2.Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, naime, tužitelj navodi da je darovanjem stekao predmetnu nekretninu od svoje majke GČ, ali ničim ne dokazuje da bi njegovi prednici, majka GČ odnosno otac EČ bili u posjedu predmetne nekretnine, ne dokazuje kada su ti njegovi prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, kroz koje vremensko razdoblje su bili u posjedu, kakva je bila kvaliteta tog posjeda, na koji način se
2.
koristila predmetna nekretnina, dakle, nije dokazao da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem označenih pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje makar iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva te nekretnine, te da predmetna nekretnina nije bila dio ostavine ostavitelja – EČ, pa slijedom toga tuženik osporava tužbene tvrdnje i osnovanost tužbenog zahtjeva.
3.Sud je u dokaznom postupku pročitao rješenje o nasljeđivanju iza smrti TČ broj O-2080/2019 od 09. siječnja 2020., pročitao izvadak iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], obavio očevid na licu mjesta dana 24. ožujka 2025., saslušao svjedoke GČ pok. I, MČ pok. G i ŠČ GČ pok. E i pročitao nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 27. ožujka 2025.
4.Očevidom na licu mjesta u [adresa] utvrđeno je da je nekretnina položena južno u odnosu na cestu koja vodi u selo i da se radi o obiteljskoj kući s okućnicom i pomoćnim objektom ukupne površine cca. 3000 m. Sa zapadne strane predmetne nekretnine položen je betonski zid sa žičanom ogradom, sa sjeverne strane ivičnjak uz koji je položen lovor višnja i koji se proteže do željeznog kolca označen točkom B koji se proteže uz pomoćni objekt koji se lomi i označen željeznim klinom pravcem do boksa, odnosno do kraja pokosa uz boks čitavom dužinom do točke D. Čitav prostor je uređeno dvorište sa zasađenim maslinama.
5.Svjedok GČ, majka tužitelja, u svom iskazu navodi da predmetna nekretnina je starina njezina pok. supruga EČ, a prije njegova pokojnog oca T, na kojoj nekretnini je tužitelj napravio kuću te uredio okućnicu, s tim da je ona predmetnu nekretninu usmeno darovala tužitelju te ga uvela u posjed.
6.Svjedok MČ pok. G u svom iskazu navodi da mu je poznato da predmetna nekretnina je od davnina u posjedu i vlasništvu M (Jerolima) Tolića kojega je naslijedila njegova supruga koja je predmetnu nekretninu darovala sinu IČ i da mu je poznato da je kuća rađena 2009. godine i da on živi na udaljenosti cca. 400 metara i nije mu poznato da poznato da postoji spor.
7.Svjedok ŠČ pok. E u svom iskazu potvrđuje navode svjedoka MČ.
8.Nakon dostave nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 02. travnja 2025. godine, koji je tužbeni zahtjev ovaj sud u cijelosti usvojio kao osnovanim.
9.Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite iskaze naprijed navedenih svjedoka koji u svojim iskazima potvrđuju navode tužitelja da je isti vlasnik predmetne nekretnine a koje vlasništvo i posjedovanje je stekao pravnim poslom usmenim darovanjem od svoje majke GČ, s tim da je ona predmetnu nekretninu u vlasništvo stekla nasljeđivanjem iza pokojnog supruga EČ.
10.Dakle, ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja, odnosno pravni prednici pokojnog oca EČ dosjelošću stekli vlasništvo na nekretnini koja je predmet ovog postupka, a koja je u zemljišnim knjigama, z.k. odjela ovog suda upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17.studenog 1959. godine, te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159 st.3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr.-dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj, te je sud
3.
nesporno utvrdio da su prednici tužitelja stekli dosjelošću vlasništvo na predmetnim nekretninama.
11.Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. godine (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 st.4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.
12.Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu nekretnine nalaze znatno ranije od 17. studenog 1959. godine, te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo u pogledu ove nekretnine, a koji zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, te očevida na licu mjesta.
13.Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina u z.k.odjelu ovog suda pogrešno vodi upisana na imenu tuženika, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.
14.Kako stranke nisu popisale trošak o istome sud nije niti odlučivao.
U Imotskom 16. svibnja 2025.
S u d a c:
Marija Ćosić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana na Županijski sud, a putem ovog suda.
DNA:
- pun. tužitelja Mirko Perkušić, odvjetnik u Imotskom,
- ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj.
