Poslovni broj: Povrv 15/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kati Ogresta Jović , u pravnoj stvari tužitelja Grad Dubrovnik, Dubrovnik, Pred dvorom 1, OIB: 21712494719, zastupanog po punomoćnici TO, djelatnici tuženika, protiv tuženika ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Vidoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 8. travnja 2025. dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika poslovni Ovrv- 5088/2022, UPP/OSOvrv-724/2022 od 08. rujna 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju isplati iznos od 2.509,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 2.403,88 Eura od 30.06.2022.,

- na iznos od 52,56 Eura od 20.08.2022.,

- na iznos od 52,56 Eura od 20.08.2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj.

. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku na ime naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 60,66 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09. veljače 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana." II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.812,50 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. Tužitelj Grad Dubrovnik (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika ZO iz [adresa] (dalje: tuženik), prije ovršenika, podnio je 19. kolovoza 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika koji je 08. rujna 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5088/2022, UPP/OS-Ovrv- 724/2022 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 18.904,02 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik ranije ovršenik podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku rješenjem poslovni broj Povrv-184/2022-3 od 17. listopada 2022. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5088/2022, UPP/OS-Ovrv-724/2022 od 08. rujna 2022. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je sve provedene ovršne radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, od tuženika potražuje isplatu iznosa u visini od ukupno 18.904,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, tuženi navodi da tužitelj zahtjeva naplatu za navodno bespravno korištenje stana za period od rujna 2011. kada je umro otac tuženika, međutim, tužitelj da je prestao biti vlasnik stana zaključno s veljačom 2022. godine. Kao prvo, tuženik na navedenoj adresi živi od rođenja, a kao drugo, navedeni stan da je u naravi jedna soba. Tuženik je tužitelju nastavio plaćati najamninu kao zaštićeni najmoprimac jer je bio član obitelji pa da je stoga neosnovana kvalifikacija tužitelja da tuženik bespravno koristi stan. Tuženik nije ilegalni korisnik stana već je stan nastavio koristiti kao i prije smrti oca. Tuženik nije morao poznavati propise, Zakon o najmu stanova, i ovdje da se radi o formalnom prijenosu ugovora na osobu koja je član obitelji i u trenutku smrti oca je imala status zaštićenog najmoprimca. Tužitelj od tuženika želi neosnovano naplatiti najamninu kao da je tuženik ilegalno u posjedu stana. Ističe i prigovor zastare tražbine budući da sukladno Zakonu o obveznim odnosima zakupnina i najamnina zastarijevaju za tri godine. Tužitelj zahtjeva naplatu tražbine po obračunu bespravnog korištenja za period od rujna 2011. do ožujka 2022., a to da je prikrio u kartici analitike, manipulacijom u kartici analitike upisom najamnine za mjesec siječanj 2022. godine u iznosu od 18.112,02 kn.

5. U podnesku dostavljenom sudu 28. listopada 2022. u kojem iznosi činjeničnu i pravnu osnovu predmetnog potraživanja tužitelj navodi da je tužitelj kao vlasnik i najmodavac **.**.1998. s HO sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom klasa: 371-01/97-01/255, urbroj: 2117/01-01-98-3 u Dubrovniku na adresi [adresa], ukupne površine 15,84 m2. Dana 01. listopada 2021. je proveden očevid na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u postupku utvrđenja prava vlasništva Republike Hrvatske. Prilikom održavanja očevida tužitelj je došao do saznanja kako je HO umro 2011. te da predmetni stan koristi njegov sin ovdje tuženik. Dalje ističe da je točno to da tužitelj više nije vlasnik predmetne nekretnine i to zaključno s 01. ožujka 2022., međutim, sve do dana povrata nekretnine imao pravo izvršavati sva vlasnička ovlaštenja. Navodi da je rješenjem utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu uporabnu cjelinu, a kako to proizlazi i iz označenog Ugovora te da od vremena oduzimanja ista nije mijenjala svoj oblik i površinu. Sukladno Zaključku o izmjenama i dopunama Zaključka o određivanju naknade glede koristi od uporabe stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika bez valjanog pravnog temelja ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 6/99) kojim je visina mjesečne naknade za pojedini stan jednaka korisnoj površini stana puta 8,00 kn i Pravilniku o određivanju obveznika plaćanja i o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje slobodno ugovorene najamnine za korištenje stanom u vlasništvu Grada Dubrovnika i naknade glede koristi od uporabe stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika bez valjane pravne osnove ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 25/21) kojim je visina mjesečne naknade (N) za pojedini stan jednaka korisnoj površini stana puta 25,00 kn, a kako je to vidljivo iz financijske kartice tuženika da za razdoblje od smrti pok. HO točnije 01. listopada 2011. do 28. veljače 2022. tuženik je dužan nadoknaditi iznos od 24.235,20 kn tužitelju. Kako je međutim na ime pokojnog oca za navedeno razdoblje tuženik tužitelju uplatio iznos od 5.311,18 kn, a koji je iznos proknjižen kao iznos plaćen na ime naknade korištenja stana bez valjanog pravnog temelja na ime tuženika, tužitelj je za taj iznos umanjio dugovani iznos naknade za označeno razdoblje tako da tuženik po navedenoj osnovi tužitelju duguje iznos od 18.904,02 kn, isplatu kojeg i potražuje u ovom postupku. Dopisom Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove klasa: 371-01/21-01/184, urbroj:

2117/01-08-06/7-21-01 od 29. prosinca 2021. je tuženik obaviješten o predmetnim činjenicama i svom dugovanju, pozvan predmetni stan slobodan od osoba i stvari predati službenicima Grada Dubrovnika 28. siječnja 2021. u 14,00 sati, koji da su službenici u označeno vrijeme pristupili na adresu predmetnog stana te o istome napravili zapisnik. Prigovor zastare koji tuženik ističe da je neosnovan budući tuženik predmetni stan drži u nepoštenom posjedu odnosno bez valjane pravne osnove već dugi niz godina točnije od 01. listopada 2011. od kada da stječe koristi od uporabe stvari u vlasništvu tužitelja poradi čega da je sukladno čl. 165. Zakona o vlasništvu dužan naknaditi koristi koje je imao za svog posjedovanja, a sukladno st. 3. tog članka da vlasnikovo traženje naknade zastarijeva u roku od tri godine od kad mu je stvar predana.

6. U dokaznom je postupku sud pročitao karticu analitike Grada Dubrovnika za ZO sa stanjem na dan 30. lipnja 2022. (list spisa 7), opomenu pred tužbu i obavijest o stanju duga od 29. prosinca 2021. (list spisa 8-9), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 41-48), uvid u digitalne podatke matice umrlih (list spisa 49), pregled prometa (list spisa 50-60), opomenu pred tužbu i obavijest o stanju duga od 29. prosinca 2021. s potvrdom o dostavi pošiljke (list spisa 61-65), Pravilnik o određivanju obveznika plaćanja i o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje slobodno ugovorene najamnine za korištenje stanom u vlasništvu Grada Dubrovnika i naknade glede koristi od uporabe stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika bez valjane pravne osnove (list spisa 66- 70), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o određivanju obveznika plaćanja i o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje slobodno ugovorene najamnine za korištenje stanom u vlasništvu Grada Dubrovnika i naknade glede koristi od uporabe stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika bez valjane pravne osnove (list spisa 71-73), Zaključak o izmjenama i dopunama Zaključka o određivanju naknade glede koristi od uporabe stanova u vlasništvu Grada Dubrovnika bez valjane pravne osnove (list spisa 74-75), presudu i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-22/2021 (list spisa 76-85), rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-02/21-01/10, urbroj: 2117-11/12-21-15 od 09. veljače 2022. (list spisa 86-88), Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljen 16. srpnja 1998. (list spisa 89-92) i zapisnik od 28. siječnja 2022. (list spisa 93) te je saslušao svjedoke IO (108-109) i DO (list spisa 109) te tuženika ZO (list spisa 110).

7. Dana 9 veljače 2024 ovaj sud donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev osim u točki II izreke navedene presude, koja presuda je ukinuta po Presudi Županijskog sud u Zagrebu Gž 1859-2024 i to u dijelu na koje se tuženik žalio.

8. U navedenoj ukidnoj odluci jasno je naglašeno da :

"Za odluku u predmetnom sporu i pravilnost primjene materijalnog prava, odnosno prava na naknadu za korištenje predmetne nekretnine, bilo je odlučujuće pravilno utvrditi poštenje odnosno nepoštenje tuženika kao posjednika, a što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

Naime, člankom 164. stavkom 1. ZV-a je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema prema članku 165. stavku 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema članku 18. stavku 3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema članku 18. stavku 5. ZV-a, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

Nadalje, člankom 24. stavak 2. ZNS-a propisano da u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. U navedenom slučaju nesporno je da je supruga pok. oca tuženika HO bila živa u trenutku njegove smrti, dok sud prvog stupnja nije utvrđivao je li stoga tuženik uopće mogao podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu nakon smrti svog oca.

Uz to, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održane 1. ožujka 2021. (poslovni broj Su-IV-16/2021-5), vezano za primjenu navedenih odredbi, zauzeto je pravno shvaćanje: „U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari."

Ovaj sud ističe i da prema odluci Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž3370/2022-2 na koju se prvostupanjski sud poziva, tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu (a stanje u tom spisu ne upućuje na to da je tužitelj prije podnošenja tužbe pozivao tuženika na povrat spornih nekretnina ili da mu je podnio zahtjev za naknadu ostvarenih koristi). Sud prvog stupnja samo je paušalno zaključio da je tuženik nepošten posjednik, u smislu odredbe čl. 165. ZV-a, i to jer je bio svjestan da nakon smrti oca nema valjanu pravnu osnovu za posjed i korištenje predmetne nekretnine, a slijedom toga je sud utvrdio i dospijeće utužene tražbine te otklonio prigovor zastare.Za odluku u predmetnom sporu i pravilnost primjene materijalnog prava, odnosno prava na naknadu za korištenje predmetne nekretnine, bilo je odlučujuće pravilno utvrditi poštenje odnosno nepoštenje tuženika kao posjednika, a što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

Naime, člankom 164. stavkom 1. ZV-a je propisano da pošteni posjednik tuđe stvari tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema članku 165. stavku 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema članku 18. stavku 3. ZV-a, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti

9. Ovaj sud nakon ukidne odluke je ponovno saslušao tuženika a ostale dokaze nije ponovno provodio jer su se punomoćnici suglasili da se isti ne provode ponovno iako je promijenjen raspravni sudac i to saslušanja svjedoka IO i DO. Kao što je i istaknuto još na ranije zaključenom pripremnom ročištu nije se provodio očevid na licu mjesta jer je isti predložen na nesporne okolnosti.

10. Tuženik na saslušanju izjavljuje – nakon ukidne odluke - da mora reći da je imao moždani udar prošle godine u ovo doba, pa se stvarno nekih stvari više ne sjeća. Sada živi u [adresa]. sjeća se stana koji je predmet spora. sada ne može sjetiti do kada su o tu živjeli. Dok je tu živio sve je uredno plaćao. Tu su živjeli i roditelji, oba roditelja su umrla i kad su umrli nastavi je sve uredno plaćati. Nije uopće od nikoga bio upozoren na to da bi trebao napraviti novi ugovor o najmu. Ponovno navodi da je sve uredno plaćao dok je tu živio. Otac mu je umro ima 15 godina, a majka prije par godina. Kada je umro otac zaista nije mogao razmišljati o dokumentaciji niti bio upozoren što treba podnijeti ali ono što može reći je da je sve uredno nastavio plaćati. Smatrao je kada je umro otac da tu ima pravo stanovati jer sve uredno plaća hrvatski je branitelj. Ne sjeća se nikakvih kontrola od Grada Dubrovnika da je itko bio u stanu. Stan je imao sobu na katu do koje ste išli stepenicama, a u prizemlju je bila kuhinja i kupaonica.

Na upit punomoćnika tužitelja je li znao dok je stanovao da je stan u vlasništvu Grada Dubrovnika odgovara da jest. Je li on osobno nakon smrti oca plaćao najamninu odgovara da jest.

11. Punomoćnik tuženika na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava , predlaže zaključenje glavne rasprave, odbiti tužbeni zahtjev Smatra da je tuženik savjestan posjednik nekretnine svo vrijeme što je vidljivo iz dokumenata i iz iskaza. Tužitelj suprotno navodima tužitelja da je tuženik nesavjestan posjednik tuženik je mogao biti nesavjestan posjednik tek podnošenjem tužbe tužitelja ali tada tužitelj više nije bio vlasnik ove nekretnine. Tuženik je savjestan posjednik jer nije posjed stekao na prevaru prisilom, nasilnim ulaskom nego živio je u predmetnoj nekretnini od 1960. godine Na prethodnom ročištu navodi da je u vrijeme smrti oca HO **.**.2011. u stanu su stanovali majka tuženika i on, dakle majka tuženika je trebala zaključiti novi Ugovor sa Gradom Dubrovnikom a ne tuženik. Ističe dakle da je tuženik pošteni posjednik.

12. Sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim .

13. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

14. Za poštenje posjeda potrebno je uvjerenje posjednika da je stvar koju drži njegova utemeljena na opravdanim okolnostima.

15. Sud smatra da je tuženikov posjed u utuženom razdoblju bio pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ti više što u toj nekretnini živi dugi niz godina još od svog rođenja. Ne može se reći da se radi o nemarnosti tuženika kada u trenutku smrti oca je bila živa majka koja nije tražila sklapanje ugovora o najmu što naravno nije krivnja tuženika a tuženik naknadno iseljava iz predmetne nekretnine i više ne živi u njoj .

16. Dakle tužitelj kao raniji vlasnik nekretnine - stana u [adresa], na adresi [adresa], površine 15,84 m2, u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od tuženika zahtjeva isplatu naknade za korištenje nekretnine bez valjane pravne osnove u razdoblju od listopada 2011. do uključno veljače 2022. u kojem je tužitelj bio vlasnik nekretnine.

17.. Odredba čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Nadalje, odredba čl. 164. st. 1. ZV propisuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno dok odredba čl. 165. st. 1. ZV propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. . Pri tome, odredba čl. 165. st. 2. ZV propisuje da vlasnikovo traženje naknade iz st. 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

18. U postupku nije sporno da je u utuženom razdoblju od listopada 2011. do uključeno veljače 2022. tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine opisane kao stan u [adresa], na adresi [adresa], površine 15,84 m2, koji se nalazi u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, sam tuženik u svom prigovoru navodi da je tužitelj prestao biti vlasnikom istog zaključno s veljačom 2022. godine, a ta činjenica proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 41-48) kao i pravomoćnog rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-02/21-01/10, urbroj: 2117- 11/12-21-15 od 09. veljače 2022. (list spisa 86-88) kojim je u postupku vođenom temeljem čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02), a pokrenutom po zahtjevu Republike Hrvatske za utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji čini stan površine 15,84 m2 za koji nije podnesen zahtjev za naknadu oduzete imovine, utvrđeno da Republika Hrvatska stječe vlasništvo na stanu neto korisne površine 14,90 m2 u nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je obveznik povrata Grad Dubrovnik uz obrazloženje da je suvlasnički dio nekretnine nacionaliziran GO Rješenjem Komisije za nacionalizaciju N.O. Općine Dubrovnik od 20. prosinca 1959. te je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku proveden upis općenarodne imovine s Organom upravljanja Povjereništvo komunalnih poslova N.O. Grada Dubrovnika za 6/12 dijela vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19 . Iz pravomoćnog rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-02/21-01/10, urbroj: 2117- 11/12- 5 od 09. veljače 2022. (list spisa 86-88), dalje proizlazi i to da je temeljem očevida na licu mjesta provedenog u tom upravnom postupku vještak građevinske struke ČO (inače i stalni sudski vještak) dao nalaz da predmetna nekretnina predstavlja spavaću sobu čija sobna površina predstavlja jedinstvenu cjelinu kako u smislu korištenja i namjene prostora tako i u smislu dostatnih geometrijskih elemenata vertikalnog i horizontalnog presjeka sukladno Pravilniku o tehničkim propisima građevinske konstrukcije ("Narodne novine" br. 17/17, 75/20) koja je napravljena prije 20. prosinca 1959. i do datuma provođenja očevida nije mijenjana, a obzirom na koju činjenicu kao i činjenicu da je predmetna soba pravnom predniku tuženika, njegovom ocu HO, dana u najam upravo kao stan i temeljem Zakona o najmu stanova, sud kao nedvojbeno utvrđuje da predmetna nekretnina predstavlja jedinstvenu uporabnu cjelinu u smislu korištenja i namjene prostora za stanovanje.

20. Što se pak tiče činjenice korištenja predmetne nekretnine u utuženom periodu, sud je ocjenom dokaza izvedenih u postupku u međusobnoj svezi kao nedvojbeno utvrdio da je upravo tuženik bio posjednik ove nekretnine odnosno da je upravo tuženik istu koristio u utuženom periodu. Tako iz Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljenog 16. srpnja 1998. (list spisa 89-92) proizlazi da tužitelj predmetni stan površine 15,84 m2 daje u najam HO, nesporno ocu tuženika, s kojim će stan zajedno koristiti JO i ZO (ovdje tuženik), a cijeneći uz navedeno kao prvo, činjenicu da je HO umro **.**.2011. što sud utvrđuje iz uvida u digitalne podatke matice umrlih (list spisa 49) i kao drugo, u postupku nespornu činjenicu da stan nakon smrti HO nije vraćen u posjed tužitelju, pa to dalje cijeneći u svezi s navodom tuženika iznesenim u odgovoru na tužbu da on na predmetnoj adresi živi od rođenja, pa i u utuženog perioda ; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je upravo tuženik u utuženom periodu posjedovao odnosno koristio predmetnu nekretninu.isto je vidljivo i sadržaj rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-02/21-01/10, urbroj: 2117-11/12- 21-15 od 09. veljače 2022. (list spisa 86-88) iz kojeg proizlazi da je to upravno tijelo prilikom očevida provedenog za potrebe tog postupka (pokrenutog 02. travnja 2021.) u nekretnini zateklo ZO, ovdje tuženika, koji razvidno koristi predmetni prostor. Činjenica da svjedok ĐO (list spisa 109) koji je sastavio zapisnik od 28. siječnja 2022. (list spisa 93) pred sudom nije mogao potvrditi da li je osoba koja je 28. siječnja 2022. otvorila vrata stana odnosno koja je zatečena u stanu upravo ovdje tuženik, ne dovodi u sumnju izneseno utvrđenje suda budući je u potpunosti logično i životno da se svjedok po proteku više godina ne može sjetiti detalja o fizičkom izgledu osobe koju je zatekao u nekretnini

21. Odredbom čl. 24. st. 2. ZNS propisano da u slučaju smrti najmoprimca ili kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga, a ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu. Ovo jer je u konkretnom slučaju nesporno da je otac tuženika OO kao zaštićeni najmoprimac na predmetnom stanu u trenutku smrti imao bračnog druga JO koja je u Ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom sklopljenom 16. srpnja 1998. (list spisa 89-92) bila i označena kao supružnik najmoprimca koji ima pravo koristiti stan s najmoprimcem te koja je prema iskazu samog tuženika živjela u predmetnom stanu do prije dvije godine kada je umrla, pa nije krivnja tuženika što njegova majka nije skopila navedeni ugovor.

22. Dakle ponovno sud navodi da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada

23. Dakle sud smatra da da je tuženikov posjed u utuženom razdoblju bio pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ti više što u toj nekretnini živi dugi niz godina još od svog rođenja. A u trenutku smrti oca ne bila živa majka koja je bila dužna podnijeti zahtjev, a što nije uradila pa navedeno ne može biti krivnja tuženika

24. Za poštenje posjeda potrebno je uvjerenje posjednika da je stvar koju drži njegova utemeljena na opravdanim okolnostima. Dobra vjere je isključena ako se radi o nemarnosti posjednika.

25 . Sud smatra da je tuženikov posjed u utuženom razdoblju bio pošten jer nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ti više što u toj nekretnini živi dugi niz godina još od svog rođenja. Ne može se reći da se radi o nemarnosti tuženika kada u trenutku smrti oca je bila živa majka koja nije tražila sklapanje ugovora o najmu što naravno nije krivnja tuženika a tuženik naknadno iseljava iz predmetne nekretnine i više ne živi u njoj .

26. Obzirom na prigovor zastare, najprije je za navesti da je tužbeni zahtjev odbijen, pa isti sada i nije od presudne važnosti za tuženika kada je tužbeni zahtjev odbijen, ali sukladno čl 164 ZOVO pošteni posjednik tuđe stvari i nije dužan dati naknadu zato što ju je upotrebljavao, ali i po odredbama ZOO, po čl 229 kojom je propisano da najam zastarijeva za 3 godine, ali u svakom slučaju treba navesti da je isti osnovan za sva potraživanja dospjela prije 3 godine od podnošenja tužbe, a tužba je podnesena 19 8 2022, a u samom pregledu prometa kartice tuženika i kako to tužitelj navodi u svom podnesku utuženo razdoblje obuhvaća razdoblje , od rujna 2011. do ožujka 2022.

27. . O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tuženiku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom i uvećani za 25 posto PDV sve u skladu s vrijednosti predmeta spora i to sastav prigovora 100 bodova, , zastupanja na ročištima 11. prosinac 2023, ročište 13. prosinac 2o23, ročište 11. ožujak 2025, ročište 8. travnja 2025, sve po 100 bodova, žalba na prvostupanjsku presudu, 125 bodova, što sve skupa iznosi 1 812,50 EUR .

U Dubrovniku, 16. svibnja  2025 .

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku

- tuženik po punomoćniku