Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1231/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupana po punomoćniku Nedi Brčić odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Privredna banka d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvo Leko i Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem: P- 393/2020-43 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem: P-393/2020-43 od 17. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredba Ugovora o kreditu broj: 9015456057 sklopljenog 26.10.2010.g. između tužiteljice AZ, A, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora, sadržana u čl. 4. ugovora u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. Izreke utvrđuje se da je ništetna odredba citiranog Ugovora o kreditu broj: 9015456057 od 26.10.2010.g. sadržana u čl.7. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz EUR, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

1.2. Ujedno je naloženo tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKODRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužiteljici AZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 150,99 eur sa zakonskim zateznim kamatama do 31.7.2015.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1.8.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine na iznose pobliže navedene u točki III. Izreke.

1.3. Nadalje je naloženo tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 isplatiti tužiteljici AZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 208,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i po stopi pobliže navedenoj u odluci pod točkom IV. Izreke.

1.4. I na koncu je u točki V. izreke naloženo tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB

– DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 naknaditi tužiteljici AZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.956,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,- u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

1.5. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja od 11. travnja 2022. isticanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti uz postojeći kondemnatorni zahtjev na isplatu.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba tužene nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe sami sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj: 9015456057 sklopljenog 26.10.2010.g. između tužiteljice AZ, A, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora, u dijelu čl. 4. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, te u čl.7. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz EUR, te da iste ne proizvodi pravne učinke uz povrat preplaćenih iznosa koju je tužitelj preplatio s osnova citiranih ništetnih odredaba .

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sljedeće odlučne činjenice:

-da je 26. listopada 2010. sklopljen Ugovora o kreditu broj: 9015456057 između tužiteljice AZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb – dioničko društvo, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao kreditora, kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 4.200,00 EUR-a,

- da je odredbom članka 4. predmetnog Ugovora ugovorena kamatna stopa 8,70 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika (kreditora)

- da je odredbom članka 7. predmetnog Ugovora predviđen rok otplate od 120 mjeseci u mjesečnim anuitetim u kunskoj protuvrijednosti pod srednjem tečaju za EUR na dan plaćanja,

- da se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala i povećavala visina kamate stope sukladno odlukama tuženika,

- da je sud u cijelosti prihvatio iskaz saslušane tužiteljice kao stranke jer je iskazivala logično, uvjerljivo, a njen iskaz je međusobno povezan i potkrijepljen materijalnim dokazima, čime je sud sa sigurnošću utvrdio da tužiteljici nisu bili predočeni parametri na temelju kojeg će banka mijenjati kamatnu stopu niti je tužiteljica uopće mogla pregovarati odredbi kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa već je tužiteljici na potpis dan ugovor s unaprijed određenim i tipskim ugovornim odredbama,

- da tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije upozorio tužiteljicu na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, a nije pružio tužiteljici niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope,

-da se u obavijestima o promjeni kamatne stope koje tuženik dostavljao tužiteljici samo navodi povećana visina kamatne stope i datum do kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja, pa tako ni kada je primijenjena tržišna stopa kamata,

- da na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužiteljici,

- da isto tako tuženik s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu,

- da je na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi, no isti tijekom postupka to nije dokazao, već proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugog akta Banke,

- da je sporna odredba ugovora o kreditu koja regulira način promjene kamatne stope jasna i lako uočljiva ali ne i razumljiva s obzirom da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, budući da ne postoje precizno određeni parametri za koje se veže promjena kamatne stope, te da stoga takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača,

- da su kriteriji o ugovaranju eura kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali biti precizirani već u Ugovoru o kreditu,

- da je u odnosu na visinu preplate po osnovi promjene kamatne stope provedeno financijsko vještačenje temeljem kojega je utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju izvršila preplatu iznosa od 150,47 EUR-a, zbog promjena kamatnih stopa a uzimajući u obzir početni način utvrđivanja kamatne stope, dok je zbog tečajne razlike pretplatila iznos od 208,48 EUR-a

- da nije osnovan prigovor zastare, jer da se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer da je ovom presudom riješeno pitanje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa da zastarni rok propisan člankom 225. ZOO od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20),

- da je dopuštena preinaka tužbe po uređenom tužbenom zahtjevu.

10. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 4. i valutnu klauzulu u članku 7. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, čime da je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom dijelu Ugovor je ništetan primjenom članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, dalje ZZP/07).

10.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o tipskom ugovoru u kojem su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužiteljica nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno iste sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja povredu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita.

10.2. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope, kao i prepuštanje obveze snositi cjelokupni rizik tečajne razlike na korisnika kredita.

10.3. Pri tome se sud prvog stupnja u ovom predmetu nije pozivao na primjenu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012-104 od 04. srpnja 2013. obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđivao smisao i sadržaj ugovornih odredbi te mogućnost tužiteljice da utječe na isto.

10.4. U navedenom proizlazi pravilnost zaključka suda prvog stupnja prilikom provođenja testa razmjernosti da se u konkretnom slučaju radi o nepošteno ugovorenim odredbama u smislu odredbe članka 96. stavka 1. ZZP/07, jer je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužiteljicu koja u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužiteljica apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja, slijedom čega su ista i ništavna sukladno članka 102. stavka 1. ZZP/07.

11. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, već je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na utvrđenje ništetnom navedenih odredbi raspravio kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice i to ponajprije da je ista odredba Ugovora o kreditu nepoštena, da je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je sve zbog toga čini i ništetnom.

12. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja utvrđuje i to kako prema odredbama čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO ugovorena kamata mora biti određena, odnosno odrediva, dok i prema odredbi tada važećeg čl. 99. su odredbe ugovora o predmetu i cijeni morale biti jasne, lako razumljive i lako uočljive, pri čemu je termin promjenjive kamatne stope korišten u predmetno ugovoru odredba koja je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu ili se bave bankarskim poslovanjem, pa je za prosječnog potrošača nerazumljiva, a razlozi za promjenljivost stope prikazani u odlukama banaka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Izostala je pri tome dužnost tuženika da tužiteljicu ozbiljno informira o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrene pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

13. Stoga je tužiteljica bila u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženika, budući da je formulacija odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi osiguravala jedino podatak o visini kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, bez ikakvih drugih okolnosti u pravcu utvrđivanja činjenice kakva će ta kamata i temeljem čega biti ubuduće, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja, kojeg niti navodima svoje žalbe u pitanje nije uspio dovesti tuženik, a prihvaća ga i ovaj sud, kako buduća kamatna stopa koja je bila ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, a sve u skladu sa odredbama Direktive 93/13/EEZ i to čl. 5. iste, prema kojemu u slučaju ugovora o kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, odnosno da se istima ne daje pozicija prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, pri čemu tuženik kao pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope bez obavijesti u slučaju valjanog razloga.

14. U navedenom pravilan je zaključak suda prvog stupnja o tome da bi iz navedenih razloga ova odredba ugovora bila ništetna, temeljem odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, pa pravilno tužiteljica ovom tužbom ostvaruje svoje pravo iz čl. 1111. ZOO da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog dijela ugovora primila na ime razlike između iznosa kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa te u odnosu na tečajnu razliku.

15. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora zastare od strane tuženika, kojeg tuženik ponavlja i u žalbi, valja reći kako niti navodima žalbe tuženik nije uspio dovesti utvrđenja koja je u tom pravcu iznio sud prvog stupnja i koja ovdje stoga prihvaća i ovaj sud. Naime, valja reći kako je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 30. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga nema govora o zastari zahtjeva tužiteljice u ovom sporu.

16. Pri tome je sve okolnosti pregovaranja stranaka sud prvog stupnja u pogledu pregovaranja stranaka cijenio kada zauzima stav o tome da odredbe ugovora o kreditu o primjenljivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu u buduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, što dovodi do zaključka da su navedene odredbe ugovora ocijenjene nerazumljivim, što je izneseno i u odluci u predmetu Revt-249/14. Tužiteljica je bila u neravnopravnom položaju prema tuženiku jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. ZOO, a takvo postupanje tuženika uzrokovalo je neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni elementi ugovora,. a tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa povećanim rizikom koji donosi istovremeno ugovaranje promjenjive kamatne stope jer su postojala dva rizična elementa i to promjenjiva glavnica i promjenjiva kamatna stopa, uz prepuštanje obveze tužiteljice kao korisnice kredita na snašanje cjelokupnog rizika tečajne razlike. Stoga je iz svih navedenih razloga postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznih prava, a navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice, tako da je tužiteljica kao potrošač u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja te nemogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, te nije bila informiran na jasan i transparentan način.

17. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, odnosno da tuženik tužiteljicu prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, niti je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima koji se odnose na vezivanje glavnice za tečaj eura u odnosu na hrvatsku kunu tako da cjelokupni rizik tečajne razlike pada na tužiteljucu.

18. Stoga je osnovano utvrđenje suda prvog stupnja kako je u takvoj situaciji bilo nedvojbeno omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene promjenjive kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu, pa se ne radi o odredbi čiji je sadržaj lako razumljiv što van sumnje uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva nepoštena ugovorna odredba ništetna temeljem čl. 102. st. 1. ZZP,

19. Kako su citirane odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula vezana za glavnicu u EUR-ima, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik da je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom.

20. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi, kao i razliku stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju. Naime, banke nisu odredile referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope jer u vrijeme zaključivanja Ugovora koje su sadržavale tu odredbu nije bilo propisano da Ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene kamatne stope. Iste da su kao savjesni gospodarstvenici rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke da su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Prema izračunu vještaka razlika anuiteta u utuženom vremenskom razdoblju iznosi ukupno 303,40 eura ili 2.285,60 kuna, a nakon što se umanji tzv. negativna razlika time da je sve preplaćene iznose vještak je prikazao pojedinačno na svakomjesečnoj razini. No, pravilno ocjenjujući potrebnim utvrditi tzv. pozitivnu razliku na ime više plaćenih anuiteta, bez umanjenja tzv. negativne razlike, naložena je dopuna vještačenja te iz izvršene dopune nalaza vještaka proizlazi da tzv. pozitivna razlika na ime više plaćenih anuiteta, tj. razlika anuiteta bez umanjenja tzv.negativne razlike iznosi ukupno 359,47 eura/ 2.705,18 kuna, kako je tužiteljica konačno i uredila svoj tužbeni zahtjev.

22. Dakle, iznos koji je tužiteljica platila na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli čini razliku iznosa kojeg je platila u odnosu na početni tečaj euro u odnosu na tečaj u vrijeme plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je tužiteljica zbog kamatne stope preplatila iznos od 150,99 eura, dok je zbog tečajne razlike preplatila iznos od 208,48 eura, tako da je sveukupno preplatila iznos u visini od 359,47 eura.

23. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe članka 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 359,47 eura, zbog razlike u kamati i tečajne razlike, dakle zbog ništetnih odredbi, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice sukladno odredbi članka 1111. ZOO u vezi s člankom 323. ZOO za navedene iznose uz pripadajuću zateznu kamatu temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

24. Slijedom navedenog,nisu ostvareni žalbeni navodi tuženika, a kako nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jer je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalnog pravo to je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 7. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica