REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 11 P Ob-222/2020-51

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Anti Drmiću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika NU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tužene-protutužiteljice GU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi bračne stečevine, te u pravnoj stvari tužene-protutužiteljice GU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika NU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi bračne stečevine, nakon tajno održane rasprave 2. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika Krešimira Kmet, odvjetnika iz Slavonskog Broda, tužene osobno i punomoćnice Alme Opačak, odvjetnice iz Slavonskog Broda, objavljene 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice GU koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica GU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] suvlasnica u 1/2 suvlasničkog dijela s osnove bračne stečevine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] – KUĆA I DVORIŠTE U [adresa] – u površini 232 čhv , što je tuženik FU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika NU koji glasi: "Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja NU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužene GU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svakoga u ½ dijela predstavlja preostali i otplaćeni dug sa osnove kredita:

- kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj 51400302250- 26000055882/2006 broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10.510,40 EUR-a i

- kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj 918-50-1803725 u iznosu od 110.717,25 kuna/14.694,70 EUR-a."

II Nalaže se tužitelju-protutuženiku NU da tuženoj-protutužiteljici GU naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.575,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužene-protužiteljice GU za naknadu troškova parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika NU za naknadu troškova parničnog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj FU podnio je 14. listopada 2020. tužbu protiv tužene GU, radi utvrđenja bračne stečevine, a navedeni predmet zaprimljen je kod ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-222/2020.

2. Tužiteljica GU podnijela je 7. listopada 2022. tužbu protiv tuženika NU, radi utvrđenja bračne stečevine, a navedeni predmet zaprimljen je kod ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-327/2022.

3. U skladu s člankom 313. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-222/2020-24 donesenom na ročištu 12. prosinca 2023. spis ovog suda poslovni broj P Ob-327/2022 spojen je na spis ovog suda poslovni broj P Ob- 222/2020, radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja jedne odluke.

4. Tužitelj FU u tužbi navodi da su parnične stranke sklopile brak 1. lipnja 1991., koji je razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-88/2014-31 od 22. svibnja 2015. Za vrijeme trajanja braka tužitelj je na svoje ime podigao kredit kod Addiko bank d.d. Zagreb te kao korisnik kredita zaključio Ugovor broj 51400302250-26000055882/2002 broj partije: 0025373418, koji je nakon prestanka braka redovito otplaćivao i u periodu od prestanka bračne zajednice 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. otplatio je ukupan iznos od 24.707,27 kuna, a za isti kredit u periodu od 1. listopada 2015. do 18. kolovoza 2020. platio je ukupan iznos od 79.190,62 kuna, a isti je uložen u potrebe bračne zajednice radi izgradnje obiteljske kuće koja se nalazi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4.1. Nadalje, tužitelj navodi da je za trajanja braka podigao i kredit kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb te kao korisnik kredita zaključio Ugovor broj 918-50- 1803725, koji je također nakon prestanka braka redovno otplaćivao i u periodu od prestanka bračne zajednice 1. prosinca 2013. do 10. svibnja 2019. otplatio je ukupan iznos od 110.717,25 kuna, a za isti kredit upisana je fiducija na navedenoj nekretnini pod brojem Z-1013/03 dana 25. svibnja 2003. Do podnošenja tužbe na ime dva kredita uloženih u kuću otplatio ukupan iznos od 189.907,87 kuna, te je tužena dužna priznati ili platiti tužitelju ½ dijela plaćenih obroka navedenih kredita, što iznosi 94.953,93 kuna. Tužitelj smatra da navedeni krediti koje je sam otplatio predstavljaju bračnu stečevinu u jednakim dijelovima parničnih stranaka te da je kredit uložen u potrebe bračne zajednice i sredstvima iz kredita sagradili su obiteljsku kuću koja je bračna stečevina parničnih stranaka. Tužitelj s tuženom ne može mirnim putem postići suglasnost oko navedenog kredita kao bračne stečevine, imaju loše međusobne kontakte. Ne osporava pravo tužiteljice na suvlasnički dio obiteljske kuće i mišljenja je da trebaju urediti svoje međusobne odnose i izvršiti diobu bračne stečevine. Smatra da stranke mogu postići dogovor u postupku medijacije, a voljan je isplatiti tuženu u njezinom suvlasničkom dijelu, uzimajući u obzir navedene obveze po kreditima.

4.2. Slijedom navedenog, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. prosinca 2023. predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da bračnu stečevinu tužitelja i tužene, svakoga u ½ dijela predstavlja preostali i otplaćeni dug sa osnove kredita kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj 51400302250-26000055882/2002 broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10.510,40 EUR-a i kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj 918-50-1803725 u iznosu od 110.717,25 kuna/14.694,70 EUR-a.

5. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva istaknula je kako se ovdje ne radi o podizanju kredita koji bi bili utrošeni za obveze nastale u bračnoj zajednici. Navela je kako je brak između parničnih stranaka prestao dana 3. studenog 2015., a da je za vrijeme trajanja braka tužitelj u više navrata vršio bez njezinog znanja kreditna zaduženja zbog financiranja obrta kojeg je vodio i zbog financiranja izvanbračne ljubavne veze i kupovanja vrlo skupih poklona osobi sa kojom je u tada bio u ljubavnoj vezi (automobil). Tužena ima saznanja kako je tužitelj pokrenuo tužbe radi isplate novčanih iznosa po osnovi jednostranih promjena kamatnih stopa i valutne klauzule, ali nema saznanja kolika je bila isplata.

5.1. Nadalje, navodi da su tužitelj i tužena sagradili obiteljsku kuću i uselili u istu 1999. godine. Predmetna nekretnina fiducijarno je vlasništvo RBA d.d., ali ako je kredit prema tvrdnji tužitelja otplaćen 2019., tužena smatra da je tada trebalo izvršiti prijenos prava vlasništva na njihovoj obiteljskoj kući koju su zajedno stekli svojim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i predmetna kuća je ex lege u suvlasništvu tuženice u ½ dijela. Navodi da tužitelj jasno ne precizira niti dostavlja račune o plaćenim navodnim radovima koji su izvršeni na kući u razdoblju od 2003. na dalje. Tužena navodi kako je ona radom u domaćinstvu na tovljenju svinja priskrbljivala novčana sredstva koja su bila dostatna za potrebe bračne zajednice i nije bilo nikakvih razloga za podizanje bilo kakvih kredita za potrebe bračne zajednice niti za ulaganje u kuću. Unatoč tome svim novčanim iznosima koje su zajednički zarađivali, upravljao je i raspolagao isključivo tužitelj i time držao tuženu ekonomski ovisnom o njegovim odlukama za što se novci smiju potrošiti i u kojem iznosu. Ona nije imala pristup novčanim sredstvima koje je ostvarivao tužitelj kroz svoju plaću, jer joj nije dao punomoć na račune, a isto tako nikada nije smjela niti pitati u što tužitelj troši novce. Isto tako, tužitelj je držao tuženu i u emocionalnoj ovisnosti na način da je donio odluku kako tužena ne smije kontaktirati sa svojom obitelji (majkom, bratom, sestrama), te kako nitko od njezine obitelji ne smije pristupiti u kuću. Tužena je suglasna da se predmetni spis uputi u postupak medijacije, međutim ne želi prihvatiti eventualnu ponudu tužitelja za plaćanje "par tisuća eur-a", jer smatra se zakonskom vlasnicom ½ dijela nekretnine koju je zajednički stekla sa tužiteljem tijekom braka, kuća je njezin jedini dom koji ima i ne želi se naći zajedno sa djecom na ulici, jer živi od socijalne potpore sa kojom nema mogućnosti plaćati podstanarski stan.

5.2. Slijedom navedenog, tužena predlaže odbiti tužitelja s njegovom tužbom i tužbenim zahtjevom.

6. Tužiteljica GU podnijela je 7. listopada 2022. tužbu protiv tuženika NU, radi utvrđenja bračne stečevine, a navedeni predmet zaprimljen je kod ovog suda pod poslovnim brojem P Ob-327/2022, a potom spojen na predmet poslovni broj P Ob-222/2020. Putem punomoćnice tužiteljica je tuženiku ponudila mirno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari na način da tuženik putem ugovora omogući tužiteljici stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja čini bračnu stečevinu u ½ dijela u korist tužiteljice, međutim tuženik na isto nije dobrovoljno pristao.

6.1. Slijedom navedenog, tužena-protužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica GU suvlasnica u ½ dijela s osnove bračne stečevine na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč.br.

45/1 – Kuća i dvorište u [adresa] - u površini 232 čhv, što je tuženik FU dužan priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva, što će u protivnom zamijeniti ova presuda, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

7. Tužitelj-protuženik FU se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužene-protutužiteljice. Nije osporavao njezino pravo na ¼ dijela predmetne nekretnine, jer je osobno nakon razvoda braka nastavio s plaćanjem stambenog kredita i to od 2015. godine. Naveo je da on u tom drugom predmetu (P Ob-222/2020) od tužene-protutužiteljice potražuje oko 15.000,00 €. Nadalje, navodi da, pod pretpostavkom da predmetna kuća tržišno vrijedi oko 60.000,00 €, o čemu postoji i građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke, smatra da je tada osnovano da tuženoj-protutužiteljici pripada ¼ dijela predmetne nekretnine.

8. U tijeku postupka, u svrhu mirnog i konačnog rješenja spora, na suglasan prijedlog stranaka izveden je dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine koja je predmet ovog postupka. Iz nalaza i mišljenja vještaka Eduarda Blajer - Proinženjering d.o.o. proizlazi da tržišna vrijednost nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Zgonovi sa 905 m2, Oranica sa 300 m2 i Kuća i dvorište sa 606 m2, ukupno 906 m2 (ranije upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], Kuća i dvorište u [adresa] ukupne površine 232 čhv9) iznosi 103.000,00 EUR-a.

9. Tužena-protutužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje, dok tužitelj- protutuženik isto nije prihvatio, jer unatoč iskazanoj procjeni vrijednosti nekretnine za koju tužitelj smatra da je precijenjena, a uzevši u obzir vrijednost kredita kojeg je otplaćivao nakon prestanka bračne zajednice u ukupnom iznosu od 26.000,00 EUR- a, smatra da bi se trebao izvršiti prijeboj iznosa od 13.000,00 EUR-a po osnovi polovine plaćenog kredita te je spreman isplatiti tuženu-protutužiteljicu s iznosom od 36.000,00 EUR-a.

10. Na ročištu 2. prosinca 2024. tužitelj-protutuženik je ustrajao kod tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te iznesenih primjedbi na nalaz i mišljenje. Tužena-protutužiteljica je ustrajala kod danog odgovora na tužbu, postavljenog tužbenog zahtjeva u predmetu poslovni broj P Ob-327/2022, te posebno kod istaknutog prigovora zastare. Navedeno je obrazložila time da je brak stranaka razveden presudom ovog suda od 22. svibnja 2015. a da je tužba u predmetu P Ob- 222/2020 podnesena 14. listopada 2020., zbog čega smatra da je protekao zastarni rok od 5 godina, s obzirom da tužba u navedenom predmetu glasi na utvrđenje. Tužitelj-protutuženik smatra da nije nastupila zastara njegovog potraživanja u ovom predmetu, s obzirom da njegov tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje te s obzirom da je ponudio prijeboj svojih potraživanja vezanih za kredite ostvarene u poslovnim bankama s potraživanjem tužene-protutužiteljice s naslova bračne stečevine.

11. Tužena-protutužiteljica je u tijeku postupka podneskom od 6. siječnja 2025. osporila tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika zbog nedostatka pravnog interesa, navodeći da je on postavio samo deklaratorni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine, a ne i obveznopravni zahtjev radi isplate. Tužena-protutužiteljica i nadalje ističe prigovor zastare, ukazujući da je tužitelj-protutuženik podnio tužbu radi utvrđenja 14. listopada 2020., tijekom postupka tužitelj-protutuženik navodi da je otplatio sve anuitete oba kredita, međutim, prema tuženoj-protutužiteljici nije ustao sa tužbom radi isplate duga iz bračne stečevine (obveznopravni zahtjev), već samo zahtjevom radi utvrđenje bračne stečevine (kondemnatorni zahtjev). S obzirom da zastara počinje teći danom prestanka bračne zajednice koja je između parničnih braka suglasnim izjavama prestala 1. prosinca 2013., tužena smatra da je rok za podnošenje tužbe radi isplate duga po osnovi bračne stečevine protekao s danom 1. prosinca 2018., ako se uzme u obzir dan prestanka bračne zajednice za one anuitete koji su plaćeni do tada, odnosno, ako se uzmu u obzir navodi tužitelja-protutuženika da je zadnji anuitet kredita podignutog kod Addiko Bank 10. svibnja 2019.g. tada je sasvim razvidno da je najkasnije do 30. rujna 2020., odnosno do 10. svibnja 2024. trebao ustati sa tužbom radi isplate regresnog duga po oba kredita po osnovi bračne stečevine. Tužena-protutužiteljica predlaže odbaciti tužbu tužitelja radi nedostatka pravnog interesa, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te ustraje kod svog tužbenog zahtjeva za utvrđenjem prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine i izdavanja tabularne isprave koju će u protivnom zamijeniti presuda.

12. Na ročištu 2. travnja 2025. stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, tužitelj je ustrajao kod postavljenog tužbenog zahtjeva, a tužena-protutužiteljica je ustrajala kod danog odgovora na tužbu te postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku potvrde Addiko bank d.d. Zagreb od 18. kolovoza 2020 za period od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015., presliku potvrde Addiko bank d.d. Zagreb od 18. kolovoza za period od 1. listopada 2015. do 18. kolovoza 2020., presliku knjigovodstvene kartice po kreditu kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb od 31. prosinca 2013. do 10. lipnja 2019., presliku ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, sklopljen 23. ožujka 2006. između Slavonske banke d.d. Osijek i NU, presliku aneksa ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, sklopljenog 23. ožujka 2006., presliku ugovora o kreditu broj 918-50-1803725 sklopljenog 21. ožujka 2003., izvadak iz obrtnog registra od 6. rujna 2001. za prijevoznički obrt [obrt], vl. NU, presliku ponude Trgovina montaža d.o.o. od 25. listopada 2002., presliku elaborata Marking d.o.o. o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 11. kolovoza 2020., presliku prometa računa tužitelja broj 3205722401 otvorenog kod Addiko Bank d.d. za razdoblje od 1. veljače 2009. do 14. veljače 2022., presliku popisa uplata temeljem ugovoru o kreditu broj 51400302250- 26000055882/2006 broj partije 25373418 za namirenje obveza tužitelja po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (broj partije 25373418), specifikaciju uplata kod Addiko Bank za razdoblje od 5. listopada 2015. do 13. travnja 2021., presliku prometa računa tužitelja broj 2500009-3505724599 otvorenog kod Addiko Bank d.d. za razdoblje od 1. veljače 2009. do 14. veljače 2022., presliku prometa računa tužitelja broj 2500009-3220526841 otvorenog kod Addiko Bank d.d. za razdoblje od 1. veljače 2009. do 14. veljače 2022., preslike uplata i isplata po računu tužitelja broj 3220526841 otvoren kod Addiko Bank d.d (ranije Hypo Alpe Adria Banka) za period od 29. ožujka 2006 do siječnja 2009., ugovor o kupoprodaji nekretnine od 26. travnja 1996., neslužbenu kopiju zemljišnoknjižnog izvatka od 4. travnja 2024. te nalaz i mišljenje od 28. svibnja 2024. U postupku su u svrhu dokazivanja izvedeni i dokazi saslušanjem svjedoka UU, NUO i KU te parničnih stranaka NU i GU. Nije izveden predloženi dokaz financijskim vještačenjem, jer je tužitelj odustao od izvođenja predloženog dokaza.

14. Tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice GU je osnovan, a tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika NU nije dopušten.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice GU: 15. Tužena-protužiteljica GU u tužbi podnesenoj u predmetu P Ob- 327/2022 navodi da su parnične stranke sklopile brak 1. lipnja 1991., koji je razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-88/2014-31 od 22. svibnja 2015. Za vrijeme braka tužiteljica i tuženik su novčanim sredstvima koja su stečena radom za vrijeme braka kupili građevinsko zemljište u [adresa] i zajedničkim novčanim sredstvima koja su stečena radom sagradili kuću na kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Unatoč činjenici kako se radi o bračnoj stečevini, predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi uknjižena je samo kao vlasništvo tuženika. Parnične stranke novčanim sredstvima koja su stečena radom za vrijeme bračne zajednice sagradile su kuću od temelja i uselili u istu tijekom 1999. i od tog vremena do danas, unatoč razvodu braka i tužiteljica i tuženik žive u predmetnoj nekretnini. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica nije bila nigdje zaposlena, jer joj to nije dozvoljavao tuženik. U braku je rođeno troje zajedničke djece oko kojih se isključivo brinula tužiteljica, kao i za kućanstvo u smislu svakodnevnog spremanja obroka, vođenja higijene oko odjeće i obuće cijele obitelji, rublja, čišćenja kuće i okoliša kuće. Uz navedeno, a kako su parnične stranke kuću sagradile u selu, tužiteljica je obrađivala vrt i iz istog imala cijelu godinu povrće i voće koje se spremalo za jelo kao i za zimnicu koju obitelj nije kupovala nego se isključivo koristilo što je uzgojila i preradila tužiteljica. Uz navedeno tužiteljica se brinula oko životinja koje je uzgajala i to posebice svinja o kojima je ona vodila brigu i koje su u vidu pečenki i svinja za klanje prodavane, a novci su trošeni za izgradnju i opremanje kuće, te za sve ostale tekuće potrebe bračne zajednice i školovanje troje djece. Uz svinje tužiteljica je uzgajala i kokoši i pure koje su također korištene za potrebe bračne zajednice kao i za ostvarivanje novčanih sredstava za potrebe gradnje i opremanja kuće i svakodnevnih potreba bračne zajednice. Tuženik je bio zaposlen u svom obrtu, tužiteljica nije imala punomoć za korištenje novčanih sredstava koje bi kroz plaću ostvario tuženik, nego je potrebu za eventualnim novčanim sredstvima od plaće tuženika morala opravdavati za svaku stavku i često bi se dogodilo da tuženik nije želio sudjelovati sa svojom plaćom u potrebama bračne zajednice, nego je zahtijevao da novce priskrbi isključivo tužiteljica. Predmetna nekretnina je kupljenja i kuća koja je potom izgrađena od novčanih sredstava koje su tužiteljica i tuženik svojim radom ostvarili tijekom bračne zajednice.

16. Tužitelj-protuuženik FU se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužene-protutužiteljice. Nije osporavao njezinoo pravo na ¼ dijela predmetne nekretnine, jer je osobno nakon razvoda braka nastavio s plaćanjem stambenog kredita i to od 2015. godine. Naveo je da on u tom drugom predmetu (P Ob-222/2020) od tužiteljice potražuje oko 15.000,00 €. Nadalje, navodi da, pod pretpostavkom da predmetna kuća tržišno vrijedi oko 60.000,00 €, o čemu postoji i građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke, smatra da je tada osnovano da tuženoj-protužiteljici pripada ¼ dijela predmetne nekretnine.

17. U svom iskazu na ročištu **.**.2022. FU je naveo da je on 1997. kupio gradilište u [adresa], budući su njegov brat i sestra također tamo kupili gradilište. Oni su mu posudili novac koji je otprilike bio 80% vrijednosti tog placa, točnije sestra mu je posudila 4.000 DEM, a brat 3.500 DEM. Slijedeće godine započeo je s gradnjom kuće, a izgradnju je financirao sredstvima koja je zaradio te je materijal kupovao na čekove i snalazio se kako bi osigurao sredstva. Kuća je sagrađena do pod krov, 1999. godine su uredili prizemlje, stavljen je prozor na dnevni boravak i sobu, a kupio je i ulazna vrata. Tijekom 2003. podigao je stambeni kredit kod Raiffeisenbank, za potrebe uređenja kuće. Kredit je isplaćen na način da je novac uplaćen na njegov tekući račun te ja on odmah drugi dan po odobrenju kredita podigao 100.00,00 kn, a preostali iznos u narednih 2-5 dana. Od prvotno podignutih 100.000,00 kn vratio je posuđeni iznos sestri i bratu, a sav preostali iznos kredita je utrošen na uređenje kuće. Postavio je glazure u potkrovlju, koje je i ožbukano. Žbukanje kuće radili su majstori iz Bosne, promijenio je kompletnu stolariju u prizemlju koja je bila drvena u plastičnu i postavljena je stolarija u ostalom dijelu kuće. Također promijenio je i ulazna vrata, uveo je centralno grijanje, kupljen je plinski bojler i cisterna za propan-butan, jer tada u tom dijelu još nije bilo gradskog plina. Priključio je struju koju sam do tada koristio od brata, od kojeg je provukao kabel, ishodio je građevinsku dozvolu i priključio vodu i kanalizaciju. Tužena tada nije radila, imali su troje djece i on sa svojom plaćom od 4.000,00-5.000,00 kn sigurno ne bi mogao financirati sve ove radove. Tijekom 2006. podigao je kredit kod Addiko bank za potrebe uređenja kuće i sjeća se da je morao fotografirati unutrašnjost kuće kako bi dokumentirao za koju namjenu mu je kredit potreban. Od tog novca u dvorištu je izgrađena garaža i dvije šupe, odnosno tim novcem kupio je materijal, a sve radove oko izgradnje i uređenja je snosio sam. Također, kupio je peć za centralno na drva, kupljeno je nešto namještaja u kući i pločice. Osporio je tvrdnje tužene da je novac od kredita trošio za potrebe svog obrta, jer je tada imao obrt najma vozila za auto školu koji je otvoren 2001., automobil je tada kupljen na kredit i od zarade je otplaćivao taj kredit. Osporio je i tvrdnju tužene da je on kupovao skupocjene darove drugoj ženskoj osobi. Poznato mu je na koga tužena misli, naveo je da je riječ o djevojci koja je stanovala s roditeljima pet kuća od njihove i on je imao saznanja da želi kupiti auto. Bio je na auto-pijaci i vidio je da čovjek prodaje auto koji je osvojio na nagradnoj igri te je od njega uzeo telefonski broj i toj je djevojci rekao da je to povoljno pa je ona 1999. kupila taj auto za cijenu koja je bila 30-40% ispod vrijednosti tog vozila. Inače ja tužitelj s njenim roditeljima bio dobar i znao im je ponekad posuditi manji iznos novca. Tužitelj ne osporava da je njihova obiteljska kuća bračna stečevina njega i tužene i ne osporava da je udio tužene u ½ dijela te joj je spreman isplatiti na ime vrijednosti njezine ½ dijela iznos od 23.000,00 EUR, a koji iznos se dobije nakon što se odbije polovica isplaćenih kredita. Oba kredita su otplaćena, kredit u Raiffeisenbank je otplaćen u 6. mjesecu 2019., a kredit kod Addiko bank prije godinu dana. Nakon što je prestala bračna zajednica u studenom 2013., izvršena su još neka dodatna ulaganja u kuću, napravljena je ispred i iza terasa, kupljena je soba kćerki i sinu, a to je vrijednost otprilike 2-3.000 EUR-a. Odgovarajući na upite punomoćnika, tužitelj je iskazao da je radio u Auto školi Matek 26 godina i toj autoškoli davao ju najam svoje vozilo za koje mu je isplaćivana naknada. Najam vozila je bio otprilike 900,00 kn, na ime troškova goriva dobivao je do 1.000,00 kn, a plaća je bila u različitim iznosima, 2.000,00 kn, 2.500,00 kn, kako koje godine. Tužena je imala saznanja da je on podigao kredit u Raiffeisenbanci i da je namjena tog kredita uređenje kuće. Ne može se sjetiti točno koje je godine rađena fasada. Uzgojem svinja počeli su se baviti nakon 2006., kada su izgrađeni svinjci od sredstava kredita koji je podignut u Addiko banci. Odgovarajući na upite punomoćnice tužene, tužitelj je iskazao da tužena nije imala punomoć na njegovim računima. Tijekom 2008. proširio je obrt na prijevozničke usluge i tada je imao jedan kamion Mercedes, koji je kasnije prodao pa kupio drugi, a 2011. prestao je raditi. Kamion je kupio novcem koji je posudio i imao je svoje ušteđevine 2-3.000,00 EUR- a. Taj kamion je koštao 14.000,00 EUR. Račune o kupovini materijala i ostalog što je uloženo u kuću tužitelj nema, s obzirom da je do sada proteklo puno godina i te račune nije čuvao.

18. U svom iskazu na ročištu **.**.2022. GU je osporila tvrdnju tužitelja da je on posudio novac za plac od svoje sestre i brata, s obzirom da su i oni gradili kuće i sami nisu imali novca. Navela je da se plac kupio tako da je tužitelj tada radio i otplaćivao je na više rata. Kuća se gradila i uređivala također sredstvima koje je tužitelj zarađivao i njegova je zarada bilo takva da nije bilo potrebe podizanja kredita. Tužena je potvrdila navod da je 2003. podignut kredit i ona je o tome imala saznanja, jer je potpisala mjenicu. Taj kredit kod RBA podignut je s namjenom da se ta sredstva utroše na uređenje kuće. Navela je da tužitelj ništa od tih sredstava nije utrošio u kuću, već je ta sredstva kao i sredstva drugog kredita trošio za svoju ljubavnicu. Prema njezinim saznanjima, on je s njom bio u vezi od 1999., a kasnije je imala saznanja da mu to nije bila jedina izvanbračna veza. Tužena nema saznanja koliko je tužitelj zarađivao, potvrdila je navode da su se materijali kupovali čekovima, kompenzacijom i da je to otplaćivao tužitelj. Potvrdila je i navod da su s uzgojem svinja počeli 2007. te da su se u dvorištu dograđivale garaža, šupe i to na način da se kupovala jeftina cigla, a susjed je dovozio beton ispod cijene i sl. O kreditu u Addiko bank tužena je saznala u vrijeme razvoda braka. Tužena ne osporava da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu svakog u ½ dijela. Pretpostavlja da je tuženik kreditom podignutim kod Addiko bank mogao kupiti kamion. U početku je bio jedan kamion, kasnije dva pa ponovno jedan, a tužena ne zna točno koje godine je kamion kupljen. Pretpostavlja da tužitelj nije imao ušteđevine, jer kad god je tražila novac za osnovne potrepštine u kući, on nikada nije imao. Odgovarajući na poseban upit punomoćnika tužitelja, iskazala je da je 2005. promijenjena stolarija i centralno grijanje. Kad su uselili, grijali su se na drva, a centralno grijanje uvedeno je 2005., prvo je bilo na plin, a 2011. na drva. Odgovarajući na poseban upit svoje punomoćnice, tužena je iskazala da tijekom braka tužitelj i ona nisu imali zajednička sredstva, niti su se zajednički dogovarali oko ulaganja.

19. Među strankama nije sporno da su one sklopile brak 1. lipnja 1991., da je u braku rođeno troje sada punoljetne djece, da je bračna zajednica stranaka prestala 1. prosinca 2013., da je brak razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-88/2014-31 od 22. svibnja 2015. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice bio zaposlen, da tužena nije bila zaposlena, ali je radom u domaćinstvu priskrbljivala novčana sredstva i skrbila se o zajedničkoj djeci. Također, među strankama nije sporno da je tužitelj-protutuženik za vrijeme trajanja braka na svoje ime sklopio dva ugovora o kreditu (s Addiko bank d.d. Zagreb kao korisnik kredita sklopio je Ugovor broj 51400302250- 26000055882/2002 broj partije: 0025373418, koji je nakon prestanka braka redovito otplaćivao i u periodu od prestanka bračne zajednice 8. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. otplatio je ukupan iznos od 24.707,27 kuna, a za isti kredit u periodu od 1. listopada 2015. do 18. kolovoza 2020. platio je ukupan iznos od 79.190,62 kuna, te kredit kojeg je tužitelj sklopio temeljem Ugovora broj 918-50-1803725, s Raiffeisenbank d.d. Zagreb, koji je također nakon prestanka braka redovno otplaćivao i u periodu od prestanka bračne zajednice do 10. svibnja 2019. otplatio je ukupan iznos od 110.717,25 kuna, odnosno sveukupan iznos od 189.907,87 kuna). U konačnici, među strankama nije sporno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu bivših bračnih drugova, svakog u ½ dijela, što su obje parnične stranke izrijekom potvrdile u svojim iskazima danim na ročištu 11. veljače 2022. Na navedeni zaključak upućuje iz iskaz svjedoka KU, sina parničnih stranaka, u dijelu u kojem je on opisao rad svoje majke u domaćinstvu, njezinu brigu oko odgoja i podizanja djece te ga je sud u navedenom dijelu ocijenio istinitim, logičnim i uvjerljivim, što tijekom postupka nisu osporile niti parnične stranke.

20. Tužitelj-protutuženik ne osporava da je njihova obiteljska kuća bračna stečevina njega i tužene-protuutžiteljice i ne osporava da je njezin udio ½ dijela te joj je spreman isplatiti na ime vrijednosti njezine ½ dijela iznos od 23.000,00 EUR, a koji iznos se dobije nakon što se odbije polovica isplaćenih kredita. U podnesku od 23. prosinca 2024. te zaključno na ročištu 2. travnja 2025. tužitelj-protutuženik je i nadalje isticao prigovor radi prebijanja, stavljajući u prijeboj ½ dijela preostalog i otplaćenog duga s osnove kredita kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj 51400302250-26000055882/2006 broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10.510,40 EUR-a i kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj 918-50-1803725 u iznosu od 110.717,25 kuna/14.694,70 EUR-a.

21. Sukladno članku 551. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), u ovoj pravnoj stvari primjenjuju se zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja nekretnine, a sve radi razjašnjenja i utvrđenja predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu stranaka.

22. Temeljem odredbe članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89, 51/89 - pročišćeni tekst i 59/90 dalje: ZBPO), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje u ovoj pravnoj stvari (s obzirom da je nekretninu koja je predmet ovog postupka tužitelj-protutuženik kupio 26. travnja 1996., što nesporno proizlazi iz priloženog kupoprodajnog ugovora – list 13 do 15 spojenog spisa poslovni broj P Ob-327/2022), imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina. Člankom. 278. stavak 2. ZBPO-a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) a različitoj od navedene u članku 277. tog zakona je njegova posebna imovina. U smislu odredbe članka 287. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

23. U skladu s odredbom članka 7. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve kao i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom članka 219. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

24. Prema članku 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka uzeti koje su činjenice dokazane.

25. Ocjenjujući izvedene dokaze u odnosu na postavljeni zahtjev tužene- protutužiteljice radi utvrđenje bračne stečevine, iskaz tužitelja-protutuženika s ročišta 11. veljače 2022. i njegove navode tijekom postupka, kojim nije učinio spornim da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka kao bivših bračnih drugova, svakog u ½ dijela, sud smatra osnovanim zahtjev tužene- protutužiteljice da se u ovoj pravnoj stvari donese presuda kom se utvrđuje što predstavlja bračnu stečevinu i pitanje suvlasničkih dijelova pa je tako u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice u pogledu utvrđenja bračne stečevine kao i utvrđenje njezinog suvlasničkog dijela na bračnoj stečevini od ½ uz obvezu tuženika na trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice na predmetnim nekretninama, jer je iz rezultata cjelokupno provedenog postupka utvrđen doprinos tužitelja-protutuženika stjecanju zajedničke imovine u omjeru od ½ dijela i doprinos tužene-protutužiteljice u ½ dijela, što predstavlja i utvrđene idelne suvlasičke dijelove na predmetnoj nekretnini. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika NU:

26. Prema članku 2. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

27. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. prosinca 2023. tužitelj-protutuženik FU predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da bračnu stečevinu njega i tužene-protužiteljice GU, svakoga u ½ dijela predstavlja preostali i otplaćeni dug sa osnove kredita kod Addiko bank d.d. po ugovoru o kreditu broj 51400302250-26000055882/2002 broj partije 0025373418 u iznosu od 79.190,62 kuna/10.510,40 EUR-a i kod Raiffeisenbank d.d. Zagreb po Ugovoru o kreditu broj 918-50-1803725 u iznosu od 110.717,25 kuna/14.694,70 EUR-a.

28. U skladu s odredbom članka 187. ZPP-a, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (stavak 1). Prema stavku 2. citiranog članka, takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelostizahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

29. O postojanju pravnog interesa sud vodi računa po službenoj dužnosti.

30. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika proizlazi iz odredbe članka 44. stavak 1. ObZ-a, kojom je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Prema stavku 2. istog članka, ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkoga dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednoga bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine. Stavak 3. citiranog članka propisuje kako se smatra da su bračni drugovi za obveze iz stavka 1. tog članka odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drukčije ugovorili.

31. Sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika NU nije dopušten, a imajući u vidu citirane odredbe članka 187. ZPP-a te članka 44. ObZ, jer svoje je pravo tužitelj-protutuženik mogao i može ostvariti postavljanjem zahtjeva za isplatu ½ dijela dospjelih obveza po Ugovoru o kreditu broj 51400302250- 26000055882/2002 i aneksa tog ugovora kojeg je sklopio s Addiko bank d.d. te ugovoru o kreditu kreditu broj 918-50-1803725 kojeg je sklopio s Raiffeisenbank d.d. Zagreb. Naime, tužitelj-protutuženik je trenutkom plaćanja učinio isplatu za drugoga, pridržavajući pri tome pravo da naknadno tužbom (obveznopravnim zahtjevom) u redovnom sudskom postupku zatraži od tužene podmirenje učinjenog plaćanja (isplata s pravom na subrogaciju), što tužitelj tijekom ovog postupka nije učinio.

32. S obzirom na navedeno, temeljem članka 187. ZPP-a tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika odbačen je kao nedopušten.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023 – dalje: Tarifa). Uzimajući u obzir da vrijednost predmeta spora u odnosu na tužbu u predmetu P Ob-222/2020 nije utvrđena do zaključenja glavne rasprave, smatra se da je vrijednost predmeta spora u tom predmetu 50.000,00 kn/6.636,14 EUR-a (članak 40. stavak 5. ZPP-a), dok je vrijednost predmeta spora u spojenom predmetu P Ob-327/2022 koju je tužena-protutužiteljica u tužbi naznačila iznos od 26.554,57 €. Sud je priznao tuženoj-potutužiteljici trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe od 7. listopada 2022. 100 bodova (u spojenom predmetu P Ob- 32/2022), sastav odgovora na tužbu (u predmetu P Ob-222/2022), od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 7. rujna 2021. od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 16. prosinca 2021. od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 11. veljače 2022. od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 12. prosinca 2023. od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 2. prosinca 2024. od 100 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude od 100 bodova, sastava podnesaka od 21. rujna 2021. i 3. siječnja 2025. od 200 bodova, sastava podnesaka od 10. lipnja 2024. i 11. ožujka 2025. od 100 bodova, a sve prema Tbr. 8. točki 1. Tarife. Također, tuženoj-protutužiteljici priznat je trošak plaćene polovice predujma za trošak provedenog vještačenja u iznosu od 225,00 EUR-a. Sud nije priznao tuženoj-protutužiteljici zahtjev za naknadu troška pristupa na glavnu raspravu od 6. listopada 2021., s obzirom da je ista odgođena, a niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, s obzirom da nije izvjesno tko će na isto ročište pristupiti, dok Stoga je tuženoj-protutužiteljici priznat trošak paničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.475,00 EUR-a, dok je u preostalom dijelu (preko dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznoso od 5.925,00 EUR-a, za iznos od 4.350,00 EUR-a) zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen.

34. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao pod točkama II do IV izreke ovog rješenja.

Slavonski Brod, 16. svibnja 2025.

Sudac

Ante Drmić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu u 3 primjerka.

O tome obavijest:

1. Odvjetnik Krešimir Kmet, Slavonski Brod

2. Odvjetnica Alma Opačak, Slavonski Brod