REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-601/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika UI, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika UI podnesenoj putem branitelja Jaša Krausa, odvjetnika iz Zagreba protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1117/2021-85 od 11. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika UI, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1117/2021-85 od 11. listopada 2023. temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog protiv optuženika UI od 17. svibnja 2021.

1.1. Istom presudom je optuženik UI oglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - spolnim uznemiravanjem iz čl. 156. st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci.

1.2. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku UI izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 godine, od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Temeljem odredbe čl. 54 KZ/11 optuženiku UI je u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude uračunato vrijeme provedeno za vrijeme uhićenja od 23. travnja 2021. do 24. travnja 2021.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik UI je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. i t. 8. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 200,00 eura, koje troškove je obvezan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik UI putem branitelja Jaše Krausa, odvjetnika iz Zagreba iz razloga predviđenih u čl. 467. st. 1. t. 1. t. 2. i t. 3. ZKP/08 s prijedlogom da se uvaži žalba i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-710/2023-3 od 20. prosinca 2023. vratilo spis.

5. Žalba optuženika UI nije osnovana.

6. Žalitelj optuženik UI smatra da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da je presudom utvrđeno da je optuženik UI u nakani uspostavljanja intimne veze s II koja je obavljala studentsku praksu u navedenoj udruzi, kojoj je bio nadređen, a protivno njene volje uporno postavljao pitanja o privatnom seksualnom životu i to ima li dečka, te ima li ga želju prevariti. To da je u suprotnosti sa iskazima svjedoka jer je svjedokinja VI prilikom ispitivanja dana 15.studenog 2022. navela da se sjeća jedne teme o braku kada je optuženik UI rekao da je uredu da muškarac tijekom braka vara ženu, te da je II rekla da je u vezi i da ima dečka.

7. Navedeno nije u suprotnosti s utvrđenjem da je optuženik UI postavljao pitanja o privatnom seksualnom životu i temama varanja. Obzirom da se o toj temi razgovaralo i prije nego što su optuženik UI i oštećena II ostali sami žalitelj optuženik UI smatra da su netočno utvrđene činjenice. U ovom djelu se radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitne povrede odredba kaznenog postupka. Razlozi koje je dao vezano uz odlučne činjenice prvostupanjski nisu proturječni ni u koliziji s izvedenim dokazima i nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 niti pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

8. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja optuženika UI da je prvostupanjski sud nekritički i bez obrazloženja prihvatio iskaz oštećene II. Prvostupanjski sud je iskaz oštećene detaljno analizirao, te ga usporedio sa drugim dokazima kojima je isti suglasan. Tvrdnja žalitelja da je iskaz oštećene vezano uz telefonski razgovor nakon događaja u suprotnosti s ispisom poziva jer da je isti trajao 2 minute 36 sekundi nije u proturječju s navodima oštećene obzirom da ona nije iskazivala o trajanju razgovora, a navedeno nije ni odlučna činjenica.

9. Nisu ni prihvatljive tvrdnje žalitelja optuženika UI da je iskaz oštećene u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka i ispravama, te da je nevjerodostojan. Naprotiv iskaz oštećene suglasan je iskazu svjedokinje VI vezano uz ponašanje i razgovor optuženika UI prije nego što su žrtva i on ostali nasamo, te VI potvrđuje da joj je oštećena ispričala vezano uz radnje koje je optuženik UI poduzeo dok su bili nasamo.

10. Svjedokinja VI nazočila je dijelu razgovora prije nego što je oštećena II sama ostala u prostoriji sa optuženikom UI, te njezin iskaz potvrđuje da je optuženik UI neprimjereno oštećenu II koja je kao studentica Edukacijskog rehabilitacijskog fakulteta bila u obvezi dva sata dnevno raditi u udruzi "Plavi telefon", ispitivao o njezinim osobnim prilikama. Reakciju oštećene, plač i uznemirenost oštećene potvrdila je i tajnica Udruge.

11. Iz iskaza oštećene II prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik UI kolegici VI rekao da može ići, a nakon što su ostali sami upućivao neprimjerena pitanja koja se tiču njezinog seksualnog života ima li dečka, da li je seksualno aktivna, a potom nastavio sa sve neugodnijim pitanjima, koja joj je najdraža seksualna poza, govorio da joj se vidi u osmjehu da nije seksualno zadovoljna, te isplazio jezik i počeo plaziti sa njime rekavši da je jezik najopasnija stvar, a da je najgore što joj se može desiti da joj se svidi. Njoj je postalo neugodno i maknula je pogled na što je rekao "II gledaj me u oči dok ti govorim", te je pitao da li je imala kakve fantazije sa starcem, a kada mu je odgovorila ne, on joj se obratio s upitom je li sigurna. U prostoriji gdje su se nalazili da se nalazila i ploča za pikado te joj je u tri navrata predložio da igraju pikado pa ako izgubi da treba spavati sa njim. Pitao ju je želi li prevariti dečka, rekavši joj da će sa njim biti bolje i da će to biti njihova tajna za koju nitko neće saznati, te da će on biti dominantan i da će joj se to svidjeti. U detalje ju je ispitivao o seksualnom životu koliko često ima odnose, gdje i na kojim mjestima, je li stvarno seksualno zadovoljna jer da on vidi da nije. Nakon što mu je u više navrata rekla da ne želi sa njim razgovarati o intimi digla se sa stolice i krenula prema izlaznim vratima iz prostorije, a kada je optuženik UI krenuo za njom, pretekao i stao ispred vrata, zagrlio je sa dvije ruke, pritisnuo uz sebe čvrsto ju obuhvativši stavio svoju nogu među njene noge, a ona ga je odgurnula i izišla iz prostorije. Nakon što je izišla otišla je na policiju i prijavila događaj, a zbog preživljene traume morala je otići u drugu udrugu volontirati, ali to nije odmah uspjela pa je predmet prenijela u sljedeću godinu. O događaju je ispričala majci i prijateljici PI koja je savjetovala da događaj prijavi policiji, a majka je obavijestila fakultet o događaju, nakon čega je fakultet prekinuo suradnju sa udrugom "Plavi telefon". Uz to oštećena je prije nego što je otišla prijaviti na policiju nazvala i tajnicu Udruge i pitala da li je imala neugodnosti s optuženikom UI, a ona da na to pitanje nije djelovala iznenađeno. Kolegica VI nije imala neugodno iskustvo s optuženikom, dok je na fakultetu u razgovoru joj se još jedna kolegica požalila na neugodno iskustvo. Navela je da nije mogla vjerovati da joj se tako nešto dogodilo u udruzi "Plavi telefon" i to baš od strane osnivača.

12. Svjedokinja VI potvrdila je da joj se oštećena II požalila vezano uz postupanje optuženika UI da je jednom prilikom nasrnuo na nju i htio razgovarati sa njom o osobnim sferama života pa i o njezinom seksualnom životu, te da joj je rekla kako je pokušao staviti nogu između njezinih nogu. To da se dogodilo na dan kada su obje bile u Udruzi, a kada je svjedokinja otišla pola sata ranije dok je II ostala nasamo sa njime.

13. Obzirom je svjedokinja VI otišla ranije to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio činjenice temeljem iskaza oštećene II, a svjedokinja VI je suglasno kao i oštećena opisala postupanje optuženika UI i razgovor prije nego što je ona otišla, te u tom dijelu nema kolizije kako to tvrdi žalitelj, kao ni u dijelu u kojem opisuje ono što je njoj ispričala žrtva.

14. Također je svjedokinja FI koja je bila zaposlena na radnom mjestu tajnice Udruge saslušana kao svjedok potvrdila navode žrtve da je II nazvala na telefon da je bila uplakana i rekla da će prijaviti optuženika UI za seksualno uznemiravanje. Da je nepovezano govorila jer je bila uplakana. Barbarina majka i II pitale su je da li je ona imala neugodnih iskustva sa optuženikom UI na što je ona odgovorila da nije. U vrijeme dok je radila nitko drugi od studenata niti volontera joj se nije požalio na postupanje optuženika UI.

15. Obzirom da svjedokinja FI suglasno, kao i oštećena, iskazuje da joj se žrtva obratila, te opisuje da je žrtva bila uznemirena, da je plakala i da se zbog događaja obratila policiji, valjano je prvostupanjski sud cijenio iskaz oštećene II kao istinit i vjerodostojan, koncizan i životan. Iskaz svjedoka u suglasnosti je sa iskazom svjedoka VI i FI koje je prihvatio kao logične i životne, a za razliku od svjedoka EI, sina optuženika.

16. Da je optuženik UI spolno uznemiravao verbalno, ali i neverbalno tj. fizički grljenjem i guranjem noge između njezinih nogu suprotno volji oštećene proizlazi iz njezinog iskaza te da je takvo postupanje izazvalo povredu dostojanstva osobi te ponižavajuće i uvredljivo okruženje proizlazi iz iskaza žrtve, ali i iskaza svjedoka koji potvrđuju da je bila uznemirena i da je plakala. Oštećena je objasnila kako je zbog sramote i straha otišla iz udruge te nije obavila praksu u Udruzi tijekom te nastavne godine, upravo zbog postupanja optuženika UI.

17. Stoga tvrdnje žalitelja nemaju potkrijepe u izvedenim dokazima i ne dovode u pitanje način ocjene izvedenih dokaza, kao ni pravilnost utvrđenih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza oštećene žrtve II.

18. Žalitelj smatra da optuženik UI nije bio nadređen žrtvi obzirom se radilo o kratkotrajnoj praksi na koju je ona dolazila u Udrugu u sklopu fakultetskog obrazovanja, obzirom da optuženik UI nije izdavao potvrde. Pogrešno smatra žalitelj da dvojbu glede postojanja nadređenosti kao bitnog obilježja kaznenog djela, prvostupanjski sud trebao razriješiti u korist optuženika, te detaljnije obrazložiti.

19. Prilikom obrazlaganja pojma nadređenosti prvostupanjski sud je detaljno i pravilno obrazložio ulogu optuženika UI kao predsjednika Udruge i mentora vezano uz praksu koju su studenti obavljali, a za što su u konačnici dobili potrebnu potvrdu za izborni predmet na fakultetu za koje je volonterski rad bio obvezan.

20. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik UI iskoristio svoj nadređeni položaj u odnosu na žrtvu budući je optuženik UI bio predsjednik Udruge "Plavi telefon" i mentor volonterima, studentima tj. žrtvi II. Osnovano utvrđuje da navedeno proizlazi iz obrane optuženika UI, ali i iskaza ispitanih svjedoka te materijalne dokumentacije. Kao predsjednik Udruge zastupao je udrugu i odlučivao o studentima i volonterima koji su obavljali praksu u Udruzi pa je postojao odnos nadređenosti optuženika UI prema žrtvi II. Ona je kao studentica pohađala fakultet u kojem je imala izborni predmet Kolegij volonterski rad, te je bila u obvezi volontirati u nekoj od udruga. Nakon obavljene prakse studentima se upisivalo koliko su odradili i dostavljali su potvrde fakultetu te je razvidno da je oštećenoj bilo u interesu da dolazi i odrađuje praksu i u konačnici da o tome dobije konačnu potvrdu, ali je zbog postupanja optuženika UI odustala od daljnjeg volontiranja u toj Udruzi. Žalitelj ističe da optuženik UI nije osobno izdavao potvrde no za ocjenu uloge optuženika UI, te odnos nadređenosti u odnosu na žrtvu, nije od značaja činjenica da li on osobno izdaje potvrdu o praksi. Prvostupanjski sud pri tom ne obrazlaže da bi optuženik UI osobno izdavao potvrde već navodi da je odlučivao kao mentor i predsjednik udruge optuženik. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao njegov položaj predsjednika Udruge "Plavi telefon" te okolnost da je on bio mentor žrtvi jer je u sklopu te Udruge obavljala potrebnu praksu.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice pa tako i činjenicu da je postojao odnos nadređenosti optuženika UI predsjednika Udruge u odnosu na žrtvu studenticu II koja je praksu trebala obaviti u Udruzi. Uz to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i sve ostale činjenice temeljem iskaza žrtve utvrdivši da je spolno optuženik UI uznemiravao drugu osobu kojoj je nadređen, te utvrdio u radnjama optuženika UI sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela protiv spolne slobode - spolnim uznemiravanjem iz čl. 156. st. 1. KZ/11 kojeg je počinio sa izravnom namjerom svjestan svih okolnosti počinjenja djela i htijući ga.

22. Budući da žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi, sud je presudu ispitao i iz tog žalbenog osnova, te utvrdio da izrečena kazna zatvora od 7 mjeseci je primjerena. Naime, za kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora do 2 godine. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je optuženiku UI kao olakotno cijenio da je isti otac jednog maloljetnog djeteta, da je neosuđivan, te da se djelo može promatrati kao izolirani događaj u njegovom životu. Otegotno mu je cijenio bezobzirnost, nekritičnost u postupanju prema oštećenoj II, te da je bio direktor Udruge "Plavi telefon" koja provodi široki raspon programa koji se bave razvijanjem socijalnih, životnih vještina djece i mladih, prevenciju o ovisnosti, promocijom mentalnog zdravlja, pomaganjem osobama s invaliditetom, te pružanju podrške razvoja djece i mladih u zadovoljne i odgovorne odrasle ljude, te je optuženik UI trebao služiti kao primjer i mentor studentima.

23. Prilikom odmjere sankcije u visini od 7 mjeseci kazne zatvora pravilno je cijenio prvostupanjski sud prijašnji život optuženika UI njegove osobne prilike te ponašanje nakon počinjenja djela, stupanj krivnje tj. da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, te visoki stupanj kriminalne volje. Na navedenu sankciju primijenio je uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 godine obzirom na neosuđivanost optuženika UI te je valjano procijenio da će se i takvom sankcijom zadovoljiti zahtjevi generalne i individualne prevencije.

24. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

25. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 16. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna