Poslovni broj: Pr-425/2020-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Marohniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika FORMATOR SIGURNOSNA STAKLA d.o.o., OIB: 64828713623, Kukuljanovo, Kukuljanovo 305, zastupan po punomoćniku Nadi Badurini, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu od dana 02.10.2003.g. (s pripadajućim aneksima) kojeg je tuženik FORMATOR SIGURNOSNA STAKLA d.o.o. OIB: 64828713623, kao poslodavac dao tužitelju ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radniku dana 25.06.2020.g., te se utvrđuje nedopuštenom i ništetnom (ništavnom) kao nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 25.06.2020.g., koju je donio tuženik FORMATOR SIGURNOSNA STAKLA d.o.o. OIB: 64828713623, kao poslodavac u odnosu na tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, kao i utvrđuje se nedopuštenom i ništetnom (ništavnom) kao nezakonita druga odluka kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužitelja kao radnika od dana 10.07.2020.g. koju je donio tuženik FORMATOR SIGURNOSNA STAKLA d.o.o. OIB: 64828713623, kao poslodavac u odnosu na tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika dana 24.07.2020.g., utvrđuje se da radni odnos tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika kod tuženika FORMATOR SIGURNOSNA STAKLA d.o.o. OIB: 64828713623, kao poslodavca nije prestao danom dostave odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radi, dakle s danom 25.06.2020.g. (30.06.2020.g.) i nalaže se tuženiku SIGURNOSNA STAKLA d.o.o. OIB: 64828713623, da vrati tužitelja ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto i poslove skladištar (ili ako to nije moguće na slično radno mjesto i poslove) i to sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku FORMATOR SIGURNOSNA STAKLA d.o.o. OIB: 64828713623, da tužitelju ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove, skupa s zakonskom zateznom kamatom u visini propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) (dalje: ZOO), koja na dosuđeni iznos teče od dana prvostupanjskog presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 8 dana. "

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.190,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da mu nije cilj sporiti se, već zaštititi svoja prava i interese, koji su, smatra se, teško narušeni, pa predlaže Sudu da stranke uputi u postupak mirenja pred sucem izmiriteljem, kako bi se postiglo jedno sveobuhvatno rješenje, jer dugotrajno sporenje ne odgovara niti jednoj strani. (čl.186.d ZPP). Ostavlja se otvorenom mogućnost tražiti sudski raskid (čl.125. ZOR) (ZOR je lex specialis u odnosu na ZPP) i naknadu štete po svim osnovama sukladno pozitivnim propisima. Zadržava se pravo precizirati tužbeni zahtjev u odnosu na dan prestanka radnog odnosa (prema danu odjave).

1.1.Tužitelj da je višegodišnji radnik kod tuženika kao poslodavca (dalje: tuženik ili poslodavac). Tužitelj i tuženik su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto i poslove mehaničar dana 02.10.2003.g. Nakon toga su dana 01.03.2003.g. sklopili aneks br. 03/03, dana 01.07.2008.g. aneks br. 3., te dana 06.01.2015.g. aneks koji nikada nije uručen tužitelji kao radniku. Posljednje radno mjesto na kojem je radnik bio zaposlen bilo je radno mjesto skladištara. Dana 25.06.2020.g. poslodavac u odnosu na radnika donosi odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Odluku poslodavac stavlja na oglasnu ploču istog dana, dakle dana 25.06.2020.g. Odluka se smatra uručenom protekom roka od 5 dana od stavljanja na oglasnu ploču. Osporava se urednost dostave odluke radniku. Radnik je dana 10.07.2020.g. podnio poslodavcu zahtjev za zaštitu (i ostvarenje) prava. Poslodavac odbija zahtjev za zaštitu prava radnika novom odlukom dana 24.07.2020.g. koja druga odluka je dostavljena radniku dana 29.07.2020.g. Radnik u daljnjem roku od 15 dana od primitka drugostupanjske odluke poslodavca, ustaje ovom tužbom (čl.133 ZOR). Odluka o otkazu, kao i odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava su ništetne, a otkaz je nazakonit. Procedura otkazivanja radniku i forma nije poštivana. Konačno nije bilo razloga za otkaz tužitelju. Preambula odluke o otkazu ne sadrži podatak o propisima na temelju kojih je donesena odluka o otkazu. Otkaz je donesen od strane osobe koja nije ovlaštena za donošenje odluke o otkazu u odnosu na radnika. Nadalje iz izreke odluke nije jasno vidljivo koji ugovor se otkazuje. Tuženik nije ispoštovao propis čl.119 ZOR: (1) Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovakvom i sličnim slučajevima ne samo da je to uobičajeno nego i obavezno. Poslodavac nije pokazao i dokazao koje su to okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tuženik nije poštovao niti odredbu čl.150. ZOR obveza savjetovanja s radničkim vijećem (odnosno sindikalnim predstavnikom ako nema RV). Teret dokaza razloga za izvanredni otkaz je na poslodavcu. Razlozi za otkaz nisu istiniti, nadalje nisu taksativno pobrojani, ne navodi se s kojim je to radnicima (imenom i prezimenom) tužitelj činio navodnu štetu poslodavcu, niti što je to točno učinio, odnosno ne navodi se što je to točno radnik kolokvijalno rečeno „ukrao“, već samo da je „ukrao“. Ako se ne navodi i nije mogao utvrditi što je to radnik točno učinio ne može se govoriti niti o korištenju strojeva i prostorija za navodne privatne protupravne poslove. Reći da je radnik otuđio imovinu nije dovoljno precizno utvrđeno jer poslodavac nepravilnosti može utvrditi ako postoje na niz načina (npr. inventura), a ne postoje. Može dakle reći „tri stakla tih i tih dimenzija“. A nije. Dakle nepravilnosti nisu postojale u trenutku otkazivanja. Nepravilnosti nisu utvrđene u trenutku otkazivanja. Poslodavac, da nepravilnosti i postoje, a ne postoje, ishitreno je i preuranjeno donio predmetnu odluku. Radnik je, važno je reći, znao naručiti robu kod poslodavca. O tome se prilaže dokumentacija. Radnik će imati štošta za reći na tu temu, kako u ovom tako i u drugim postupcima. Pravo na obranu daje se prije donošenja odluke o otkazu. Poslodavac tvrdi da je dana 25.06.2020. pozvao radnika da iznese svoju obranu, a radnik uopće nije znao za što ga je poslodavac taj isti dan pozvao. Poslodavac je radnika pokušao prisiliti da potpiše sporazumni prekid radnog odnosa, a kad to radnik nije prihvatio pokušao mu je uručiti predmetnu odluku o otkazu. Dakle nikakvog govora oko davanja prava na obranu nije niti bilo. Osim navedenog radniku se mora ostaviti mogućnost da se pripremi na davanje obrane, da angažira punomoćnika, a ne može ga se pozvati nekoliko minuta prije davanja obrane i uopće mu ne dati pravo da iznese obranu. Sudska praksa iskristalizirala je stav da poslodavac razloge za otkaz NE MOŽE dodatno proširivati ili precizirati tijekom postupka već samo dokazivati ono što je navedeno u odluci uz teret dokaza razloga koji je na poslodavcu. Dokazni prijedlozi koji se predlažu/ulažu ili koje se predlaže sudu naložiti tuženiku da ih dostavi pa izvesti, te predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da tuženik naknadi parnični trošak tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao i tužitelj, u zaštiti svojih prava nije sklon dugotrajnom parničenju. Ukoliko tužitelj smatra da je ovaj spor moguće riješiti u postupku mirenja pred sucem izmiriteljem, tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja da sud uputi stranke u postupak mirenja u skladu s odredbama čl. 186.d ZPP.

2.1.Točno je da je tužitelj bio dugogodišnji radnik tuženika. Dana 2.10.2003. sklopljen je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pogrešno, očitom omaškom, tužitelj navodi da je dana 01.03.2003. sklopljen aneks br. 03/03. Takav aneks nije mogao biti sklopljen sedam mjeseci prije sklapanja samog Ugovora o radu. Radi se o Aneksu br. 1. od 1.12.2003. koji je ostao na snazi i kojim je mijenjan čl. 9 Ugovora o radu i utvrđen broj radnih dana godišnjeg odmora. U svom obrazloženju pobijane Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, tuženik spominje i izmjenu Aneksom br. 3 od 1.srpnja 2008.godine kojom je izmijenjena odredba o iznosu osnovne brutto plaće. U svom obrazloženju tuženik navodi i Aneks od 06.01.2015. Radi se o Aneksu br. 6. od 07.01.2015. kojom je mijenjan naziv zanimanja radnika koji od tada glasi SKLADIŠTAR. Tuženik je sve anekse uručio tužitelju. Nije bilo razloga da se ovaj potpisani Aneks br. 6 ne uruči, osobito što promjena Ugovora izvršena ovim aneksom među stranama nije sporna. Sam tužitelj navodi da je posljednje radno mjesto na kojem je radnik bio zaposlen bilo upravo radno mjesto skladištara. Tuženik uz tužbu nije dobio 7 priloga koje tužitelj spominje kao priložene. Stoga je moguće da de priložiti i isprave koje je već tužitelj priložio u spis uz tužbu. U spis se prilaže Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2.10.2003. godine kao i svi sklopljeni Aneksi. Dio Aneksa se ne spominje u obrazloženju Odluke budući su njihove odredbe kasnijim izmjenama promijenjene (Aneks br. 2) ili se imale primjenu od dva odnosno mjesec dana (Aneks br.4 i 5). Točno je da je dana 25.06.2020. godine tuženik-poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu te je ovu Odluku pokušao radniku uručiti na radnom mjestu. To nije sporno, jer to i tužitelj potvrđuje u svojoj tužbi. Budući je tužitelj-radnik odbio uručenje Odluke o izvanrednom otkazu, tuženik-poslodavac je primijenio odredbu čl. 83. Pravilnika o radu FORMATOR d.o.o. i Odluku stavio na oglasnu ploču poslodavca. Protekom roka od 5 dana od dana isticanja na oglasnu ploču, smatra se da je dostava Odluke uredno obavljena. Stoga je tuženik radnika odjavio sa danom 30.lipnja 2020. godine. Tuženik smatra da tužitelj neosnovano osporava urednost dostave Odluke radniku. Ostali navodi iz ove točke tužbe nisu sporni. Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25.06.2020. uz napomenu odbitka primitka, Popratni obavijest tuženika koji je stavljena na oglasnu ploču istovremeno s Odlukom Obrazac eM-2P HZMO – prijava o prestanku osiguranja Zahtjev za zaštitu i ostvarenje prava Odluka o odbiću zahtjeva s povratnicom. Tužitelj osporava Odluku o otkazu kao i Odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava kao ništetne, a sam otkaz nezakonit. Osporava postupak/proceduru otkazivanja kao i formu. Tužitelj je svoj odgovor na ovu točku tužbe podijeliti u dva dijela.

2.2.Suprotno navodima iz tužbe, preambula odluke o otkazu sadrži podatak da je odluka donesena na temelju članka 116. Zakona o radu (NN 93/14 do 98/19). Citirati svaku pojedinačnu odredbu Zakona tuženik smatra nepotrebnim te ne može biti razlog za nezakonitost odluke. Tužitelj ponovno, kao i u zahtjevu za zaštitu prava radnika, navodi da je otkaz donesen od strane osobe koja nije ovlaštena za donošenja odluke o otkazu u odnosu na radnika. Odluku o otkazu je donio SZ, član uprave tužitelja, koji je ovlašten zastupati društvo samostalno i pojedinačno. Pravilnikom o radu utvrđeno je da odluke donosi uprava društva. To znači da odluke može donijeti bilo koji član uprave, u konkretnom slučaju SZ ili ZZ, predsjednica uprave koja je bila uključena u cjelokupni postupak otkazivanja. U spis se prilaže e-izvadak iz sudskog registra za tužitelja, a po potrebi može se dostaviti i ovjereni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci. Iz izreke Odluke je jasno koji se Ugovor otkazuje. Upravo Ugovor koji tužitelj spominje i koji je vjerojatno i dostavio uz tužbu. Odredba čl. 119 st.1 ZOR koji tužitelj citira, primjenjuje se kod redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, a ne prilikom izvanrednog otkaza. Stoga je pozivanje na ovaj stavak nepotreban. Poslodavac, točnije oba člana uprave, ZZ i SZ, uz prisustvo GZ koja kod tužitelja obavlja i kadrovske poslove, je dana 25.06.2020. nakon dolaska tužitelja na posao, pozvao tužitelja u poslovne prostorije uprave. Radniku su predočeni dokazi i obrazloženi razlozi zbog koji uprava smatra da radni odnos radnika u društvu više nije moguće (o razlozima u daljnjem dijelu ovog podneska). Točno je da je tužitelju predloženo da umjesto izvanrednog otkaza radni odnos prestane sporazumom, što je tužitelj odbio. Tužitelju je predloženo i omogućeno da se na predočene činjenice i dokaze očituje, odnosno da iznese svoju obranu. Čak je pripremljen obrazac na kojem je mogao napisati svoju obranu. Tužitelj je to odbio. Tuženik-poslodavac vezan je zakonskom odredbom da svoju odluku donese u roku od 15 dana od saznanja za počinjenje teške povrede obveze iz radnih odnosa. Dokazi i činjenice koje je utvrdio, a koje je tužitelj odbio komentirati, bile su takve da nije bilo opravdano očekivati da poslodavac omogući tužitelju bilo kakav duži rok da tužitelj iznese svoju obranu. Tužitelj je sačekao izradu odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koja mu je predočena, uz zamolbu da je preuzme, što je tužitelj odbio. Stoga se pristupilo opisanoj dostavi putem oglasne ploče. Kao i u zahtjevu za zaštitu prava radnika, uporno se ukazuje na kršenje odredbe čl. 150 ZOR o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem (odnosno sindikalnim predstavnikom ako nema RV). Tužitelj ponavlja kao i u Odluci kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava, da kod tužitelja-poslodavca nije oformljeno radničko vrijede niti postoji sindikalni povjerenik. Nije došlo do povrede odredbi čl. 150 ZOR- a.

2.3.U svom zahtjevu za zaštitu prava tužitelj je imao prilike očitovati se na poznate mu činjenice i razloga otkaza i iznijeti činjenice i dokaze kojim bi uvjerio poslodavca da je njegova odluka pogrešna, odnosno, da utvrđenu i opisanu povredu nije učinio. Umjesto toga, zahtjevom se isključivo osporava zakonitost postupka donošenja odluke poslodavca, te se pomalo i prijeti poslodavcu navodom da svoja prava može štititi i na način da inicira inspekcijski nadzor i druge postupke Takav pristup nastavlja se i u tužbi gdje se najavljuje: Radnik de imati štošta za redi na tu temu, kako u ovom tako i u drugim postupcima!?

2.4.Tuženik je kao poslodavac anonimno upozoren (od drugih radnika) da se dešavaju povrede obveze iz radnih odnosa, dijela radnika, tijekom rada u drugoj smjeni, da se umjesto predviđenih propisanim poslova obavljaju poslovi prerade sirovine i materijala poslodavca, odnosno stakla, koji se nakon prerade odvoze iz prostora tvrtke kroz ulaz koji je van funkcije i odvoze iz prostora firme u nepoznatom pravcu. Poslodavac je odlučio pojačati nadzor. Cijeli prostor tvrtke je već godinama pod video nadzorom o čemu se radnici i eventualni posjetitelji upozoreni odgovarajućim oznakama da je objekt pod video nadzorom. Provjerom početkom godine, utvrđeno je da je dio kamare oštećen, odnosno izvan funkcije. Uprava je osigurala popravak, odnosno instaliranje novih kamera, čime je osiguran video nadzor cjelokupnog prostora. Kontrolom kamera koje su sada bile u funkciji, poslodavac je utvrdio da se dešava nešto neuobičajeno i suprotno uobičajenom predviđenom postupku. Tako je utvrdio da su 13. veljače 2020. tužitelj i radnik TZ pred kraj druge smjene, vozili kartele sa staklima prema kraju hale, te da otvaraju vrata, time da se nije vidjelo gdje su vozili stakla. Po potrebi tuženik de priložiti u spis, snimke od 13. veljače 2020. Nastupom poznatih mjera protiv zaraze od COVID-19, kod poslodavca se nije radilo u drugoj smjeni. Stoga se nikakve mjere nisu poduzimale, jer osim (opravdanih) sumnji nije bilo odgovarajućih dokaza. Postojala je i nada poslodavca da se uočene povrede neće više događati. Nažalost, povratkom na rad u dvije smjene, ponovno je uočeno, pregledom snimki od 2. lipnja 2020., kao i dostavljenom anonimnom snimkom poslodavcu, da tužitelj vozi kartel sa staklima prema kraju hale. Ne postoji snimka u kojem su pravcu vožena stakla nakon izlaska iz hale. Snimka pokazuje da se radi o lijepo obrađenom staklu spremnom na montažu/prodaju, a ne o neobrađenoj sirovini i materijalu poslodavca. Uprava društva shvatila je da se radi o ozbiljnoj situaciji, koja je mogla stvarati neugodu drugim zaposlenim radnicima te dovesti do potpunog nereda i poremećenih odnosa u tvrtci. U namjeri da spriječi bilo kakvo propisano kršenje obveza iz radnog odnosa i spriječi nelojalno ponašanje svojih radnika, poslodavac- uprava društva je osim video nadzora, odlučila angažirati detektivsku agenciju kako bi u skladu s propisima koja regulira rad privatnih detektiva, pribavila materijalne dokaze u svezi sumnji koje su imali. Stoga je od 15. do 19. lipnja 2020. provedena istraga detektiva te sastavljeno izvješće koje se dostavlja u prilogu. Na okolnosti izvršene istrage predlaže se po potrebi i saslušati gospodina VZ, direktora tvrtke Laufer d.o.o i neposrednog izvršitelja.

2.5.Na temelju ovog izvješća kao i snimljenih snimki na kameri utvrđeno je da je upravo tužitelj 15.lipnja 2020. godine i 17.lipnja 2020. godine uz pomoć radnika TZ i FZ za vrijeme radnog vremena, uzimao sirovinu poslodavca te je nakon obrade u pogonu iznosio iz prostora tvrtke, koristeći sjeverni ulaz koji je izvan funkcije i nije predviđen za utovar ili istovar ili ulaz/izlaz radnika, te je stakla stavljao u vozilo i odvozio izvan kruga tvrtke. Kao što je obrazloženo u Odluci o otkazu, time je ne samo otuđena sirovina/materijal poslodavca već je tužitelj sa ostalim radnicima, za vrijeme radnog vremena, umjesto obavljanja propisanih poslova za poslodavca, vrijeme koristio za svoje privatne protupravne poslove unutar radnog prostora poslodavca. Dana 25. lipnja 2020.poslodavac je pojedinačno pozvao i radnike TZ i FZ. Oni su nakon predočenih dokaza potpisali sa tuženikom sporazum o prestanku Ugovora o radu, budući je bilo jasno da nastavak radnog odnosa kod poslodavca više nije moguć. Istog dana, sporazum o prestanku radnog odnosa sklopljen je i sa radnikom ĆZ, voditeljem smjene. Ocijenjeno je da je kao voditelj smjene propustio primijetiti da radnici rade stakla koja nisu u sustavu radnih naloga, da voze stakla iz konačnog skladišta prema kraju hale kroz put dug skoro 100 metara do skladišta sirovog materijala, da voze kavalete izvan hale i ukrcavaju obrađeno staklo u vlastite automobile, odnosno, da je neodgovornim obavljanjem poslova voditelja smjene omogućio ostalim radnicima, a među njima i tužitelju, da počini teške povrede obveza iz radnog odnosa. U spis se prilažu spomenute snimke, time da de se u nastavku postupka osigurati odnosno dostaviti u spis osim elektronski i odgovarajuće tiskane snimke za sud i drugu stranu. Prema tome, poslodavac je, bez obzira koliko je bilo teško lišiti se rada četvorice iskusnih dugogodišnjih radnika, bio prisiljen poduzeti odgovarajuće mjere da radni odnos ovim radnicima prestane. Nakon utvrđenog ponašanja tužitelja i ostalih spomenutih radnika, koje predstavlja iznimno tešku povredu obveza iz radnog odnosa, potpuni gubitak povjerenja, mogući negativni utjecaj na rad ostalih radnika u društvu, nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Upravo zbog težine povreda obveza iz radnog odnosa, za tužitelja je stoga donesena odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tuženik – poslodavac je kao oštećenik, podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja te TZ i FZ, zbog kaznenog djela iz čl. 233.st.1 i 2. Kaznenog zakona. Na Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci ovaj se pokrenuti postupak vodi pod poslovnim brojem KP-DO-1754/2020 te se očekuje donošenje odluke ODO-Rijeka po prijavi. Upravo zbog kaznenog postupka koji je u tijeku, teško je vjerovati da bi u ovom postupku mogli svjedočiti bivši radnici KZ i FZ. Tuženik je dobio samo tužbu bez priloženih dokaza koje tužitelj spominje. Može samo pretpostaviti što je tužitelj dostavio. Stoga se, kao što je već obrazloženo u ovom odgovoru na tužbu, dostavlja traženo. Nije jasno da li je tužitelj dostavio ponude/predračune pod toč.11 Tuženik dostavlja svoju dokumentaciju koja se odnosi na isto, a po potrebi de, nakon obrazlaganja tužitelja, detaljno obrazložiti svaku od priloženih isprava. Suprotno prijedlogu tužitelja, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom de odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu snašanja prouzročenog parničnog troška koji de tuženik precizirati do okončanja glavne rasprave.

3.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to uvidom u Ugovor o radu (list 15-18), Anexi ugovora o radu 1,2,3,4,5,6, (list 19-23), Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. lipnja 2020. (list 24-15), dopis (list 26), prijava o prestanku osiguranja (list 27, 96), zahtjev za zaštitu prava (list 28-29), odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava (list 30-31), Pravilnik o radu (list 32-55), Izvadak iz sudskog registra (list 56-59, 192-197), formular za obranu (list 60), Izvješće detektivske agencije sa fotografijama (list 61-73), ponuda predračun (list 74, 80, 90-91), potvrda narudžbe (list 75), primka (list 76), račun R1 (list 77-78), polog utrška (list 79), interne ponude (list 92-94), potvrda o primitku (list 95), obračuni plaće (list 98-109, 171-178), evidencija rada (list 110), saslušan je tužitelj kao stranka (list 122-125), svjedok ZZ (list 126-129), TZ (list 136-137), MZ (list 137-141), ŠZ (list 146-147), FZ (list 150-152), z.z. tuženika SZ (list 152-156), elektronički zapis HZMO (list 164-167), preslika osobne iskaznice (list 168-169), elektronički zapis iz matice rođenih (list 170), dopis tuženika (list 190).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

5.Među strankama je sporno da li je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena te da li je osnovan zahtjev za sudski raskid i naknadu štete povodom istoga.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skladištara te da mu je radni odnos prestao odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. lipnja 2020. te da je isti odjavljen sa danom 30. lipnja 2020.

7.Člankom 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9.Člankom 221a. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10.Odredbom članka 116. ZR-a navedeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11. Odredbom članka 119. stavak 1. ZR-a navedeno je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem ili radom zaposlenika poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12.Tuženik temelji svoju odluku o otkazu na činjenici da je tužitelj u trenutku otkaza zaposlen na radnom mjestu skladištara 15. i 17. lipnja 2020. za vrijeme radnog vremena uz pomoć dva druga radnika poslodavca uzimao materijal i sirovinu poslodavca odnosno stakla, omogućio obradu stakala na strojevima i sa materijalima poslodavca, koja je nakon obrade u pogonu poslodavca iznosio iz prostora tvrtke koristeći sjeverni ulaz koji je van funkcije i nije predviđen za utovar/istovar robe, niti ulaz kroz izlaz djelatnika, stavlja u vozilo, te odvozio izvan kruga tvrtke u nepoznatom smjeru. Utvrđeno je da je otuđio, odnosno počinio krađu materijala i sirovine poslodavca te obavlja privatne poslove za vrijeme radnog vremena. Stoga da poslodavac ocjenjuje da zbog navedene osobito teške povrede iz radnog odnosa nastavak radnog odnosa više nije moguće jer je narušeno cjelokupni odnos povjerenja.

13.Tužitelj osporava urednost dostave odluke o otkazu radniku, osporava da bi tužitelj postupio sukladno čl. 119. ZR-a navodi da se tuženik nije savjetovao sa Radničkom vijećem odnosno Sindikalnim povjerenikom kao i da nije osnovan otkaz budući radnik nije počinio nikakvu povredu radne obveze.

14.Iz saslušanja tužitelja te svjedoka TZ, FZ proizlazi da je kod tuženika postojala praksa da djelatnici mogu uzeti stakla za osobne potrebe kao i potrebe svoje obitelji te tužitelj u svojoj obrani na sudu navodi da je u konkretnom slučaju za koji ga se tereti očito na navedenim kolicima imao stakla za takve potrebe ukoliko ih je iznio iz prostora poslodavca, ali osporava da bi na fotografijama koje je sačinila detektivska agencija kraj njegovog auta bio on osoba koja stavlja stakla na auto. Inače da guranje navedenih kolica s staklima predstavlja dio njegovog svakodnevnog posla.

15.Sud nije poklonio vjeru tužitelju kao niti svjedoku TZ, FZ da isti nisu uzimali stakla – sredstva poslodavca za osobne potrebe budući je iz iskaza svjedoka ŠZ vlasnika detektivske agencije kako i iz nalaza detektivske agencije i fotografija vidljivo da isti djelatnici sa svojim osobnim vozilima parkiraju vozila po mraku tovare stakla i udaljavaju se sa istima. Nije logično niti vjerojatno da tužitelj nakon što su mu pokazane fotografije kraj njegovog vozila, njega osobno kako stavlja stakla na krov ne bi prepoznao sebe, iako je na fotografijama jasno vidljivo da se radi o njemu već je isti želio umanjiti svoju odgovornost i negirati krivicu za otuđenje imovine poslodavca. TZ i FZ su potpisali sporazumni otkaz što isto ne bi učinili da su navodi njihovog iskaza točni, a krivicu negiraju u ovom postupku kako bi pomogli tužitelju i kako bi otklonili svoju odgovornost u kaznenom postupku koji je poslodavac pokrenuo protiv njih.

16.Po ocjeni ovog suda ovakvo postupanje tužitelja nespojivo je sa sadržajem i svrhom njegovog Ugovora o radu za skladištara, a isti je takvim svojim ponašanjem postupio protivno i odredbi članka 72. i 73. Pravilnika tuženika koji propisuje da radnik krši obveze z radnog odnosa i da predstavlja osobito tešku povredu krađa alata, materijala i sirovine poslodavca. Stoga osnovano tuženik takvo ponašanje tužitelja smatra teškom povredom radne obveze te je isti dokazao da su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz te da uz uvažavanje svih drugih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana radni odnos više nije moguć. Naime, ne može se očekivati od tuženika da na poslu zadrži osobu koja je svojim ponašanjem, a koje je nesumnjivo prema detektivskom nalazu i snimke kamere sumnjivo i ukazuje na moguće otuđenje, a koje tužitelj nije uspio objasniti, već samo negira bez ikakvih dokaza. Argumenti tužitelja da je poslodavac to znao i da se radi o odobrenim privatnim "staklima" u suprotnosti su sa cjelokupnim načinom na koji se vidi da ih tužitelj iznosi po mraku na zabačenom mjestu, a tužitelj za iste nije niti imao nikakvu dokumentaciju koji bi mogao pokazati da se doista radilo o takvim staklima jer i sam tužitelj i svjedoci su iskazali da su za takve dopuštene privatne poslove imali " interni račun". Sud nije prihvatio obranu tužitelja, a koju su spominjali i svjedoci na identičan način " da su znali da je sve pokriveno kamerama pa da nisu ludi da bi to radili" jer je tuženik naveo da su kamere jednim dijelom bile pokvaren pa ih je tuženik popravio pa je očito da isti nisu bili svjesni toga da kamere ponovno rade.

17.Stoga je stav suda da bez obzira da li postoji dokazana materijalna šteta za poslodavca i kolikog je ista obima, da tuženik sasvim osnovano tavo ponašanje tužitelja smatra teškom povredom radne obveze, posebno uzevši u obzir da su osim uvjeta propisanih odredbom članak 116. ZR-a ispunjeni uvjeti iza otkaz ugovora o radu propisani Pravilnikom tuženika. Naglašava se naime da kad je Pravilnikom predviđeno što predstavlja tešku povrede radne obveze sud ne mora posebno utvrđivati da li je isto ponašanje teška povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć već je dovoljno utvrditi da je djelatnik doista počinio povredu koja je kao takva predviđena pravilnikom, a što je ovdje po stavu suda nesporno utvrđeno.

18.Odredbom čl. 119. ZR-a propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnih odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Stavkom 2 istog članka propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano od poslodavca da to učini.

19.Stav je sud da se u konkretnom slučaju radilo upravo o okolnostima zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući iznošenje pismene obrane iako je po izjavama z.z. tuženika te svjedoka koji su bili prisutni navedenom sastanku i to ZZ i MZ tužitelju ponudili da sačini pismenu obranu, ali isti je to odbio učiniti.

20.Odredbom članka 132. ZR-a propisano je da na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ZR-a primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojima je uređen parnični postupak ako postupak dostave nije uređen Kolektivnim ugovorom, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili Pravilnikom o radu.

21.U konkretnom slučaju dostava odluke o otkazu ugovora o radu uređena je Pravilnikom tuženika u čl. 83. istoga, pa se prigovor tužitelja da mu odluka o otkazu nije uručena na ispravan način ukazuje neosnovanom, budući je tuženi postupio sukladno čl. 83. Pravilnika u kojem se navodi da kada radnik odbije dostavu odluke da će mu se dostava odluke o otkazu izvršiti putem oglasne ploče poslodavca. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima ZZ, MZ i z.z. tuženika da je tužitelju ponuđena odluka o izvanrednom otkazu jer je logično da kada odbije sporazumni otkaz da mu je tuženik pokušao uručiti drugu odluku te da je isti to odbio, ali i da dostava i nije izvršena na ispravan način činjenica je da je tužitelj odluku zaprimio i protiv iste podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu sudu pa ispravnost navedene dostave ne utječe na njezinu zakonitost.

22.Neosnovan je prigovor tužitelja da odluku o otkazu nije potpisala osoba ovlaštena za potpis budući je istu donio SZ član uprave tužitelja koji je ovlašten zastupati društvo ,a što je vidljivo kako iz izvatka iz sudskog registra tako i iz članka 1. točka 2. Pravilnika koji ga ovlašćuje d donosi takve odluke.

23.Neosnovan je i prigovor tužitelja da odluka o otkazu ne bi bila dana u zakonskom roku od 15 dana od povrede a sve sukladno čl. 116. st. 2. budući je na snimkama i fotografijama detektivske agencije vidljivo da se navedeno otuđenje dogodilo 15. i 17. lipnja 2020., a odluka je donesena 15. lipnja 2020. dakle unutar roka od 15 dana.

24.Neosnovan je i prigovor tuženika da se tuženik trebao savjetovati sa Radničkim vijećem i Sindikalnim povjerenikom budući da kod tuženika ne postoji niti Sindikalni povjerenik, a niti Radničko vijeće.

25.Slijedom navedenog, primjenom citiranih odredbi i čl. 8. i 221. a ZPP-a tužitelj je odbijen u cijelosti sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje nedopuštene odluke o otkazu.

26.Prema odredbi članka 124. ZR-a propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naredit će vraćanje zaposlenika na rad, do odredba čl. 125. ZR-a propisuje ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovornih mjesečnih plaća tog radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti, te obvezama uzdržavanja koje trete radnika.

27.Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj odbijen sa zahtjevom da se odluka o otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom valjalo je odbiti tužitelja i za sa zahtjevom za sudski raskid i naknadu štete.

28.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a Tuženiku je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (Tbr.7.t.2.) u iznosu od 500,00 eura, sastava podneska od 22.4.2024.,28.8.2024. (Tbr. 7.t.2.st.2. i Tbr.8.) u iznosu od po 2x100,00 eura, zastupanja na ročištu od 28.2.2023.,9.10.2023.,14.2.2024.,1.4.2025. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od po 4x100,00 eura, odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajućih 25 % PDV-a, slijedom čega je tuženiku dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.100,00 eura, .

uvećano za plaćani trošak prevođenja prema priloženom računu 90,00 eura.

29.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Rijeci, 16. svibnja 2025.

S u d a c:

Majda Felker

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika