REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-1016/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područna ustrojstvena jedinica Koprivnica, Hrvatske državnosti 3, OIB 02958272670, zastupan po voditelju GV, OIB [osobni identifikacijski broj], punomoćniku po zaposlenju, iz Koprivnice, protiv 1.tužene AV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.tuženika [obrt] strojeva, Istarska ulica 35, Križevci, OIB: 82906842080, radi plateža, nakon dovršenog postupka na glavnoj raspravi dana 25. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja OV osobno, 1.tužene osobno, 2.tužene po punomoćniku, a koja presuda je objavljena dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12.09.2024. g. s početkom rada od 16.09.2024. godine, a kojeg su sklopili AV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i [obrt], obrt za proizvodnju i servis strojeva, Istarska ulica 35, Križevci, OIB: 82906842080 zastupan po vl. KV ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu dana 19. studenog 2024. godine u kojoj u bitnome navodi da su 1.tužena i 2.tuženi 12. rujna 2024. godine sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog radnika u skladištu, kojim je određeno da radnik započinje s radom 16. rujna 2024. godine, a radni odnos se zasniva na određeno vrijeme do 15. listopada 2024. godine. 1.tužena je 16. rujna 2024. godine prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba u radnom odnosu kod 2.tuženika te je podnijela zahtjev za naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad za rujan i listopad 2024. godine, a 16. listopada 2024. godine je izvršena odjava 1.tužene iz radnog odnosa kod 2.tuženika. Nadalje navodi da je liječničko povjerenstvo tužitelja svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 11.11.2024. godine utvrdilo uvidom u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton 1.tužene i službenu bazu podataka da je ista bila radno nesposobna u trenutku zasnivanja ranog odnosa na određeno vrijeme. Tužitelj smatra da su 1.tužena i 2.tuženik zasnovali radni odnos od 16.9.2024. godine samo da bi 1.tužena ostvarila pravo na naknadu plaće, odnosno koristila prava na naknadu plaće temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, na teret sredstava zavoda, a ne obavljanja radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit. Predlaže da sud presudom utvrdi da je predmetni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme ništetan.

2. U odgovoru na tužbu 1.tužena AV navela je da je kao mlada osoba koja je završila srednju školu krenula za traženjem bilo kakvog posla, a obzirom se trenutno nisu tražili fitofarmaceuti što je bilo zanimanje za koje se školovala, u dogovoru sa svojim partnerom koji je također radio kod 2.tuženika se prijavila na radno mjesto pomoćnog radnika u skladištu, jer joj je nevjenčani partner rekao da 2.tuženik traži na mjesec dana osobu koja bi počistila skladište i sortirala robu u skladištu, uz prijavu na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. U vrijeme razgovora sa odgovornom osobom 2.tuženika, krajem rujna 2024. godine ni sama još nije posumnjala u mogućnost trudnoće, no kako je vrijeme prolazilo osobno se nije osjećala najbolje te je otišla na pregled kod doktorice opće prakse koja ju je uputila i na ginekološki pregled, a odlaskom kod ginekologa saznala je da je ostala u drugom stanju. Međutim obzirom da se dobro osjećala odlučila je zaposliti se i odraditi tih mjesec dana i to bi sve bilo uredu da se nisu javile komplikacije, navedene u priloženom otpusnom pismu. Moli da joj se tužba ne stavlja na teret jer nije imala namjeru oštetiti tužitelja, niti poslodavca, čak nije niti imala saznanja kao mlada osoba o pravima trudnica već je prema uputama HZZO-a za navedeno stanje priložila dokumentaciju za korištenje bolovanja, a već je bila zaposlena kod 2.tuženika.

3. U svom odgovoru na tužbu 2. tuženi osporava navode tužitelja da bi zlonamjerno koristili državne institucije i podilazili radnicima kako bi isti ostvarili određena prava, u konkretnom slučaju prava na naknadu plaće i prava na rodiljni i roditeljski dopust. U vrijeme sklapanja Ugovora o radu 2.tuženom je trebala radna snaga za određene poslove zbog preseljenja pogona i to na kraće vrijeme, a poklopila se situacija da bi 1.tuženoj izdavanjem potvrde od 18. rujna 2024. godine bolovanje bilo otvoreno sa danom 16. rujna 2024. godine, danom početka rada kod 2.tuženika, te je 2.tuženik tek 16. rujna 2024. godine saznano da 1.tužena neće pristupiti na radno mjesto po Ugovoru o radu, a kako je Ugovor bio sklopljen na mjesec dana isti nije raskinut, jer zakon izričito zabranjuje raskidanje Ugovora o radu sa trudnom osobom. Smatra da poslodavac nije dužan, štoviše niti ne smije postavljati pitanja prilikom zapošljavanja koja bi se mogla smatrati diskriminacijom radnice, a pogotovo trudnice, a 2.tuženiku sklapanjem predmetnog Ugovora o radu nije postojala niti najmanja namjera nanijeti štetu prema bilo kome. Navodi da je 2.tuženik nakon što je 1.tužena zatražila dokumentaciju vezanu za svoj zahtjev tužitelju isto i omogućili, kao što su prema dostavljenim potvrdama i izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad kao poslodavci obračunali plaće za 9 i 10 mjesec 2024. godine 1.tuženoj.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis te je pročitan sadržaj spisa i to Ugovor o radu na određeno vrijeme, izvješće o privremenoj nesposobnosti, uputnica i liječnika dokumentacija /list 3-14/, potvrda, izvješća, obračun plaće, ugovor, otpusno pismo /list 15-21/, specijalistički nalaz, povijest bolesti /list 33-37/, ugovor obrta /44-49/ te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka GVĐ /52-53/ i 1. tužene AV /53/.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da su 1.tužena AV i 2. tuženi [obrt] strojeva 12. rujna 2024. godine sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog radnika u skladištu, kojim je određeno da radnik započinje s radom 16. rujna 2024. godine, a radni odnos se zasniva na određeno vrijeme do 15. listopada 2024. godine. Nije sporno ni da je 1.tužena 16. rujna 2024. godine prijavljena na obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba u radnom odnosu kod 2. tuženika te je podnijela zahtjev za naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad za rujan i listopad 2024. godine, a 16. listopada 2024. godine je izvršena odjava 1.tužene iz radnog odnosa kod 2. tuženika. Nije sporno ni da je liječničko povjerenstvo tužitelja svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 11.11.2024. godine utvrdilo uvidom u medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton 1.tužene i službenu bazu podataka da je ista bila radno nesposobna u trenutku zasnivanja ranog odnosa na određeno vrijeme.

8. Iz priložene medicinske dokumentacije-otpusnog pisma /31/, proizlazi da je 1.tužena primljena u Opću bolnicu u Bjelovaru 18. 09. 2024. zbog ultrazvučno suspektne fetalne malformacije, da je biometrijom plodu utvrđeno da je plod bez prikaza nosne kosti, da je u predjelu vrata cistični higrom 17x9mm, da se zbog neuspjele trudnoće izvršila indukcija pobačaja, došlo je do spontane ekspulzije ploda te nakon pobačaja je učinjena revizija kavuma po BOOmute je 20. 09. 2024. pacijentica zbog dobrog općeg stanja otpuštena kući.

10. IV, 1.tužena, saslušana kao stranka na ročištu od 25. travnja 2025. iskazivala je :

"Ja sam 2024. godine završila srednju školu, i tražila sam zaposlenje. Ja sam u to vrijeme bila trudna ali mi je zdravstveno stanje bilo u redu i mislila sam da mogu obavljati posao po predmetnom ugovoru. Dok sam bila na razgovoru za predmetno zaposlenje sa mojom trudnoćom je sve bilo uredu, tako da sam 16. rujna 2024. godine došla na posao, odradila sam puno radno vrijeme ali se nisam osjećala dobro te sam otišla na pregled kod svog ginekologa, koji me je uputio na pregled specijalisti, otišla sam na pregled u Bjelovar gdje mi je utvrđeno da plod ima zadebljanje na vratu, ja sam odmah ostala u bolnici, izvršene su pretrage, gdje mi je rečeno da nažalost plodu prestalo kucati srce te se morala izvršiti kriritaža i plod ukloniti. Ja sam sve skupa bila u bolnici tri dana nakon toga sam bila kod kuće na bolovanju, još nakon 10 dana sam se vratila na posao i odradila Ugovor do kraja."

11. Svjedok GVĐ saslušana na istom ročištu iskazivala je: "Ja sam kao administrator firme 2.tuženika upoznata sa predmetnim slučajem zapošljavanja 1.tužene AV jer je društvo 2.tuženika u rujnu 2024. godine trebalo jednog zaposlenika na kraći rok od 15 do 30 dana jer se poslovanje obrta selilo iz prostora u zgradi bivšeg Čelika u Križevcima u drugi prostor u Velikom Ravnu, preseljenje je već bilo izvršeno ali nam je trebala pomoć u sređivanju skladišta u to vrijeme je naš skladištar bio na bolovanju, pa nam je jedan naš kolega na poslu NV predložio da zaposlimo 1.tuženu jer ju je od ranije poznavao, zajedno su išli u školu i znao je da traži posao. Nama je trebala pažljiva i pedantna osoba za preslagivanje registratora koji su preseljeni iz Križevaca, ja sam obavila intervju sa tuženom i činilo mi se da je ista prikladna osoba za zapošljavanje na određeno vrijeme radi obavljanja tih poslova. Ja nisam pitala prilikom razgovora 1.tuženu da li je u drugom stanju, a predma odredbama Zakona o radu to ne bi niti smjela učiniti, 1.tužena mi to nije spomenula, te smo zaključili Ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 16. rujna 2024. godine do 15. listopada 2024. godine. 1.tužena je došla na posao 16. rujna 2024. godine i nakon jednog ili dva dana je donijela papire kojima joj je otvoreno bolovanje zbog komplikacija u trudnoći time da smo mi još razgovarali da bi 1.tužena bez obzira na trudnoću mogla dolaziti na posao i raditi ukoliko bi bilo sve u redu vezano za njenu trudnoću. Zbog komplikacija u trudnoći bilo je 1.tuženoj nužno napraviti kiritažu, te se ista nakon dva tjedna vratila na posao i odradila Ugovor o radu do kraja do 15. listopada 2024. godine. Naknadno 1.tužena više nije radila u obrtu 2.tuženika. Na posebno pitanje pun. tužiteljice odgovaram da iako je 1.tužna 16. rujna 2024. godine otvoreno bolovanje da je ona taj cijeli radni dan bila na poslu pa joj je nakon radnog vremena otvoreno bolovanje."

12. Obzirom da iz priložene medicinske dokumentacije i iskaza saslušanog svjedoka kojoj je sud poklonio vjeru zbog jasnog i logičnog iskazivanja, kao i iskaza 1. tužene proizlazi da je 1. tužena pristupila na radno mjesto 16. rujna 2024., odradila radno vrijeme u cijelosti, da je zbog toga što se nije osjećala dobro pregledana kod svojeg ginekologa i zbog komplikacije u trudnoći, ultrazvučno suspektne fetalne malformacije upućena na bolničko liječenje, gdje je utvrđeno da je plod bez prikaza nosne kosti, da se u predjelu vrata nalazi cistični higrom 17x9mm, nakon čega joj je zbog neuspjele trudnoće izvršena indukcija pobačaja te revizija kavuma, da je 20. 09. 2024. otpuštena na kućno liječenje i zakazan pregled za 2 tjedna, nakon čega se vratila na posao i odradila još 10 radnih dana do isteka ugovora sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti da bi se predmetni Ugovor o radu utvrdio ništetnim.

13. Nadalje, obzirom da trudnoća nije bolest već stanje u kojem se žena nalazi, te da iz sama činjenica što je 1. tužena u vrijeme sklapanja Ugovora o radu na određeno vrijeme bila trudna, ne znači da ista nije bila sposobna za obavljanje poslova pomoćnog radnika u skladištu, na određeno vrijeme od 16. rujna 2024. godine, a radni odnos se zasniva na određeno vrijeme do 15. listopada 2024. godine, slaganja registratora čišćenja prostorija i sl. koje radno mjesto prema mišljenju suda ne zahtjeva veće fizičke napore, a 1. tužena u vrijeme sklapanja Ugovora je bila u fazi rane trudnoće, bez komplikacija.

14. Tužitelj u tužbi traži da sud utvrdi ništetnost Ugovora o radu. Člankom 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 75/18, 29/18/ propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Tuženik u tužbi ne obrazlaže da li smatra da je Ugovor o radu protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Tvrdi da je ništetan iz razloga što je 1.tužena u trenutku zaključenja ugovora bila trudna, pa prema tome radno nesposobna. Ovakvo stajalište tužitelja ne može se prihvatiti. Ugovor o radu zaključen je sukladno odredbama Zakona o radu i ima sve potrebno što mora takav ugovor sadržavati. Trudnoća se ne smatra bolešću već stanjem u kojem se žena nalazi.

15. Imajući u vidu sve naprijed izneseno sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je predmetni Ugovor o radu ništetan stoga ga je u cijelosti odbio s tužbenim zahtjevom.

16. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 16. svibnja 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).