REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-7658/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska 24, Zagreb zastupan po punomoćnicima OE, KE, ĆE, Mariji Radelja i Mariji Vujasin, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KOŽUL i PETRINOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja NE, dipl. pravnika, zaposlenika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Maria Puškara, odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Dužan je tuženik platiti tužitelju iznos od 3.144,60 eura sa zakonskim kamatama, računajući od 01.12.2024. pa nadalje prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine do isplate sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i da mu se u istom roku podmire svi parnični troškovi."

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, da naknadi tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB:52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 16. svibnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik HZMO-a CE stradao u prometnoj nesreći 19.12.2005. koju je prouzrokovao FE upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika u vrijeme štetnog događaja.

Rješenjem broj 41219 od 28.3.2011. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj ističe da je uputio odštetni zahtjev tuženiku u svoti od 3.144,60 eura te da tuženik nije postupio po odštetnom zahtjevu. Tužitelj ističe da ovom tužbom utužuje stvarnu štetu kroz isplaćene novčane iznose za invalidsku mirovinu u vremenu od 1.1.2022. do 30.11.2024. u iznosu od 3.144,60 eur. Tužitelj ističe da je tuženik ranije po odštetnim zahtjevima tužitelja uredno namirivao štetu za razdoblje od 23.3.2011. do 31.12.2021. tako da se za razdoblje od 1.1.2022. do 30.11.2024. radi o nastavnoj šteti. Tužitelj smatra da je tuženik temeljem čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013) odgovoran za počinjenu štetu jer je do ozljede osiguranika došlo uslijed odgovornosti štetnika zbog prometne nesreće od 19.12.2005.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 2 spisa) predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja cit. kao u izreci tč. I.

2. Tuženik (list 82-85) ističe da što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama.

Dakle, tuženik ističe da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Tuženik osporava postojanje svoje obveze naknade štete tužitelju iz razloga nepostojanja razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a sve imajući u vidu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP).

Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i nadoknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u obračun isplate mirovina za razdoblje 1.1.2022. do 30.11.2024. HZMO, mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti, odštetni zahtjev tužitelja tuženiku, rješenje HZMO, Područne službe u Dubrovniku od 28.3.2011. broj spisa 41219, zapisnik o očevidu MUP-a RH od 19.12.2005., situacijski plan, primjerke sudskih odluka kao primjere iz sudske prakse, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Na ročištu 9.4.2025. – list 149 spisa stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Između stranaka (ročište 9.4.2025. – list 147-148 spisa) između stranaka utvrđuje se nespornim da se radi o ozljedi izvan rada.

Tuženik (list 148) povlači prijedlog za vještačenjem na okolnost doprinosa osiguranika tužitelja tj. povlači prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja, zajedno s vještačenjem po vještaku toksikologu na okolnost utjecaja konzumacije droga na sposobnost upravljanja vozilom.

Tuženik ističe kako tužitelj do dana održavanja ročišta od 9. travnja 2025. nije dokazao da mu je šteta uopće i nastala s obzirom da nije dokazao da je razmjerni iznos mirovine koju je isplaćivao svojem osiguraniku vezano za ozljedu izvan rada bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje radi umirovljenja zbog povrede na radu. Tuženik povlači prigovor doprinosa osiguranika tužitelja. Tuženik se protivi navodima tužitelja s obzirom dostavljeni obračun isplate mirovine ne predstavlja dokaz visine nastale štete u smislu primjene odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelju bi nastala šteta isključivo u dijelu u kojem bi razmjerni iznos mirovine koju je isplaćivao svom osiguraniku vezano za ozljedu izvan rada bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, u smislu primjene odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik ističe da je teret dokaza navedene razlike upravo na tužitelju koji tvrdi da mu je šteta nastala. Tuženik ističe da teret dokaza nije na njemu tj. nije na tuženiku da dokazuje tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj nije predložio odgovarajuće vještačenje.

Tužitelj pojašnjava da se u tužbi i tužbenom zahtjevu poziva isključivo na Zakon o mirovinskom osiguranju pa tako se i ta stvarna šteta po obračunu koji je dostavljen odnosno i visina te štete uređuje pravilima ZOMO, a ne ZOOP-a kako predlaže tuženik. Tužitelj pojašnjava da potražuje sve ono što je isplatio s osnova invalidske mirovine u tom utuženom razdoblju i stoga ističe da ne predlaže financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja da li bi invalidska mirovina bila veća od one koja bi bila utvrđena da se radi o ozljedi na radu.

6. Teret dokaza je na tužitelju, tužitelj je taj koji je dužan dokazati osnovanost i opravdanost visine svojeg potraživanja.

7. Iz zapisnika o očevidu MUPa RH (list 13 spisa) utvrđeno je da je CE ozlijeđen u prometnoj nesreći 19.12.2005., a vozilo drugog sudionika nesreće FE bilo je u trenutku nesreće osigurano kod tuženika.

8. Iz rješenja HZMO (nije navedena klauzula pravomoćnosti), Područna služba u Dubrovniku ( list 10 spisa) broj: 41219 od 28.3.2011. godine vidljivo je da je osiguraniku tužitelja ČE priznato počevši od 4.2.2011. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 331,59 kn mjesečno. Zbog ozljede izvan rada nastala mu je profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije dugotrajno stajanje, dugotrajno hodanje, rad na visini i rad na neravnom terenu.

Isplata ove mirovine pripada korisniku od 23. ožujka 2011. od prvog idućeg dana od dana kada je rješenje od 24.2.2011. postalo pravomoćno. Kontrolni pregled obavit će se u veljači 2012. Ova mirovina isplaćivat će se iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesečno unatrag.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti ( list 6 spisa) HZMO, Područna služba u Dubrovniku te ( list 4 spisa) mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju HZMO nalaza i mišljenja o invalidnosti vidljivo je da invalidnost postoji, postoji profesionalna nesposobnost za rad uz kontraindikacije: dugotrajno stajanje, dugotrajno hodanje, rad na visini i rad na neravnom terenu.

10. Iz obračuna HZMO (list 3 spisa) vidljivo je da su za ČE – osiguranu osobu isplaćena sredstva i to

- za razdoblje od 1.1.2022. do 30.6.2022. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 420,16 eur

- za razdoblje od 1.7.2022. do 31.12.2022. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 446,12 eur

- za razdoblje od 1.1.2023. do 30.6.2023. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 470,16 eur

- za razdoblje od 1.7.2023. do 31.12.2023. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 509,46 eur

- za razdoblje od 1.1.2024. do 30.6.2024. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 530,76 eur

- za razdoblje od 1.7.2024. do 18.10.2024. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 342,07 eur

- za razdoblje od 19.10.2024. do 30.11.2024. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 425,87 eur

- UKUPNO ISPLAĆENO ZA RAZDOBLJE 1.1.2022. do 30.11.2024. 3.144,60 eur

11. Iz dopisa tužitelja tuženiku od 3.12.2024. ( list 9 spisa – sa preslikom povratnice o zaprimanju – list 152) vidljivo je da je prije utuženja od 23.12.2024. tužitelj pozvao tuženika na isplatu utuženog potraživanja.

12. Valja istaći da za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Tužitelj ovom tužbom traži regresnu isplatu invalidske mirovine za razdoblje 1.1.2022. do 30.11.2024., a koje je (list 147) isplatio osiguraniku tužitelja ČE. Prema čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st. 2. se određuje da se stvarnom štetu smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Prema tome, kako tužitelj na kojemu je teret dokaza nije dokazao visinu potraživanja (primjerice financijskim vještačenjem) sukladno odredbi čl. 27 st. 3 ZOOP, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi:

"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

13. Obračun isplata na teret HZMO od 3.12.2024. (list 3 spisa) tužitelja jest obračun sačinjen za potrebe postupka naknade štete pa nije javna isprava. Knjigovodstvena dokumentacija tužitelja predstavlja ispravu koja nije javna (bez obzira što je na njoj navedeno da ima značenje javne isprave) te za nju ne vrijedi presumpcija istinitosti iz čl. 230.st.1. ZPP u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku te u tom slučaju teret dokazivanja glede plaćanja i visine isplaćenog na HZMO tj. tužitelju. Uzgred, za napomenuti je da u konkretnoj situaciji cit. obračun jest isprava tužitelja, ali nije javna isprava. Naime, tuženik ističe (list 138 spisa) kako obračun mirovine izrađen po tužitelju sam po sebi nije dokaz da je u njemu navedeni iznos zaista i isplaćen osiguraniku tužitelja kao što to pokušava prikazati tužitelj, neovisno o tome predstavlja li isti ili ne javnu ispravu u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku.

14. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (čl. 29. st. 2. ZOO), a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

15. Tužitelj u zahtjevu nije određeno naveo trošak koji potražuje, a niti mu je trošak nastao.

Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154.st.1. ZPP.

Tuženiku je priznat zatraženi (list 149 spisa) trošak (VPS 3.144,60 eur)

-sastava odgovora na tužbu po tbr. 8/1 – 100 bodova

-podneska 17.3.2025. po tbr. 8/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 9.4.2025. po tbr. 9/1 – 100 bodova

-trošak PDV 25% - 150,00 eura ili ukupni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura.

Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.