REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2361/2022-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja DK, zaposlenice tužitelja, te punomoćnika tuženika Martina Vlašića, odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 1.839,06 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Croatia osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 699,08 eur zajedno sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik BK dana 26.2.1991. ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika VK upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] pa kako je istom rješenjem tužitelja od 29.4.2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu i to kao posljedica navedenog štetnog događaja u omjeru od 20%, to tužitelj trpi štetu jer mu je u razdoblju od 1.10.2019. do 31.8.2021. isplatio invalidsku mirovinu od koje 20% iznosi 13.856,37 kn (1.839,06 eur). Stoga tužitelj od tuženika potražuje isplatu navedenog iznosa zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate navodeći da mu isti odgovara za štetu temeljem odredbe čl. 161.-167. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je u konkretnom slučaju mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate navedene mirovine pa kako iz čl. 27. toga zakona proizlazi da je društvo za osiguranje obvezno tužitelju nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika, a to je samo razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to tuženik smatra da tužitelju nije nastala stvarna šteta jer je invalidska mirovina koju tužitelj u konkretnom slučaju isplaćuje svom osiguraniku utvrđena upravo zbog ozljede na radu. Pored toga, tuženik osporava i uzročnu vezu između nastanka predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate počev od dana donošenja odluke o trošku do isplate.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4- 37) kao i u spis tužitelja broj 796099 te je provedeno liječničko vještačenje (stranica 94 i 95).
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tužitelja BK nastradao u prometnoj nesreći dana 26.2.1991. koju je skrivio osiguranik tuženika AK pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj 796099 od 29.4.2011. (stranica 4-8) navedenom osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to 80% zbog bolesti, a 20% zbog ozljede na radu i to počev od 16.9.2010.
6. Međutim, sporno je postoji li uzročna veza između nastanka predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu te je li tužitelju isplatom ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 67004 od 9.2.1999., i to u utuženom razdoblju od 1.10.2019. do 31.8.2021., uopće nastala šteta koju bi mu tuženik bio u obvezi nadoknaditi.
7. Uvidom u rješenje tužitelja broj 796099 od 29.4.2011. (stranica 4-8) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja BK priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to 80% zbog bolesti, a 20% zbog ozljede na radu i to počev od 16.9.2010.
8. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu jer je o tom pravu iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati tužitelj, ali kako parnični sud u ovom sporu za naknadu štete koju tužitelj potražuje u smislu odredbi čl. 161. -167. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO) nije vezan utvrđenjima vještaka iz toga upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku invalidnosti osiguranika tužitelja, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu navedenih zakonskih odredbi, to je isto u nadležnosti parničnog suda jer stranka koja nije sudjelovala (niti je pozvana sudjelovati) u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana (odluka VSRH broj Rev-450/2021-2 od 22.2.2022.).
9. Stoga je prihvaćen dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost utvrđivanja uzročne veze između nastanka predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu provede liječničko vještačenje po vještaku medicine rada.
10. Provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Damiru Vodopivcu, specijalistu medicine rada, (stranica 94 i 95) utvrđeno je da je osiguranik tužitelja BK u predmetnom štetnom događaju zadobio potres mozga, prijelom nosnih kostiju, prijelom desne ključne kosti, natučenje glave oko desnog oka sa potkožnim krvarenjem kapaka te natučenje grudnog koša, dok se je naknadno utvrdio i razvoj manjeg krvarenja ispod tvrde moždane ovojnice. Ovaj vještak navodi da je osiguraniku tužitelja 7 mjeseci potom izdana liječnička potvrda da je radno sposoban, ali ne i za teške fizičke poslove s time da je krajem studenoga 2009. zadobio krvarenje u mozgovinu sa posljedičnim razvojem slabosti desne strane tijela, senzomotorne afazije i psihoorganskog sindroma u tolikoj mjeri da nije bio sposoban samostalno se skrbiti o sebi. Temeljem navedenoga, ovaj vještak smatra da ne postoji uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu jer je isti po štetnom događaju nastavio raditi do razvoja krvarenja u mozgovini koje posljedice su ga invalidizirale u tolikoj mjeri da mu je bila potrebna pomoć pri oblačenju i održavanju higijene.
11. Navedeni nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da je tuženik u podnesku od 3.10.2024. (stranica 105-108) izričito naveo da je s ovakvim nalazom i mišljenjem vještaka suglasan s time da mu niti tužitelj nije prigovorio, već je samo u podnesku od 30.9.2024. (stranica 100 i 101) naveo kako je on, kao nadležno tijelo, u provedenom upravnom postupku već utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja svoga osiguranika u omjeru od 20% pa da parnični sud temeljem odredbe čl. 12. st. 1. ZPP- a nije ovlašten ponovno odlučivati o navedenom.
12. Kako je, dakle, u ovome postupku utvrđeno da ozljede koje je osiguranik tužitelja BK zadobio u prometnoj nesreći od 26.2.1991. nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim umirovljenjem, to je već zbog navedenoga tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim u cijelosti pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.
13. Pri tome se napominje da bi navedeni tužbeni zahtjev bio neosnovan i u slučaju da je ovakva uzročno-posljedična veza i utvrđena.
14. Naime, ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a uvidom u rješenje tužitelja broj 796099 od 29.4.2011. (stranica 4-8) je utvrđeno da je osiguraniku tužitelja BK priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad i to 80% zbog bolesti, a ovih 20% zbog ozljede na radu, to je jasno da u konkretnom slučaju ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju bio u obvezi tužitelju nadoknaditi.
15. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 3.10.2024. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištu 3.4.2025. u iznosu 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur, dok trošak liječničkog vještačenja iznosi 199,08 eur pa to sveukupno daje iznos od 699,08 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška.
16. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je priznato pravo na zatezne kamate od 16.5.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- punomoćnicima tuženika
