REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4613/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Stajčić, odvjetnik u odvjetničkom društvu MARIĆ STAJČIĆ & PERKOV j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice HČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Dejan Stajčića - odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Vladimira Penezića - odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se Tuženoj da Tužitelju isplati iznos od 2.654,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.12.2018.

po stopi od 6,82% godišnje do 31. prosinca 2018.,

po stopi od 6,54% godišnje od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.,

po stopi od 6,30% godišnje od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.,

po stopi od 6,11% godišnje od 01. siječnja 2020. a u slučaju promjene stope zateznih kamata po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do isplate.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno s zakonskim zateznim kamatama sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici PČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24. srpnja 2017. kao kupac zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnine sa sada pok. ČČ kao prodavateljicom, koji predugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Ivom Radovićem iz Dubrovnika, da je tuženica nasljednica pok. ČČ, da je namjera stranaka na nekretnini koja je predmet ugovora bila izgradnja parkirnih mjesta na što se obvezao tužitelj, da je kupoprodajna cijena definirana u iznosu od 70.000,00 eur plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju OTP banke na dan plaćanja, a koju cijenu se tužitelj obvezao platiti u razdoblju od 3 godine u 6 rata te da je tužitelj postupajući po navedenoj obvezi dana 18. prosinca 2018. na račun sada pok. ČČ uplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 kn. Tužitelj dalje navodi da je iz lokacijske informacije koju je 12. srpnja 2019. izdao Grad Dubrovnik razvidno kako na navedenoj nekretnini nije moguće izgraditi parkirna mjesta, a što je bila namjera, pa da su se tužitelj i ČČ usmeno usuglasili kako isti ugovor ne proizvodi pravne učinke i da se ČČ obvezala vratiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn.

1.1. U tijeku postupka tužitelj navodi da je nekretnina koja je bila predmet navedenog predugovora prodana dana 10. srpnja 2020. pa da stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 kn s zateznom kamatom koje teče od 19. prosinca 2018. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženica u tijeku postupka navodi da nikada od tužitelja nije primila iznos od 20.000,00 kn već da je taj iznos tužitelj dana 18. prosinca 2018. doznačio majci tuženice pok. ČČ ali ne na temelju predugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. srpnja 2017. Tuženica navodi da u doznaci od 18. prosinca 2018. nije naznačeno da se odnosi na označeni predugovor, a i da je u skladu s člankom II toga predugovora tužitelj do 18. prosinca 2018. bio u obvezi prednici tuženice isplatiti 20.000,00 eur, a ne 20.000,00 kn te da nema nikakvih saznanja zbog čega je tužitelj njezinoj majci ČČ dana 18. prosinca 2018. doznačio iznos od 20.000,00 kn.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1 145/2021-2 od 7. ožujka 2021. odlučeno je da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

3.1. U odnosu na prijedlog tuženice iz podneska od 25. studenog 2021. da se predmet ustupi na nadležnost Općinskom sudu u Dubrovniku valja istaknuti da je taj prigovor tuženica mogla istaknuti do upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: predugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. srpnja 2017. (list 6-9 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Luce Bronzan poslovni broj O-439/19 od 6. lipnja 2019. (list 10-11 spisa), potvrdu o izvršenoj transakciji (list 12 spisa), dopis od 14. siječnja 2019. s preslikom kuverte (list 15-16 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 21. srpnja 2017. (list 120-122 spisa) te izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

5. Prijedlogu tuženice da se sasluša zamolbenim putem, putem Općinskog suda u Dubrovniku, sud nije udovoljio obzirom iz stanja spisa ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 266. ZPP-a.

5.1. Tuženica nije pristupila na ročište za glavnu raspravu održano pred naslovnim sudom dana 9. travnja 2025. na kojem je određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, pa u smislu odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a tuženica nije saslušana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.000,00 kn što preračunato u eur po fiksnom tečaju konverzije iznosi 2.654,46 eur, za koji iznos tužitelj tvrdi da je platio prednici tuženice kao dio kupoprodajne cijene na temelju predugovora o kupoprodaji od 24. srpnja 2017. koji je prema tvrdnji tužitelja raskinut odnosno stavljen izvan snage.

7. Među strankama nije sporno da je tuženica nasljednica svoje pok. majke ČČ te da su tužitelj i prednica tuženice ČČ sklopili predugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 24. srpnja 2017.

8. Među strankama je sporno je li iznos od 20.000,00 kn tužitelj prednici tuženice ČČ uplatio po osnovi navedenog predugovora od 24. srpnja 2017. kao djelomično ispunjenje obveze i je li tuženica u obvezi taj iznos vratiti tužitelju.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 2017. godine s gospođom ČČ, majkom ovdje tuženice, zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnine, s ugovorenom cijenom od 70.000,00 eur i rokom otplate kroz 3 godine, da je od iste gospođe kupio i drugu nekretninu, da je nakon zaključenog ugovora u više navrata kontaktirao gđu. ČČ da nije u mogućnosti plaćati svakih 6 mjeseci kako je dogovoreno predugovorom, ali da će platiti sve u ostavljenom roku od 3 godine te da ga je jednom prilikom gđa. ČČ zvala na telefon i rekla mu da ima neke troškove koje hitno mora platiti i da ga je molila da joj hitno plati barem jednu ratu pa da je uvažavajući njezin poziv, tog dana ili najkasnije dan poslije, njoj, na njezin tekući račun uplatio maksimalan iznos koji je mogao uplatiti, a to je bilo 20.000,00 kn. Tužitelj je iskazao da je predmet predugovora bilo da kupi polovinu te čestice, a radi izgradnje 4 parkirna mjesta na cijeloj čestici, 2 mjesta njemu, 2 mjesta gđi. ČČ, a nekih godinu dana nakon ove uplate, kad se financijski oporavio, da je krenuo sa arhitektima sagledavati mogućnost gradnje tih parkirnih mjesta kada je saznao da na toj čestiti uopće nije dozvoljena gradnja radi čega da je zvao gđu. ČČ da pristupe raskidu tog predugovora, a nedugo nakon toga da je dobio informaciju da je gđa. ČČ preminula pa je pokušao stupiti u kontakt s njezinom kćerkom ŽČ kojoj je sve objasnio što se dogodilo u vezi te čestice te da su se usuglasili da bi mu ona tu česticu prodala za 70.000,00 kn međutim da se odjednom prestala javljati, da bi onda saznao da je ona tu cijelu česticu prodala prvom susjedu, nakon čega da je ŽČ pozivao pismeno i porukama da mu vrati 20.000,00 kn kao dio uplaćene cijene jer je smatrao da se ugovor mora raskinuti zbog toga što se ne radi o zemljištu na kojem se može graditi. Tužitelj je iskazao da je istog dana kada je zaključio predugovor s gđom. ŽČ zaključio i ugovor kojim je kupio kuću te da je platio ukupnu cijenu po tom ugovoru, a da sklapanje aneksa predugovora glede promjene dospijeća nije tražio. Tužitelj je iskazao da je predugovor sastavila odvjetnica od ČČ, a on da nije imao odvjetnika, te da je odvjetnicu od ČČ zvao jednom, možda tjedan dana nakon zaključena predugovora i to zato što ga je zvala gđa. ČČ da joj je odvjetnica ispostavila ogroman račun za taj predugovor i za drugi ugovor za kupnju kuće s čim da je ČČ bila nezadovoljna, a nakon čega je on osobno zvao tu odvjetnicu i molio je da smanji taj račun koji je iznosio oko 50.000,00 kn ili 60.000,00 kn, na što mu je odvjetnica rekla da što se miješa u njihov odnos i spustila mu slušalicu.

11. Odredbom čl. 268. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 34/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je predugovor ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor dok je odredbom čl. 268. st. 3. ZOO-a propisano da predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

12. Uvidom u predugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. srpnja 2017. utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja kao kupca i ČČ, prednice tuženice, kao prodavatelja, da su ugovoreni stvar i cijena te plaćanje cijene u ratama. S obzirom na sadržaj navedenog ugovora sud zaključuje da isti sadrži bitne sastojke ugovora o kupoprodaji nekretnine i kao takav da predstavlja glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine pri čemu okolnost da su stranke istim ugovorile da će sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine s danom isplate zadnje rate cijene nije odlučujuća.

13. Uvidom u potvrdu o izvršenoj transakciji (list 12 spisa) utvrđeno je da je tužitelj dana 18. prosinca 2018. uplatio na račun ČČ iznos od 20.000,00 kn, s opisom plaćanja prijenos.

14. Zaključenjem ugovora od 24. srpnja 2017. (nazvan Predugovor o kupoprodaji nekretnine) nastao je obvezno pravni odnos između tužitelja i ČČ.

15. Međutim, među strankama nije sporno, a što nedvojbeno proizlazi i iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 21. srpnja 2017. između tužitelja i ČČ, ovjeren po javnom bilježniku Ivi Radoviću dana 24. srpnja 2017. (list 120- 122 spisa), da tužitelj i ČČ nisu bili u obvezno pravnom odnosu samo na temelju navedenog Predugovora od 24. srpnja 2017. već da je među njima zasnovan obvezno pravni odnos i na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 21. srpnja 2017.

16. Imajući u vidu da na potvrdi o izvršenoj transakciji kao opis plaćanja nije naznačeno plaćanje rate po sklopljenom predugovoru od 24. srpnja 2017. te dovodeći navedeno u vezu s iskazom tužitelja, sud je uvjerenja da se uplata od 20.000,00 kn nije odnosila na djelomično ispunjenje obveze iz navedenog ugovora. Životno je logično da bi na opisu plaćanja bilo naznačeno da se uplata odnosi na djelomično ispunjenje obveze tužitelja iz predugovora od 24. srpnja 2017., tim više jer u navedenom predugovoru nigdje nije ugovorena rata u iznosu od 20.000,00 kn te da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da nije bio u mogućnosti plaćati svakih 6 mjeseci kako je ugovoreno predugovorom. Također, tužitelj je u svom iskazu naveo da nije sklopljen Aneks predugovora kojim će se izmijeniti dospijeće obroka plaćanja, a koji dio iskaza sud prihvaća jer je nije dostavljen dokaz koji bi upućivao na suprotno. Međutim, imajući u vidu predmet kupoprodaje i ugovorenu cijenu, nije životno logično da tužitelj pored navodne uplate od 20.000,00 kn nije zahtijevao sklapanje aneksa predugovora od 24. srpnja 2017.

17. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu, u dijelu kojeg je sud ocijenio kao uvjerljiv, naveo da je pok. ČČ za sastavljanje navedenih ugovora koristila odvjetničke usluge i da joj je izdan račun za iste. Uzimajući u obzir navedeno, sud je kao uvjerljiv prihvatio i dio iskaza tužitelja u kojem je naveo da ga je ČČ zvala da ima neke troškove koje mora hitno platiti, ali nije prihvatio kao uvjerljiv dio iskaza u kojem je tužitelj naveo da je ČČ tražila da joj tužitelj hitno plati barem jednu ratu jer u spisu nema dokaza da je tužitelj zaista platio barem jednu ratu kako je ugovorena predugovorom o kupoprodaji od 24. srpnja 2017. niti je na potvrdi o uplati kao opis plaćanja navedeno plaćanje rate po tom predugovoru. Iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo kako je nazvao odvjetnicu koja je sastavljala predugovor i ugovor za kupnju kuće i molio je da smanji račun sud je prihvatio kao uvjerljiv ali nije prihvatio kao uvjerljiv dio iskaza tužitelja da je isto učinio jer je ČČ bila nezadovoljna s tim računom. Ovo stoga jer, iako u spisu nema drugih dokaza o računu za odvjetničke usluge o kojem je iskazivao tužitelj, sud smatra logičnim da su prilikom sklapanja navedenih ugovora (predugovora od 24. srpnja 2017. i ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. srpnja 2017.) nastali određeni troškovi, ali prema stavu suda nije životno i logično da bi te troškove u cijelosti podmirila ČČ.

18. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tužitelj zaista na račun ČČ uplatio iznos od 20.000,00 kn ali ne i da bi taj iznos bio uplaćen kao djelomično ispunjenje obveze tužitelja na temelju predugovora od 24. srpnja 2017. Već iz navedenog proizlazi da nema mjesta primjeni odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, i odredbe čl. 368. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

19. Iako nije sa sigurnošću utvrđeno da je iznos od 20.000,00 kn tužitelj uplatio ČČ kako bi ista podmirila nastale odvjetničke troškove, uzimajući u obzir obvezno pravne odnose nastale između tužitelja i ČČ sud ostavlja mogućnost da se uplata tog iznosa odnosila na podmirenje odvjetničkih troškova u dijelu koji otpada na tužitelja kao sudionika tih obvezno pravnih odnosa.

19.1. Također, sud nije utvrdio ni da bi se radilo o stjecanju bez osnove pa da bi tužitelj imao pravo zahtijevati pravnu zaštitu u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.

20. Stoga, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan pa u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nije osnovan ni zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

21. Iznos iz točke I izreke presude je izražen u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

23. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno cijenio obzirom istu ne smatra relevantnom za predmet spora, a i činjenično stanje je dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

24.1. Tuženici je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav podneska 25. studenog 2021. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 7. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 22. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištima dana 19. ožujka 2024., dana 13. lipnja 2024. i dana 9. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 eur za svako, sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi ukupno 1.125,00 eur.

24.2. Tuženici nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu dana 27. travnja 2023. jer je ročište odgođeno na prijedlog tuženice te trošak sastava podneska od 14. lipnja 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl.155. st. 1. ZPP-a).

24.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu, dana 16. svibnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. - uz rješenje za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 73,00 eur

2. tuženik po pun.

3. spis