Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-401/2018-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OU ČJ, BJ, Krešimir Bagić i Nikolina Mijolović, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika Uniqua osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 19. ožujka 2025.., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Uniqua osiguranje d.d., OIB: 75665455333, da tužitelju GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.782,82 EUR (šest tisuća sedamsto osamdeset dva eura i osamdeset dva centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 6.537,18 EUR (šest tisuća petsto trideset sedam eura i osamnaest centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 4.103,45 EUR (četiri tisuće sto tri eura i četrdeset pet centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. Tužitelj je 03. listopada 2018. podnio tužbu navodeći kako je 03. listopada 2015. doživio ozljedu na radu kao zaposlenik Riječkog uslužnog servisa d.o.o., a koje je policom osiguranja od odgovornosti osigurano kod tuženika. Tužitelj je tog dana obavljao uobičajene poslove sa kolegom, te su obojica krenuli otvarati poklopac ulaska u štivu br. 6 kada je došlo do pada poklopca na ruke tužitelja. Isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja su nesigurni uvjeti rada i manifestacija profesionalnog rizika i povećani rizik posla Tužitelj svakodnevno radi u opasnim uvjetima i postoji povećana opasnost od ozljeđivanja zbog čega je rizik ozljeđivanja velik. Radi se o ozljedi na radu za koju je odgovoran poslodavac sukladno pravilima objektivne osgovornosti. Tužitelj je zadobio frakturu proksimalnih falangi od III do V prsta desne šake i lacerokontuznu ranu III i IV prsta, Nakon događaja tužitelj je zaprimljen na HMT KBR Rijeka i podvrgnut operacijskom zahvatu postavljanja osteosintetskog materijala te mu je postavljena imobilizacija gips longetom. Dugi vremenski period trpio je bolove koji su i danas prisutni, trpio je strah sa trajnim posljedicama budući je bio vrlo traumatičan obzirom na dinamiku i posljedice štetnog događaja, ima česte nesanice i noćne more. Postao je razdražljiv, depresivan i tjeskoban. Kod tužitelja je zaostalo i naruženje u obliku postoperativnih ožiljaka na desnoj šaci te je ujedno zaostalo i smanjenje životnog aktiviteta u obliku pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Također potražuje imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku isplatu iznosa u ukupnoj visini od 53.500,00 HRK i to 45.000,00 HRK radi povrede prava osobnosti, 6.500,00 HRK na ime tuđe pomoći i njege te 2000.00,00 HRK na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja ali osporava osnov i visinu štete odnosno odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja te ističe prigovor suodgovonosti od strane tužitelja. Osiguranik tuženika nije odgovoran za nastanak štetnog događaja obzirom je tužitelj pristupio izvođenju radne operacije suprotno uputama rukovoditelja poslodavca ĐJ i suprotno pravilima zaštite na radu. Uzrok nezgode je isključivo ponašanje tužitelja koji je postupio samoinicijativno i nesmotreno prilikom obavljanja poslova u štivi broj 4 i unatoč propisnim zabranama nesmotreno započeo otvaranje poklopca štive broj 6 što je rezultiralo njegovim ozljeđivanjem. Tužitelj je bio osposobljen za siguran rad, a sukladno uputama za rad isključivo je brodsko osoblje bilo zaduženo za otvaranje poklopca štive na brodu. U uputama je bilo izričito navedeno kako radnici koji nisu brodsko osoblje ne smiju dirati zatvorene poklopce niti vrata na brodu. Poklopac na štivi broj 4 u koju su bili upućeni radnici osiguranika tuženika bio je unaprijed propisno otvoren i osiguran od strane brodskog osoblja. Tužitelj nije bio ovlašten te mu nije bilo dopušteno da ide otvarati poklopac štive broj 6. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 22. listopada 2015. utvrđeno je kako kod osiguranika tuženika nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 16. prosinca 2019. tužitelj je istaknuo kako je pristupio izvođenju radne operacije sukladno uputi i nalogu neposredno nadređenog ĐJ na način da u štivi broj 6 zakače bager koji treba prebaciti u štivu broj 8, te ujedno navodi kako na radnom mjestu nisu bile istaknute upute za rad vezano za diranje zatvorenih poklopaca ni vrata.

4. Tužitelj je podneskom od 18. travnja 2024. konačno uredio svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 13.320,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 22. listopada 2015. sa prilozima (list 11-13, 138-146 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 14-81 spisa), upute o mjerama sigurnosti zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite okoliša u d.d. Luka Rijeka (list 125-129 spisa), preslika zdravstvenog kartona tužitelja (list 164-270 spisa), štetovni spis br. O/DJE1510121500 (list 274-298 spisa), saslušan je tužitelj (list 299-300 spisa), saslušani su svjedoci DJ (list 328-329 spisa), ĐJ (list 329-330 spisa), UJ (list 371-372 spisa), provedeno je vještačenje zaštite na radu po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. strojarstva ŠJ (list 378-383, 400, 402-405, 428-430 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr. Nado Bukviću (list 442-454 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu sa Riječkim uslužnim servisom d.o.o., te da je 03. listopada 2015. na brodu započeo radnju dizanja poklopca na štivi broj 6, te da je prilikom obavljanje te radnje došlo do pada poklopca na ruke tužitelja. Isto tako nije sporno da je tužitelj zadobio određene tjelesne ozljede i da je zaprimljen u bolnicu, te da su nad njime izvedeni operacijski zahvati. Također nije sporno da je poslodavac tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti.

8. Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, da li je tužitelj postupao samonicijativno pri obavljanju takve radnje ili je postupao sukladno uputama svog nadređenog ĐJ. Sporno je da li su se na brodu gdje se dogodio štetni događaj nalazile upute o tome tko je ovlašten poduzimati radnje otvaranja poklopaca na brodu, kao što je sporan osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 22. listopada 2015. utvrđeno je da kod prilikom izvršavanja inspekcijskog nadzora poslodavca tužitelja nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

11. Saslušan je tužitelj koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je tog dana zajedno sa OJ radio drugu smjenu na terminalu u Bakru, te su radili posao čišćenja palube i štive. Nešto prije 21,00 sat ĐJ ih je nazvao telefonom i rekao da otiđu u štivu broj 6 zakačiti bager. Bio je pokraj OJ koji je sa ĐJ razgovarao na telefon i čuo je kako mu govori da odu u štivu br. 6. Tamo su krenuli međutim prolaz prema dolje je bio zatvoren i krenuli su ga otvarati. OJ je podizao poklopac i u jednom trenutku poklopac je pao te je prignječio njegova tri prsta lijeve šake. Nosio je zaštitne rukavice, zaštitno odijelo i kacigu. Nitko im nije rekao da ne smiju otvarati poklopac, niti Maljuga niti zaštita na radu, a obuku zaštite na radu je prošao. Takve radne zadatke i ranije su dobivali i da je i ranije bilo uobičajeno da otvaraju poklopac kada je prolaz zatvoren. Taj poklopac izgleda kao kocka, uzdignut od tla nekih 0,5-1 metar i težine je cca 40 kg. Siguran je da je ĐJ rekao OJ da odu u štivu broj 6. jer je bio pokraj telefona, a čak se i dizalica iznad štive broj 6. zaustavila što je važno znati, jer su bager trebali zakačiti za tu dizalicu kako bi se bager dizalicom izvadio iz štive. Kada ih je ĐJ nazvao bila je niska razina buke. ĐJ ih je često kontaktirao telefonom i tim putem im davao naloge za izvršavanje zadataka.. Ne sjeća se da li su na njihovom zbornom mjestu bile istaknute kakve obavijesti ili upozorenja. Danas nema punu funkciju šake i šaku ne može niti u potpunosti stisnuti, niti prstenjak i srednji prst lijeve šake ispružiti.

12. Nakon nezgode otišao je na Hitnu pomoć na Sušaku, prošao je dvije operacije te je nakon toga dvije i pol godine išao na terapije u Dom zdravlja Vežica, te je toliko vremena bio i na bolovanju. Šaka mu ponekad zna utrnuti, a kod promjene vremena osjeća jake bolove. Na terapije i operacije je išao javnim prijevozom sa Turnića do Vežice. Dva do tri mjeseca nakon štetnog događaja mu je njegov sustanar pomagao u pogledu oblačenja, vožnje, odlaska u trgovinu. Kupovao je kreme protiv bolova, ne koje su koštale oko 40,00-50,00 kn, a potrošio je dvije ili tri kreme, te je pio tablete protiv bolova, a i danas pije tablete protiv bolova, misli da se radi o Brufenu i neke šumeće tablete protiv bolova. Jedna kutija tableta protiv bolova je znala koštati oko 30,00-tak kuna ili više, a popio je između deset ili dvadeset kutija u razdoblju od 2015. do danas. I danas je zaposlenik iste firme i radi isti posao, međutim zbog funkcije šake ne može na isti način posao obavljati jer ne može dizati teške stvari, jer nema grip. Nakon ovog štetnog događaja bilo ga je strah hoće li ostati invalid i hoće li imati i dalje istu funkciju šake.

13. Saslušan je svjedok DJ koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je u vrijeme štetnog događaja bio stručnjak zaštite na radu u RUS-u, a štetni događaj mu je poznat iz dokumentacije. Zna da je netko iz Luke nazvao tadašnjeg šefa tužitelja, UJ, i obavijestio ga da je došlo do ozljede na radu. Njegov kolega VJ, koji je tada bio zaposlen u RUS-u na pola radnog vremena, u vezi ovog štetnog događaja sudjelovao je neposredno na očevidu sa kolegom iz inspekcije rada, HJ. Oni su vodili očevid, a on je za taj isti događaj prikupljao dokumentaciju potrebnu za prijavu ozljede na radu tužitelja za HZZO. Koliko mu je poznato prema dokumentaciji, došlo je do greške u komunikaciji između tužitelja i nekog iz Luke Rijeke, nekog rukovoditelja koji im je rekao da nešto treba zakačiti. Uobičajena je praksa u Luci da njihovi rukovoditelji daju nalog njihovom neposrednom rukovoditelju iz RUS-a koji onda rasporedi radnike na te poslove. Njihov radnik ne sluša upute rukovoditelja Luke. Bitno je reći da je šef UJ koji iz Luke dobije naloge koliko njima treba radnika i za koje poslove i na kojim lokacijama. Prema tim nalozima UJ slaže raspored naših ljudi i to u grupi gdje se onda postavlja jedna osoba kao grupovođa. Ta osoba je i više plaćena jer je on kao grupovođa odgovoran, između ostaloga, i za provođenje mjera zaštite na radu za taj konkretni posao, a tko je bio grupovođa u konkretnom slučaju ne zna. Taj grupovođa je osoba koja u tome konkretnom poslu rukovodi grupom njihovih radnika pa u tom smislu i prenosi zadatke i naloge koji se trebaju izvršiti. Poslovi za otvaranje poklopaca na štivama je zadužena posada broda. Te poklopce za radnike, za ulaz ljudi u štivu moguće je otvoriti mehanički, to su nešto manji poklopci ali to opet otvaraju i priprema posada broda jer i svaki brod može imati drugačiji mehanizam otvaranja tih poklopaca. Koliko se sjeća, misli da su njihovi radnici odnosno tužitelj otišli na pogrešnu štivu gdje valjda taj poklopac nije bio otvoren i onda se desila nezgoda. Međutim o tome nikakve detalje ne zna. Kako se daju nalozi radnicima nije mu poznato.

14. Saslušan je svjedok ĐJ koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je u to kritično vrijeme bio jednako radnik kao i tužitelj, a tog dana je bio grupovođa što znači da ako zove nadzorni i da mu treba neki radnik, on uputi tog radnika za taj posao kojeg nadzorni treba. Poslije ponoći, nadzorni je rekao da mu treba radnik da ode u štivu da zakači stroj koji se nalazio u toj štivi. Nazvao je OJ koji je taj dan radio sa tužiteljem, da ode u tu štivu gdje je stroj i da ga zakači. Dakle, ponavlja OJ je bio sa tužiteljem a tužitelja nitko nije ni zvao da ide već je on otišao sam od sebe. Oni su otišli u krivu štivu, koja je bila zatvorena i onda su sami to odlučili otvarati, a što nisu smjeli. Naime, štivu otvaraju ljudi na brodu, a nije bilo niti potrebe da se štiva otvara. Međutim, oni su to otvarali, ali valjda nisu znali zakačiti taj poklopac koji je onda pao tužitelju na ruke, a to nije već su mu to rekli. Ta štiva gdje je poslao OJ bila je sva propisno otvorena jer se iz nje i iskrcavao materijal. U konkretnom slučaju dobio je usmeni nalog od nadzornog organa, od Vlada. UJ je bio šef koji da prvi nalog gdje idu i tko ide, a od nadzornog organa dobiju nalog točno na tom mjestu gdje trebaju ići, a UJ je šef od RUS-a. Tužitelj i OJ tog su dana čistili također na tom istom brodu. Uobičajeno je da u takvim radnim procesima se daju usmeno nalozi Nije u konkretnom slučaju obilazio tu štivu prije nego što je OJ dao taj nalog, ali nadzorni je dao nalog za štivu koja je bila otvorena jer se tamo radilo, zato je i bio stroj pa radnici ne bi bili upućeni od strane nadzornog da tu čiste da nije otvoreno, jer to znači da tuda ide materijal. Iako je bio mrak jer je bila noć, osvjetljenje na brodu, tamo gdje se radi, je stvarno dobro. Opće je poznato i pravilo je da brodsko osoblje otvara štive i poklopce, oni su dužni i za rasvjetljenje, oni sve stavljaju. To je znao, a morali su znati i oni jer su to učili. To se odmah uči čim se zaposlite u RUS-u, tome vas odmah uče. Nije uobičajeno da mimo tog pravila radnici RUS-a ipak sami otvaraju poklopce. Radnici od Ga nikada nisu otvarali štive, pri tome misli na poklopce. Ako je štiva zatvorena i ima ograđen prolaz tamo piše znak zabrane.

15. Saslušan je svjedok UJ koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je i bio zaposlenik RUS-a u vrijeme štetnog događaja. Zaposlenicima je bio poslovođa, radi se o više grupa radnika na različitim lokacijama u Luci. Više je lokacija i time više grupovođa. Kritičnog dana ĐJ bio je grupovođa tužitelju. Na brodu postoji brodsko grotlo kroz koje se spušta u unutrašnjost broda i koje grotlo ima svoj poklopac i koji mora biti osiguran kada je otvoren da ne bi netko u njega pao. Po njegovom mišljenju dva su ključna razloga zbog kojeg je došlo do predmetne nezgode, jedan jer posada broda nije osigurala poklopac i tužitelj koji se povukao za taj poklopac prilikom ulaska u grotlo i taj poklopac mu je tada pao. Saznanja ima isključivo iz pričanja. Ne zna da li je tog dana tužitelj dobio nalog da treba otvoriti portelu, otvor u štivu. Za otvaranja i zatvaranje tog poklopca, u načelu je zadužena posada broda, međutim svi radnici ukoliko moraju ući i izaći iz štive to otvaraju i zatvaraju. To je željezni poklopac koji ima svega 20-tak kg težine i zatvara se sa dvije matice, složenost otvaranja tog poklopca je krajnje jednostavan, doslovno u rangu otvaranja i zatvaranja vrata. Obzirom na svoje mjesto rada, tužitelj je to trebao to otvarati ili zatvarati po potrebi posla, a to nije posao koji je predviđen isključivo za neku stručnu osobu. U taj prostor ga upućuje osoblje Luke, točnije osoblje Luke daje nalog grupovođi, a onda grupovođa daje nalog njemu. Taj poklopac može se podignuti s jednom rukom, budući da je fiksan s jedne strane i samo ga se treba gurnuti prema gore, on se nasloni i za svaki slučaj se osigura vijcima. Na početku svaku smjene daje pisani nalog o mjestu rada, što se daje grupovođi. Nema posebnih naloga za raspored na samom terminalu, već je samo onaj inicijalni nalog kojeg dobiju od Luke Rijeka. Moguće je da se nalog daje preko telefona jer je jako veliki terminal. Za otvaranje tog poklopca nema neke posebne zaštitne opreme niti je ona potrebna kao takva, poklopac teško može i pasti, otvaranje i osiguranje tog poklopca dio je neke opće osposobljenosti uopće za rad na terminalima, ne radi se o nekom radnom procesu koje traži neke specifične sposobnosti ili zaštitu. Tužitelj je bio osposobljen za rad. U konkretnom slučaju nije štiva bila zatvorena pa da se po prvi put otvarala kada je to potrebno napraviti od strane posade broda, ta štiva je već bila taj dan u uporabi i na njoj se radilo što znači i da se i taj poklopac otvarao i zatvarao jer je to sastavni dio te vrste posla i uopće dolaska na mjesto rada. U takvoj situaciji uobičajeno je i normalno da svatko tko treba ući u štivu otvori i zatvori poklopac.

16. Sud je iskaz tužitelja, svjedoka DJ i UJ ocijenio istinitim i logičnim, njihovi iskazi međusobno se slažu te su u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu. Iskaz svjedoka ĐJ ovaj sud je ocijenio djelomično istinitim i to u dijelu u kojem navodi uobičajeni postupak davanja naloga dok nije cijenio istinitim dio u kojem navodi kako je dao nalog za ulazak u štivo samo NJ a ne i tužitelju.

17. U postupku je provedeno vještačenje zaštite na radu po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. strojarstva ŠJ koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina, te sud nije našao da bi bio kontradiktoran obzirom na provedene dokaze. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da ne postoje dokazi da su radnici koji su raspoređeni na poslove lučko transportnog radnika u pogledu poslova vezivanja tereta i davanja upozorenja u radu sa dizalicama, odnosno poslove signalista smjeli obavljati za poslodavca. Brodske poklopce u pravilu otvara odnosno zatvara posada broda, što dogovaraju voditelj poslova izvođača radova na brodu i odgovorna osoba iz posade broda. Također proizlazi da voditelj poslova RUS-a je neposredno odgovoran za lošu komunikaciju sa radnicima koji su isti trebali izvršiti, te da su radnici zajedničko otvaranje poklopca obavili sa nedostatnom pozornošću, a inspektor rada je propustio nepobitno utvrditi u kojoj štivi se nalazio bager neposredno prije nastanka štetnog događaja.

18. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik iznio primjedbe i prigovore, uslijed čega je vještak dao svoje usmeno očitovanje u kojem navodi kako je za njegov nalaz najmjerodavniji zapisnik inspektora na radu. Nije našao ništa važno u iskazima saslušanih svjedoka i stranaka u ovom postupku za potrebe vještačenja jer kao bivši inspektor zaštite na radu zna da je najmjerodavnije ono što se utvrdi neposredno nakon samog štetnog događaja. Za određene poslove s posebnim uvjetima rada da bi radnici obavljali te poslove moraju biti stručno osposobljeni te nakon toga osposobljeni za rad na siguran način. U spisu postoji dokaz da su radnici bili osposobljeni za rad na siguran način, ali nema dokaza da su bili stručno osposobljeni za poslove lučko transportnog radnika, tzv. LTR. Sa aspekta zaštite na radu važna je i jedna i druga osposobljenost radnika jer je stručna osposobljenost detaljnija, puno dulje traje obuka i to izvode samo ovlaštene institucije iz područja određenog obrazovanja odraslih, za rad na siguran način mogu osposobljavati ovlaštene tvrtke iz područja zaštite na radu ili sam poslodavac ako je za to ovlašten. Ne bi se smjelo za LTR pristupit osposobljavanju za rad na siguran način ukoliko kandidati nisu prethodno stručno osposobljeni za dotični posao. Radnici su morali biti prethodno stručno osposobljeni da bi mogli biti osposobljeni za rad na siguran način, a osposobljenost za rad na siguran način je proveo sam poslodavac. Obzirom na iznijete primjedbe predložio je dostavu dokaza o stručnoj osposobljenosti radnika tužitelja i NJ. Jedan od uzroka štete je loša komunikacija. Postoji opravdana sumnja da su radnici krenuli otvarati krivu štivu odnosno da štiva u kojoj se nalazio predmetni bager nije bila prethodno otvorena od strane posade broda. Najsigurniji način je direktna komunikacija i to na licu mjesta. Voditelj poslova, brigadir je trebao biti na konkretnoj štivi koja se trebala otvoriti, točnije voditelj poslova je trebao komunicirati sa posadom broda da se otvori poklopac štive u koju su radnici trebali ući. Može se dozvoliti komunikacija i mobitelom, ali mora biti jasna i točno se mora znati gdje se upućuju radnici. Radnici po brodskim propisima nisu smjeli dirati i otvarati poklopac štiva, ali je u praksi često da se to dešava, a pogotovo kod lakših i manjih poklopaca kao što je bilo u konkretnom slučaju. U konačnici na samom poklopcu piše "zabranjen ulaz bez dozvole". Posao nije bilo dizanje poklopca već obavljanje posla sa bagerom, točnije izvlačenje bagera iz štive pomoću dizalice i spuštanje u drugu štivu. Taj posao može napraviti jedan radnik, no lakše je kad ga dvojica dižu.

19. Nakon pribave predmetne dokumentacije vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje te je naveo kako je tužitelj bio propisno osposobljen za poslove LTR-mantista te je bio jedini ovlašten za davanje signala drugom signalistu ili dizaličaru, što znači da je trebao biti osobno prisutan u štivi broda pri postupku vezanja tereta i dizanja istoga iz štive u kojoj se nalazio.

20. Tuženik je smatrao tako izrađeni nalaz i mišljenje površnim i pogrešnim, slijedom čega je predložio provođenje novog vještačenja. Sud nije provodio dokaz novim vještačenjem po vještaku zaštite na radu budući je nalaz i mišljenje detaljno obrazložen, vještak je dao jasne i dostatne razloge koje je podrobno obrazložio kako u pisanom nalazu i mišljenju, dopuni i usmenom očitovanja, slijedom čega takve navode tuženika ovaj sud smatra neosnovanim.

21. U postupku je provedeno i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr. Nado Bukviću koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje pravilnim, detaljno obrazloženim, rađen je sukladno pravilima struke i vještina, te je isti objektivni i jasni. Iz tako izrađenog nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana a lakog intenziteta 40 dana. U odnosu na pretrpljeni strah istaknuo je kako je primarni strah trajao do 10 minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 30 dana a slabijeg intenziteta oko 3 mjeseca. Smanjenje životnog aktiviteta izrazio je u postotku od 12%. Također proizlazi kako je kod tužitelj zaostalo naruženje srednjeg stupnja, te je istom bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 dana po 3 sata i 60 dana po 2 sata na dan. Što se tiče troškova puta i liječenja oni su opravdani.

22. Stranke na nalaz i mišljenje nisu imali nikakvih primjedbi zbog čega sud nije pozivao vještaka rada davanja usmenog očitovanja.

23. Tuženik je u postupku istaknuo kako tuženikov osiguranik (RUS d.o.o.) nije odgovaran za nastanak štetnog događaja, već da je tužitelj navedenog dana pristupio izvođenju radne operacije suprotno uputama rukovoditelja poslodavca ĐJ te suprotno pravilima zaštite na radu. Iz provedenog vještačenja zaštite na radu utvrđeno je kako je voditelj poslova za RUS neposredno odgovoran za lošu organizaciju izvođenja posla, odnosno lošu komunikaciju sa radnicima koji su isti trebali izvršiti. Svjedok ĐJ koji je koordinirao izvođenje posla u pogledu ulaska u štivu broj 6 naveo je kako štivu otvaraju ljudi na brodu, da nije bilo potrebe da se štiva otvara, te da je na to mjesto uputio isključivo radnika NJ. Potpuno je nelogično i neživotno da bi tužitelj samoinicijativno otišao s NJ na posao na koji nije raspoređen, a upravo iz razloga što je ĐJ u to vrijeme bio grupovođa koji je upućivao radnike na posao koji je trebalo izvršiti. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je ĐJ dao nalog njemu i FJ vezano za čišćenje palube i štive. Također je nelogično da bi NJ dopustio da posao koji treba izvršiti djelomično prepusti drugom radniku, u konkretnom slučaju tužitelju.

24. Sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne Novine br. 93/14, dalje: ZOR-a) propisano je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne Novine br. 71/14, 118/14, 154/14, dalje: ZZR-a) propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, sve u svezi čl. 1045. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a) kojim je predviđena objektivna odgovornost. Nesporna je činjenica da je tužitelj zadobio ozljede na radu i to na način da je poklopac štive broj 6, prilikom njegovog otvaranja i zadržavanja, pao na ruke tužitelja i prouzročio mu tjelesne ozljede, odnosno došlo je do nastanka štetnog događaja.

25. Neosnovani su navodi tuženika da su upute za rad bile istaknute na radnom mjestu te da je sukladno istima brodsko osoblje isključivo zaduženo za otvaranje poklopca štive na brodu, a sve to iz razloga što uvidom u navedene upute nije vidljivo da bi bilo propisano tko je zadužen za otvaranje poklopaca štive, kao što je i neosnovan navod tuženika da tužitelj nije bio ovlašten niti mu je bilo dopušteno otvarati poklopac štive. Iz provedenog vještačenja zaštite na radu proizlazi da radnici po brodskim propisima nisu smjeli dirati i otvarati poklopac štiva ali da je u praksi često to slučaj pogotovo kada je riječ o lakšim i manjim poklopcima kao što je to bio i ovaj u konkretnom slučaju. Isto navodi i svjedok UJ u svojem iskazu upirući da se radi o poklopcu od svega 20-tak kilograma koji se zatvara sa dvije matice, te da je složenost otvaranja tog poklopca krajnje jednostavan, „doslovno u rangu otvaranja i zatvaranja vrata“.

26. Mišljenje je ovoga suda kako se ne radi o složenoj proceduri otvaranja tog poklopca, te da je za otvaranje poklopca dovoljna jedna osoba, a posljedica nezgode očituje se u tome što su radnici zajedničko otvaranje poklopca obavili sa nedostatnom pozornošću. Međutim neosnovano je pozivanje tuženika na isključivu odgovornost tužitelja budući je vještak u svojem nalazu i mišljenju nadodao kako je ĐJ trebao biti osobno prisutan u štivi broda pri postupku vezanja bagera i dizanja istog iz štive u kojoj se nalazio, te da uzrok predmetne nezgode nije isključiva nepažnja tužitelja (iako nepažnja na strani tužitelja postoji), a upire se i u činjenicu da je ĐJ samo dao nalog za izvršavanje tog posla bez da je isti osobno pristupio.

27. Sukladno čl. 25. st. 2. ZOR-a propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Vještak je u svojem mišljenju naveo kako je rezultat nezgode loša komunikacija između ĐJ i NJ u pogledu loše daljinske komunikacije, a sa kojim mišljenjem se u potpunosti slaže i ovaj sud, obzirom je ĐJ u svojem iskazu naveo kako radnici nisu ni trebali biti na štivi broj 6 gdje se dogodila nezgoda, već da su trebali biti na štivi broj 4, slijedom čega je vidljivo da je nalog od strane ĐJ loše iskomuniciran. Obzirom na sve gore navedeno to je razvidno da do štetnog događaja ne bi došlo da je ĐJ dao jasan nalog vezano za izvršavanje radnog zadatka, te se ne radi o situaciji prema kojoj poslodavac nije mogao utjecati na nastanak štete.

28. Ponavlja se da poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te da stoga tužitelj ima pravo na odgovarajuću naknadu štete.

29. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti. Temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

30. Iz medicinskog vještačenja tako je utvrđeno da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta 4 dana, bol srednjeg intenziteta 30 dana a bolove slabijeg intenziteta 40 dana. Ovakvo mišljenje vještaka ovaj sud je u cijelosti prihvatio smatrajući kako je pravilno odmjerena razina bolova kao i vrijeme njihova trajanja, posebice uzimajući u obzir da je bol jakog intenziteta bila prisutna za vrijeme nakon svake operacije, te je u potpunosti logično da bi osoba nakon operacije trpjela veliku razinu bolova. U odnosu na bolove srednjeg intenziteta oni se javljaju kod svakog pomicanja prstiju i provođenja fizikalnih terapija. Vještak je naveo kako su nakon toga nastupili bolovi slabijeg intenziteta u trajanju slijedećih 40 dana, a sa čijim mišljenjem slaže se i ovaj sud budući se isti pojavljuju kod pomicanja prstiju i razgibavanja, naprezanja te postupnog opterećenja, te je vještak bolove prikazivao kumulativno što znači da se radi o situacijama kada bol bude nešto jača pa nešto slabija, ovisno i o uzimanju određenih tableta za ublažavanje bolova, a posljedica su prijeloma i lokalnih kontraktura koje su operirane te brojnim fizikalnim terapijama koje je tužitelj provodio.

31. U odnosu na strah stav je ovoga suda kako je vještak pravilno prikazao razinu i vrijeme trajanja pretrpljenog straha, pa je tako primarni strah povezan sa samim događajem i neposredno nakon toga. Sekundarni strah jakog intenziteta povezan je uz trajanje jačih bolova i nakon operacijskih zahvata u bolnici kao i neizvjesnosti liječenja što pravilno vještak zaključuje da je trajalo 6 dana. Strah srednjeg intenziteta trajao je 30 dana za vrijeme prisutnosti bolova i zabrinutosti za oporavak dok strah slabijeg intenzitet javlja se u pogledu brige za ozdravljenjem te je trajao 3 mjeseca, sa čime se slaže i ovaj sud, posebice imajući u vidu da je strah također prikazivan kumulativno čime se najzornije može prikazati jačina i trajanje pretrpljenog straha.

32. Smanjenje životnog aktiviteta vještak je ocijenio u visini od 12 % sa čime se u potpunosti slaže i ovaj sud budući ozljede koje je tužitelj zadobio su teške tjelesne ozljede koje su ostavile trajne posljedice na funkciju desne šake, a radi se o kontrakturi prstiju posljedično zgnječenju i prijelomu falangi koje su više puta operirane. Također se ističe kako je tužitelj trajno nesposoban za obavljanje određenih radnji i poslova, zbog čega je trebao promijeniti zanimanje. Ovaj sud je stava kako imajući u vidu medicinsku dokumentaciju kao i sva utvrđenja iz nalaza i mišljenja, SOŽA od 12% u potpunosti je pravilno odmjerena, posebice imajući u vidu težinu tjelesnih ozljeda kod tužitelja, kao i nemogućnost obavljanja svih aktivnosti kao prije nego li je došlo do nastanka štetnog događaja.

33. Tuđu pomoć i njegu vještak je ocijenio u trajanju od 60 dana po 3 sata i 60 dana po 2 sata na dan, što ovaj sud smatra opravdanim budući da se tuđa pomoć i njega odnosila na poslove po kući i oko kuće, vožnja do liječnika, dućan, pomoć pri osobnoj higijeni i drugim sličnim poslovima, a obzirom tužitelj zbog zadobivenih ozljeda nije bio u mogućnosti samostalno obavljati. Također je utvrđeno kako su troškovi liječenja i osobne higijene opravdani.

34. Obzirom na sve ranije izneseno to je potrebno utvrditi koliko iznosi neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti koja je nastala na strani tužiteljice. Ovaj sud je za potrebe izračunavanje visine neimovinske štete koristio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, izmijenjene na sjednici Građanskog odjela VSRH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

35. Radi potreba ovog postupka odnosno radi potrebe izračunavanja visine neimovinske štete to je potrebno istaknuti kako novčana naknada u vidu pravične novčane naknade kojom se popravlja neimovinska šteta ne može se na jednak način cijeniti kao i u slučaju pretrpljene imovinske štete, budući se kod neimovinske štete radi o povredi prava osobnosti čiju povredu nije moguće egzaktno procijeniti u određenom novčanom iznosu, već je obveza suda ocijeniti sve utvrđene činjenice tijekom postupka, te intenzitet i težinu pretrpljenih ozljeda. U tom smislu kod određivanja naknade neimovinske štete ne postoje kriterij po kojemu bi sud mogao odrediti visinu naknade, nego se odluka mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada prvenstveno treba biti pravična, te tako treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu, a da pritom ne smije dovesti do neosnovanog bogaćenja na strani osobe kojoj se takva naknada priznaje. Dosuđivanjem pravične novčane naknade mora se omogućiti osobi koja je pretrpjela određene štetne posljedice uspostavljanje odgovarajuće kompenzacije u novčanom iznosu. Svaki pojedini aspekt neimovinske štete ovaj sud je novčano izrazio, odnosno odredio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene bolove strah.

36. Kod izračunavanja iznosa neimovinske štete sud se prvenstveno vodio Orijentacijskim kriterijima VSRH, medicinskom dokumentacijom i zdravstvenim kartonom tužitelja a posebice nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke. Također je uzet u obzir i iskaz tužitelja. Obzirom na navedeno to bolovi koje je pretrpio tužitelj izračunavaju se na način da objedinjuju bol jakog u trajanju 4 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, te bolove slabijeg intenziteta u trajanju od 40 dana, odnosno po ocjeni ovoga suda tužiteljici bi sa aspekta pretrpljenih bolova pripadalo 2.166,04 EUR. Sud je prilikom određivanja pravične novčane naknade za pretrpljene bolove posebice imao u vidu izraženo stajalište u nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke.

37. U odnosu na pretrpljeni strah, odnosno njegovo trajanje ovaj sud je ocijenio ispravnim zaključak vještaka da je primarni strah trajao do 10 minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 3 mjeseca, što bi po ocjeni ovoga suda tužiteljici sa aspekta duševnih bolova zbog pretrpljenog straha pripadalo iznos od 2.468,64 EUR. Sud smatra kako je navedeni iznos primjeren obzirom na utvrđene činjenice kao i Orijentacijske kriterije.

38. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelja ovaj sud izražava visinom od 1.128,14 EUR smatrajući kako je dosuđeni iznos primjeren utvrđenom smanjenju životnog aktiviteta od 12%, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije ali i nalaz i mišljenje vještaka.

39. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ovaj sud prihvaća mišljenje vještaka da je tužiteljici bila potreba tuđa pomoć i njega tijekom 60 dana po 3 sata dnevno i 60 dana po 2 sata dnevno, odnosno sveukupno oko 300 sati. Budući se radi o nestručnoj pomoći i njezi to je ovaj sud zatraženi iznos od 750,00 EUR smatra primjerenim. Vještak je u svojem nalazu naveo kako troškove puta i liječenja smatra osnovanim slijedom čega tužitelju s osnova tog dijela imovinske štete pripada iznos od 270,00 EUR.

40. Pribrajajući sve tako dobivene iznose, to se dobiva iznos od 6.782,82 EUR na ime naknade imovinske i neimovinske štete, pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i usvojiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, dok je u preostalom dijelu trebalo odlučiti kao u točki II. izreke presude i odbiti tužbeni zahtjev.

41. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, dalje: ZSP) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 116,80 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,65 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 4 podneska u ukupnom iznosu od 875,00 EUR (16. prosinca 2019.. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, 20. veljače 2023., 25. rujna 2023. i 18. travnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 125,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za pristup 10 ročišta u ukupnom iznosu od 4.000,00 EUR (14. siječnja 2020., 21. veljače 2020., 29. studenog 2021., 24. listopada 2022., 02. lipnja 2023., 07. studenog 2023. i 19. ožujka 2025. u pojedinačnim iznosima od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, 20. listopada 2021. i 09. kolovoza 2022. u pojedinačnim iznosima od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife i 02. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife), sastav odštetnog zahtjeva od 05. studenog 2015. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 32. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.468,75 EUR, trošak pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 8,29 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 397,50 EUR.

43. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, pri čemu je sud cijenio kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu, pa je tako tužitelj uspio sa 51%.

44. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužitelja budući je isti previsoko zatražen, dok podnesci od 17. srpnja 2021. i 21. veljače 2023. ne prileže spisu, a podnescima od 10. lipnja 2020. i 20. veljače 2024. se dostavljaju uplatnice, što predstavlja obvezu tužitelja.

45. Budući je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 4.103,45 EUR (51%), pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

46. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

47. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolaze u zakašnjenje, pa sve do isplate.

48. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 16. svibnja 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

− pun. tužitelja

− pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

▪ Naložiti tužiteljici plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 179,65

EUR

▪ Nalaže se računovodstvu izvršiti povrat plaćenog a neiskorištenog dijela predujma